evo, primjer jedne rastave(ova srećom nije moja
)
dakle, rastaje se par, imaju 2 klinca, stare 2 i 4,5 godine.
dugo ne štima, on na kraju odlazi i pokušava se dogovoriti s ženom.
ostavlja sve, odlazi u podstanare. obećaje kako neće stvarati probleme oko klinaca, jer to mu je prvo stavila pod nos. daje doborovoljno 1000 kn uzdržavanja, što i nije malo s obzirom na 2500 kn plače.
traži susrete u tužbi za razvod svaki utorak i četvrtak po dva sata i svaki drugi vikend.
ona čak nudi susrete kad god poželi, a uzdržavanje kako bude u situaciji.. i naravno...
ona ne radi niti je radila. svega tri mj. kako su živjeli kod njezinih, za opremanje svog prostora, klinaca, svoje troškove potrudio se on a oko hrane i režija troškove su djelili s roditeljima.
nakon njegove tužbe prema dogovoru, ona daje odgovor i glasi ovako.
pristaje na razvod, i na povjeravanje djece njoj. poziva se na velike troškove djece i svoju nezaposlenost( ženica je zdrava, radno sposobna i školovana) i traži 1900 kn uzdržavanja a susrete isključivo srijedom dva sata i isključivo pod njezinim nadozorm. u određivanju susreta se poziva na spol
i dob djece.
ne znam.. zar baš svaki razvod mora postat ratno polje??
čemu gluma i inat??
e sad sam opet dobila volju pričat svojus situaciju.. vrijeme je sa se maknem
ni ja sama ne znam šta bi čovjeku rekla. iako sam prošla sito i rešeto razvoda, rastanaka, bijegova, sudova i svih mogućih disfunkcionalnih institucija... ne znam. on želi klince, ali sad će jadno ispast ako zatraži povjeravanje djece.