Fama o zakinutima iliti samosažaljenje u Hrvata

[Mamekica]

Da li vi uspoređujete današnji način života sa onim u bivšoj državi koja je bankrotirala 83. Samo nam se to tad nekako propustilo objasniti

[JPK]

TincH kaže:

JPK, postoje poslovi koji sluze svima i uvijek su nuzni.

Zato se javne sluzbe upravo tako i zovu i placene su iz proracuna s razlogom.

Wat

Glede rasprave o placama, uopce je blesavo o tome, kada su stvari postavljene na nacin da bi za osnovni zivot trebao biti jebeno borben i educiran, a za isti s SSS poslom.. e jebiga tko ti kriv

Umjesto da SSS-ovi zive na nacin da su im sve bazicne potrebe pokrivene od tog posla, dakle hrana, kredit, rezije, knjige za djecu.... a da ovi koji zele vise sukladno tome imaju i mrvu bolji/luksuzniji lifestyle.

Ja ne znam zasto je nekima tako tesko o tome misliti na taj nacin.
No zapravo i kuzim. Kod nas visokoobrazovani jedva krpaju kraj s krajem pa je valjda ok da SSS umire od gladi i ako to ne zeli mora raditi u fusu, sveukupno 12 sati dnevno djubre lijeno.

Ja ne znam zašto ljudi ne shvaćaju da je razlog postojanja poslova to što nekome pružaju potreban rad.
Ako ti je mala plaća ili ne možeš dobiti posao, to je signal da tvoj rad drugim ljudima ne treba.
Ako tvoj rad drugim ljudima ne treba, onda nema smisla kukati o tome da tvoj rad nije dovoljno cijenjen i da bi se drugi trebali promijeniti i početi ga više cijeniti, ali ima smisla ponuditi neku drugu vrstu rada koja je cjenjenija.

Ne znam baš da bi ljudi poput tebe imali razumijevanja za vlasnika restorana koji ljudima nudi samo sirovo kitovo salo i onda se čudi i bjesni jer mu posao propada i ne može pristojno živjeti od njega.
A ipak, takvo je ponašanje radnicima u Hrvatskoj sasvim normalna stvar.
Zbog socijalističkog mentaliteta koji podrazumijeva da poslovi postoje zato da bi ljudi nešto radili i da ih “netko drugi” mora stvoriti.

[TincH]

Mislis li da bi obrazovanje i zdravstvo u potpunosti trebali potpadati pod privatni sektor?


I ne znam kako si mene uvalio u tu pricu osobno, ja sam privatnik.
Sta znaci 'ljudi poput tebe'?

[Modesti]

isadora w. kaže:

ne bi da je otvorio humanitarnu zakladu s tim novcima, pa sad svi trebamo pasti ničice.

on je frendu povećao kvalitetu života najviše koliko je to moguće

evo ti pa čitaj
https://www.vecernji.hr/techsci/rima...olicima-951964


roli i prijatelj su napisali čovjeku pismo može li mu pomoć , za par dana se uparkirao u njegovo dvorište

treba srat po čovjeku jer nije jebeni svetac

[SubSV]

Vitalina kaže:

Tema je nespretno postavljena ali razumijem poantu.

Pretvorili smo se u kuknjav narod a generalno nije nam baš tako loše.

Narod čine ljudi. Ljude čine pojedinci. Dakle, sve počinje od nas samih.

Evo primjer:

Na poslu imamo problem sa npr sa telefonom.
Zovemo službu za korisnike koji nam trebaju biti na usluzi. Dobijemo na telefon djelatnika/cu s kojom u razgovoru od 5 min shvaćamo da zna manje od nas.
Ljubazno tražimo da nas spoji sa osobom koja zna ili koja je malo više informatički pismena i tu dolazi do problema.
Osoba se odmah vrijeđa i prebacuje odgovornost na našu nemarnost ili naš propust.
Znači ta osoba predstavlja tvrtku koja praktički živi od nas (dugogodišnji smo klijenti)
I umjesto da osoba bude spremna pronaći neko rješenje ili ako ne zna, bar spojiti nas s nekim tko zna, ona se vrijeđa osobno.

I takav/a djelatnik/ca će odraditi svoju plaću sa pola mozga bez većeg interesa, ali će se redovno žaliti kako joj je loše na poslu i raditi sa ljudima.

