Lighthouse

[Porto]

cafetería botánico
je kava malo duža
ona pruža samo korak
samo pogled na prado i stare majstore
to je ruža skrivena
u vrtove zemaljskih užitaka
i tajna
njome odaje se koja

je čekanje
moj hyeronimuse

to su i poussin i velásquez i goya
to je rubens apostola tome
koji kao da se budi, kao da se čudi
knjizi jednoj u njegovoj ruci

u kojoj eto svašta piše
kao da mu uši nisu čule
riječi one tihe tiše
raspetog što visi ponadviše
nas i njega na zidu ovog svijeta
dali je to samo sjena?

a ovako oči u oči

to je odraz
šamar u onaj drugi obraz
samo vitez tužna lika

moja slika i prilika

[carica]

dalo mi je mozak
a uzelo srce
sumnjam da je znalo
da je tako teško

teško
živjeti
ne sumnjam da je znalo
da je tako moguće
živjeti
u navodnicima

[carica]

VERITA
(za one koji čekaju da budu pronađeni)


ipak
postoje teža slova od Nerudinih
jer moglo bi se noćas napisati još tužnije stihove
i gorče od cijankalija
okusa tuge servirane za večeru
umjesto tvrdog kruha
otvrdnuli smo mi
blizu u daljini
oguglali su oni
daleki u blizini
i mrak je jedini desert ove otrovane gastronomije
za tužne

za one što trče za tramvajima pred zoru
jedini cilj je prevariti jutro
produžiti noć
i dočekati svoga
privatnog Boga

obući se u voljene ruke
i tako ostati
okameniti
zacijeliti

izbjeći
treću smjenu izdržljivosti
ne staviti srca na vagu
jer prevagnut će jezici
ionako

s očima u rukama
gledati nebo
i shvatiti konačno
da se vrijeme ne može zamrznuti
da ne otvrdnemo mi koji smo blizu
da ne omekane daljine koje nam se bliže

priznati si
priznati
ljubav gmiže
i sve je bliže

i to je dobro
konačno


______________________________________________


[POBRATIMSTVO LICA U NEBODERU]
(za Tina)

u noći kao što je ova
ljudi su teško disali u zgradama
ne zato što su se voljeli
već zato što se nisu znali voljeti
u noći kao što je ova
ljudi su se predali
i poslali svu vojsku na kriva bojišta
i jutro je odgođeno zbog krivog rasporeda zvijezda
nema više
i moje lice stanuje u dlanovima
zauvijek

u noći kao što je ova
ljudi ostaju bez očiju
jer su njima oprali sve ulice u gradu
u noći kao što je ova
ljudi jedni drugima postaju perfekt u rečenicama
i jutro je samo dokaz da je sve ono bila istina
da te nema više
i da moje lice stanuje u dlanovima
zauvijek

[tofu]

U MIRU HLADOVINE

Netko u životu uspije ono što želi
Netko uspije i ono što ne želi
Netko život proživi iako mu se baš i ne živi

Netko pogine na skuteru trijezan
Netko na skuteru pogine pijan
Netko svako jutro jede marmeladu, slabo pere zube i umire s njima, bijelima

Marin drka na plejboj
Goran kaže da nikada ne drka
Saša je u braku četiri godine i stalno drka s niveom
Njegova sestra ima dijete ali nije u braku

Ja sam kupio papigu i glasao za račane
I raste mi nokat u meso
I kad odrastem bit ću velik

[tofu]

BANANA

Na terasi sušim dvadeset kila kore od banane
Sređujem si novi ležaj, od banane
Uz kavu sad obavezno naručujem pago od banane
Skup je, al' je od banane
I dobio sam od znanca majicu kratkih rukava s nacrtanim bananama
I sve je oko mene banana
Žuto – sklisko – i nevjerojatno ukusno

U banani sam

[kameni kamen]

Dragi moji suputnici ovo je svojevrsni nastavak topica Lighthouse sa starog foruma. Svratište u kojem putnici namjernici mogu razmjenjivati odraze svojeg Puta u vidu duhovne poezije

ha ha,
ili su odrazi postali nešto mutni
ili su samo razvodnjeni,
barem da je rakija,
ili su postali
poezija samo
jedan mili sigurnosni ventilić
kroz koji poneka bijedna duša
pusti malo pare
kako oči ne bi postale precrvene
a mozak usijan

ili je možda put kriv,
pregrbav za naša nježna vozila
ili predug
za našu stalnu nestrpljivost

kako bilo..
ne štima nešto tu
dugo već nitko nije štelao ventile,
ili ja ne kužim možda,
to mi je zapravo poštapalica,
i ovim se riječim pridružujem svima vama
od duhovnog odraza putene pezije
osta samo pusta poezija puti
i pokoje zorne slike

pozdrav putnici
sretni ste
jer barem vam je cilj,
ili kraj puta izvjestan
to je jasno, smrt,

a ja ću vam i dalje
polako mahati onkraj puta
i neću shvaćati ništa
ali ni brinuti o tome..
pozdrav putnici

[Natch]

Moj si veliki nasmiješeni šareni pijetao

Budiš me /ponekad i sanjam/

sjajnim, veselo-žutim, prozračno-nebeskim vriskom iz daljine, punim sunca

Svakog božjeg jutra,

(i neradnim petkom).



