Odgoj malenih

[OOOOOOO]

svi kazu proci ce,znam i ja to da valjda hoce jednom samo kadstrah me da ne bude sve gore islo sta ide stariji kad vec ovako mali tako zeza
prije kad bi mu tata samo povisio glas i rekao odmah bi se kaos tisao kad bi to poceo radit a sad ni to vise ne pali.da ne govorim da ga vise normalno ne mogu ni presvuci,neda pelenu mjenjat

[frupy]

OOOOOOO kaže:

svi kazu proci ce,znam i ja to da valjda hoce jednom samo kadstrah me da ne bude sve gore islo sta ide stariji kad vec ovako mali tako zeza
prije kad bi mu tata samo povisio glas i rekao odmah bi se kaos tisao kad bi to poceo radit a sad ni to vise ne pali.da ne govorim da ga vise normalno ne mogu ni presvuci,neda pelenu mjenjat

Ja se zapravo vama cudim, a ne djeci. Zar ste mislile da ce vam djeca zauvijek mirno lezati/sjediti u kolicima, ponasati se kako vi kazete i suradjivati pri presvlacenju?
Osobno znam jako puno klinaca u dobi izmedju par mjeseci i 18 god. (struka) i kad doooobro razmislim ne sjecam se nijedne bebe/djeteta koje nije bilo u takvoj fazi. To je najnormalnija faza odrastanja. Pa ne zna dijete od godine i pol kako se ponasati u drustvu. Mi smo tu da ih naucimo.
E, sad, pitanje je koliko tko ima zivaca to sve podnijeti, koliko vam je stalo do komentara okoline, u kojoj mjeri dijete izrazava te svoje tantrume i koliko dugo oni traju.
Jedino sto vi mozete napraviti je postaviti granicu, odrediti kriterije i nacin svog postupanja u tim situacijama, nikad ne odstupiti od njih, a djetetu dati jasno do znanja da to nije prihvatljivo ponasanje i objasniti mu sto je prihvatljivo.
Strpljivost, upornost i dosljednost. Trebalo bi kad-tad upaliti.

[La_LuNa]

frupy kaže:

Strpljivost, upornost i dosljednost.

ove rijeci su ponovljene zilijun puta svim studentima na fakultetima koji se ticu odgoja djece

ne postoji magicni stapic.
ovo gore je jedino sto funkcionira

[Lali Puna]

potpis skroz na frupy.

zato sam rekla katjes da dobro razmisli sama sa sobom što joj je bitno, do koje granice je spremna ići, što dopustiti, a što ne, koliko ima živaca za što i onda neka piči po tome.
ako je nekome jako jako jako bitno da dijete vani ne urla, ne podigne glas i bezpogovorno sluša, dijete od 15 ili 18 mjeseci - udarit će ga ili dreknut ili već nekako zastrašiti kad napravi to neprihvatljivo i onda dijete to više neće raditi. i bit će na van primjerno dijete, a ne razmaženo derište. jedino taj prečac postoji.
drugi put je imati tone živaca, biti svjestan da su oni prepremali da im sjedne od prve i da u tome je onaj težak dio roditeljstva - da ponavljaš k'o kreten mjesecima isto dok ne sjedne

[SummerNight]

La_LuNa kaže:

ove rijeci su ponovljene zilijun puta svim studentima na fakultetima koji se ticu odgoja djece

ne postoji magicni stapic.
ovo gore je jedino sto funkcionira

i jos bi dodala, kad pocnu funkcionirati nemojte se zanosit da je to to, dijete ce svako toliko ponovo testirati granice.
i biti jako domisljato i uporno
pa kad jednom za svagda skopca da urlanje nista ne postize, onda ce pocet npr glumiti tugu, gledati ispod trepavica, uzdisati i govoriti, a pliiiiiizzzzz mamice
sto naravno ne znaci da nece pocet opet urlati kad prvo ne upali

[Lali Puna]

OOOOOOO kaže:

svi kazu proci ce,znam i ja to da valjda hoce jednom samo kadstrah me da ne bude sve gore islo sta ide stariji kad vec ovako mali tako zeza

pa nije li logično da mali 'zeza' jer je nerazuman i ne možeš mu objasniti, a da što je veći više može pojmiti, dulje pamtiti i bolje se kontorlirati?
od male djece ni ne očekujem nego da su nerazumni.

ima čarobnog štapića. zove se fizičko kažnjavanje i dijete te se onda boji pa je mirno i ne usudi se ništa.

