Zakletva teologa / bogoslova

[pavaogc]

Daju zakletvu da će braniti učenje ?!

Gdje se može naći tekst zakletve, i kakve zakletve na teologijama daju katolici, a kakve pravoslavni i ostali?

[Rade Kumitkata]

Pravoslavni teolozi ne daju takvu zakletvu, samo klirici.

[Agica]

Teolozi ne daju nikakve zakletve..daju bogoslovi neki kao zavjet..al ne znam kak ide točno
poslusnost biskupu, čuvanje Crvenog nauka i imovine.
al ne znam detalje.

[Rade Kumitkata]

Rade Kumitkata kaže:

Pravoslavni teolozi ne daju takvu zakletvu, samo klirici.

Episkopska zakletva


Prenosimo kopletan teskt episkopskog Ispovedanja (zakletve) pravoslavne vere.


1. Izgovara se SIMVOL VERE

2.OPŠIRNIJE ISPOVEDANjE VERE

Verujem u Jednoga Boga u Tri Lica nedeljivo razdeljivanog: Oca i Sina i Svetoga Duha; razdeljivanog po Ličnim svojstvima, nerazdeljivog po suštini. Jedna i ista je svecela Trojica, i jedna i ista je svecela Jedinica; Jedinica po suštini i prirodi i obličju, a Trojica po Ličnim svojstvima i Imenima; jerse naziva: jedan Otac, a jedan Sin, a jedan Sveti Duh.

Otac je Nerođen i Bespočetan; Nerođen, jer nema ničeg starijeg od Njega, jer On (uvek) beše i svakako beše Bog; a Bespočetan je zato što niotkuda nema biće, niti sam od sebe. Verujem takođe da je Otac Uzrok Sina i Duha: Sina rađanjem, a Svetoga Duha ishođenjem, i u tome se nikakva razlika niti otuđenje ne sagledava, nego samo razlika Ipostasnih svojstava. Jer Otac rađa Sina i izvodi Duha Svetoga, a Sin se rađa od jedinog Oca, i Duh Sveti ishodi od Oca, te tako poštujem jedno Načelo (ili Početak) i priznajem Oca jedinim Uzrokom Sina i Duha.

A i Sina nazivam Početkom nadvremenim i neograničenim, ne kao početak stvorenja, kao prvostvorenoga koji njih prevashodi starešinstvom – ne bilo toga! to je buncanje arijanske bezbožnosti, jer taj zloimeni (Arije) bogohulio je da su Sin i Duh Sveti stvorenje – a ja govorim da je Sin sabespočetni Početak od Bespočetnoga Oca, da ne bi bila prihvaćena dva načela (ili dva početka). A sa ovim Početkom o Sinu, ispovedam takođe i Duha Svetoga, pošto i Sin i Duh Sveti i istovremeno i zajedno imaju biće od Oca: jedan rođenjem, a drugi ishođenjem, kako je već rečeno. I niti se Otac razdvaja od Sina, niti Sin od Duha, niti Duh Sveti od Oca i Sina, nego je sav Otac u Sinu i u Svetome Duhu, i sav Sin je u Ocu i u Svetome Duhu, i sav Duh Sveti u Ocu i u Sinu, jer su sjedinjeni razdeljeno i razdeljeni sjedinjeno.

Ispovedam takođe da je Logos Božiji, savečni Ocu, Nadvremeni, Neobuhvativi, Bezgranični, sišao do naše prirode, i čoveka uniženog i svega palog uzeo od čedne i devičanske krvi jedine Preneporočne i Čiste Djeve, da bi, iz Svojega milosrđa, vascelome svetu podario spasenje i blagodat. I zbilo se u Hristu ipostasno sjedinjenje prirode (Božanske i čovečanske); ne kao da se dete (u utrobi Djeve) usavršavalo postepenim dodatcima, niti su dve sastavše se prirode sjedinile sa mešanjem ili slivanjem ili sarastvaranjem, niti je (prvo) postao čovek pa onda naknadno došao Logos, te tako nastalo relativno sjedinjenje, shodno bogomrskom i judejski mislećem Nestoriju; niti pak bez uma i bez duše, shodno zaista bezumnom Apolinariju, jer je on buncao da je umesto uma dovoljno Božanstvo. A ja ispovedam Njega – Hrista – kao savršenoga Boga i Njega istoga kao savršenoga Čoveka; Koji, čim je postao telo istovremeno je to bilo telo Boga Logosa, oduševljeno razumnom i umnom dušom; Koji očuvava i posle sjedinjenja sva prirodna svojstva Svoga Božanstva i čovečanstva, i nije promenio osobine Svoga Božanstva ili čovečanstva usled celovitog sjedinjenja sa Logosom; Njega istoga koji ima Jednu složenu Ipostas, dve prirode i energije, koja Ipostas čuva ovo (dvoje) iz čega je i u čemu je On Isti, Jedan Isus Hristos, Bog naš, Koji ima i dve prirodne, a ne gnomičke volje. A treba znati da je On postradao za nas kao Bog, ali telom, a nikako da je Božanstvo stradalno ili da je Ono stradalo telom.

