Muškarci su iz birtije, a žene sa placa - walterove kolumne

[walter]

Bila jednom jedna topla - kavana!

Sjećam se, tamo je jednom bila Gradska kavana. Azil za ljude umorne od izbjegavanja posla. Mali konjak tri kune, kovanice uredno prebrojane, čaša nije ni doticala šank. Konobari uvijek nasmijani, nikad problema s uzvraćanjem kusura, nikad nereda na šanku.
Pitam se, kome su ti ljudi smetali? Čijoj li su oni vlasti bili oporba? Čije li su to uho zagrebali njihovi odfalšani refreni? Nikad nisam kanio postati ni odvjetnik, ni pilot, ni knjigovođa. Ja sam se oduvijek smatrao tek glasom toga kora. I znao sam da slijede loši dani čim se Kavana zatvori. Nije u plamenu izgorjela, ali da jest, dostojanstvenije bi otišla.
Mislio sam isprva, bit će banka. Zašto ne bi bila banka? U ovom gradu ako nešto nije birtija, šta drugo može biti nego banka.
Kad ono, nabiše mi ga parfumerijom. Ja ne prodajem kozmetiku, ja prodajem nadu, rekao je Ravlon, ali nitko ga nije shvatio. Nije se ni desila neka velika promjena, samo su poroci zamijenili ambalažu. A azilanti spol.
Od ranih nas dana šopaju porocima. Naš proces inicijacije složeniji je no u žena. Mi nemamo menstrualnu krv da nam potvrdi spol. Nama ne narastu sise. Mi sami moramo početi pušiti s osam godina i napiti se djedove rakije s dvanaest. Zahvaljujući tome, mi smo i spremniji i otporniji. Naši poroci su transparentniji.
Bio sam jednom tamo. U parfumeriji. Po zadatku. Skoro su me zgazile. Osjećao sam se poput Ernesta Hemingwaya u Pamploni. Probijao sam se čisteći onim malim ružičastim kolicima svakog tko mi je stao na put. Nikad se u životu nisam toliko preplašio. Uletio sam usred neke prodaje za bagatelu. Tamponi ili ulošci, ne znam šta je bilo. Par minuta kasnije vladao je potpun mir. Da na podu nije ostalo par ženskih skalpova, nitko ne bi povjerovao da je tuda upravo protutnjao uragan najgore vrste.
Krenuo sam u parfumerijsku inspekciju. "Ako natočite par kapi Našeg Proizvoda u svoju toplu kupku, pomladit ćete se dvadeset godina. Dodajte samo žličicu Našeg Proizvoda u jutarnji sok, i muž će vas prestati varati sa sekretaricom." I neizbježna aloe vera. Sve ima aloa veru. Naletio sam na toaletni papir od aloa vere. Bilo je čak i aloe vere s dodatkom aloa vere. I taman kad sam pomislio da me više ništa ne može iznenaditi, naiđem na šampon za kupanje u obliku pjene. Oborio me s nogu. Zar je i to postalo napor, protrljati kožu rukama da se stvori pjena? Gdje su granice ženske razmaženosti?
I tada, sinula mi je misao: Svoju djevojku zaprosit ću u parfumeriji. Tamo očito sve prolazi. Bolje i to nego da ju zaprosim u kavani.

[walter]