Takve situacije vrijede za bilo koje druge usluge ( intelektualne, pravne, financijske...)Za djelatnike državnih ustanova da ni ne pričam.

Ovo je jedan banalan primjer. Ali nemarnost počinje sa sitnicama. Onda nije ni čudo da neki ljudi love u mutnom i samo gledaju sebe bez osjećaja odgovornosti za posao i društvo.

Ne znam što je tu čudno, zapošljavaju studente i ljude preko agencija za minimalac, neku proviziju im daju na prodaju, uče raditi preko skripti, jednog korisnika se mora odraditi unutar 4 minute i sl. Zar netko zbilja misli da za tim telefonima rade tehničari koji znaju što rade i koji imaju neograničeno vrijeme na raspolaganju da nekome riješe problem...

Da za tu plaću mogu zaposliti nekog boljeg zaposlili bi. Ali svi žele proći što jeftinije, tvoja firma kao kupac, poslodavac koji će rezati troškove ili na broju ljudi koje zapošljava ili na kvaliteti svojih zaposlenih a zaposleni pak imaju svoj modus operandi unutar istog tog sustava tj tko je pametan neće biti budala koja korist drugih stavlja ispred svoje.

Drugi banalan primjer, firma koja prodaje mušku odjeću je imala deklarirano remenje od umjetne kože kao 100%kožu. Radnik ima fix plaću + proviziju. Njemu je sasvim svejedno što kupac izlazi iz dućana prevaren, iako zna što prodaje, ali naravno da neće sam sebi izbijati novac iz džepa.
A mušterija bi se vjerojatno osjećala ko budala da zna da je 250 kn platila skajuštinu koja je došla iz Indije ili Kine i koja košta kikiriki.

[isadora w.]

Modesti kaže:

on je frendu povećao kvalitetu života najviše koliko je to moguće

evo ti pa čitaj
https://www.vecernji.hr/techsci/rima...olicima-951964


roli i prijatelj su napisali čovjeku pismo može li mu pomoć , za par dana se uparkirao u njegovo dvorište

treba srat po čovjeku jer nije jebeni svetac

mislim da sam napisala dovoljan broj slova na tu temu da nemam više što reći, ne serem po čovjeku jer nije jebeni svetac.

u ovoj državi barem svatko sere po svakome preko svakoga, da bih se sad išla razjašnjavati oko jednog neutralno-negativnog mišljenja o jednoj osobi.

[Ange ou Demon]

TincH kaže:

Zadnje info koje sam dobila govore da ce ti za prvu/ jedinu nekretninu porez ostati jednak komunalnoj.

Ali istina nisam bas pratila temu zadnjih dana, pa moguce da nisam u pravu.

Neće ni to, a u slučaju da i bude, tako bi bilo samo godinu i po do pune primjene novog zakona.
Za one koje su propustili, naša vlada planira POVEĆANJE prihoda s tim novim porezom.

Ako je sve isto kao komunalna to je nemoguće. Ljudi s više nekretnina i sad plaćaju porez na kuće za odmor. Ali oftopiče je sve.

Što se Rimca tiče, da se ne bi još opravdavala nekom zašto mislim da ga otvaranje firme ne opravdava za pranje ukranih para njegovog oca
Da ne spominjem ostale nekonzistentnosti u Rimac svemiru.

[nalij pero]

Mene ne može uzrujati ni Rimac, ni porez, vlastita plaća, tuđa plaća, ni gužva na trajektu, ni iseljeništvo. Samo da još nema aktivista koji misle da je to sve od sila moći nad nemoćnima i puknuti nokat će biti najgora stvar na svijetu.

[Vitalina]

SubSV kaže:

Ne znam što je tu čudno, zapošljavaju studente i ljude preko agencija za minimalac, neku proviziju im daju na prodaju, uče raditi preko skripti, jednog korisnika se mora odraditi unutar 4 minute i sl. Zar netko zbilja misli da za tim telefonima rade tehničari koji znaju što rade i koji imaju neograničeno vrijeme na raspolaganju da nekome riješe problem...