[foresst]

lali, mislim da si u zabludi što se tiče fizičkog kažnjavanja..
ne bi onda neka djeca gotovo pa redovno dobivala batine da je dovoljno da za svaku vrstu prekršaja jednom ga se lupi i da bude kuš.
batine tek provociraju bijes i otpor. možda klinac taj tren prestane, ali neće zato postati mirna poslušna bubica koja radi sve što mamica zamisli

[foresst]

katjes, posudim ti ja svoju mlađu (22 mj) da odeš s njom par puta u park.
sigurno te više neće biti sram kad sa svojom budeš bila

moju ako takneš kad joj ne paše, a često joj ne paše, prodere se "ne diraj me! pusti me!"
njoj čak ni moji frendovi koje često vidi i pozna ih ne smiju taknuti npr. kosu. odmah složi mrku facicu i zareži "ne dirati moju kosu".
sve što vidi je njeno. neće ustuknuti ni pred pit bulom ako joj se učini da bi štap koji žvače njoj mogao biti interesantan.
kad nešto poželi, traži to ili krikom ili bolnim zapomaganjem, ako se ne stvori doslovno u sekundi - počinje lupati nogama, trese rukama i histerija počinje. jako kratak fitilj ima.
kolica isto ne voli, hoće se minutu nositi, 2 koraka hodati, pa se opet nositi i tako. sad vježbamo hodanje 100 m u komadu.
jako je temperamentna, tvrdoglava i glasna, i baš treba imati čelične živce za nju

[Morticia Addams]

La_LuNa kaže:

moj muz radi upravo tu gresku: opterecuje se s time sto ce drugi ljudi pomisliti.
nasa mala nikad nije voljela niti skroz prihvatila kolica.
ali nikada.
urlala je u kosari, urlala je u sportskom dijelu, urla i sad u kisobran kolicima.
i obicno se razurla bas kad smo u centru, medju puno ljudi
i njemu je onda bed.. samo sto se jadnicak ne zacrveni k'o paprika. jer, hjoj, sva ostala djeca se voze u kolicima, sute i cuclaju dudu, a mi smo odvratni roditelji cije dijete urla. i nema dudu
ne volim ici s njim u setnju, jer je on onda obicno digne iz kolica. bed mu je.
ja ne, ja tocno kuzim da ona protestira i zna frajerica da ce ici na ruke. kad skuzi da nakon par minuta ja ne trzam, usuti
sve oni znaju i sve itekako kuze, koliko god vi mislile da ne kuze i da su premali.
zato velim, ignor kad god je to moguce.

i nimalo se ne opterecivati s time sto ce netko drugi pomisliti.
jebote, ja sam iza ledja cula komentar u jednom ducanu da je nosim k'o ciganka, jer je bila u slingu (to dok je bila skroz mala) di bi dosla da takve stvari uzimam k srcu

Ispričavam se što ovako upadam na temu, ali samo jedno pitanje, tj. iskustvo.
Zašto je ustvari "tjerate" da sjedi u kolicima?

Pitam zato što je naša bila ista takva, od prvog dana je bila alergična na bilo kakvu vrstu sputanosti i svezanosti.
Do cca 11 mjeseci još kako tako je to prolazilo, ali kad je prohodala derala se u kolicima k'o da je kolju.
Međutim, mi smo joj u toj stvari popustili.
I nije je trebalo uopće puno nosati, ona je jednostavno htjela hodati, kretati se.
Zbog toga sve ide sporije, to je istina, ali jbga, pošla sam od sebe- da ne želim biti vezana, a netko me na to tjera.
Pa urlala bih k'o beštija.