Još ispovedam da je On uzeo na Sebe sva naša besprekorna stradanja, koja su svojstvena našoj prirodi, osim greha, kao što su: glad, žeđ, zamor, suze i tome slično, koja deluju u Njemu, ali ne prinudno kao kod nas, nego tako što ljudska volja sledi Njegovu božansku volju. Jer On hoteći – ogladne, hoteći – ožedne, hoteći – umori se, hoteći – umre. On, dakle, umire primajući smrt za nas, a Njegovo Božanstvo ostaje nestradalno. Jer On, Koji uzima na Sebe greh sveta, nije podlegao smrti (nužno) već radi toga da sve nas izbavi od sveproždrljive ruke smrti i da nas krvlju Svojom privede Ocu Svome. I smrt, napadnuvši telo ljudsko, silom Božanstva biva smrvljena, i duše pravednika, od veka okovane, bivaju izvedene odande. A posle Njegovog vaskrsenja iz mrtvih, pošto se četrdeset dana pojavljivao na zemlji sa učenicima Svojim, vazneo se na nebo i seo sa desne strane Oca. Desnu pak stranu Oca ne kažem prostorno, niti ograničeno, nego kažem da je desna strana Božija – ona bespočetna i predvečna slava koju Sin imađaše pre očovečenja, i posle očovečenja istu ima. Jer Njegovo sveto telo poštuje se časnim poklonjenjem zajedno sa Njegovim Božanstvom, ali ne kao da je Sveta Trojica primila dodatak – da ne bude! – jer, Trojica je ostala Trojica i posle sjedinjenja Jedinorodnoga, a Njegovo sveto telo ostaje nerazdvojno i sa Njim ostaje i nadalje doveka. Jer će On sa njime doći da sudi živima i mrtvima, pravednima i grešnima, pravednike nagrađujući za veru i dela vrline Carstvom Nebeskim, radi kojega su se ovde i podvizavali; a grešnicima uzvraćajući večnom mukom i paklenim ognjem bez svršetka, čije iskustvo neka bi svi mi izbegli i obećana nam besmrtna dobra zadobili, u Hristu Isusu Gospodu našem! Amin.

JOŠ OPŠIRNIJE ISPOVEDANjE I ZAVETOVANjE

Verujem u Jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog; Bespočetnog i Nerođenog i Bezuzročnog, a ipostasnog Početka (ili Načela) i Uzroka Sina i Duha.

Verujem i u Jedinorodnog Sina Njegovog, neistečno i vanvremeno od Njega Rođenog, Njemu Jednosuštnog, kroz Kojega je sve postalo.

Verujem i u Duha Svetoga, od istog Oca Ishodećeg i sa Ocem i Sinom Saposlavljenog kao Savečnog i Saprestolnog i Jednosuštnog i Jednoslavnog, Stvoritelja i Životodavca i Osvećujućeg blagodaću svu tvar, Koji je kroz Proroke govorio i kroz Sina javljen i darovan Apostolima i svoj Crkvi kao Utešitelj i Darodavac blagodatnih darova i Obožitelj spasavanih. Odbacujem pak novačenje latinske jeresi, koja pogrešno mudruje da Duh Sveti ipostasno ishodi od Oca i Sina, čime se izvrće Hristovo Božansko Otkrivenje i kvari sveti i neizmenljivi Simvol vere Svetih Sabora i Svetih Otaca Saborne Crkve Pravoslavne, kojim jasno priznajemo Boga Oca kao jeidno večno Načelo i Izvor Božanstva Sina i Duha, čime blagočestivo ispovedamo Jedinonačalije Svete i Nerazdeljive Trojice.

Verujem da je Jedan od te iste Nadsuštastvene i Živonačalne Trojice, Jedinorodni Sin i Logos, sišao s nebesa radi nas ljudi i radi našega spasenja, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i očovečio se, to jest postao savršeni Čovek ostajući Bog, ništa ne promenivši niti izmenivši u Božanskoj suštini zbog opštenja sa telom, nego, primivši bez promene čoveka, u njemu stradanje i smrt pretrpe On Koji je po Božanskoj prirodi slobodan od svakog stradanja, i vaskrse u treći dan iz mrtvih, i uzišavši na nebesa, sede s desne strane Boga i Oca.

Verujem i svim o Bogu i Božanskim stvarima predanjima i tumačenjima Jedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve. Ispovedam jedno krštenje za otpuštenje grehova. Čekam vaskrsenje mrtvih, i život budućeg veka.

Još ispovedam jednu Ipostas Očovečenoga Logosa i verujem i propovedam da je Jedan i Isti Hristos, u dvema – po očovečenju – i prirodama i voljama, Koji čuva ono (dvoje) u čemu i iz čega postoji, pa sledstveno, i dve volje u Njemu poštujem, pošto svaka priroda očuvava sopstvenu volju i sopstveno dejstvo (tj. energiju).

