"Ne gledaj mi u pijat" (2016.), Hana Jušić

[isadora w.]

europa je u zagrebu, a ja nisam

ali okej, nećemo spojlati

[mimma7]

Mr Smoogj kaže:

Nisam to mislio. Mislio sam na pozicioniranje protagonista u scenariju/filmu spram nakaradne okoline. Puno je lakše kad ti je lik autist, nego kad bi nekako trebao i odreagirati na događaje kroz koje prolazi.

osim što je percepcija neautista ta da autisti ne reagiraju na događaje kroz koje prolazi, što je, naravno, potpuno pogrešna pretpostavka.
evo, danas su jednom tu gdje sam ja nabavili kacigu s rešetkama.
mislim, nisam još pogledala pa ne bih o filmu, ali htjela sam istaknuti da autisti itekako reagiraju, i kad se stvarnost prikazuje očima autista onda je to vrlo zajebano jer se o toj stvarnosti jako malo zna i ona nije, kako se to često zna misliti, teleći pogled u prazno.

[Mr Smoogj]

mimma7 kaže:

osim što je percepcija neautista ta da autisti ne reagiraju na događaje kroz koje prolazi, što je, naravno, potpuno pogrešna pretpostavka.
evo, danas su jednom tu gdje sam ja nabavili kacigu s rešetkama.
mislim, nisam još pogledala pa ne bih o filmu, ali htjela sam istaknuti da autisti itekako reagiraju, i kad se stvarnost prikazuje očima autista onda je to vrlo zajebano jer se o toj stvarnosti jako malo zna i ona nije, kako se to često zna misliti, teleći pogled u prazno.

Imaš autizama i autizama. Ne bih ulazio u dublje dijagnoze i specificiranja protagonistice, da li je Aspergerica, regresivna ili toliko tipično za Šibenčane samo nusprodukt otpadnih voda i plinova tvornice karbida, ali u svakom slučaju film insistira na "drugačijosti" njezinih reakcija.

[horatius]

Mr Smoogj kaže:

Imaš autizama i autizama. Ne bih ulazio u dublje dijagnoze i specificiranja protagonistice, da li je Aspergerica, regresivna ili toliko tipično za Šibenčane samo nusprodukt otpadnih voda i plinova tvornice karbida, ali u svakom slučaju film insistira na "drugačijosti" njezinih reakcija.

Ne seri, nego reci zašto se film neće prikazivati u Cinestarovima?

[mimma7]

Mr Smoogj kaže:

Imaš autizama i autizama. Ne bih ulazio u dublje dijagnoze i specificiranja protagonistice, da li je Aspergerica, regresivna ili toliko tipično za Šibenčane samo nusprodukt otpadnih voda i plinova tvornice karbida, ali u svakom slučaju film insistira na "drugačijosti" njezinih reakcija.

ok.

[LouReeth]

Je li Jušić ili Jusić?

Pogledao sam njen kratki film. Mislim da se zove Herbarij. Ima dva, tri OK detalja, ali je generalno gledano bezveze.

[isadora w.]

mislim da je terarij, ne herbarij

[LouReeth]

Bit će da je Terarij.

Uglavnom, nekako mi je po foršpanu djelovalo da se i ovaj njen dugometražni film bavi sličnom temom.

[versilov]

LouReeth kaže:

Je li Jušić ili Jusić?

Pogledao sam njen kratki film. Mislim da se zove Herbarij. Ima dva, tri OK detalja, ali je generalno gledano bezveze.

koja su to dva, tri dobra detalja i zašto ti je generalno gledano bezveze?

[logoff]

isadora w. kaže:

mislim da je terarij, ne herbarij

Možda je Jusićka snimila Herbarij

Btw, je li gledao tko Gorana?

[Inconnu]

Onda, otvaramo temu za Pijat ili ćemo tu?

Meni se sviđa film. Malo suviše oprezan s dramaturgijom, mislim, opći dojam je kao da je riječ o nizu skečeva iz svakodnevice junakinje, unatoč tom 'velikom' događaju koji postaje okosnica promjena u životima njenih ukućana. Nisam gledala na sat tijekom projekcije (što je dobra stvar) pa sam se malo scimala vidjevši odjavnu špicu. Malo naprasan kraj, iako razumljiv.

