Da li se ispovijedate?

[Minam]

Primetila sam da puno mladih ljudi, iako su vernici, imaju dosta problema sa ispovescu.
Evo ja prva. Tesko mi pada da sednem i da iskreno promislim sta sam sve ozbiljno zgresila, da to sve popamtim i onda odem na ispovest.
Cesto mi se desi da se setim nekih stvari, pa onda nisam bas sigurna da li je to nesto sto bih trebala da kazem. Nekad mi se cini beznacajno, a opet, mozda i treba da kazem?
Recimo, desi mi se da sam prilicno lenja ponekad. E sad, to je prilicno veliki greh, ali kad ga opet pogledam i nije...nije nesto za sta se ozbiljno kajem. I kako da onda ispovedim nesto za sta se ne kajem ozbiljno?
A sa druge strane, mene to muci sto sam lenja. I tako u krug.

Kakva su vasa iskustva sa ispovescu?
Da li treba malu decu navikavati da sebe posmatraju i razmisljaju sta su zgresili, jer deca zapravo i ne mogu mnogo da zgrese.

[jurislav]

Kod svećenika na ispovjed nisam išao već 13-14 godina.A inače se ispovjedam Bogu svakodnevno u molitvi.

jurislav kaže:
Kod svećenika na ispovjed nisam išao već 13-14 godina.A inače se ispovjedam Bogu svakodnevno u molitvi.

Znači 13-14 godina ne radiš subotom. ali zato nedjeljom

A zato se vi ispvjedate svesteniku? Jeli on ima moc Boziju da vam oprosti
Zar i on nije samo covjek kao i vi????

[Damir]

Minam kaže:
Primetila sam da puno mladih ljudi, iako su vernici, imaju dosta problema sa ispovescu.

Stvarno, Minam,

Sta cemo s onima od kojih njihova vjera ne zahtijeva da se ispovijedaju? Znam da ti nisi ekstremista i da ti ne bi zagovarala da su oni (muslimani) nevjernici.

Evo da ti kazem jednu lijepu bosansku pricicu. Od jednog starog bosanskog muslimana sam cuo da kad te nesto tisti u dusi (ergo, treba ti ispovijest) ili kad se uplasis nekog sna ili cega, kad te strah svlada, onda se osami, otidji na cesmu, pusti vodu da tece i kazi vodi sta te muci. I Bozijom voljom "Voda ce ce sve saprati i odnijeti, a tvoje ce dusa ostati cista." Sve Bozijom voljom, kaze on.

Probaj.

[danaye]

nikad. i nikom.
moj grijeh ,moj grijeh moje grijeh--ostaje moj grijeh.



A što se tiče ispovijedanja svečeniku vjerovatno je ta tradicija nastala upravo zbog toga da bi mu se moglo reći sve ono kaj se ne može reći onima oko tebe(a "treba olakšat dušu")-a on je to trebao zadržati za sebe.
tj. svečenik bi/je trebao biti voda iz damirove priče.
No voda je voda- a čovjek je čovjek.

[Gospon Pes]

A nije li ta tradicija iz doba prodaje oprosta?
I nema toliko veze s olaksanjem duse, koliko s olaksanjem kese.

[Shady]

Volio bih da mi neko objasni da li se oni (kojima se ljudi ispovjedaju) takodjer ispovjedaju drugim ljudima?

Ja sam upisao glas za "nikada" jer sam musliman. To što u ovoj vjeri nema ispovijedanja pojedinca drugim ljudima, i što u ovoj vjeri nema svjećenika, jest nešto što (po meni) odvaja islam od prijašnjih vjera, jer on promovira direktan odnos izmedju čovjeka i Boga, bez posrednika.

[danaye]

Gospon Pes kaže:
A nije li ta tradicija iz doba prodaje oprosta?
I nema toliko veze s olaksanjem duse, koliko s olaksanjem kese.

Nemam pojma.
Al kod prodaje oprosta nije bilo potrebno ispovijedanje.