Ispovedam takođe da se Trojični Bog javlja, ali ne po suštini – jer niko nikada nije video niti iskazao suštinu Božiju – nego po blagodati i sili i energiji, koja je zajednička Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Jer svakome od Njih sopstvena je Svoja Ipostas i ono što se na nju odnosi, a zajednička Im je ne samo nadsuštastvena i nepristupna, pošto je iznad svakog imenovanja i projavljivanja i opštenja ili zajedničenja – nego i blagodat i sila i energija i svetlost i Carstvo i besmrtnost i uopšte sve ono čime Bog opšti i zajednički i po blagodati se sjedinjuje sa svetim Anđelima i ljudima, ne gubeći pritom Svoju prostotu niti zbog deljivosti i razlikovanja Triju Ipostasi, niti zbog deljivosti i raznovrsnosti sila i energija. Tako ispovedam Jednog Svemogućeg Boga u jednom Božanstvu, jer niti od savršenih Triju Ipostasi biva neka složenost, niti se Bog, zato što ima i poseduje prirodnu moć i silu i energiju i blagodat, može zbog toga nazvati složenim. Zato pravoslavno ispovedam da zajednička blagodat Oca i Sina i Svetoga Duha i ona najbožanstvenija svetlost budućega veka, u kojoj će pravednici zasijati kao sunce, kao što je to i Hristos prethodno pokazao zablistavši na Gori Tavoru, i uopšte svaka sila i energija i obožavajuća blagodat Triipostasnog Božanstva jeste netvarna i nestvorena – jer ništa što je Bogu po prirodi svojstveno nije kasnije nastalo – te zato sve one koji Jedno Božanstvo nečestivo rasecaju na tvarno i netvarno, kao što su Varlam i Akindin, koji su bezbožno učili da božanske sile i energije i sve što se na neki način neizrecivo razlikuje od Božanske prirode, jeste tvarno i stvoreno, takve kao bezbožne i mnogobožce odbacujem i odsecam od punoće pravoslavno verujućih, kao što to čini i Sveta Hristova Katoličanska i Apostolska Crkva, verujući u Jedno Božanstvo, Triipostasno i Svemoćno, Koje nikako ne gubi jedinstvenost i prostotu zbog Svojih Triju Ipostasi ili zbog Svojih blagodatnih sila i energija.

[Rade Kumitkata]

II. dio



Poklanjam se iz počasti, a ne iz obožavanja, božanstvenim i časnim Ikonama: Samoga Hrista, radi nas Ovaploćenoga pa stoga i opisivoga Sina Božijeg; Prečiste Bogomatere i svih Svetih – prenoseći na Prvolikove čast njima ukazivanu. Uz to poklanjam se i Časnome Krstu i poštujem Božanske hramove i Sveta mesta i Sveštene sasude i Bogopredane reči, radi Boga koji u njima obitava Svojom blagodaću. Takođe poštujem i s ljubavlju celivam Svete Mošti Svetih Mučenika i Božijih Ugodnika kao izvor spasenja i dokaz vaskrsenja. Ispovedam i s ljubavlju primam čisti i čestiti hrišćanski život u veri i nadi i ljubavi i u svima hrišćanskim podvizima, vrlinama i blagodatnim darovima Duha Svetoga, a odbacujem prljavo i nečisto i bogolikog čoveka nedostojno življenje i delanje.

Primam i bogonadahnute spise i učenja starijih i novijih Svetih Otaca Crkve Hristove, koji su saglasni Jevanđelju i učenju Svetih Apostola i poštujem ih i prihvatam kao doprinoseća izgrađivanju savršenoga čoveka po meri rasta punoće Hrista Bogočoveka i sabornoga življenja i spasenja sviju u zajednici Tela Hristovog koje je Crkva.

One pak koji drugačije, a ne pravoslavno misle o hrišćanskoj veri, odbacujem kao tuđemisleće Hristovoj Crkvi, kao kvaritelje Istine Božije i upropastitelje spasenja ljudi. Anatemišem Arija i njegove jednomišljenike i zajedničare njegovog bezumnog zlomislija; Makedonija i one oko njega, s pravom nazvane duhoborcima; takođe i Nestorija i druge jeresinačalnike, i njihove jednomišljenike odbacujem i anatemišem, i jasno i glasno govorim: Svima jereticima anatema!

Gospođu pak našu, Bogorodicu Mariju, prevashodno i istinski ispovedam i propovedam kao Onu Koja je po telu rodila Jednoga od Trojice, Hrista Boga i Spasa našeg. Ona neka mi bude Pomoćnik Pokrov i Zaštita u sve dane života moga!

Ovome svome ispovedanju svete vere još dodajem:

Primam i prihvatam svetih Sedam Vaseljenskih Sabora i sve Pomesne Sabore koje Sveti Oci prihvatiše i potvrdiše, a koji su svi sabirani radi očuvanja pravoslavnih dogmata Crkve. Ispovedam sve odredbe prave vere, koje su oni u razna vremena, vođeni prosveljutućom blagodaću Presvetoga Duha, izložili.

Primam i sve sveštene kanone koje sastaviše Blaženi Oci i predadoše ih Crkvi, na ukrašenje Svete Crkve Hristove i na dobar poredak naravi, to jest na bogougodno hrišćansko crkveno življenje, delanje i ponašanje, saglasno Apostolskim predanjima i smislu Jevanđelskog božanskog učenja.

Staraću se da po njima upravljam služenje koje mi je Božijom voljom predano u nasleđe i da po njima učim sav povereni mi u duhovno pastirstvovanje svešteni Klir i izabrani Narod Božiji.

Ispovedam kao veoma važno da čuvam i držim jedinstvo vere pravoslavne svezom mira crkvenoga, i da sve ono što Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva Pravoslavna prima i dogmatski ispoveda, to i ja primam i verujem i ispovedam; ništa ne dodajući, ništa ne oduzimajući, ništa ne menjajući ni od Dogmata ni od Predanja, nego čvrsto stojeći u njima i sve to sa strahom Božijim i dobrom savešću učeći i propovedajući; a sve što ona osuđuje i odbacuje kao učenje tuđe Jevanđelju, to i ja odbacujem i sasvim odgonim od Stada Hristovog.

