Slučajni susreti

[nemouzagrebu]

zayebant kaže:

Jasno ti ja kaj boldano znači, nisi joj bio napet

Pa inače me se tretira kao kategoriju "ružan kao pas", dakle niš čudno

[siouxie]

BoleynAnne kaže:

Zagreb, park Zrinjevac. Početak srpnja, nekoliko dana prije moga rođendana.

Volim Zrinjevac, volim glazbeni paviljon i često sam tamo. Sjedim i promatram. To mi je u tom trenutku sasvim dovoljno, ne želim znati više od onoga što trenutno vidim. I tog srpanjskog dana bilo je sve isto. U jednom trenutku, nisam točno sigurna kada jer nisam primjetila dok nije počeo govoriti, jedan čovjek sjeo je pored mene. Nekoliko godina stariji od mene, rekla bih. Kaže, radi na Zrinjevcu, u jednoj od zgrada. Ne pitam ništa, ali zato pita on zašto mi je ovo mjesto posebno jer vidi me ponekad kroz prozor, uvijek na otprilike istom mjestu, kako kaže. Odgovorim kratko i pogled koji je bio prema njemu u trenutku odgovora, vratim prema paviljonu. Ne govori više, ne govorim ni ja. Sjedimo tako jedno pored drugoga, a onda se približi i nasloni glavu na moje rame. Iznenadim se, pogledam u njega, ali on gleda prema paviljonu. Vratim pogled i ja. Nisam se uplašila, samo iznenadila. Zašto se nisam ustala i otišla? Zašto nisam rekla nešto ili pomislila kako nije normalan? Ne znam. Nisam sigurna koliko je vremena tako prošlo, rekla bih oko 10-ak minuta. Onda je rekao kako je vrijeme za ručak prošlo i da se mora vratiti na posao. Dao mi je papirić na kojem je pisalo njegovo ime i broj. I jedna rečenica. Ustao se i pitao: "Čujemo se i vidimo?", ja sam odgovorila: "Vidimo."

Javila se nisam, vidjela ga poslje nisam. Otišla sam u rodni grad s obitelji "proslaviti" rođendan, zadržala se tamo zbog posla, a onda i zbog obiteljskih razloga. Posao me opet ovih dana vraća u Zagreb. Možda zbog toga sam se ovoga sjetila jer... Zaboravila sam. Ili je to možda zato što su upravo ovo trenuci kada mi nedostaje upravo to... S nekim da savršeno šutim.

ufffff, naježila sam se!!

[nyxter]

BoleynAnne kaže:

Zagreb, park Zrinjevac. Početak srpnja, nekoliko dana prije moga rođendana.

Volim Zrinjevac, volim glazbeni paviljon i često sam tamo. Sjedim i promatram. To mi je u tom trenutku sasvim dovoljno, ne želim znati više od onoga što trenutno vidim. I tog srpanjskog dana bilo je sve isto. U jednom trenutku, nisam točno sigurna kada jer nisam primjetila dok nije počeo govoriti, jedan čovjek sjeo je pored mene. Nekoliko godina stariji od mene, rekla bih. Kaže, radi na Zrinjevcu, u jednoj od zgrada. Ne pitam ništa, ali zato pita on zašto mi je ovo mjesto posebno jer vidi me ponekad kroz prozor, uvijek na otprilike istom mjestu, kako kaže. Odgovorim kratko i pogled koji je bio prema njemu u trenutku odgovora, vratim prema paviljonu. Ne govori više, ne govorim ni ja. Sjedimo tako jedno pored drugoga, a onda se približi i nasloni glavu na moje rame. Iznenadim se, pogledam u njega, ali on gleda prema paviljonu. Vratim pogled i ja. Nisam se uplašila, samo iznenadila. Zašto se nisam ustala i otišla? Zašto nisam rekla nešto ili pomislila kako nije normalan? Ne znam. Nisam sigurna koliko je vremena tako prošlo, rekla bih oko 10-ak minuta. Onda je rekao kako je vrijeme za ručak prošlo i da se mora vratiti na posao. Dao mi je papirić na kojem je pisalo njegovo ime i broj. I jedna rečenica. Ustao se i pitao: "Čujemo se i vidimo?", ja sam odgovorila: "Vidimo."