...Inače, nevezano uz Pijat, pogledala sam naknadno neke kratkiše iz programa Kockice, i mogu reći da mi se jako sviđa kako napreduje domaći kratkometražni film. Splićani su tu dosta glasni... Vidjela sam par ostvarenja koja su mi se prilično svidjela. Fokus je stavljen na djecu/mlade i na autentičnost, i sve bolje to ide.

[Inconnu]

spojleri

earthsea kaže:

To su cure (a i dečki) koji žive stihijski, ali ova mi tu ne spada. Jer oni koliko god bili neskloni djelovanju imaju bar kakvu-takvu potrebu za ljubavlju ili druženjem ili sanjarenjem, ali ova ništa

Pa ne znam, ja uopće ovu curu nisam doživjela tako austističnom - autistična mi je recimo Hanina junakinja iz Da je kuća dobra..., koja baš živi u svom svijetu s tim svojim fantazijama i čudnim reakcijama, ona je ta koja samo reagira. Voljela bih da se malo razjasni ta percepcija Marijane kao osobe koja ne djeluje, nego samo reagira na stvari. Pa film se i temelji na njenim odlukama, više-manje, od trenutka kad stari doživi moždani. To je njena prekretnica, tu uviđa koliko toga je na njoj, dok mama i brat bez staroga u blizini osjećaju svojevrsno olakšanje. Ona ljudima odgovara otresito (da, nije baš people's person niti ju je osobito briga za manire, izgled i sl.), u nekoliko navrata svjesno iskazuje strpljivost i dobrohotnost prema glupavom bratu, ostavlja mami dio zarađene plaće, ona je ta koja odlučuje ne ostati kući kad mama pokaže želju za pomirenjem, koja odlučuje otići u Zagreb, i onda naprasno izaći iz busa. Ja bih rekla da ona uopće ne živi u svom svijetu. Eventualno možemo reć da je čudakinja, što je isto nezahvalan pojam za definiranje.
Isto tako, po meni je sve što ona proživljava okidač za promiskuitetnost, i nije da ne znam baš takve (više ili manje slične) slučajeve. Ona skida taj neki lažni sloj damstva, kakav njeguju njene vršnjakinje, izokreće uvriježene principe pristojnog, doličnog ponašanja, jer uviđa licemjerje svih oko sebe.

Nisam ju doživjela kao osobu bez osjećaja, žudnji, potreba. Samo ih nije naučila iskazivati, niti ju je to ikada itko tražio.

[cul-de-sac]

Dio iz recenzije s Dalmatinskog portala:


Atraktivne vedute svojeg rodnog grada Jušić gotovo u potpunosti stavlja izvan fokusa kako bi intenzivirala ono što je najviše preokupira - duhovno stanje likova i njihovo svojevrsno devijantno ponašanje, kao i skeniranje šibenskog/dalmatinskog stanja uma. Tako se, pored zadiranja u psihu protagonista, redateljica bavi i seciranjem patrijarhalnog mentaliteta, egzistencijalne besperspektivnosti, ženske submisivnosti, grubog rugalačkog humora i oporosti, čime daje precizan uvid u ono što u sociokulturalnom smislu određuje malomišćansku Dalmaciju. Iako joj aktualne društvene teme ne predstavljaju primarni interes, Jušić ipak prilično dobro pogađa esenciju dalmatinskog življenja radničke klase u mikrokozmosu koji je miljama udaljen od Šibenika kao paradigme turističkog razvoja. Turobna i nepodnošljiva svakodnevica miješa se s rubnim i iščašenim situacijama koje potenciraju satirični i karikaturalni aspekt filma. Nota karikaturalnosti - čak i grotesknosti - pri profilaciji likova i razradi njihovih međusobnih odnosa, međutim, ponegdje je dobrodošla, ali u više navrata je mogla biti i mrvicu odmjerenija, što se može kazati i za vrludajuću kameru iz ruke koja prema kraju filma počinje gubiti svoju dramaturšku efektnost.