Ispovedam i čvrsto verujem da se na Božanstvenoj Liturgiji izvršuje pretvaranje hleba i vina u istinsko Telo i Krv Hristovu, silom i dejstvom i nailaskom Svetoga Duha, saglasno reči Gospodnjoj i Jevanđelskoj veri i predanju Apostola i Svetih Otaca, a služenjem i molitvenim prizivanjem (epiklezom) od strane Crkve Božije, predvođene Episkopom i časnim prezviterima. Na Božanstvenoj Liturgiji, kao sabranju i služenju i svetotajinskom zajedništvu ove Crkve Naroda Božijeg, ostvaruje se i čini prisutnim sav Hristov Božanski Domostroj spasenja sveta i roda ljudskog, u njoj se otkriva Bogočovečanska Svetajna Crkve Božije kao večnoga Carstva Svete Trojice, tako da samo onaj ko zna šta je Liturgija, zna i šta je Crkva Božija, i zna da bez Božanske Liturgije, kao sabranja i zajedničenja svih u Hristu vernih, sabirnih oko Episkopa, prezvitera i đakona, ni Crkva se ne naziva.

Obećavam da ću čuvati i čvrsto održavati crkveni mir, da ću usrdno poučavati u Jevanđelju povereni mi narod i, koliko god moći imam, pravo upravljati Rečju Istine, i da nijednim običajem, u bilo čemu neću umovati ni činiti suprotno Pravoslavnoj katoličanskoj istočnoj hrišćanskoj veri, do kraja moga života, kao da ću u svemu Crkvenom slediti i svagda se povinovati svetom Saboru Arhijerejskom, koji se, kao i u drevna apostolska vremena, svake godine sastaje. Sa Svjatjejšim Patrijarhom, Preosveštenim Arhiepiskopima, Mitropolitima i Episkopima Pomesne Crkve Srpske i svekolike Sabornokatoličanske Pravoslavne Crkve u vaseljeni, braćom mojom i saslužiteljima u Hristu, u svemu ću saglasan i saobrazan biti, po božanstvenim zapovestima i sveštenim pravilima Svetih Apostola i Svetih Otaca, i svesrdno ću prema njima gajiti ljubav duhovnu i poštovati ih kao oce i braću svoju. Uvažavaću takođe i čuvati prvenstvo ovoga Patrijaraškog trona i poštovati čast Prvostojatelja u Saboru Crkve Božje ovoga naroda, shodno Apostolskom pravilu koje kaže da se takvom slogom i skladnim poretkom ljubavi proslavlja sabornost i jedinstvo Crkve Božije po slici Svete Trojice.

Obećavam da ću sa strahom Božijim i bogoljubivim i čovekoljubivim raspoloženjem pastirstvovati povereni mi Narod Božiji, ovo stado Pastirenačalnika Hrista u kojem sam postavljen da sveštenodejstvujem Jevanđelje spasenja i da Bogu prinosim darove i žrtve Njegove Svete Crkve. Zato zavet dajem da ću poverenu mi pastvu često posećivati i sabirati na Službu Božiju i jevanđelskim poučavanjem je čuvati, sa svakim usrđem i staranjem, od svih jeresi i raskola, od sujeverja i lažnog življenja i od svakog nepravednog delanja.

Obećavam da, bez krajnje nužde i teške krivice, neću nikoga, bilo pojedinca bilo zajednicu, od Crkvenih tajni i zajedništva u Hristu odlučivati, niti proklinjati, nego većma u Duhu Svetom savetovati i na put pokajanja i spasenja obraćati.

Sa protivnicima Crkve Svete postupaću sa rasuđivanjem, krotko i pravedno, po Apostolu Pavlu, jer sluzi Gospodnjem ne priliči da se gnevi, nego da bude tih, nezlobiv i čovekoljubiv prema svima, moleći se Bogu da svima ljudima podari pokajanje za poznanje Istine. U svetovne poslove neću se uplitati, osim ako je učinjena neka javna nepravda, u kom slučaju ću najpre savetovati, a onda i u zaštitu ugroženih ustajati, saglasno Jevanđelskoj reči da se većma treba pokoravati Bogu nego ljudima i iskati pre svega Carstvo Nebesko i Pravdu Božiju, a za slabe se pravedno zauzimati i malu braću Hristovu nikada ne zaboravljati. Staraću se da sve činim sa iskrenom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, a kao konačno merilo i cilj svih misli, reči i dela svojih postavljaću slavu Božiju, spasenje duša ljudskih i sve tvorevine Božije, izgrađivanje bogolikih ljudskih ličnosti i sazidanje Bogočovečanskog Tela Crkve, ne ištući ono što je moje, nego ono što je Gospoda Hrista, Arhipastira sviju nas i Vrhovne Glave vascele Crkve Božije kao smisla i vozglavljenja celokupne tvorevine.

Uz ovo obećavam da ništa neću raditi pod prinudom, ma bio i primoravan od vlastodržaca ili od mnoštva ljudi, pamakar mi i smrću pretili zahtevajući od mene da učinim nešto što je suprotno Božanskim zapovestima i sveštenim pravilima Crkve Hristove. U tuđoj Eparhiji neću bogoslužiti ili vršiti ikakvu sveštenu radnju bez saglasnosti Episkopa dotične Eparhije. Isto tako, neću rukopolagati ni jereja, ni đakona, niti bilo kakvoga klirika tuđe Eparhije, niti ih primati bez otpusnih gramata njihovih Episkopa. Predanje je Svetih Otaca Crkve da na jednoj Liturgiji rukopolažemo samo po jednog prezvitera i đakona, a ne više njih, i tu sveštenu praksu poštovaću i čuvaću. Monaštvo ću rukovoditi po pravilima i ustavima Svetih Otaca, koji su kroz vekove važili i danas važe u Pravoslavlju, kako u blagoljepiju svetog Bogosluženja, tako i u ostalom poretku monaškog devstvenog i anđelskog življenja i hristolikoga i mučenikopodobnog podvizavanja.

