|
pjesma nepoznatog tragača za nadom
gromovitost riječi i svjedočanstvo djela
samo je jedna idealna laž
njihova spoznaja je put do istine
do koje nikada nitko doći neće
u neizmjernom savršenstvu gradim svoju sliku
nesagledivost duha zagonetno treperi
misli i ideje se motaju k'o vjetrovi bučni
tišina i mrak su ono idealno
glavnina suprotnosti egzistira samosvjesno
težeći ka izjednačenju svoga postojanja
bijući boj nade i oslobođenja
znajući za bezuvjetnu neminovnost
iluzornost beskonačnog ide do stvarne krajnosti
neodređene shvatanjem istovremene prolaznosti
koja stoji velikom brzinom zahuktalog vremena
osjećajući dah smrti u svojoj doživotnosti
djelomično zabezeknut u beskonačnu stvarnost
smišljam igru smislenosti pojave
i dok mi svemir prolazi kroz glavu
osjećam se većim nego on
ustajem umoran od jučer
nešto strašno tutnji mi u glavi
ruke mi se od hladoće grče
pa ja nisam više onaj pravi
potpuno usamljen, užasno sam
plivam preko mora, planina i šuma
daleko u jutro, duboko u dan
nigdje toga spasonosnog druma
magla okružuje misli moje
u blatu sam cio, maknut se ne mogu
i osjećam samo tamne boje
komunist sam, a molim se bogu
kiša pada, vani je sve sivo
napušta me i minimum volje
pohotljivo ločem petnaesto pivo
i nadam se da će biti BOLJE
|
Linearni mod
