Dragi i ja se nedavno vratili iz Turske (solo aranžman, Kapadokija 3 dana - Pamukkale 1 dan - Istanbul 3 dana) pa evo i mojih dojmova.
Kapadokija mi je bila prekrasna, posebno kad se čovjek samo na noge šeta svim onim dolinama i nikad ne zna što slijedi iza sljedećeg zavoja. Bilo koje mjesto gdje se plaća ulaznica mi je bilo OK, ali ne toliko lijepo kao samo šetati okolo.
Bili smo u muzeju na otvorenom - nažalost, došli smo u subotu pa je sve bilo prepuno, dijelom Turaka, dijelom Koreanaca koji su došli autobusima. One male crkvice su zanimljive, ali po mojem mišljenju ako ste vidjeli jednu, vidjeli ste ih sve. Problem je što u svoj toj gužvi teško se čovjek uopće probije do ulaza i pogleda okolo. A kad je takva gužva bila krajem 10.mj, onda se bojim i zamisliti kako je u špici. Odande smo dosta brzo otišli jer nam nije pasala gužva. Također, freske su bile dosta oštećene, pogotovo ljudska lica su sva bila devastirana.
Dan prije smo posjetili Derinkuyu, jedan od podzemnih gradova - u hotelu su nam rekli da je Kaymakli dosta manji i lak za obići, a Derinkuyu je dosta veći i ima više razina, makar nisu sve otvorene za javnost. Dolje je zanimljivo za pogledati, mada ne očekujte više od golih izdubljenih prostorija i hodnika u stijeni - nema rezbarija, slika, predmeta ili bilo što slično. Prostorije i hodnici su tako uski i skučeni da je teško uopće i zamisliti kako su se svi ti ljudi i životinje tamo stiskali stoljećima ranije. Ako ste visoki, pripremite se za hodanje u polučučnju dobar dio vremena i ponesite neku kapu za zaštititi glavu. Nije loše uzeti vodiča da vam objasni što je što (i da se ne izgubite). Zanimljivo je u svakom slučaju, pogotovo ako imate dobru maštu.
Kapadokija je vrlo skupa, nešto kao kod nas Dubrovnik u odnosu na ostatak zemlje. Puno je bilo restorana u kojima je samo glavno jelo koštalo 15-30 eura, a i pića i deserti su bili vrlo skupi, vidjela sam čak i cijene od 8 Eura za bezalkoholna pića. U Pamukkalama su već cijene bile znatno niže - otprilike iste brojke, ali u lirama a ne u eurima.
Zadnji dan u Kapadokiji smo ujutro rezervirali kartu za noćni bus za Pamukkale (idu dva, jedan u 8 i jedan u 9 navečer). Karta je bila 50 lira tj oko 150 kn. Nije loše s obzirom da se radi o nekih 560 km puta. Rekli su nam da dođemo sat ranije, pa kad smo tako i došli su nas potrpali u (besplatni) kombi, odvezli na glavnu stanicu u Nevsehir i rekli gdje da čekamo. U busu je vozačev pomoćnik imao listu nas zbunjenih turista, pa nam je ujutro svima pojedinačno govorio da slijedi iskrcavanje za Pamukkale. Kad smo izašli, već nas je čekao još jedan besplatni kombi kojim su nas odvezli drito u Pamukkale. U Metro uredu su nam rekli da možemo tamo besplatno ostaviti prtljagu ako istog dana ili večeri nastavljamo dalje.
Ono što mi se nije svidjelo u vezi buseva je da su napravljeni za hobite - jest da sam i ja hobitske veličine, ali čak i meni je bilo skučeno, tako da se često ljudi iza vas bune ako imalo spustite sjedalo. Ako se nitko i ne buni, opet se sjedalo može samo minimalno spustiti, što ne čini neku veliku razliku, tako da je spavanje u noćnom busu vrlo problematično.