Još obećavam da ću, kada me Sveti Sinod, sa Patrijarhom (ili drugim Prvojerarhom) na čelu, blagoizvoli pozvati na Sabor, doći na Sabor zajedno sa svojom braćom Episkopima, bez neumesnog pravdanja ili izgovora. Ako bi, štaviše, neki moćnici ili mnoštvo ljudi hteli da me spreče, dužan sam da se odazovem pozivu na Sveti Arhijerejski Sabor, jer je Sabor i sabornost Episkopata i cele Crkve Božije Svetoduhovski dar i ustanova i živo kroz vekove Apostolsko-svetootačko predanje u Crkvi Istočnoj Pravoslavnoj.

Na kraju, zavetno iskazujem pred Bogom Živim i Crkvom Svetih Njegovih, sastavljenom od Anđela i od Ljudi, i pred Vašom apostolskom Svetinjom: da ću uvek pamtiti strašne reči Svetoga Pisma:

Proklet svako ko nemarno tvori delo Božje! – te zato savesno obećavam da ću se starati, koliko mi je ljudskih moći, da u svakom delu ovoga apostolskog zvanja i služenja hodim kao u delu Božijem, sa svakom pobožnošću i blagorazumnom revnošću, sa iskrenim hristoljubljem i čovekoljubljem, a Srceznalac Bog neka mi svagda i u svemu bude svedok i pravedni Sudija.

Takođe iskazujem pred Svevidećim Bogom i Vašim Bogoljubljem da sve ovo izloženo u mojem episkopskom ispovedanju i zavetovanju ne shvatam drugačije nego kako ovde izgovorih i svojeručno potpisah.

A u svemu mojem od danas pa nadalje episkopskom življenju, služenju, upravljanju i delanju u Bogopoverenoj mi ovoj Crkvi Naroda Božijeg molim se Bogu, a molim i sve Vas da se molite: da mi svagda i u svemu bude Učitelj i Pomoćnik – Načelnik i Savršitelj vere i svakog dobrog dela i reči jevanđelske, Gospod moj i Bog moj, Jedini Čovekoljubac, Milostivi Spasitelj sviju nas i svega roda ljudskoga, Bogočovek Isus Hristos, Kome neka je, zajedno sa Višnjim Ocem i Svesvetim Duhom, svaka slava, čast i poklonjenje, večna ljubav naša i blagodarnost besmrtna, sada i uvek i u vekove. Amin.

[pavaogc]

Rade Kumitkata kaže:

...

Zahvaljujem!!

I ovaj dio je vrlo zanimljiv - iako me i dalje zanima baš tekst kojim bogoslovi daju zavjet [ma kako ga zvali] - kao i od kada se i po kome ta inovacija, pored silaska Duha svetoga i ostalih čuda pri sakramentima - dogodila...


Pored toga što to ZNAČI (!) - čuvanje učenja?

Jer - kada je sa spomenika brisani faraon primjerice govorio o sinu, tada je govorio o sebi (pošto je zabranom mnogoboštva obožavanje Ozirisa i co. pokušao prebaciti na sebe); navedeno je da je sin proistekao iz oca...

Kada se govori o onome koji ima čast biti faraonu zdesna; onda je na spomenicima prikazan čovjek koji drži sandale u rukama, eventualno oni s lepezama..

Kada se u tekstu apokalipse govori o 24 starca ili kako god, o istome se konceptu priča oko Ahura Mazde... Potom podjela na 12 noćnih i 12 dnevnih sati, govorenje o starcu kojemu curi slina iz usta (Ra) pa mu žena napravi otrov i otkrije njegovo tajno ime itd. itd. itd. - pa pošto se hvali uništavanje idolopoklonstva, paljenje sumnjivih knjiga u samoj Bibliji; pošto imamo i tradiciju inkvizicijskog djelovanja kroz stoljeća - je li čuvanje učenja postavljanje ovih informacija koji govore o istom ili sličnom u vezi s Bogom - degradacija učenja, otkrivanje stvarne istine, zastranjenje (jer se ne uči o istome tek od posvećenih autoriteta) - ili što?

[Rade Kumitkata]

Nisam razumio posljednji dio tvoga posta o faraonu, Ozirisu egipatskim božanstvima i slično.

No čuvanje učenja znači da se trebamo držati pravoslavnog nauka i ne skretati u neki drugi nauk, jer time se odijeljujemo od Boga i zajednice sa Njim. Episkop se mora toga osobito paziti i učiniti sve što je u njegovoj moći da njegova patva ne zaluta u nekakav takav nauk.

[pavaogc]

Rade Kumitkata kaže:

Nisam razumio posljednji dio tvoga posta o faraonu, Ozirisu egipatskim božanstvima i slično.

No čuvanje učenja znači da se trebamo držati pravoslavnog nauka i ne skretati u neki drugi nauk, jer time se odijeljujemo od Boga i zajednice sa Njim. Episkop se mora toga osobito paziti i učiniti sve što je u njegovoj moći da njegova patva ne zaluta u nekakav takav nauk.

To je pitanje - radi se o tome da je npr. Ćiril Aleksandrijski svetac i katoličke i pravoslavne crkve, a ovce njegove i sličnih su informacije o neoplatonistima, Serapisu, Ozirisu, faraonima i ine palili skupa s ljudima koji su ih zastupali...