Javila se nisam, vidjela ga poslje nisam. Otišla sam u rodni grad s obitelji "proslaviti" rođendan, zadržala se tamo zbog posla, a onda i zbog obiteljskih razloga. Posao me opet ovih dana vraća u Zagreb. Možda zbog toga sam se ovoga sjetila jer... Zaboravila sam. Ili je to možda zato što su upravo ovo trenuci kada mi nedostaje upravo to... S nekim da savršeno šutim.

A da ga nazoveš i kažeš mu to?

[honeychild]

BoleynAnne kaže:

Zagreb, park Zrinjevac. Početak srpnja, nekoliko dana prije moga rođendana.

Volim Zrinjevac, volim glazbeni paviljon i često sam tamo. Sjedim i promatram. To mi je u tom trenutku sasvim dovoljno, ne želim znati više od onoga što trenutno vidim. I tog srpanjskog dana bilo je sve isto. U jednom trenutku, nisam točno sigurna kada jer nisam primjetila dok nije počeo govoriti, jedan čovjek sjeo je pored mene. Nekoliko godina stariji od mene, rekla bih. Kaže, radi na Zrinjevcu, u jednoj od zgrada. Ne pitam ništa, ali zato pita on zašto mi je ovo mjesto posebno jer vidi me ponekad kroz prozor, uvijek na otprilike istom mjestu, kako kaže. Odgovorim kratko i pogled koji je bio prema njemu u trenutku odgovora, vratim prema paviljonu. Ne govori više, ne govorim ni ja. Sjedimo tako jedno pored drugoga, a onda se približi i nasloni glavu na moje rame. Iznenadim se, pogledam u njega, ali on gleda prema paviljonu. Vratim pogled i ja. Nisam se uplašila, samo iznenadila. Zašto se nisam ustala i otišla? Zašto nisam rekla nešto ili pomislila kako nije normalan? Ne znam. Nisam sigurna koliko je vremena tako prošlo, rekla bih oko 10-ak minuta. Onda je rekao kako je vrijeme za ručak prošlo i da se mora vratiti na posao. Dao mi je papirić na kojem je pisalo njegovo ime i broj. I jedna rečenica. Ustao se i pitao: "Čujemo se i vidimo?", ja sam odgovorila: "Vidimo."

Javila se nisam, vidjela ga poslje nisam. Otišla sam u rodni grad s obitelji "proslaviti" rođendan, zadržala se tamo zbog posla, a onda i zbog obiteljskih razloga. Posao me opet ovih dana vraća u Zagreb. Možda zbog toga sam se ovoga sjetila jer... Zaboravila sam. Ili je to možda zato što su upravo ovo trenuci kada mi nedostaje upravo to... S nekim da savršeno šutim.

treš.
i ana karenjina mi je bolja

[black fairy]

Ovo sa Zrinjevcem je pomalo spooky, znači lik je tko zna koliko vrebao žensku i onda jedan dan samo sjeo kraj nje i dao broj telefona. Možda nemam smisao za romantiku no meni su takve spike "gledam te već dugo" nimalo laskave.

[DmitriV]

black fairy kaže:

Ovo sa Zrinjevcem je pomalo spooky, znači lik je tko zna koliko vrebao žensku i onda jedan dan samo sjeo kraj nje i dao broj telefona. Možda nemam smisao za romantiku no meni su takve spike "gledam te već dugo" nimalo laskave.

Ja ne vrebam jednu curu, ali sam je vidio prije godinu dana par puta i sljedeći put ću joj definitivno prići. Znači da ne spominjem ta viđenja prošle godine?

[Leman_Russ]

black fairy kaže:

Ovo sa Zrinjevcem je pomalo spooky, znači lik je tko zna koliko vrebao žensku i onda jedan dan samo sjeo kraj nje i dao broj telefona. Možda nemam smisao za romantiku no meni su takve spike "gledam te već dugo" nimalo laskave.