Nije da kritiziram, molim te nemoj tako shvatiti, samo kažem- ako neće u kolica- pa neka hoda.
A možete kupiti i nosiljku, to smo mi napravili i za neke baš dulje relacije, kad bi se umorila- hop! u nosiljku.

Imali smo tad problema i sa AS-om, ali tu nije bilo kompromisa i na kraju se navikla, iako nevoljko.
Ali za kolica mi je nekako, šta ja znam... Pa nije to nešto presudno i toliko bitno.
Iskreno, meni poprilično glupo izgleda kad vidim "mrcinu" od 4 godine u kolicima, kako mu se noge vuku po podu.

[Lali Puna]

foresst kaže:

lali, mislim da si u zabludi što se tiče fizičkog kažnjavanja..

znači, i s tim treba biti uporan!

[katjes]

nego kod kog dijeljenja hrane u parku, kako biste se vi postavili kad se dijele te sve grickalice, odnosno slatkiši (i masniši - kroki) a dijete ima 16mj, dakle reagira već kad čuje vrećicu da šuška?
uspijevate li zadržati dijete podalje i da ne žica i da ne jede ili da pojede par komada..

jučer sam potpuno nemoćna i jadna (ko što je vidljivo iz cijele teme ) samo je pustila da jede, gladna je došla u park (ponijeli smo marelice nakon ručka kojeg nije htjela jesti) i tamo navalila na tuđi kroki, pojela pola kesice valjda, nisam ni brojala od muke, nakon čega nije ni večerala

kako ubuduće spriječiti..jedno veliko i strogo ne tome? ili može malo? a što je sa pristojnošću i bontonom? već vidim bit će vriske

[miss daisy]

Morticia Addams kaže:

...

isto iskustvo, s tim da ću dodati da je meni smisao šetnje upravo hodanje ja s njim idem van da se on nahoda, rastrči, i općenito rješi dijela energije, pa da onda drugdje bude miran.
kako uopće nikad nije bio u kolicima, od starta je naučen na "pravila hodanja", naravno da pokušava ponekad istjerati svoje, ali ne dopuštam (iako, ne udarcima ni zastrašivanjem, postoje ipak i drugi načini).


i samo ću još iskomentirati topic: ja sam kad je moj imao godinu dana sam čitala topic o TT, i meni je zaista pomoglo.
prvo, ne uzrujavaju me konflikti u koje upadamo jer se njegova ličnost formira i traži sve više samostalnosti, drugo - na neke sam situacije bila spremna i dobro sam reagirala upravo zbog foruma.

pa što se tiče odgoja malenih, što se mog malenog tiče, najbitnije je: da je naspavan (znam čak i optimalan dnevni iznos sna radi se o 12 sati, ispod toga sve lošije reagira kad su po njega ograničavajuće situacije), da je prošetan/rastrčan, i da ima slobode u većini situacija (npr. može birati gdje ćemo šetati i hoćemo li uopće biti u parku, koliko ćemo puta stati u šetnji itd, ali jedino mora uvijek šetati po nogostupu; i tako stalno, da je uvažen kao punopravni član koji može birati, a onda da su ove "velike" stvari po mome).

[miss daisy]

katjes kaže:

nego kod kog dijeljenja hrane u parku, kako biste se vi postavili kad se dijele te sve grickalice, odnosno slatkiši (i masniši - kroki) a dijete ima 16mj, dakle reagira već kad čuje vrećicu da šuška?
uspijevate li zadržati dijete podalje i da ne žica i da ne jede ili da pojede par komada..

ja mog pustim. na sreću, u parku toga u biti bude rijetko, ali po dvorištima moje i susjedne kuće ko u priči.
uopće ne znam kako da mu branim, svi njegovi prijatelji oko zdjele, a ja ga držim dok plače i ne dam to mi je stvarno previše, nisam toliko opsjednuta njegovom prehranom.