Ljudi mi se često povjeravaju. Misle da imam topao pogled. A nije topao, nego tup. Priđu mi, olakšaju se za koju tajnu i odu. Kao da sam neka vrsta emocionalnog čučavca. Ali ne mogu si pomoći, volim ih poslušati.
Jednom mi je prišla prekrasna djevojka, puna jada. Zašto svi žele biti sa mnom samo zbog mojih para? pitala me. A ja nisam mogao skinuti pogled s njezinih grudiju. Novci su bili zadnje na što sam mislio u tom trenutku. Koliko li tek para ima ako joj ignoriraju ovakve grudi, pomislio sam.
- Znam kako ti je, u sličnoj sam situciji - počeo sam. I ja imam svoje prokletstvo, i mene žele zbog samo jedne stvari. Ali to nisu novci. Mene žele zato što sam savršen ljubavnik. Ženama ne predstavljam ništa više od stroja za seks. I sama znaš da se ovdje glasine šire poput virusa. Dolaze do mene, ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ne zanima ih čak ni moje ime, samo me žele što prije odvesti u svoj krevet. Ako ih odbijem, dolaze ponovo, ako im uslišim želje, traže repete. Ubija me to. Doma imam jednu od najvećih kolekcija prepariranih leptira. Deset godina sam radio na njoj. Neke vrste koje imam već su izumrle. Misliš li da ih to zanima? Misliš li da ih zanimaju sva priznanja koja sam primio baveći se šahom? Zanima ih samo moj krevet, sa mnom u njemu. A ne znaju da im nakon mene nijedan neće biti dobar...
Iznimno sam uspješan u tješenju. Od otprilike dvadeset njih mjesečno s koliko popričam, ubije ih se manje od pola.U zadnje vrijeme počeo sam kalkulirati. Ne tješim nikog za koga ne procijenim da nema dovoljno novaca da zavrti rundu. A kad shvatim da netko stvarno leži na parama, onda odugovlačim. Toliko dobro odugovlačim da se stignem napiti između dva - ostavila me žena i izgubio sam posao - dijela.
A najviše volim slalom.To je ono kad pokušavate odgonetnuti da li će sugovornik ženu koja ga je ostavila nazvati svetica ili kurva. Bila je takva... Kurva? Ne, prijatelju, bila je prava svetica. Ne želim zaspati, toliko se bojim da ne usnim o toj... Kurvi? Eh, da, kurvi, bravo! Pametan si ti, šta ćeš popiti?
Najgore od svega mi je kad netko opisuje ženu koja ga je ostavila zbog ljepšeg, pametnijeg i mlađeg, pa usred opisa te žene koja ga je ostavila shvatim da ju poznajem. I više od toga. Shvatim da sam ja taj zbog kojeg ga je ostavila. To su teški trenuci. Tada napravim iznimku i pokažem svoju veličinu.
Platim mu piće!

[walter]

Smiješ se svađati sa mnom, smiješ se svađati s mojim roditeljima, smiješ gol šetati korzom, ali ni slučajno ne smiješ ni pomisliti ništa loše o mojim prijateljicama, a kamoli tek nešto reći. Tako kaže.
Ženski kolektivni um najveća je prepreka svakoj vezi. Nedostatak logičkog sklopa u žena multiplicira se svakom njihovom zajedničkom kavom. Više se bojim jednog njenog odlaska na kavu nego dvotjednog ljetovanja s ekipom iz srednje škole. A ona je završila srednju strojarsku. Jedina ženska u razredu.
Primjerice: Ana, Iva i Ivana piju kavu. Sve fakultetski obrazovane. Akademke. Ana je našla novog dečka i govori o tome kako ju on svakodnevno iznenađuje romantičnim sitnicama. Kupi joj nekog simpatičnog jopca, odvede ju na kolače, svako veče prošetaju gradom. Iva se u tom trenutku ispriča, posegne za mobitelom. Zove dečka.
- Sad sam na kavi na Anom, znaš, i upravo mi govori o svom dečku. Bili su kinu jučer. A prekjučer na kavi. Njemu se to ne treba govoriti. On je osjećajan, nije svinja kao ti.
- Ali dušo... čuo se vapaj druge strane.
- Ti bi samo sjedio doma i blejio u TV. Kad si zadnji put napravio nešto za mene?
- Ali dušo... grcala je druga strana.
- Kad si zadnji put rekao da me voliš? Kupila sam haljinu, potrošila sam 2000 kuna na nju, i nijednom ju nisam obukla u zadnjih godinu dana.
- Ali dušo...
- Zašto da ju oblačim, da ispadnem lijepo pred Nensi Brlek kad gledamo Dnevnik? Ne znam više, moj Ivane, ja više ne znam kako se šminka! Proklet bio, uništio si mi život. A dok se sjetim što sam sve učinila za tebe. Koja sam ja budala! Sutra se vraćam majci.
- Ali dušo...
- NEMOJ TI MENI DUŠO, NISAM JA TVOJA DUŠA, GOTOVO JE S NAMA!!! - reče Iva i poklopi slušalicu.
Ivana je mirnija, ona samo pošalje SMS: "Moramo ozbiljno razgovarati."
- Te svinje, ne bi im otpala kosa s glave da se malo više pobrinu oko nas - komentirala je Ana. Da, on me odveo na kolače, i kupio mi je jopca, i mi šetamo svako veče, ali tko mi garantira da će tako biti i ubuduće? Nikad s njima na zelenu granu...
A velika se fama stvara od muškog odlaska na pivicu. Jer da mi nakon par pivica ispadamo budale. Zato što raskopčamo košulje i zapjevamo. Zato što se ponekad jedva dovučemo kući. Svojoj kući.
Ali, postoji velika razlika i u našim razgovorima. Mi i ako pričamo o ženama, puno smo realniji. Rekao mi je prijatelj prije neki dan: Moja žena toliko me voli da me svaki dan kad se vratim s posla čeka topao ručak. Odgovorio sam mu: Stari sereš, a dobri smo si.