Onda otvorim oči,

ti svoje čvrsto zatvoriš,

i dugo spavaš,

smješkajući se u sebi.

Sanjaš krave, vlakove i plavo ljeto.



Mene ponekad i zaboraviš, ostanem sama

kraj uginulih tračnica.

U zelenoj svježini lišća opet sunce,

kraj prozora tišina

Cijeli dan razmišljam -

Zašto sam se probudila?

[Natch]

usamljenost je u proljece krvavocrvena
ili tamnoplava
poput blesavih cvjetova stocne hrane djeteline
na livadi kojom hodas
prekrasan je dan
pokusas se sjetiti
kamo ides

usput nailazis na mnoge
zaljubljene parove
oni sjede u sjeni cempresa ili bora
dosadni su nekako u svom zajednistvu
prazni u svojim preslatkim simbiozama
i ne vide te, dok posrces
prekrasnom livadom u proljece

ides naprijed nazad pa u krug
glumis zamisljenog setaca
ljubitelja prirode
u glavi ti se vrti od agresivnog peluda
i bijesa i samoce

mozda je plemenito biti sam
sunce zapada
zaljubljeni parovi su nestali iz sumraka
opet si sam
ti jedini znas kako bi trebala izgledati prava ljubav
ponosno se vracas uzdignute glave
nasao si neki novi smisao
dan je bio zaista jedinstven

stvari se uvijek same posloze
najbolje je prepustiti se prirodnom ritmu
i ići prema ljudima koji u daljini igraju nogomet
livada je strasno zelena, i to cvijece
probajte vi malo setati prekrasnom usamljenom livadom
u proljece

[tofu]

TAKO

Tako sada sjedim bez riječi
Bez ijedne riječi
Osim par beskorisnih veznika
I ne znam gdje da se okrenem
Zašto da se okrećem?

I sjedit ću još satima
Sve dok mi se oči ne polome u umoru
U ušima zazuji tišina
I tako… u biti baš veselo

Bog blagoslovio hrvate i dokolicu!

[kameni kamen]

kako volimo varati sami sebe
samoću pretvarati u dokolicu
rješenje je još jednostavnije
treba ubiti potrebu
.. za nekim

[bipolar2000]

sve obične i neobične stvari
tako su jednostavne i jasno čitljive
prozirne, kao ljudi
i njihove oči
i nije teško gledati u nebo
čekati
gušiti se
umirati
nije teško

život, sabijen
pomalja glavu vani
tek počinje
bolno počinje
a sve je tako jednostavno
samo krv
moja krv
u potocima
zamišljam kako ide i teče
i teče i crveni se
more moje krvi
i svjetlost mi konačno pruža ruku
ispod mojih grudi kamen
(oh, kako pažljivo ga čuvam)

životinja sam , jesam
ko bi to lice pročitao

ne dam

a doći će dan
neka ruka strana i blijeda
posegnuti će...

neka rastrgne..
neka iščupa...
bez milosti, molim se
bez milosti neka uzme

dan
doći će dan

[bipolar2000]

oh Majo
pa ti ne znaš..
zar nisi pisala
godine su prošle
o anđelima i tužnim licima
praznini i mučnini
samoći i vremenu koje
uzima
krade
o licu koje noćima
ne spava, osluškuje
vjetar
grabi trenutke
želi
uhvatiti ritam sulude
igre

traži slova
boje i dodire
u prostoru tuđih snova

čuje

prepušta se plimi
spremna udaviti se

poplaviti i pružiti ljepotu samtrnog osmjeha
nekome

to više nisam ja...

[bipolar2000]

mene je neko uzeo
nekome sam bila draga
neko me želio i neko me je imao

neko se igrao
i igrao
i igrao
neko je lagao

mene

mrzim ga

[kameni kamen]

bipolar veli:
ispod mojih grudi kamen
(oh, kako pažljivo ga čuvam

čuvaj ga samo čuvaj,
to ti je vrlo dragocjena stvarčica