osim toga, do koje dobi bi uopće tako branila djetetu? i što ćeš na dječjim rođendanima?

nije jeo junk do godine i nešto, ali nakon toga, kad je okruženje kakvo je, odlučila sam da je bolje da s prijateljima jede smoki, nego da je siroče koje plače dok ga mama freak drži sa strane


inače, kod moga uopće nije bitno je li se najeo prije, čim je vani on sve jede, i voće, i kruh i sir, i smoki i čokoladu.
neki dan je otkrio špek (!), susjeda donijela svom malom, ej, obožava ga, pojeo sve dok ovaj njezin nije ni stigao do zdjelice

[aniano]

katjes kaže:

kako ubuduće spriječiti..jedno veliko i strogo ne tome? ili može malo? a što je sa pristojnošću i bontonom? već vidim bit će vriske

moje isustvo je da mame prvo meni daju mig, kao imaju nesto za djeljenje, jel to ok i za moje malise. podrazumijeva se da te iste mame znam, pa tako i ja njima dam mig. ako je sve ok, onda dobiju i moji, recimo ljeti na plazi nemos ih zaustavit ni da hoces. ako mame dijele tvrde bombone, onda ja svoje "zabavim" ili ponudim alternativu koju ja nosim sa sobom. srecom do sad nije bilo scena. ali sam zato znala vristece dijete iznosit iz dm-a. mama ja bi soooooooooooook.

[kajpa]

katjes kaže:

ili sljedeća situacija: kad smo u šetnji, ja, mm i ona, (a u zadnje vrijeme smo uglavnom skupa) onda ona malo bi hodala, malo bi se nosila, malo bi jašila mene na ramenima, malo tatu, malo bi se vozila u kolicima. i mi joj to sve možemo omogućiti i ona zna da to može izvoljevati.
od frendice koja je samohrana majka mali zna da mu to neće proći jer se ona sama neće majmunisati s njim pa mali mirno sjedi u kolicima. zasebno ta 2 sluačaja funkcioniraju ok,. al kad zajedno šetamo, naša je ta koja je problematična, razmažena. svakom tko gleda sa strane izgleda tako.

Zasto to izgleda kao da je razmazena? Ona cvili i moljaka sad ovo sad ono...vi bas nista time odusevljeni pa popustite ...pa ju cas nosite, cas vozite...ili ona jednostavno i mirno zamoli sto hoce pa to i napravite?
Ako je ovo drugo, ne znam zasto to nekome djeluje kao razmazenost.

2m od mene nešto radi, igra se. i najednom odluči da ja moram doći do nje i to izrazi krikom umjesto kako inače zna na normalan način.

I sto napravis? Uvazis to kricanje kao poziv?
Imo,trebalo bi unaprijed objasniti da ako netko zeli da treba doci do tebe i reci sto zeli, a da na ovakve "pozive" koji nisu bas lijepi ne zelis dolaziti. I tako onda i napraviti.

La_LuNa kaže:

moj muz radi upravo tu gresku: opterecuje se s time sto ce drugi ljudi pomisliti.
nasa mala nikad nije voljela niti skroz prihvatila kolica.
ali nikada.
urlala je u kosari, urlala je u sportskom dijelu, urla i sad u kisobran kolicima.
i obicno se razurla bas kad smo u centru, medju puno ljudi
i njemu je onda bed.. samo sto se jadnicak ne zacrveni k'o paprika. jer, hjoj, sva ostala djeca se voze u kolicima, sute i cuclaju dudu, a mi smo odvratni roditelji cije dijete urla. i nema dudu
ne volim ici s njim u setnju, jer je on onda obicno digne iz kolica. bed mu je.
ja ne, ja tocno kuzim da ona protestira i zna frajerica da ce ici na ruke. kad skuzi da nakon par minuta ja ne trzam, usuti