[walter]

U srednjoškolskim danima imao sam daleko više problema pri upoznavanju djevojaka nego sad, u jesen života. U želji da eliminiram taj problem, odlučio sam postati gitarist. Privlačio me taj ležerni lifestyle rock zvijezda. Njihov najveći problem, smatrao sam, bila je kriza identiteta uslijed slave doletjele na krilima njihovih pjesama. Pjesme su postajale besmrtne, za razliku od njih. U nadi da ću izbjeći to prokletstvo, odlučio sam pisati sranja od pjesama. Nakon par tjedana imao sam preko trideset pjesama. Koliko bi ih samo imao da sam naučio sve akorde?
I tako, skupilo bi se nas par, kupili bismo par litara Ribara u obližnjem PPK i zaposjeli klupe gradskog parka. Krenulo je bolje od očekivanja. Tjedno smo novačili skoro tucet ljudi. Većinom gimnazijalaca. Bilo nas je dovoljno da osnujemo stranku. Čak nas ni policija nije dirala. U gradu u kojem mladi nemaju izbora, nije bilo potrebna alkemija da moja sranja pretvori u himne.
Opijen naglom slavom, nisam uočio ono očigledno. Medijska je slika svijeta potpuno iskrivljena. Naučio sam to na najgori mogući način. Nije gitarist onaj koji najviše ševi. Dok sam ja svirao, drugi su odlazili sa djevojkama u grmlje. Dok sam ja pjevao, oni su pili moje vino. A troškove smo dijelili jednako.
Nisam mogao odagnati tugu i gnjev poražen spoznajom da im držim svijeću. Moje pjesme postajale su sve tužnije. Poput Zlatka Pejakovića, od oholog rockera pretvorio sam se u patetičnog narodnjaka. Čak i ono malo djevojaka koje bi smogle snage da pričekaju kraj koncerta, gubilo je strpljenje. Bio sam sam u gomili. Osjećao sam se poput partizana.
I tko zna gdje bih završio, da nisam shvatio da se srednjoškolke padaju na studente. Testovi su bili na zaokruživanje, a ja sam rođen pod sretnom zvijezdom. Studirao sam sljedećih deset godina.
Ali još i danas krivim gitaru za nedostatak seksa u srednjoškolskim danima. I danas mi lice orosi suza, kad prolazim pored grmlja bjelovarskog parka.

[walter]

Dragi Moji Obožavatelji. Ja ne znam kakvi su običaji ovdje na literarnom kutku, ali Mene smijete Obožavati svojim postovima, makar oni bili i negativno nastrojeni.
Samo pišite nešto, ne da Ja sam pišem. Ne volim to. Ne volim kad Me ne Obožavaju.