Pamukkale su me razočarale. Negdje je na ovoj temi već neko pisao da je dosta terasa suho, ali to me nije dovoljno pripremilo za stvarnu situaciju. Uglavnom, sve razglednice i slike na internetu su laž. Većina slanih terasa se cijelo vrijeme drži skroz suhima i voda se pušta unutra samo za snimanja u svrhu promocije. Nakon samog ulaza, ima nekih 100m gdje možete gacati kroz vodu i penjati se uz neke terase, ali te terase su umjetne. Sve ostalo je isušeno. Letak koji smo dobili objasnio je da je tako jer kad bi cijelo vrijeme bila voda unutra, onda bi se nataložila prljavština i alge. Dobro, OK, ali to nije izgovor za toliko laži i obmanjivanja. Koliko god sam čitala po internetu, nigdje nisam našla nešto što bi me pripremilo na stvarno stanje. Da jesam, vjerojatno bih bila manje iritirana i razočarana pa bih imala i bolji dojam o mjestu.
Hierapolis, antičke ruševine uz Pamukkale su odlične ako volite arheologiju - ima svega iz raznih razdoblja povijesti - od vrlo starih pogrebnih humaka pa do odlično restauriranog i golemog amfiteatra u kojem se osjećate kao muha na zidu. Grad se protezao na dosta teritorija, tako da ima puno za šetati. Ipak, osim ako niste baš ljubitelj arheologije, 3 sata je sasvim dovoljno za cijeli park (Pamukkale i Hierapolis).
U Istanbul smo također došli noćnim busom. Tamo vas iskrcaju na nekoj stanici u predgrađu i puste da se snalazite. Našli smo stajalište busa za Taksim pa smo se ukrcali. Nekoliko puta smo ponudili vozaču da platimo kartu, ali on je svaki put odbio pa smo zaključili da je besplatno
Istanbul je simpatičan, kao da su London i New Delhi imali dijete. Avenije sa visokim lijepim fasadama europskog stila miješaju se sa uskim derutnim uličicama punih minijaturnih prčvarnica za 8 ljudi max. i ne-baš-čistih sićušnih trgovinica koje prodaju ili popravljaju sve i svašta. Moderni tramvaj i metro i izubijani, kvrgavi i često preuski plonici. Prometni običaji su također negdje na sredini između Europe i Azije. Ljudi ima puno, i svakakvih, i svi se guraju. U Istanbulu nisu ni izdaleka tako ljubazni kao u Kapadokiji, recimo.
Cijene variraju od sličnih Zagrebu pa do 3 puta skupljih. Znam da se trebam cjenkati, ali ako mi već u startu daju cijenu koja je 4 puta veća nego u Zagrebu, onda mi se ne da ni počinjati. Dugo smo tražili mjesto za shopping po malo umjerenijim cijenama. Ima jedna ulica koja prolazi uz Galata toranj, cijene su više manje svima iste, neke trgovine imaju izložene cijene, a neke ne. Mala oslikana keramicka djelica je oko 7 lira (20-tak kuna), podloga za miš u stilu turskih tepiha 10 lira, oslikani keramički podlošci za lonce isto tako, i tome slično. Cjenjkanje nije baš uspijevalo, samo minimalno – recimo, uspjeli smo kupiti dvije podloge za miš za 15 umjesto 20 lira, ali drugo baš i ne.
Negdje između Grand bazaara i Spice bazaara naletili smo na uličicu gdje se prodavao pamuk - ručnici s lijepim vezovima, donji veš i slično. Tu su cijene bile stvarno povoljne. Kupila sam male vezene ručnike za ruke po 3 lire, nešto veće za 5-6 lira i tepih za kupaonicu u turskom stilu za 10 lira.
Što se znamenitosti tiče, zaključili smo da smo se dvoraca, palača, mauzoleja i džamija toliko nagledali u Indiji prije dvije godine da smo još uvijek zasićeni njima. Tako da smo otišli samo u Plavu džamiju i bili smo zadovoljni. Hagia Sofia je ionako bila pod renovacijom i prepuna skela iznutra (tako sam barem pročitala na internetu). Čekao se red na plaćanje ulaznice barem 50 m, a cijena je bila ista kao i da nema renovacije. Tako da smo preskočili. Ostatak vremena smo samo lutali i gubili se okolo i nismo požalili. Svako toliko se naleti na neki zanimljivi prizor ili detalj koji nije nešto što već očekuješ iz svih slika na webu.
Uglavnom, bilo nam je dobro.
Linearni mod