U zakletvama poput ovih, kao i u povijesti patrističke teologije mogu se naći informacije o neslaganjima u vezi trojstva i koječega na rubu logike i masakriranja pojmova prilikom prijevoda, ali porijeklo istih je u povijesti svih susjeda i prethodnika Židova; ono što se zove "pretkršćanstvom" zapravo je već razrađeno u formama štovanja uskrslih božanstava - kako biti na strani istine - u pogledu poznavanja formi ovih kultova i inzistiranja da se kao originalno zastupa "sveto pismo" i priča o židovskom mesiji...

PS ne čudim se što ti je nejasno ono što sam napisao, mene je začudilo to što pitam teologe, časne sestre, arheologe etc. - iznenadio bi se koliko je egiptologija i povijest drevnog Bliskog istoka slabo poznata, a sve ove stvari bitno demistificiraju kršćanstvo... Rekao bi čovjek da teolozima pružaju dovoljno "sumnje" prilikom studija, međuim meni izgleda da se više peru mozgovi. Još pri tome daju zakletvu da će braniti učenje? Postoje li konkretni savjeti kako to činiti - a da "vjernici" ne zastrane? Primjerice, kod katolika su se čak mogli naći savjeti vjernicima da ne raspravljaju s obrazovanijima od sebe i slični biseri...

[Rade Kumitkata]

pavaogc kaže:

To je pitanje - radi se o tome da je npr. Ćiril Aleksandrijski svetac i katoličke i pravoslavne crkve, a ovce njegove i sličnih su informacije o neoplatonistima, Serapisu, Ozirisu, faraonima i ine palili skupa s ljudima koji su ih zastupali...

U zakletvama poput ovih, kao i u povijesti patrističke teologije mogu se naći informacije o neslaganjima u vezi trojstva i koječega na rubu logike i masakriranja pojmova prilikom prijevoda, ali porijeklo istih je u povijesti svih susjeda i prethodnika Židova; ono što se zove "pretkršćanstvom" zapravo je već razrađeno u formama štovanja uskrslih božanstava - kako biti na strani istine - u pogledu poznavanja formi ovih kultova i inzistiranja da se kao originalno zastupa "sveto pismo" i priča o židovskom mesiji...

PS ne čudim se što ti je nejasno ono što sam napisao, mene je začudilo to što pitam teologe, časne sestre, arheologe etc. - iznenadio bi se koliko je egiptologija i povijest drevnog Bliskog istoka slabo poznata, a sve ove stvari bitno demistificiraju kršćanstvo... Rekao bi čovjek da teolozima pružaju dovoljno "sumnje" prilikom studija, međuim meni izgleda da se više peru mozgovi. Još pri tome daju zakletvu da će braniti učenje? Postoje li konkretni savjeti kako to činiti - a da "vjernici" ne zastrane? Primjerice, kod katolika su se čak mogli naći savjeti vjernicima da ne raspravljaju s obrazovanijima od sebe i slični biseri...

Samovoljne konstrukcije.

[pavaogc]

Rade Kumitkata kaže:

Samovoljne konstrukcije.

Ako ćemo tako evo primjer. U Povijest patrističke filozofije imaš informaciju da je Ćiril Aleksandrijski potkupljivao druge biskupe, ali da to za ta vremena nije bilo čudno, nego se to tako radilo. Kako komentiraš to što se ovdje u ovoj zakletvi govori praktički loše o ljudima koji su bili kršćani, a "zajedničko "[Bmišljenje[/B]"" oko najvažnijih stvari (formula da je Marija majka Božja) je formulirano korupcijom?

Uz to sam nisam došao do konstrukcija, a spisak korištene literature ti na forumu ne namjeravam pisati za svaki upis... Ne financira me nijedna crkva da bi ja tako brzo mogao izbacivati knjige. Ali tvoja je reakcija tipična za nekog koga brani ljudima iskustvo drugih religija. Praktički i istočna i zapadna crkva danas je više na strani Aristotela, Platona i Pitagore... Smiješno je što se poziva na "racionalno" iskustvo, razum, matematiku , a sama vjera kad god se dođe do problema se naziva otajstvo/misterij... Usput, kako tog misterija nema za jogu - je li i ona nepreproručena na istoku kao i kod katolika?

[Rade Kumitkata]

pavaogc kaže:

Ako ćemo tako evo primjer. U Povijest patrističke filozofije imaš informaciju da je Ćiril Aleksandrijski potkupljivao druge biskupe, ali da to za ta vremena nije bilo čudno, nego se to tako radilo. Kako komentiraš to što se ovdje u ovoj zakletvi govori praktički loše o ljudima koji su bili kršćani, a "zajedničko "[Bmišljenje[/B]"" oko najvažnijih stvari (formula da je Marija majka Božja) je formulirano korupcijom?

Ćirilo potkupljivao? Ma daj, molim te. Ovo ne zaslužuje komentar. Voleo bih da vidim izvor za ovakvu smiješnu tvrdnju.

Ne govori se loše o ljudima koji su bili kršćani. Nigdje to u zakletvi ne vidim. na što konkretno misliš?

Uz to sam nisam došao do konstrukcija, a spisak korištene literature ti na forumu ne namjeravam pisati za svaki upis... Ne financira me nijedna crkva da bi ja tako brzo mogao izbacivati knjige. Ali tvoja je reakcija tipična za nekog koga brani ljudima iskustvo drugih religija. Praktički i istočna i zapadna crkva danas je više na strani Aristotela, Platona i Pitagore... Smiješno je što se poziva na "racionalno" iskustvo, razum, matematiku , a sama vjera kad god se dođe do problema se naziva otajstvo/misterij... Usput, kako tog misterija nema za jogu - je li i ona nepreproručena na istoku kao i kod katolika?