[flint]

walter kaže:
I danas mi lice orosi suza, kad prolazim pored grmlja bjelovarskog parka.

On je osjećajan, nije svinja kao ti.

, smiješ gol šetati korzom, ali ni slučajno ne smiješ ni pomisliti ništa loše o mojim prijateljicama, a kamoli tek nešto reći

Misle da imam topao pogled. A nije topao, nego tup.

Eh...popravilo mi dan ovo

[Drito Konj]

walter kaže:
Opijen naglom slavom, nisam uočio ono očigledno. Medijska je slika svijeta potpuno iskrivljena. Naučio sam to na najgori mogući način. Nije gitarist onaj koji najviše ševi. Dok sam ja svirao, drugi su odlazili sa djevojkama u grmlje. Dok sam ja pjevao, oni su pili moje vino. A troškove smo dijelili jednako.

[lucija]

walter kaže:
Smiješ se svađati sa mnom, smiješ se svađati s mojim roditeljima, smiješ gol šetati korzom, ali ni slučajno ne smiješ ni pomisliti ništa loše o mojim prijateljicama, a kamoli tek nešto reći. Tako kaže.
Ženski kolektivni um najveća je prepreka svakoj vezi. Nedostatak logičkog sklopa u žena multiplicira se svakom njihovom zajedničkom kavom. Više se bojim jednog njenog odlaska na kavu nego dvotjednog ljetovanja s ekipom iz srednje škole. A ona je završila srednju strojarsku. Jedina ženska u razredu.
Primjerice: Ana, Iva i Ivana piju kavu. Sve fakultetski obrazovane. Akademke. Ana je našla novog dečka i govori o tome kako ju on svakodnevno iznenađuje romantičnim sitnicama. Kupi joj nekog simpatičnog jopca, odvede ju na kolače, svako veče prošetaju gradom. Iva se u tom trenutku ispriča, posegne za mobitelom. Zove dečka.
- Sad sam na kavi na Anom, znaš, i upravo mi govori o svom dečku. Bili su kinu jučer. A prekjučer na kavi. Njemu se to ne treba govoriti. On je osjećajan, nije svinja kao ti.
- Ali dušo... čuo se vapaj druge strane.
- Ti bi samo sjedio doma i blejio u TV. Kad si zadnji put napravio nešto za mene?
- Ali dušo... grcala je druga strana.
- Kad si zadnji put rekao da me voliš? Kupila sam haljinu, potrošila sam 2000 kuna na nju, i nijednom ju nisam obukla u zadnjih godinu dana.
- Ali dušo...
- Zašto da ju oblačim, da ispadnem lijepo pred Nensi Brlek kad gledamo Dnevnik? Ne znam više, moj Ivane, ja više ne znam kako se šminka! Proklet bio, uništio si mi život. A dok se sjetim što sam sve učinila za tebe. Koja sam ja budala! Sutra se vraćam majci.
- Ali dušo...
- NEMOJ TI MENI DUŠO, NISAM JA TVOJA DUŠA, GOTOVO JE S NAMA!!! - reče Iva i poklopi slušalicu.
Ivana je mirnija, ona samo pošalje SMS: "Moramo ozbiljno razgovarati."
- Te svinje, ne bi im otpala kosa s glave da se malo više pobrinu oko nas - komentirala je Ana. Da, on me odveo na kolače, i kupio mi je jopca, i mi šetamo svako veče, ali tko mi garantira da će tako biti i ubuduće? Nikad s njima na zelenu granu...
A velika se fama stvara od muškog odlaska na pivicu. Jer da mi nakon par pivica ispadamo budale. Zato što raskopčamo košulje i zapjevamo. Zato što se ponekad jedva dovučemo kući. Svojoj kući.
Ali, postoji velika razlika i u našim razgovorima. Mi i ako pričamo o ženama, puno smo realniji. Rekao mi je prijatelj prije neki dan: Moja žena toliko me voli da me svaki dan kad se vratim s posla čeka topao ručak. Odgovorio sam mu: Stari sereš, a dobri smo si.

jebote.