Da za tu plaću mogu zaposliti nekog boljeg zaposlili bi. Ali svi žele proći što jeftinije, tvoja firma kao kupac, poslodavac koji će rezati troškove ili na broju ljudi koje zapošljava ili na kvaliteti svojih zaposlenih a zaposleni pak imaju svoj modus operandi unutar istog tog sustava tj tko je pametan neće biti budala koja korist drugih stavlja ispred svoje.

Drugi banalan primjer, firma koja prodaje mušku odjeću je imala deklarirano remenje od umjetne kože kao 100%kožu. Radnik ima fix plaću + proviziju. Njemu je sasvim svejedno što kupac izlazi iz dućana prevaren, iako zna što prodaje, ali naravno da neće sam sebi izbijati novac iz džepa.
A mušterija bi se vjerojatno osjećala ko budala da zna da je 250 kn platila skajuštinu koja je došla iz Indije ili Kine i koja košta kikiriki.

Kako nije jasno što je čudno?

Ja da sam na mjestu te studentice/radnika (a bila sam) i ako ne bih znala riješiti problem spojila ih ga sa nekim tko zna ili bi se potrudila sama ga riješiti i nazvati za par minuta. Zar je to tako teško?

Ako zovem pravnu službu i pitam pitanje koje ne znaju, oni to ne vele nego prebacuju na našeg pravnika da bi on to trebao znati. Mislim od kud ti pravo uopće to reći?
Ako zovem službu koja je namjena i plaćena da ti pomaže, onda taj netko nema pravo prebacivati odgovornost na klijenta.

Svega mi se dvaput dogodilo da je druga strana rekla da ne zna, da će se raspitati i da će mi javiti i riješiti problem. I na kraju je tako i bilo.
A u 90% slučajeva, ne žele priznati da ne znaju, ne trude se, nego samo ko automati govore ono što i svaka normalna osoba zna napraviti.
Takve ljude na tim poslovima ne žalim jer ne razmišljaju mozgom, nego samo kako da im prođe vrijeme. I još su frustrirani k tome... ma nemoj

[SubSV]

Vitalina kaže:

Kako nije jasno što je čudno?

Ja da sam na mjestu te studentice/radnika (a bila sam) i ako ne bih znala riješiti problem spojila ih ga sa nekim tko zna ili bi se potrudila sama ga riješiti i nazvati za par minuta. Zar je to tako teško?

Ako zovem pravnu službu i pitam pitanje koje ne znaju, oni to ne vele nego prebacuju na našeg pravnika da bi on to trebao znati. Mislim od kud ti pravo uopće to reći?
Ako zovem službu koja je namjena i plaćena da ti pomaže, onda taj netko nema pravo prebacivati odgovornost na klijenta.

Svega mi se dvaput dogodilo da je druga strana rekla da ne zna, da će se raspitati i da će mi javiti i riješiti problem. I na kraju je tako i bilo.
A u 90% slučajeva, ne žele priznati da ne znaju, ne trude se, nego samo ko automati govore ono što i svaka normalna osoba zna napraviti.
Takve ljude na tim poslovima ne žalim jer ne razmišljaju mozgom, nego samo kako da im prođe vrijeme. I još su frustrirani k tome... ma nemoj

Napisala sam ti kako rade i što rade, danas. Ne tad kad si ti bila studentica. Kad si ti bila studentica HT npr. u korisničkoj službi nije imao studente. Ili su barem pazili da taj student bude s prometnog faksa ili da ima neko predznanje. U svakom slučaju i njihovi radnici priznaju da se usluga srozala i da firma više nije što je nekad bila. Kad ti sam njihov djelatnik kaže ( i to osoba koja je na malo višoj poziciji), hm da izvana je super lijepi rozi znakić i samo pozitiva a iznutra trulež.
I mislim da je ipak malo naivno očekivati od studenta da će ti riješiti neki značajniji problem, bilo pravni bilo tehnički. Pogotovo u situaciji kad je velika fluktuacija ljudi i kad ljudi te poslove rade povremeno, između rokova i sl.
Koga ce pitati, kolegu pored sebe koji zna tj ne zna isto kao i on, kako ce te povratno zvati nakon par minuta ako radi na dolaznim pozivima i uvijek je netko na čekanju. Uporno sam slala mailove kad sam imala problem sa pretplatom i prijenosom broja, uporno su mi slali povratne mailove sa odgovorom da za to nisu nadležni, dvije recenice bez ikakve varijacije. Pa nije to taj operater iscicao iz prsta nego ima ovlaštenje od osobe iznad da te otpiri i otkanta.