Meni isto, cisti uzas, sjedis i netko nepoznat dodje, sjedne se do tebe, nasloni ti glavu na rame, kaze gledam te vec dugo i suti. I tak sjedite.

[Nuria Monfort]

Ti koji si maloprije bio u Dubravici u Draškovićevoj i imao na sebi traperice, vansice, kariranu košulju, zelenu jaknu s linijama na rukavima s malim djetelinama, ruksak i neodoljiv osmijeh i glas... sladak si jako, znaš. I malo su mi se noge odsjekle.

[isprika]

Nuria Monfort kaže:

Ti koji si maloprije bio u Dubravici u Draškovićevoj i imao na sebi traperice, vansice, kariranu košulju, zelenu jaknu s linijama na rukavima s malim djetelinama, ruksak i neodoljiv osmijeh i glas... sladak si jako, znaš. I malo su mi se noge odsjekle.

U takvim situacijama se radi prvi korak, inače prošla baba s kolačima.

[fliper11]

Nuria Monfort kaže:

Ti koji si maloprije bio u Dubravici u Draškovićevoj i imao na sebi traperice, vansice, kariranu košulju, zelenu jaknu s linijama na rukavima s malim djetelinama, ruksak i neodoljiv osmijeh i glas... sladak si jako, znaš. I malo su mi se noge odsjekle.

Hvala na komplimentima.Moram ti priznati i da su se meni noge odsjekle kad sam nakon napornog dana u call centru okusio friško pečeni burek sa mesom

[NoviMars]

Ne znam kad sam se zadnji put tako spetljala kao zbog dugokosog slatkiša na spravama za mučenje na Srednjevjekovnim danima na Medvedgradu. Mislim da bi mogao znati tko sam...a možda i ne. Možda sam sve umislila. Bilo bi lijepo da se javi :-)

[mala nemirna]

srela nekoliko kjut frajera na jarunu

ne znam kojeg da prvog opišem

[Ribički pribor]

mala nemirna kaže:

srela nekoliko kjut frajera na jarunu

ne znam kojeg da prvog opišem

Redom.....

[Ribički pribor]

Na Jarunu je vozila se na rolama i bila u crnim tajcama i rozoj majici te nosila naočale sunčane......
Ja sam samo stojao,gledao ravno u oči i osmjehnuo se.....

[william1]

Vozila si se na Europske avenije svojom srebrnom Meridom, isti model kao moja imala si zanimljiv parfem, lijepo tijelo, intrigantan pogled u očima, i tempo koji mi je pokazao da nisi rekreativka na biciklu. Htio sam te pitati hoćeš li sa mnom na krug, ne znam zašto nisam...

[Kukulkan]

eh vi zagrepcani
tolko kukate na ovom pdf-u a imate riba vise neg u jadranskom moru

[siouxie]

blagajna plodina jučer. crno bijela lotto trenirka. jaoooo, zbogom pameti!

[zero001]

Trazim djevojku koju je u Westgate napao zaštitar na Rujan festu,mislim da se zove Sandra.
Ako ovo čitaš javi se, pozz

[fliper11]

Ti đevojko koja si juče naveče bila u centru Donjeg Miholjca i pila kavu sa frend'com,moram ti reč das me potpuno očarala.Skladne si građe,imala si parfem(šanel od šanera ako se ne varam),haljnu berška,valov'tu crnu kosu i crvene štikle.Ne znam što ti nisam prišo i sad žalim zbog toga,akos tu javi mi se rado bi te odvejo na čevape s lukom a ako mi se svidiš kao osoba možda ti platim koka kolu i porciju pomfrija!

[smint,]

DmitriV kaže:

Ja ne vrebam jednu curu, ali sam je vidio prije godinu dana par puta i sljedeći put ću joj definitivno prići.

nisi je vidio godinu dana. kako znaš da će biti `slijedeći put`?