Pravoslavnoj Crkvi je bliska misao Platona, ne i Aristotela i Pitagore (osobito Pitagore), no ne postoji poistovjećivanje. I ne poziva se na racionalno iskustvo, već na empirijski, nadracionalni, doživljaj vjere, otajstvo ako želiš. Mistički elementi joge su dakako neprihvatljivi za pravoslavlje, jer oni u mnogo slučajeva sadrže elemente idolopoklonstva (hinduističkog mnogoboštva). Očišćena od tih elemenata, joga se može koristiti u fiziterapeutske shvrhe.

[pavaogc]

Rade Kumitkata kaže:

...

Da, preporučuje je kao takvu i autor djela iz psihologije; za bolje pamćenje... Lijepo je to; mnogobošci pridonose kulturi i znanju čovječanstva na sve strane...

U Egiptu, Grčkoj, Sumeru emanacije Jednoga, postavljane su hijearhijski; piramidalno, kao stepenasti hram;

"Izaija 2,2 Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi,"

dok hinduističke prikaze iz panduhovnog svijeta, dobivaju ruke; koje drže koješta (umjesto kruna na glavama kao kod Egipćana)... Bog ili dijelovi trojstva u većoj su mjeri u bratstvu i jedinstvu sa samim sobom tako

Nadracionalno, empirijsko je tu tek to što je svakoj politici s osvajanjima dobrodošao sinkretizam - uz uništenje njegovih tragova. Tako dobivamo to "čudo", otajstvo i misterij - da su riječi kojima se služi Biblija i kršćanstvo otrgnute formule iz formi svojih nekadašnjih, zabranjenih kultova i slika - s druge strane to dopušta da se novoosvojena plemena sa svojim kultovima prebace na neku od formi krupnijih religija - jer oni od prije potječu od istih koncepata. Asirci su ovo znali pa su prihvaćali kipove i božanstva osvojenih; jer su bili samo simbolika drugim jezikom i pismom prikazanih jedno te istih ili vrlo sličnih koncepcija...

Tako je i s ostalim; jer jonski, dorski i korintski stupovi imaju svoje preteče u Egiptu, od kojih ih brojni nadmašuju umijećem i stilom...

O Prometeju se govori kao o Bogu filozofa, a što je drugačije postaviti na neki tron Totha, ili proglasiti Krista za Logosa?

U biti je to prostitucija pojmova, a može se upravo vidjeti približavanje i hinduiziranom Pitagori (po osobitostima prakse njegove škole) čim današnji katolički papa uzima Augustina za uzora (tko bi se još pozivao na njegovog parnjaka u sakralnoj slikarskoj umjetnosti - Jeronima koji u svojim poslanicama ostavlja praktični prostor i za rasizam i za zagovaranje ordalija... ), koje eto volio i matematiku... ima jedan zanimljiv noviji članak u Jutranjem od svećenika koji ponavlja da je desetka punina jedinice i slično tome, žao mi je što ne mogu naći sad na netu

Ono što mene ljuti u cijeloj priči je što je balkanskim državicama skupo stvarati egiptologe, a isplati im se dječje Biblije gurati na svakom štandu, a da ne govorimo o nebulozama koje se mogu čuti o vjeroučitelja svih vrsta... Općenito način na koji se koriste ti mitovi u propagande svrhe crkve koja ugrožava ljudska prava, slobode i demokraciju ulaženjem u sve pore vlasti i sparivanjem s državom... A što ćemo valjda je isplativije ratovanje i pljačka dan-danas kao i prije - katolici na protestante, pravoslavne i ma kako god. Tužno je što religijska povijest Egipta tako lijepo pokazuje kako se povijest ponavlja, odnosno što državna religija ne čini dovoljno na tom planu istinoljubljivosti kad se s jedne strane tvrdi da u svakoj religiji ima ponešto od istine, a s druge da se ove druge religije i koncepte može upoznati racionalno u smislu da se educira tako da pročitaš ponešto o tome ili ti vjerski autoritet; duhovna vlast kaže svoje mišljenje i stav - u tom smislu kažem da današnji kršćani hvale racionalizam i razum - jer ako se njihova otajstva ne mogu shvatiti nego produhovljenim formama obreda i sakramenata - onda kako mogu utvrditi da shvaćaju ove druge; ili one iz kojih su proistekli - jer; ukoliko bi to bilo idolopoklonostvo i štovanje mnogoboštva i sve skupa slično - tada je zapreka prva zapovijed od Mojsijevskih - "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene..."

Pitanje jest kako katolici ili pravoslavci mogu shvatiti hinduiste, ako ne prakticiraju njihove obrede... Ili ako je uz Hansa Künga koji je uspio postati omrznut zbog nekih svojih stavova Vatikanu - i mišljenje da - tko ne poznaje drugu religiju uz svoju; ne zna ni svoju - kako odrediti ovu granicu poznavanja - kad se paralelno više ili manje inkvizicijski valjda zakleti na obranu praktikanata vlastite forme štovanja i spoznavanja darova Duha...

PS
O Ćirilu kao i o svemu čitam gdje god naletim, a ovdje su nevedene neke informacije: http://www.ks.hr/Biblioteke/Prirucni...ilozofije.aspx .