Ne znam konkretno kojeg ste operatera imali ali za svaku kompaniju postoje podaci na netu kakva je kvaliteta usluge, uključeno u to i kvaliteta korisničke podrške, ne vjerujem da su šefovi to uopće gledali i tražili nego ste prvenstveno gledali da prođete što jeftinije, da iznos paketa bude što povoljniji, da košta što manje. Ne znam čija bi to trebala biti krivnja ili odgovornost. Po mom mišljenju je vaša. Ti se vjerojatno nećeš složiti s tim.

Malo realnosti bi ipak trebalo unijeti u razmišljanje i prilagoditi tome očekivanja. Ispada da je velikom broju ljudi to veliki problem. Ti si samo broj (i ja i ostali), razmišljanje "Oni žive od nas" ili "Kupac je uvijek u pravu" je danas jednostavno floskula, slično kao i ono "Svatko može raditi taj posao". A od svakog tko može raditi taj posao se onda očekuje nekakvo veliko poznavanje posla i visoka razina stručnosti. Personalizirani pristup, usmjerenost na kupca ćeš prije dobiti u manjoj firmi, velike firme imaju puno zaposlenih i puno procedura. Režu troškove, otpuštaju ljude, ovi ostali onda imaju veći obujam posla, očekivati da će kvaliteta biti na istoj razini je smiješno. Jer ispod određene granice nema kvalitete.

Pa eto i sama si rekla u 90 posto slučajeva imaš neznalicu s druge strane slušalice. A istodobno očekuješ vrhunsku ili barem kvalitetnu uslugu. Tko je tu onda naivan.

Ili na drugom primjeru, imaš cipele iz Roberta koje koštaju valjda manje od pet kn u nabavi, imaš npr cipelu od Wortmana (Tamaris) koja je 23 eura u nabavi sa pmc oko 60 eura i imaš postolara Zvonimira iz Zagreba koji lifra cipele po cca 1200 kn (na sniženju ih možda uloviš za 700 ako si brza).
Kvalitetu robe/usluge prati i cijena. Ispod neke granice neće ići. Isto vrijedi i za rad tj stručnost.

Neki dan u Kauflandu kupac pita voditelja poslovnice da li je nekakvo povrće domaće, ovaj je samo preko ramena dobacio "Sve je domaće", znači doslovno se nije potrudio okrenuti, pogledati čovjeka u lice i odgovoriti. I netko tu onda priča priče tipa "Ali oni žive od mene". Pojedinac je njima na razini nekakvog šuma sa strane, ako digneš malo veću buku ili počneš prijetiti da ces tužiti onda će malo bolje naćuliti uši i potruditi se da te odobrovolje da konačno zašutiš ali u normalnim okolnostima ti si samo broj i prilično nebitna stavka, samo jedan od par tisuća ljudi koji su taj dan prošli kroz prodajni objekt.

Treći primjer. Prije tri dana kupila majicu, prodavačica je bila odlična, isprobala sam desetak stvari, skoro kupila još jednu majicu uz tu prvu bluzicu. Jedno pola sata poslije kad sam počeprkala po vrećici našla sam da mi je uvalila stari račun od prije mjesec dana (nisam uopće obraćala pažnju da li printa ili ne printa jer sam imala pun ruksak stvari po kojem sam kopala 15 minuta da nađem novčanik, splet okolnosti). Što da idem raditi, zvati inspekciju, vratiti se nazad i inzistirati na tome da mi da pravi račun, živcirati se oko toga? Mogla bi sve to, u realnosti nisam napravila ništa oko toga - majica mi se sviđa, nema potrebe za zamjenom a i da ima mislim da bi mi je zamijenili neovisno o datumu na računu. Otpisala sam to kao svoju grešku, taj tren nisam gledala, u prijašnjim kupnjama su mi uvijek dali ok račun.

Ne znam jel ovo moje pesimistično razmišljanje ili realno ali meni to otprilike tako izgleda.

Ako ne odgovorim u slučaju da se osvrneš na ovaj post, ništa osobno uzeti ću predah od foruma tako da lp svima.