Znaci ona urla samo kad ste skupa, jer zna da ce on popustiti.
Tako je i moj necak...kad su mama i tata tu, urlanje i onda ga vade iz kolica i nose. Drugom prilikom je bio samnom i bakom...i vozimo ga u kolicima prema igralistu (ima do tamo desetak minuta...dakle tamo ce se moci istrcati koliko zeli) i dize mali rukice (jos nije pricao) ...pokusava nam objasniti da bi on da ga mi dignemo i nosimo...a mi obje dignemo ruke kao i on. Gleda nas tupo...misli si valjda kaj je ovima, ove nis ne kuze. Digne on ponovo ruke, dignemo mi. Odustao je ...sto ce kad ima s bedacima posla.
Dakle, mislim da se dosta tih urlanja, drecanja i tantruma moze izbjeci ako je odgoj dosljedan, ako se u istim situacijam reagira na isti nacin i nema toga da nesto malo moze, a malo ne. To naravno zna biti problem kad su djeca vani...(park/ducan) jer oni naravno skuze da je situacija drugacija nego doma ...iskoristavaju tu situaciju (sto ce ljudi reci, pa roditelji cesto ne reagiraju onako kako bi doma) jer osjacaju da mogu. Cesto i uspiju u naumu, pa im to daje motiva za sljedeci put. Kad vide da od toga nema nista (evo tvoje dijete prestane, kad mu to ne prolazi) i to uvijek (bez obzira gdje bili), onda ce sve to skupa brze i lakse proci. Mislim.

sve oni znaju i sve itekako kuze, koliko god vi mislile da ne kuze i da su premali.
zato velim, ignor kad god je to moguce.

Bas tako.

Iako se slazem s tim da postoje teze i lakse odgojiva djeca...nekako mi smeta kad netko na to gleda vise u smislu moj se rodio ovakav a ovaj onakav.
Da, ok je to ako govorimo o tim nekim razlikama koje su stvarno stvar gena, ali cini mi se da tu ima svega, pa da se ponasanje djeteta (koje ne bi trebalo biti takvo kakve je bez obzira na temparament i odgojivost) opravdava s tim - on je takav.
Jer, niti jedno dijete nije takvo kakvo se rodilo...ne zivi u vakumu vec sa svojim roditeljima...koji ga svakim svojim postupkom odgajaju..oblikuju...ne mislim kao glinu...vec ono...uticu na formiranje njegove licnosti.
Tako da ono "zivo" dijete cije nam se ponasanje mozda bas ne svidja imo nije takvo iskljucivo zato jer se takvo rodilo. Da, mozda to je temperamentnije, upornije, teze odgojivo dijete...ali na roditelju je da utice na dijete i pokusa nauciti dijete sto i kako, kako se treba ponasati, a kako ne. Roditelji djece koja stvarno jesu hiperaktivna uspijevaju (naravno uz puno truda) usmjeriti korisno njihovu energiju i smiriti ih ...isto bi morali i svi ostali koji misle da imaju peh i dobili su takvo dijete ...s kojim se ne moze.
(ne ide ovo nikome ovdje, govorim opcenito)
S druge strane, mislim da postoji i zabluda o lako odgojivoj djeci. Kao sto sam vec rekla slazem se s tim da ima teze i lakse odgojive djece, ali mislim da je ipak pretjerivanje kada se svako dijete koje nema tantrume i djeluje poslusno/dobro...automatski svrstava u tu kategoriju "takvo se rodilo" i "blago tim roditeljima, dijete nije zahtjevno".
Moje je misljenje da je svako dijete zahtjevno.
Niti jedno malo dijete bas ne sjedi nepomicno, suti i razmislja o bitku...cijelo vrijeme. I tzv. mirno dijete...koje istina ne vristi i slusa zabrane...ima neku svoju zahtjevnost. Recimo brblja neprekidno, neprestano trazi suradnju, razgovor, odgovor, stalno nesto pita, dolazi pokazivati, izmislja igre u kojima treba sudjelovati. Kolicina angazmana je u tom segmentu prilicno ista kao i kod zivlje djece...i mirna djeca hoce cas na ljuljacku, cas na tobogan, gore, dole, sim - tam...samo sto mozda to ne izgleda na prvi pogled tako jer su tisa, nema urlanja i sl. Ali za svako "ne", treba razgovarati i objasnjavati, puno truda treba uloziti u dosljednost i u sljedece:

"Ako pružite djetetu dovoljno rutine u životu, na dobrom ste putu da izbjegnete tantrume. Mališani vole ugodu i sigurnost koju im daje rutina jer na taj način znaju što mogu očekivati u datom trenutku. Bude li dijete znalo što mora raditi u određeno vrijeme, manje će praviti problema zbog toga."

Kada dijete zna i moze biti sigurno u reakcije okoline tj. da nece takvim ponasanjem nista postici, onda se prestaje tako i ponasati.
Tako da mislim da dijete koje je "dobro" nije dobro samo zato jer se takvo rodilo nego tu ima i puno zasluge roditelja koji su radili na tome da zadovolje djetetove potrebe i da ono zna potrebe/zelje izraziti rijecima, znajuci da je to nacin na koji moze doci "do roditelja". (puno puta sam vidjela da roditelj uopce ne reagira na dozivanje djeteta..dok to ne prijedje u urlanje)
Ima i jedan problem s "lako odgojivom" djecom.
Cini mi se da svi na takvo imanje takvog djeteta gledaju kao na neku prednost. Ne bih se sasvim slozila s tim..bez obzira na nepostojanje tantruma i sl.
Ovdje se govori o roditeljskim stilovima i temperamentu djeteta...tj. o njihovom medjusobnom utjecaju i prozimanju..
Obzirom da mislim da su kod svakog roditeljstva prisutni svi stilovi odgoja, naravno u razlicitom postotku, mislim da ove "kategorije" nisu tako ostre, vec da se zasigurno preklapaju. Onaj roditelj ciji je odgoj autoritativan u slucaju da ima pasivno dijete... ima sljedecu zadacu:

tada će pasivno dijete biti pravi izazov za autoritativne roditelje. Oni će nastojati kod takve djece razviti što više aktivnih crta volje uspostavljajući balans sa već izgrađenim osobinama kao što su: marljivost, strpljivost i skromnost. Zadaća autoritativnih roditelja se ogleda i u pokušajima da se kod pasivnog djeteta razviju samopouzdanje i spremnost za preuzimanje odgovornosti.

Medjutim, ako takav roditelj nije 100% takav vec u odgoju postoje ponekad i permisivni i autoritarni elementi (a ja mislim da to i je uglavnom tako i da nitko nije ili - ili)...dolazi do teskog zadatka, jer mora uloziti poseban trud oko tog svog ponekad pre dobrog i pre poslusnog djeteta ...jer nije bas niti zadovoljan time da ono bude bas takvo, vec bi zelio da dijete bude glasnije, buntovnije, samopouzdanije. A to nije bas lak zadatak, ako djecji temperament nije takav. Dapace, moglo bi se reci da je to tezi zadatak nego odhendlati tih par godina ovog drugog tzv. "buntovnog" djeteta, s kojim ce nakon te 3-4 godine biti lakse. Mislim da se cak manje moze zabrljati kod takvog djeteta nego onog koje je "poslusno" ..i da ta poslusnost (u negativnom smislu) nije uvijek posljedica iskljucivo strogog (autoritarnog) roditelja vec i djetetovog temperamenta.
Pa kao sto neka djeca imaju tantrume, neka su sasvim drugacija ...ali ni u jednom slucaju se imo nisu takva rodila. Rodjena jesu drugacija, ali roditeljski utjecaj je uvijek prisutan i na roditlejima je da ove prve malo smiri (dosljednost, ignoriranje i sl.), a ovim drugima pokusa graditi samopouzdanje i motivirati ih.

