Slike iz mozga

[sali]

justapixel kaže:

To bi bio ekvivalent potpunom kopiranju sadržaja mozga
...
I to ako zanemarimo činjenicu da mi ovo gore zvuči poprilično tehnički neizvedivo.

pa niti jpg sliku nemožeš pregledati što je nećeš čitavu prabaciti sa mediaj u računar. pogotovu što je moguće da se cjeloviti sadržaj svjesnog bića nalazi razasut manje više po čitavom mozgu. naravno, ako se pokaže da su neke zone mozga po ovome pitanju nebitne, time lakše

tehnička neizvodivost [današnja] nije odviše bitna, vremenom će moći. bitnije je da ne postoji neka fizičko-teorijska prepreka, nešto poput principa neodređenosti, koji bi sprečavao preciznu identifikaciju [intenzitet i lokacija] mnoštva em izvora [neurona] u realnom vremenu, unutar sfere r=15cm što odgovara volumenu glave. npr, imati kapu krcatu em nano-detektorima, od kojih svaki svojim nano-vlaknom šalje snimljeni impuls, a zatim se vreši prostorna repordukcija, nešto slično kako radi pet-ct uređaj

[justapixel]

sali kaže:

pa niti jpg sliku nemožeš pregledati što je nećeš čitavu prabaciti sa mediaj u računar. pogotovu što je moguće da se cjeloviti sadržaj svjesnog bića nalazi razasut manje više po čitavom mozgu. naravno, ako se pokaže da su neke zone mozga po ovome pitanju nebitne, time lakše

Konkretno nas ovdje ne zanima cijeli preslik mozga, već samo rekonstrukcija i vizualizacija neke scene. To je daleko manja količina informacija, ali vrlo su disperzirane.

sali kaže:

tehnička neizvodivost [današnja] nije odviše bitna, vremenom će moći. bitnije je da ne postoji neka fizičko-teorijska prepreka, nešto poput principa neodređenosti, koji bi sprečavao preciznu identifikaciju [intenzitet i lokacija] mnoštva em izvora [neurona] u realnom vremenu, unutar sfere r=15cm što odgovara volumenu glave. npr, imati kapu krcatu em nano-detektorima, od kojih svaki svojim nano-vlaknom šalje snimljeni impuls, a zatim se vreši prostorna repordukcija, nešto slično kako radi pet-ct uređaj

Pa ne treba ti princip neodređenosti, dovoljno je imati malo šuma koji će pogubiti detalje, a to u principu uvijek imamo. Drugo ograničenje, vrlo slično onom vezanom uz neodređenost je da skeniranje i u današnjim slabašnim rezolucijama traje vrlo dugo, a nama treba preslik stanja sustava u djeliću sekunde.

U konačnici, da ti pojasnim kakva bi nam preciznost trebala, pa makar ti to olako razješavao korištenjem svemoguće riječi "nano" u svojim detektorima. Mozak ima sto milijardi neurona i oko tisuću puta više konekcija. Preslik stanja mozga sadržavao bi dovoljno potpunu informaciju od stanju svakog od ovih entiteta, što bi u principu značilo da bi naša mreža senzora morala skupiti informacije vrijedne desetke ili stotine petabajta u djeliću sekunde. U praksi bi ta mreža senzora zapravo dobila nekoliko redova veličina više informacija pa bi iz njih potom pokušala rekonstruirati sliku sustava.

.

[sali]

justapixel kaže:

bi naša mreža senzora morala skupiti informacije vrijedne desetke ili stotine petabajta u djeliću sekunde

zaista nemogu ponuditi čudo u par rečenica. ali ako smatraš da nam je "peta" prefiks jedina prepreka, onda trreba navaliti i zasukati rukave. prije 25 godina su računari mjereni na "kilo", danas se mjere na "giga", ako se za sljedećih 25 budu mjerili na "peta", onda smo blizu rješenja. a šta je 25 godina za tako važno tehnološko dostignuće kao što je sken i čitanje mozga "on-line"

[justapixel]

sali kaže:

zaista nemogu ponuditi čudo u par rečenica. ali ako smatraš da nam je "peta" prefiks jedina prepreka, onda trreba navaliti i zasukati rukave. prije 25 godina su računari mjereni na "kilo", danas se mjere na "giga", ako se za sljedećih 25 budu mjerili na "peta", onda smo blizu rješenja. a šta je 25 godina za tako važno tehnološko dostignuće kao što je sken i čitanje mozga "on-line"

Zato što prefiks peta dovodi kompleksnost senzora za očitavanje mozga do kompleksnosti veće od one samog mozga.

A što se Mooreova zakona tiče, više stvari nisu tako trivijalne. Prije 25 godina, najbrži kompjuter na svijetu je bio Cray-2 s procesorom od 125 MHz, dok je bolji stolni kompjuter bila 386-ica na 12 Mhz. Zadnjih 7-8 godina, maksimalna frekvencija stagnira oko 4 GHz, dok performanse rastu masovnom paralelizacijom. Čak i uz paralelizaciju (koja nosi niz vlastitih ograničenja), rast brzine značajno se je usporio.

Ali ovdje i ne pričamo o kompjuteru koji bi morao ležati iza te mašinerije, pričamo o senzorskom polju koje bi moralo imati broj senzora reda veličine 10 e15 smještenom u volumen ne puno veći od ljudske glave, te svoj pratećoj mašineriji. To bi bio stravično kompleksan sustav, a bojim se i neprecizan sustav od kojeg bi tehnički daleko lakše bilo npr. složiti direktnu konekciju aparature za mjerenje na neurone u nekoj regiji mozga gdje bi se uspostavila direktna dvosmjerna komunikacija s mozgom i npr. zamijenilo kompletni vizualni korteks umjetnim.

Inače, intuicija mi govori da sama PET-CT i srodne CT metode imaju fizikalna ograničenja koja su redovima veličina daleko od gore navedenog cilja i nije čudno da usprkos velikoj praktičnoj potrebi za većim rezolucijama klasični PET postiže tek rezoluciju od nekoliko milimetara dok nas ovdje zanimaju mikrometri.

.

[Rinnma]

Evo ako nekog zanima, clanak o problemima multi-core procesora.
Multicore Is Bad News For Supercomputers