Kao što svaki dalmatinski san o boljem životu najčešće završava u Zagrebu, tako će i Jušić svoju glavnu protagonisticu staviti na kušnju u sceni u kojoj ona, ukrcavši se u autobus za Zagreb, mora odlučiti hoće li napustiti svoju disfunkcionalnu obitelj ili se pak pomiriti s vlastitom sudbinom. Tretmanom obitelji kao zatvorene zajednice čiji su članovi osuđeni na prisilnu interakciju i čije je ponašanje unutar iste lišeno većine društvenih normi Jušić ponovno zalazi na teren nelagode i začudnosti u maniri Yorgosa Lanthimosa i Harmonyja Korinea, dok redateljičin izričaj u 'Pijatu' sadrži zrnce opipljive melankolije koja uspijeva otopiti pesimistični i pomalo mizantropski ton filma.


U vizualno-stilskim smislu, Jušić njeguje već prepoznatljivi senzibilitet (europskog) festivalskog filma što svjedoči o autoričinoj osviještenosti, filmskoj pismenosti i svakako visokoj zanatskoj kompetenciji.


Iako se može učiniti kako njezinom autorskom prosedeu možda ipak bolje pristaje kratka filmska forma, Hana Jušić u konačnici je od svog prvog cjelovečernjeg uratka uspjela napraviti sve ono što veterani Grlić i Tomić u 'Ustavu Republike Hrvatske' nisu - dobar, suvisao i odvažan film.

[Napoleon Wilson]

cul-de-sac kaže:

U vizualno-stilskim smislu, Jušić njeguje već prepoznatljivi senzibilitet (europskog) festivalskog filma što svjedoči o autoričinoj osviještenosti, filmskoj pismenosti i svakako visokoj zanatskoj kompetenciji.

Smiješna, isprazna teza.

[Funny Queen]

Inconnu kaže:

spojleri



Pa ne znam, ja uopće ovu curu nisam doživjela tako austističnom - autistična mi je recimo Hanina junakinja iz Da je kuća dobra..., koja baš živi u svom svijetu s tim svojim fantazijama i čudnim reakcijama, ona je ta koja samo reagira. Voljela bih da se malo razjasni ta percepcija Marijane kao osobe koja ne djeluje, nego samo reagira na stvari. Pa film se i temelji na njenim odlukama, više-manje, od trenutka kad stari doživi moždani. To je njena prekretnica, tu uviđa koliko toga je na njoj, dok mama i brat bez staroga u blizini osjećaju svojevrsno olakšanje. Ona ljudima odgovara otresito (da, nije baš people's person niti ju je osobito briga za manire, izgled i sl.), u nekoliko navrata svjesno iskazuje strpljivost i dobrohotnost prema glupavom bratu, ostavlja mami dio zarađene plaće, ona je ta koja odlučuje ne ostati kući kad mama pokaže želju za pomirenjem, koja odlučuje otići u Zagreb, i onda naprasno izaći iz busa. Ja bih rekla da ona uopće ne živi u svom svijetu. Eventualno možemo reć da je čudakinja, što je isto nezahvalan pojam za definiranje.
Isto tako, po meni je sve što ona proživljava okidač za promiskuitetnost, i nije da ne znam baš takve (više ili manje slične) slučajeve. Ona skida taj neki lažni sloj damstva, kakav njeguju njene vršnjakinje, izokreće uvriježene principe pristojnog, doličnog ponašanja, jer uviđa licemjerje svih oko sebe.

Nisam ju doživjela kao osobu bez osjećaja, žudnji, potreba. Samo ih nije naučila iskazivati, niti ju je to ikada itko tražio.

Autistična? Ni ja to ne bih rekla. Možda samo nije glasna i za većinu je pomalo neobična (jer nema poriv komentirati sve i biti svakom loncu poklopac). Imam dojam kao da se povučenost poistovjećuje s "autističnošću". Što je sa sredinom? Uostalom, evo intervjua s redateljicom pa ga pročitajte:

http://lupiga.com/intervjui/razgovor...-su-kastrirani

[earthsea]

Inconnu kaže:

Nisam ju doživjela kao osobu bez osjećaja, žudnji, potreba. Samo ih nije naučila iskazivati, niti ju je to ikada itko tražio.