[La_LuNa]

morticia, ne forsiramo mi nju na kolica. nikad nismo. da sam zabrijala na neka skupa fensi kolica, to bi mi bila najgluplja investicija ever

i zapravo se najvise nosimo, od pocetka, prvo u slingu, zatim u pogiju.
ne hoda jos, ima 10 mjeseci.

no, postoje neke situacije kad su kolica ipak potrebna i kad mi je zilijun puta lakse s njima, nego s nosiljkom.

[Lali Puna]

katjes kaže:

jučer sam potpuno nemoćna i jadna (ko što je vidljivo iz cijele teme ) samo je pustila da jede, gladna je došla u park (ponijeli smo marelice nakon ručka kojeg nije htjela jesti) i tamo navalila na tuđi kroki, pojela pola kesice valjda, nisam ni brojala od muke, nakon čega nije ni večerala

vrlo je jednostavno
ako ne želiš da dijete pojede pol vrećice smokija - ne vodš gladno dijete u park. naravno da se nije mogla zaustaviti na par komada ako je bila gladna.
dakle, inzistiraš da se pojede ručak ili ako ne pojede ručak - ostajete doma. ili poneseš taj ručak ili tebi prihvatljivu alternativu i kaže - nisi jela ručak/marelice, nema smokija. možeš sada pojesti ručak/bananu/Jogurt/marelice pa uzeti smokija.
tvoja je odgovornost da dijete bude sito, ne njezina.
nemreš očekivat od gladnog djeteta da se suzdrži.

[OOOOOOO]

Lali Puna kaže:

pa nije li logično da mali 'zeza' jer je nerazuman i ne možeš mu objasniti, a da što je veći više može pojmiti, dulje pamtiti i bolje se kontorlirati?
od male djece ni ne očekujem nego da su nerazumni.

ima čarobnog štapića. zove se fizičko kažnjavanje i dijete te se onda boji pa je mirno i ne usudi se ništa.

pa nebi rekla da ovo zadnje bas djeluje..ne mislim u svom slucaju naravno,ja svoje dijete ne tucem niti namjeravam.ali ima vrlo blisku osobu koja ima troje djece i svi troje su nemoguci,uzasno raspusteni,pogotovo srednje dijete koje ima 5god taj je od kad je prohodao hiperaktivan,nemoguc ali toliki nemoguc da je vec par puta zavrsio u bolnici na sivanju,operaciji jel je sebe ozlijedio,i kod njega ne pomaze bas nista cak ni razgovori kod psihologa i sl.

[Monstera]

ovo sve je vec 1001 receno i prozvakano na ovoj temi https://www.forum.hr/showthread.php?t=365494&page=123

al ja cu ponoviti: kada bih svaki dan gledala mirnog i poslusnog todlera (1-3g), ja bih se zapitala kaj sa tim djetetom nevalja
(neke od hipoteza: da mu je sve podredjeno i da roditelji rade sve kaj todler pozeli pa se nema na kaj pobuniti, da ga doma mlate pa ih se boji, da je autistican.....)
uz napomenu svaki dan
(ima dijete pravo i na dobre i mirne dane )

[tisi]

Lali Puna kaže:

vrlo je jednostavno
ako ne želiš da dijete pojede pol vrećice smokija - ne vodš gladno dijete u park. naravno da se nije mogla zaustaviti na par komada ako je bila gladna.
dakle, inzistiraš da se pojede ručak ili ako ne pojede ručak - ostajete doma. ili poneseš taj ručak ili tebi prihvatljivu alternativu i kaže - nisi jela ručak/marelice, nema smokija. možeš sada pojesti ručak/bananu/Jogurt/marelice pa uzeti smokija.
tvoja je odgovornost da dijete bude sito, ne njezina.
nemreš očekivat od gladnog djeteta da se suzdrži.

mislim da to nema veze s gladi.
djeca i kad nisu gladna obično hoće jesti vani kad netko nešto ima, naročito ako se radi o smokićima, keksićima, štapićima i sl.
moj kad vidi da netko nešto jede, stvori se u milisekundi tamo i žica. vidim da će i mlađi biti takav kad prohoda, zasad samo urla kad netko nešto jede.