Shady:
Volio bih da mi neko objasni da li se oni (kojima se ljudi ispovjedaju) takodjer ispovjedaju drugim ljudima?

Ako misliš na svećenike- da.
Ako misliš na psihologe- da-ali tekućem računu.

[Gospon Pes]

danaye kaže:
Nemam pojma.
Al kod prodaje oprosta nije bilo potrebno ispovijedanje.

Kak nije? Pa kako bi inace saznao koliko moras platiti?

A kad su prestali kasirati direktno, ispovijed su morali ostaviti, inace bi javno priznali da je sve to izmisljeno radi love.
I tako se u medjuvremenu vade na:"Sto vi otpustite na Zemlji, otpusteno je i na Nebu..." i navode to kao razlog ispovijedi.

Ja si ipak nesto mislim... Zar da s Ocem pricam preko posrednika? Nema logike...
Nitko ne kaze da je besmisleno da sam molis, to Bog navodno cuje, a na ispovijed njemu direktno je gluh? Kaj mu sluh selektivno radi?

Takodjer sto ako ti svecenik da oprostenje za nesto sto ne bi trebao ili ti ne oprosti sto bi trebao? Bog po ucenju KC "mora" raditi kako je on odlucio. Dakle, de facto onda nama svecenstvo "sudi", ili?
Fala, ne priznajem sud te partije.

[Minam]

Minatallah kaže:
A zato se vi ispvjedate svesteniku? Jeli on ima moc Boziju da vam oprosti
Zar i on nije samo covjek kao i vi????

Ne radi se tu o oprostaju. Ne oprasta svestenik vec Bog, ako hoce. Zasto idemo kod svestenika? Pa ovako, iz vise razloga.
Prvo svestenik je poverljiva osoba, koja ne sme da nase tajne oda dalje. Ako to ucini, veliki mu greh pada na dusu, a Bog ce to znati.
Drugo, svaki svestenik je pomalo i psiholog, a ispovest je starija od poseta psihologu, pa recimo da nam on pomaze da lecimo svoje psihicke probleme.
Jer nema svako novaca ni prilike da ode kod strucnog psihologa, ali kod svestenika moze svako, i svakome ce se pomoci.
Sto se oprostaja tice , to nije svestenikov zadatak. On je tu samo da nas saslusa i da zajedno sa nama zamoli Boga da primi nase kajanje...a da li ce to biti primljeno, niko ne zna, do samog Boga.
I u Bibliji pise da treba svoje probleme da pricamo jedni drugima, i da se poveravamo, kako bi nam bilo lakse.
Jos pitanja?

[Minam]

Damir kaže:
Stvarno, Minam,

Sta cemo s onima od kojih njihova vjera ne zahtijeva da se ispovijedaju? Znam da ti nisi ekstremista i da ti ne bi zagovarala da su oni (muslimani) nevjernici.
Probaj.

Ja kad govorim i mislim o ispovesti, ne mislim na neki uslov, koji moramo da ispunjavamo da bi bili vernici. Vec mislim vise na nesto sto moze da pomogne, pa nekad mogu da odem na izvor, da kazem vodi, nekad odem kod prijateljice na kafu, a nekad odem kod svestenika. I uvek pomogne

Oni kojima u veri ne stoji da se ispovedaju, naravno da ne zameram, jer su razliciti putevi do istog. U islamu sigurno postoje druge stvari koje nekome olaksavaju dusu, i pravoslavlju je to na primer bas ispovest.

[Minam]

Gospon Pes kaže:
A nije li ta tradicija iz doba prodaje oprosta?
I nema toliko veze s olaksanjem duse, koliko s olaksanjem kese.

Naravno da nije, sam je Isus rekao da treba da se poveravamo jedni drugima, jer ce nam to pomoci.