Eh sad, tražio. Ne znam je li autistična, ali čudakinja sigurno je. Potreba ima, nežilavo meso i seks. A odlazak u ZG mi je više bilo kolebanje nego djelovanje.
Ja kod nje ne vidim ništa tipično, a još manje dalmatinsko.

cul-de-sac kaže:

Dio iz recenzije s Dalmatinskog portala:


Nota karikaturalnosti - čak i grotesknosti - pri profilaciji likova i razradi njihovih međusobnih odnosa, međutim, ponegdje je dobrodošla, ali u više navrata je mogla biti i mrvicu odmjerenija.

Ovdje se slažem.

[jasna-st]

Inconnu kaže:

spojleri



Pa ne znam, ja uopće ovu curu nisam doživjela tako austističnom - autistična mi je recimo Hanina junakinja iz Da je kuća dobra..., koja baš živi u svom svijetu s tim svojim fantazijama i čudnim reakcijama, ona je ta koja samo reagira. Voljela bih da se malo razjasni ta percepcija Marijane kao osobe koja ne djeluje, nego samo reagira na stvari. Pa film se i temelji na njenim odlukama, više-manje, od trenutka kad stari doživi moždani. To je njena prekretnica, tu uviđa koliko toga je na njoj, dok mama i brat bez staroga u blizini osjećaju svojevrsno olakšanje. Ona ljudima odgovara otresito (da, nije baš people's person niti ju je osobito briga za manire, izgled i sl.), u nekoliko navrata svjesno iskazuje strpljivost i dobrohotnost prema glupavom bratu, ostavlja mami dio zarađene plaće, ona je ta koja odlučuje ne ostati kući kad mama pokaže želju za pomirenjem, koja odlučuje otići u Zagreb, i onda naprasno izaći iz busa. Ja bih rekla da ona uopće ne živi u svom svijetu. Eventualno možemo reć da je čudakinja, što je isto nezahvalan pojam za definiranje.
Isto tako, po meni je sve što ona proživljava okidač za promiskuitetnost, i nije da ne znam baš takve (više ili manje slične) slučajeve. Ona skida taj neki lažni sloj damstva, kakav njeguju njene vršnjakinje, izokreće uvriježene principe pristojnog, doličnog ponašanja, jer uviđa licemjerje svih oko sebe.

Nisam ju doživjela kao osobu bez osjećaja, žudnji, potreba. Samo ih nije naučila iskazivati, niti ju je to ikada itko tražio.

O svemu se može diskutirati i o svemu polemizirati. Meni se učinilo neuvjerljivim pa i nedovoljno psihološki motiviranim, okretanje radikalnom obliku promiskuiteta. Ta djevojka ima obiteljskih problema, međutim ona istodobno ne doživljava osobito nasilje u obitelji a niti u okolini. Ma kakva joj obitelj bila ne može se reći da među njima ne postoji ljubavi. U strahu je od gubitka posla, ali ga ipak ima ... Nedvojbeno je da joj nije lako, ali činjenica da se ipak uspijeva othrvati bijegu te ostati, što znači boriti se u postojećim okolnostima, ne otvara prostor onakvoj opskurnoj sceni gdje se daje trojici muškaraca koje vidi prvi puta u životu.

[versilov]

Podvojeni osjećaji. Čini mi se da ona doza napetosti koja joj je savršeno funkcioniral u kratkoj formi se ovdje nekako rasula nakon ćaćinog moždanog, jednostavno iako dramturški opravdano priča nakon tog u nekim momentima je flat...

Možda je cijeli problem film što je uspjela vjerojatno točno sve s papira prenijet na film al nekad to nije dovoljno da film bude odličan. Ovo mi je čak njen najiskreniji film, al zbog tog paradoksalno i najmanje funkcionalan.