[T@nja]

walter kaže:
Misle da imam topao pogled. A nije topao, nego tup. Priđu mi, olakšaju se za koju tajnu i odu. Kao da sam neka vrsta emocionalnog čučavca.

za majstora!

Svaka ti dala, Vaso!

[walter]

Ideš, kopajući po starim stvarima, naletio sam na jednu priču, u kojoj sam se ambiciozno, sa svojih dvadeset godinica, obračunao sa umjetnošću.

Umjetnost i ja

"Ravno pa lijevo" - uputila me gospođa na ulazu. - " Tvoje kolege već su unutra."

Otišao sam ravno pa lijevo i vrata su se stvorila ispred mene. " I nije najpametnija ideja" - pomislio sam primajući kvaku - " Nije definitivno." Kročio je hrabro u bezdan što ga prima i svjetlost je potekla niz njega. Hrabri vitez gledao je u hrpu sakoa pobacanu po sali. I tada je ugledao Njega, ružnog zmaja iz dvadeset i pet dijelova, svaki dio vatru bljuje, svaki dio njegov život ište.
Sjeo sam kraj neke plavuše. Ona je bila princeza koju sam trebao spasiti. " Samo daj znak, pogledaj me grudima bujnim, i ja sam tu, pored tebe, spreman da žrtvujem svoj bezvrijedni život u tvoju čast."
Rekla je ništa. Bila je sva u UMJETNOSTI, uzdisala je za violinistom u trećem redu, za njegovom bujnom opranom kosom i snenim okicama koje bi tako rado gledala iznad sebe, doggy style. I zašto da primjeti uzvrpoljenog mladića, kad je on ovdje očito došao po naredbi, kao što djeca gledaju Glembajeve u osnvnoj školi.
I počeo je - zmaj je počeo bljuvati vatru, svaka nota pekla me je, moje dupe nije željelo ostati na mjestu - proživljavao sam paklene muke (nepotrebno napominjem).
I samo me trunka razuma spriječila da svojim kricima ispovraćam cijelu jebenu Villu Frapart i sve njene činovnike, samo glas koji je konstantno ponavljao : " Učini to za potpis."
Zmaj je dobio prvu bitku. Izišao sam u pauzi i napisao par pjesama, shrvan bolom koji me obuzeo. Moje pjesme tekle su zidom Ville i bile su znak protesta. Moje uzavrele pjesme slivale su se, nježno milujući skupe cipele koje za tu priliku posudih. Kap po kap jednako slap. Sve se pušilo u hladnoj jesenskoj noći, moje pjesme i ranjena mi duša.
Nisam se vratio. Pobijedio sam. Jebene violine, uništile su mi noć. Mogao sam gledati teve. Mogao sam spavati, pospremiti sobu. Bilo što. Sve bi bilo korisnije.
Otišao sam do uobičajenog kafića. Nekoliko mojih prijatelja bilo je tamo - slatka utjeho, ipak postojiš.
"Veliku točenu." - rekao sam nekome. Velika točena stigla je uobičajeno brzo. Došlo je vrijeme da vitez počne svoju priču
"Bio sam na vjenčanju. Skoro me dotuklo." - rekao sam, ali ne tužno, jer tu je bila točena da me tješi, kao što žena tješi muža nakon otkaza. Ali piva nikad ne napusti čovjeka.
Pili smo kao i obično, pričali kao i obično, smijali se i ponekad bili ozbiljni - sve po starom. I nakon nekog vremena, počela je neka pjesma, i ja sam se toliko raskravio, kao iznošene cipele i skoro sam se rasplakao i jebem ti čašu i život i žene i daj mi sad tu jebenu UMJETNOST pa ću plakat i na to, na svaku jebenu pjesmu koju mi pustiš jer sam tako jebeno tuuuuuužan i sjećanja mi magle oči...
"Ne razumijem UMJETNOST! Kako da slušam pjesme nekog tko je živio prije par stoljeća i da shvatim njegovu svemirsku patnju slušajući ga prvi put i to po naredbi? Zar sam ja kriv zbog malograđanstva sovjih profesora koji od svinja žele napraviti intelektualce? Rođen sam da budem svinja i ja to vičem pišajući svoje pjesme u sivilu kulture. Nema umjetnosti bez par velikih točenih piva. Tko poznat je to napisao?" - rekao sam plavuši prije sna.