[Blaise]

Minam kaže:
Ne radi se tu o oprostaju. Ne oprasta svestenik vec Bog, ako hoce. Zasto idemo kod svestenika? Pa ovako, iz vise razloga.
Prvo svestenik je poverljiva osoba, koja ne sme da nase tajne oda dalje. Ako to ucini, veliki mu greh pada na dusu, a Bog ce to znati.
Drugo, svaki svestenik je pomalo i psiholog, a ispovest je starija od poseta psihologu, pa recimo da nam on pomaze da lecimo svoje psihicke probleme.
Jer nema svako novaca ni prilike da ode kod strucnog psihologa, ali kod svestenika moze svako, i svakome ce se pomoci.
Sto se oprostaja tice , to nije svestenikov zadatak. On je tu samo da nas saslusa i da zajedno sa nama zamoli Boga da primi nase kajanje...a da li ce to biti primljeno, niko ne zna, do samog Boga.
I u Bibliji pise da treba svoje probleme da pricamo jedni drugima, i da se poveravamo, kako bi nam bilo lakse.
Jos pitanja?

Da, svecenik daje oprost, ne oprasta.
"Kome oprostite grijehe, oprosteni su im, kome zadrzite, zadrzani su im." Da ne trazim sad, tako otprilike.
Oni imaju pravo dat (ili nedat) oprost.
U nekim se prilikama daje djelomican, a u nekim potpun oprost, sto jos uvijek ne znaci da se ne treba ispovijedit.

Jako kompleksno pitanje, za sada sam spremna priznat samo da imam s tim "problema".


Nacelno, ako nas nesto muci ili imamo dvojbe, moramo s nekim razgovarati.
Meni je sasvim dobar sugovornik suma, npr. S vodom nisam probala. Sa sumom jesam (svega nekoliko puta) i to je nesto fenomenalno. Stvarno osjetis Bozju prisutnost, oslobodjenje, snagu.
Ali, nije to Minam pitala. Ako si prakticni vjernik, a vjera propisuje ispovijedanje, npr. najmanje jednom godisnje - sto onda?
Kako onda postupate? Iskreno? Disciplinirano? Malo lazete?
Malo skrivate?
Ako vasa vjera to ne propisuje, kako onda to rjesavate?
Svi imamo prijatelje s kojima mozemo razgovarat, ali - cisto s vjerske strane - kako to rjesavate?

[Minam]

Pa evo, ja bas imam problema sa tim. Tesko mi je da se setim svih svojih grehova, a onda mi je jos teze da priznam da sam zgresila nesto , za sta mi zapravo i nije tako krivo. Recimo, jedan moj prijatelj me je pitao, da li treba da ispovedi da je pusio jednom travu...ja sam malo porazmislila, pa rekoh, da ispovedi to, jer nije bas neko pohvalno delo. I ode on, i ispovedi, i posle mi kaze da mu je svestenik rekao da to nije tako strasno, i da je ispovest tu za neka veca losa dela.
A sta recimo ako njega to bas muci, pa on mora da kaze nekome?
Ili sta ako cinimo nesto za sta nam nije krivo, a to je ipak greh, kao recimo odnosi pre braka?

Sto se tice oprostaja, koliko ja znam, a to su mi potvrdili i svestenici, svestenik ne moze da oprosti. On nakon nase ispovesti, izgovara molitvu u kojoj moli Boga zajedno sa nama da nam se oprosti.

A sto se tice medjusobnog oprastanja medju ljudima, to je nesto drugo. Mi treba da oprostimo nekome ono sto je direktno nama lose ucinjeno. Za ostalo je Bog zaduzen.

[Minam]

Sto se tice obavezne ispovesti pred pricesce, trudim se da ne lazem. Sednem pa porazmislim, sta me sve muci, napisem na papiric, pa skupim petlju i ispricam sve to. Nekako mi je lakse kad odem kod ruskog svestenika, jer njega manje poznajem, a i on mi je prijatniji nego ovaj nas, pa kad jednom krenem da pricam nikako da stanem. A on stalno pita ima li jos..i kad god pita, ja se stvarno setim jos necega. I covek nekako oseti kad nema vise. I onda ne pita..a zna da potraje i po pola sata, slatko se isplacem dok se ispovedam , i samo osecas kako ti pada kamenje sa duse. I nikad, nikad, nikad me nije prekorevao ni za sta od toga sto sam mu ispricala, jer to i nije njegov zadatak. Samo mi ponekad da dobar savet. I to samo kad ga pitam za savet.