[Hilda]

Imam osjećaj da sam valjda jedina osoba na svijetu koja nema problema s korisničkim službama

Naravno da neće zapošljavati inženjere ili bogtepitaj kakve stručnjake da se jave, provjere par banalnosti koje su najčešće uzrok, naprave automatsku provjeru i ako ne vide uzrok i nije riješiv automatski, proslijede tehničkoj službi.
Ovaj isto što pita jel domaće...pa nisi u malom kvartovskom dućanu gdje gazda i nabavlja i prodaje. Imaju 1 do 2 djelatnika koji pune police. Pojma nemaju od kud je roba niti im je to posao.
Da je baš htio bit uslužan mogao je otić do robe i čitat ovome deklaracije. No to može i sam.

U principu baš rijetko imam problema sa svim nabrojanim. Jer znam što mogu očekivati i koji je moj dio obaveze da sve prođe glatko.

[Vitalina]

SubSV kaže:

Malo realnosti bi ipak trebalo unijeti u razmišljanje i prilagoditi tome očekivanja. Ispada da je velikom broju ljudi to veliki problem. Ti si samo broj (i ja i ostali), razmišljanje "Oni žive od nas" ili "Kupac je uvijek u pravu" je danas jednostavno floskula, slično kao i ono "Svatko može raditi taj posao". A od svakog tko može raditi taj posao se onda očekuje nekakvo veliko poznavanje posla i visoka razina stručnosti. Personalizirani pristup, usmjerenost na kupca ćeš prije dobiti u manjoj firmi, velike firme imaju puno zaposlenih i puno procedura. Režu troškove, otpuštaju ljude, ovi ostali onda imaju veći obujam posla, očekivati da će kvaliteta biti na istoj razini je smiješno. Jer ispod određene granice nema kvalitete.

Pa eto i sama si rekla u 90 posto slučajeva imaš neznalicu s druge strane slušalice. A istodobno očekuješ vrhunsku ili barem kvalitetnu uslugu. Tko je tu onda naivan.
...

Treći primjer. Prije tri dana kupila majicu, prodavačica je bila odlična, isprobala sam desetak stvari, skoro kupila još jednu majicu uz tu prvu bluzicu. Jedno pola sata poslije kad sam počeprkala po vrećici našla sam da mi je uvalila stari račun od prije mjesec dana (nisam uopće obraćala pažnju da li printa ili ne printa jer sam imala pun ruksak stvari po kojem sam kopala 15 minuta da nađem novčanik, splet okolnosti). Što da idem raditi, zvati inspekciju, vratiti se nazad i inzistirati na tome da mi da pravi račun, živcirati se oko toga? Mogla bi sve to, u realnosti nisam napravila ništa oko toga - majica mi se sviđa, nema potrebe za zamjenom a i da ima mislim da bi mi je zamijenili neovisno o datumu na računu. Otpisala sam to kao svoju grešku, taj tren nisam gledala, u prijašnjim kupnjama su mi uvijek dali ok račun.

Ne znam jel ovo moje pesimistično razmišljanje ili realno ali meni to otprilike tako izgleda.

Ako ne odgovorim u slučaju da se osvrneš na ovaj post, ništa osobno uzeti ću predah od foruma tako da lp svima.

Primjer studenata u telefonskim tvrtkama sam dala samo kao primjer.
Problem je što se to događa u tvrtkama čije usluge ne odrađuju studenti npr. odvjetnički ured i ostale intelektualne usluge, o trgovačkim uslugama da ne govorim.

Shvaćam tvoje razmišljanje da ne treba previše očekivati, ali kad na taj način promatram kako nam gospodarstvo funkcionira i ovakve sitnice toleriramo, onda nije čudo da nam je tako kako je.

Evo, zadnji primjer koji si napisala da ti se nije dalo svađati sa prodavačicom govori dosta o stanju u našem narodu.
Rađe ćemo pisati po forumu, fejsu ili portalima šta se dogodilo nego se suočiti sa onim kojim treba.
Nemoj ovo shvatiti kao uvredu ili prozivanje, samo želim reći da si trebala reagirati, pa bi gospodična možda drugi put dvaput razmislila prije nego što bi nekom stari račun uvalila.