Također odluke glavne junakinje su često nerealne, jednostavno ne mogu popušit neke odluke s obzirom na njen karakter koji je prilično čvrst, već je jasna spominjala...i onda još unutar te nerealne scene seksa s trojicom napravit realnijeg lika kojem se kao malo sviđa,

cijela ta scena mi je kao neka poruka, aha eto vidite i androgine cure bez sisa i dupeta se mogu ponašat kao najgore cajkulje i još slobodnije bit, tu mać je, moglo se to i malo nježnije prikazat, recimo scena s poljupcem na pivi je baš dobra

Drugo, možda najbolji momenti filma su nekako skraćeni a to je kad ova naša Marijana podivlja, ja bih htio da te svađe i mučenja još duže traju, ti njeni ispadi... ovako su prilično funkcionalna familija, mislim šta je ok, al opet ukus

Ono s četkicom mi je isto too much, u tom trenutku mi se činilo da u montaži ni oni više ne znaju kakva je Marijana...

I od tog Šibenika se tolko inzistiralo napravit favelu u Riu il na Filipinima, moglo se to malo smanjit... kraj definitvno višak to ronjenje..

Uglavnom nisam dobio udarac u želudac, al film je dobar, možda i više od tog. Glumci sjajni, ne znaš ko ti je bolji, Butijer, Čulina Burić, prvome je sjela uloga milina, a ovo zadnje dvoje imaju prirodnu karizmu

Dobro je uhvaćen taj dalmatinski zatvor, kad nema izlaza, ostaju ti samo ukućani i taj kvart... to je sjajno... ono sudaranje s majkom kod frižidera.. to je to...

Mia Petričevič je odlično odglumila al se nisam vezao/zaljubio u nju tijekom filma... jednostavno stvar više stvari je to...

Ono što mi je i super i loše je što sam očekivao da ću dobit od Hane u onom čemu je najjača, napetost, bildanje atmosfere, a na kraju sam više dobio na humoru, napokon se skroz pustila... naravno brdo super detalja, par genijalnih scena(ono s majkom i smrdljivim nogama )...

Ugl vjeroj se radi onajboljoj redatelj u hrv, al ima još žganaca pojest i to je super, jedva čekam novi film

[Mr Smoogj]

Inconnu kaže:

Isto tako, po meni je sve što ona proživljava okidač za promiskuitetnost, i nije da ne znam baš takve (više ili manje slične) slučajeve. Ona skida taj neki lažni sloj damstva, kakav njeguju njene vršnjakinje, izokreće uvriježene principe pristojnog, doličnog ponašanja, jer uviđa licemjerje svih oko sebe.

Ti joj sad pripisuješ neke vrlo promišljene poteze i životne odluke temeljene na stavovima, a nisam dojma da su oni u filmu prikazani tako. Dapače, evo ti i autorica u tom lupiga intervjuu kaže da junakinja samo reagira i nema vremena za ikakve introspekcije. S čim se ja baš ne slažem, jer po prikazanom u filmu, junakinja ima sve vrijeme svijeta za introspekcije. Tako da mislim da se film na trenutke zna izgubiti u tome kakvom želi prikazati junakinju. Naravno, uvijek me netko može poklopiti i reći "ali ja znam upravo takve djevojke". Nda, no znaju li zaista?

Što se promiskuitetnosti tiče, meni seks s trojicom nije van uspostavljene dramaturške uzročno-posljedične strukture, ali mi malo je previše nekakva suvremena porn fantazija za tu protagonisticu, ovakvom prikazanu, koja ne zna za besplatne priloge u sendviču. S druge strane, druga scena, ljubakanja u kafiću mi je ključni dokaz autizma. To nema nikakve veze s promiskuitetom, tu se junakinja pokazuje kao netko koji nema baš previše doticaja s realnošću u smislu shvaćanja mogućih posljedica svojih postupaka. Tako da mi je konačni dojam da se na trenutke išlo zaglajzati u šokantnost nauštrb smislenog profiliranja lika.

[earthsea]

versilov kaže:

I od tog Šibenika se tolko inzistiralo napravit favelu u Riu il na Filipinima, moglo se to malo smanjit...


Dobro je uhvaćen taj dalmatinski zatvor, kad nema izlaza, ostaju ti samo ukućani i taj kvart... to je sjajno.

Što onda, jel dobro prikazan kvart ili nije?

Ja bih rekla da nije, da tog kvartovskog druženja i nema više, to mi je kao neka relikvija u filmu.

Dalmatinsku učmalost eventualno vidim u onom besciljnom lutanju automobilom one trojice mladića.