[Minam]

Blaise kaže:
"Kome oprostite grijehe, oprosteni su im, kome zadrzite, zadrzani su im."

Sto se ovoga tice,tacno je i to ja ovako shvatam. Kad tebi neko nesto nazao ucini, recimo spali ti kucu. On ako ode, i to ispovedi, ili trazi od Boga oprost, nece ga dobiti dok mu ti ne oprostis. Zato mora prvo da dodje kod tebe. A ti ako si hriscanka, trebalo bi da nadjes snage da oprostis. Eee..tek onda moze da se nada da ce mu i Bog oprostiti. A On je rekao da hoce, bas u tom stihu koji si navela.
A sto se tice ostalih grehova, koje ne cinimo nekome drugom, vec sebi, kao na primer, da mnogo lazemo...onda je to samo stvar nas i Boga.

[Blaise]

Minam kaže:

Ili sta ako cinimo nesto za sta nam nije krivo, a to je ipak greh, kao recimo odnosi pre braka?

Pa da. Bas to. Tako je jedna moja prijateljica rekla sveceniku prilikom ispovijedi da zivi s deckom. On ju je pitao misli li to u skorije vrijeme promijenit, a ona mu je rekla da ne.
Onda je rekao da ne moze dobit oprost i zavrsio s njom.
Malo ju je uzrujalo sve to. I sto da joj covjek sad kaze?
Zasto se uopce dovela u tu situaciju?
Ne mogu da ne pitam. I nju sam pitala.
Sad, jesmo li licemjerni ili blesavi ili nista ne razumijemo, ne znam.

[Minam]

eee vidis, sad smo dosle do pravog pitanja.
Da li moze da mi se oprosti nesto sto ja nameravam da i dalje radim i za sta se zapravo ne kajem. Tu ja ne mogu da dam odgovor. Ali mogu da dam svoj primer.
Ja sam isto pre nekog vremena ispovedila da sam zivela sa momkom, da imamo odnose i da se to nece skoro promeniti. Svestenik je samo saslusao, jer nije njegovo da komentarise. Ali sam ga ja posle ispovesti pitala, sta da radim? On je rekao da to jeste greh, nije smrtni, zavisi kako ja na tu vezu gledam. Zavisi, da li se ja mirim sa tim i svesno preuzimam taj greh na dusu, i ako zaista volim tu osobu, i mogu da zivim sa tim grehom, da onda ne treba da ga ispovedam. Ali da onda moram da se trudim da zaista zivim u ljubavi, i da se pred Bogom osecam vencana, i da tog coveka postujem i volim kao da sam mu vencana zena. Zapravo, poenta njegove price je bila, ako ne zelis da menjas situaciju, onda se nemoj ni ispovedati za to, i zivi sa tim grehom, ali onda bar gledaj da ta ljubav bude vredna i iskrena.

[Blaise]

Minam kaže:
Ali da onda moram da se trudim da zaista zivim u ljubavi, i da se pred Bogom osecam vencana, i da tog coveka postujem i volim kao da sam mu vencana zena. Zapravo, poenta njegove price je bila, ako ne zelis da menjas situaciju, onda se nemoj ni ispovedati za to, i zivi sa tim grehom, ali onda bar gledaj da ta ljubav bude vredna i iskrena.

Lijepo ti je rekao.
Koliko je mogao, moj dojam je da je dao sve od sebe da ti da podrsku.
Ono najvaznije je tako i tako prepusteno tebi. Samo, jedino i iskljucivo tebi.