[krena]

Koje komplikovane zakletve. Što nemože malo jednostavnije. Kao ovi ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=3nAe1c4LC1M

[pavaogc]

krena kaže:

Koje komplikovane zakletve. Što nemože malo jednostavnije. Kao ovi ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=3nAe1c4LC1M

Kako god bilo i ja sam dao zakletvu da ću biti dobar drug ...

ali da dodam još, o vezi s Pitagorejcima, baš spomenuti Ćiril govori o tome kako je Pitagora počeo prvi mađijati s tamjanom (govori li to svetac negativno o toj zgodnom bilju?), pošto je to skupio kod Kaldejaca i ... još nekoliko naroda, ali sam ovaj koncept da je Pitagora/ili su Pitagorejci počeli prije govori o priči po relaciji rasprave "nas i nas" (matematičara Grka te Rimljana, te matematičara novopečenihkršćana)... jer su ovi idući u škole po rimskom carstvu prihvaćali ugledne među poganima (matematika, astronomija) kao neku unutrašnju svađu... ne kaže se Pitagora je za potrebe stjecanja viših stanja svijesti potrebnih za učenje svete geometrije i shvaćanja desetke (kojoj su se molili skoro kao Bogu, ako ne vrhovnom, onda vrlo blizu...) prihvaćao i tamjan jednako kao i svi ostali, a i pravoslavci su mu skloni dan-danas ako me nije omađijalo s nečim drugim kad navratih u njihovu/našu kršćansku crkvu - nego se govori mi i oni, kao da su nužno Egipćani, Kaldejci, Židovi i ini oni drugi... Naravno, boli kod neuzvraćene ljubavi, pa kad je rasturen Serapeum, nekoliko godina kasnije došla je i Hipatija na red - i to pod optužbom za herezu. Kao mi i mi, pa su pokvareni mi - vrsta heretika, nema veze što nikad nisu ni pristali na koncept koji je eto ponekad mio nekoj grupi biskupa (ne)demokratskim putem prihvaćanja duhovne vlasti, te zlatnih pokretnina i nekretina "heretika"; tj. prostora zvani crkve... Onda opet malo tim stvarčicama kupiš nekog siromašnijeg biskupa za prijatelja i eto duhovne vlasti dok god inkvizicija čuva tajne... i njeni sljedbenici.

[krena]

pavaogc kaže:

Kako god bilo i ja sam dao zakletvu da ću biti dobar drug ...

ali da dodam još, o vezi s Pitagorejcima, baš spomenuti Ćiril govori o tome kako je Pitagora počeo prvi ...................... prijatelja i eto duhovne vlasti dok god inkvizicija čuva tajne... i njeni sljedbenici.

Ti misliš da će naš Rade imati razumijvanja za tvoj misticizam.

[pavaogc]

krena kaže:

Ti misliš da će naš Rade imati razumijvanja za tvoj misticizam.

Za misticizam možda malo teže, za temu će morati konzultirati višu instancu kako ne bi došao u problem s eventualnim vlastitim zakletvama, ali sve skupa učimo, nije loše, još kad bi se koji katolik ohrabrio, a vjerojatno je, s obzirom da religijski sustavi počesto plagiraju jedni druge, da i drugi bogoslovi imaju ove specijalizirane forme zaštite učenja, od učenja prije i poslije njih...

[Pravi Život]

otkad je to zakletva crkvi biblijska nauka?
po uzoru na što se treba zaklinjati na očuvanje?, ah da!, po uzoru na križare koji su to činili klečivši pred svojim kraljem prije pohoda

zakleo se bogoslov da će čuvati mističnu tajnu svoje crkve, ako treba i životom ju braniti...

sve je to zmantrano

[Nomen Nescio]

Pravi Život kaže:

otkad je to zakletva crkvi biblijska nauka?

A ko je rekao da je to biblijska nauka? I ko je rekao da zakletva mora biti biblijska nauka? Čisto pitam.

[Pravi Život]

Nomen Nescio kaže:

A ko je rekao da je to biblijska nauka? I ko je rekao da zakletva mora biti biblijska nauka? Čisto pitam.

zato što kršćani smiju držati isključivo samo ono što je rekao Isus
a on je bio i više nego jasan po pitanju svega

i sve što ide dalje od tog - nema veze s kršćanstvom

zato je izvrsno proučit NZ, to je zadatak koji se očekuje od svakog pojedinog kršćanina... da zna čovjek i da ne dođe u situaciju da ga drugi varaju svojim teologijama... znanje život čuva, živa istina

[pavaogc]

Pravi Život kaže:

a on je bio i više nego jasan po pitanju svega

Teško... Ako netko sebe nazove PUT, istina i život, tada s povećanjem teksta postaje sve kompliciranije i nejasnije (rabinski govor...). Kako god, s onim od onoga što je kasnije oformljena crkva dozvolila da bude navodno njegov navodni put (3 sinoptička evanđelja nekih prepisivača, 1 ovo Ivanovo...) pokazuje dovoljno. Rekao bih da su njegov put kopirali tek jedna od nebrojenih sekti, ako dobro pamtim nastala negdje iza srednjeg vijeka u Njemačkoj (mnoge su nazvane slično imenom Nazarei [od sličnog pojma uopće koji je označavao ljude koji su se posvetili Bogu na svoj način]), nazvana dakle s Naza... nešto, a oni su učili ne ubijanje drugih niti ako im je vlastiti život ugrožen... Dok je bilo u početku i radikalnijih, koji su s obzirom na takvo stanje stvari, u slavu kojegod verzije kršćanstva, ubijali, kastrirali sami sebe itd. itd.