Meni se dogodilo u Konzumu....
Ispred mene neka žena na blagajni, imala je puno stvari i cijelu traku sa stvarima je zauzela.
Kako se žurila da ne zaustavlja red, na pod joj je palo mlijeko i rasulo se.
Dala je to blagajnici i blagajnica je rekla da nema veze i da će to poslije počistiti.
Iza te žene dolazim ja na red, imam dvije stvari u rukama.
Ceh je trebao biti cca 7,00 kn. Blagajnica mi fino naplati 13,00 kn.
Pružam joj novac uopće ne registrajući ništa.
Odlazim sa blagajne i upali mi se lampica da sam umjesto 7,00 iznos platila 13,00 kn. Pogledam račun i imam što vidjeti.
Lukava blagajnica je meni naplatila mlijeko koje je žena ispred mene prosula I toliko spretno da uopće ne
znam kako i kad je stigla to napraviti
Odmah sam se vratila i reklamirala joj to.
Više od svega me naljutilo što je počela govorit da to nije naplatila... dok joj nisam pokazala račun i onda je preko one stvari pokunjeno vratila novac. Niti isprike niti ništa!
Tko zna, možda je i toj ženi sa puno stvari to isto napravila.

Isto sam napravila grešku i nisam ju prijavila.
Međutim, očito je to netko drugi napravio jer u tom dućanu više ne radi na blagajni nego slaže police. I dan danas ju znam vidjeti.

I takva će se blagajnice prva žaliti kako joj je teško, kako ju jadnu izrabljuju a sama vara ljude.

Smatram da svi moramo početi od sebe.
Ako smo dali sve od sebe i borimo se za sebe, a rezultata nema, onda se tek možemo žaliti...u suprotnom nismo ništa bolji od onih koji na nama nepravedno zarađuju ili nas izrabljuju.

[klonka]

Zašto misliš da te išla namjerno oderati? Meni je prva asocijacija kako je ženi bilo mlijeko u mislima pa ga je automatizmom otkucala i nije ni skužila što je učinila. Vjerojatno ti je zato i tvrdila da ga nije naplatila.

[Vitalina]

klonka kaže:

Zašto misliš da te išla namjerno oderati? Meni je prva asocijacija kako je ženi bilo mlijeko u mislima pa ga je automatizmom otkucala i nije ni skužila što je učinila. Vjerojatno ti je zato i tvrdila da ga nije naplatila.

Zato što se poslije nije ispričala i nije me htjela niti saslušati kad sam joj rekla da mi više naplatila dok joj nisam pokazala račun.
I nije djelovala uopće iznenađeno/zbunjeno nego bahato i proračunato.

[The_End]

JPK kaže:

Wat


Ja ne znam zašto ljudi ne shvaćaju da je razlog postojanja poslova to što nekome pružaju potreban rad.
Ako ti je mala plaća ili ne možeš dobiti posao, to je signal da tvoj rad drugim ljudima ne treba.
Ako tvoj rad drugim ljudima ne treba, onda nema smisla kukati o tome da tvoj rad nije dovoljno cijenjen i da bi se drugi trebali promijeniti i početi ga više cijeniti, ali ima smisla ponuditi neku drugu vrstu rada koja je cjenjenija.

Ne znam baš da bi ljudi poput tebe imali razumijevanja za vlasnika restorana koji ljudima nudi samo sirovo kitovo salo i onda se čudi i bjesni jer mu posao propada i ne može pristojno živjeti od njega.
A ipak, takvo je ponašanje radnicima u Hrvatskoj sasvim normalna stvar.
Zbog socijalističkog mentaliteta koji podrazumijeva da poslovi postoje zato da bi ljudi nešto radili i da ih “netko drugi” mora stvoriti.

Danas je rad tako fleksibilan pojam da ne kuzim cemu podcjenjivanje cim netko nema prometa za svoju ideju.
I to posebno danas gdje imas marketingom pojacane brendove do basnoslovnosti koji se tako nasilno guraju nama u facu da ih nemos ne kupiti.
I sto, onda se netko tko radi u tvornici HM-a, gdje dela za proizvodnom trakom gdje se sprancaju nove hlace cija je lijeva nogavica bijela, a desna sarena ko fol radnik koji usrecuje druge ljude po svijetu? Jer to drugi kupci zele?

[Hilda]

Vot?