Kako sam kraj zajebo, jebemu kraj....

[*_spike]

bravo lebonjo

[Sarmageddon]

bravo care!

svaka ti dala (vode iz bokala)

[Sudden Sid]

waso, kraj tvojih kolumna covjek ne treba pivu da bi se bolje osjecao

[DEBELKURAC]

,ma šta pisac,




,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, pjesnik,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

[walter]

Vjerujem da partneri iako su u vezi, trebaju sačuvati svoju privatnost, barem do određene granice. Nikad, primjerice, ne bih pročitao njezin dnevnik, ukoliko bi ga ona dobro sakrila. Ali isto tako, teško je pouzdati se u povjerenje, ne pokleknuti pred svakodnevnim izazovima, bila to puka znatiženja, intuicija ili jednostavno loš predosjećaj. Kažu Kinezi: da bi preljub postojao, treba ga i dokazati. A gadno je ako ne uspiješ.
Ja sam samo jednom kopao po ženinim stvarima i nikad više neću.
Nešto sam posumnjao, nije mi bila jasna, njezini odgovori nisu mi bili logični, zahihotala se u taj mobitel, s nekim je razgovarala, ne znam tko je bio, ali njezini odgovori zvučali su mi kao da nekom muškarcu odgovara, pa sam bio sumnjičav. Kad je završila razgovor, otišla je u vrt.
Pridružio sam joj se par minuta kasnije. Zalijevala je cvijeće. Htjela je da mislim da zalijeva cvijeće. Odmah sam pomislio da je nešto zakopala u vrtu, neka pisma, ili neke poruke, neki SMS, govornu poštu, šta ja znam, e-mail ili slično, pa sam se pravio blesav i čekao da ode.
Čim je otišla, uzeo sam lopatu i počeo kopati. Prvo sam prokopao mrkvice. Kad ono... pronašao sam samo par glista. Dobro! Onda sam kopao po jagodama. Isto ništa! Tu sam već izgubio živce. Onda sam prokopao ruže i karanfile. Ona ima neku cvjećarnicu, živi od toga, ali ja sam u tom trenutku pomislio da je sve to samo kamuflaža, da koristi taj naš vrt da u njega sakrije svoje tajne.
Sve sam prokopao, ali ništa nisam našao. Nisam više bio pametan. Brže-bolje vratio sam stvari nazad. Ali nisam vičan hortikulturi, pa sam naopako zakopao mrkvice.
Naravno, skužila me. Rekao sam da nisam ja kopao, nego vjeverica. Ali nije bilo vjeverica, jer je bila zima, i one su,pametne kakve već jesu, otputovale u Afriku gdje im je toplo. Trebao sam smisliti nešto bolje, znam, ali nisam imao vremena. Onda sam bio iskren i priznao da sam kopao po njezinim stvarima, prvenstveno mrkvicama i jagodama, a potom i po ružama i karanfilima. Onda sam otišao na odmor na dva mjeseca i pio sam neke jake tablete. I ona je pila tablete, propao joj je te godine Dan mrtvih, ništa nije prodala.
Kad se skinem s tableta, neće više kopati. Na dosadašnji način sigurno više neću kopati.

[Porto]

[T@nja]

walter kaže:
Ali nisam vičan hortikulturi, pa sam naopako zakopao mrkvice.
Naravno, skužila me.

[christy]

[bubamara]

walter kaže:
Rekao sam da nisam ja kopao, nego vjeverica.

:klap:

[bipolar2000]

ah...
ja bi jos ovih pričica