Ideja za roman "Ljudožder iz Perušića"

[Jazavac-K]

Ideja za roman postoji već dugi niz godina, dok mi je tema datog romana u glavi posljednje vrijeme. Zadnjih dana sam uspio posložiti priču, pa me zanima perspektiva, odnosno potencijal priče, tj. ideje.

Josip je 56godišnji ljudožder iz Perušića, gdje je kao mali dječak došao iz Unešića. Radi u lokalnoj pilani, a nakon smrti žene Nataše ostao je sam s kćeri Tamarom. Ženina smrt ga polako uništava, te sve češće gubi vezu sa stvarnim svijetom, pada u stanja transa, gdje stvara izmišljeni svijet u kojem je njegova žena još živa.

Svoj problem držao je pod kontrolom. Iako je imao poriv za ljudskim mesom, hranio se životinjama. Međutim u jednom stanju transa je, usred ludila, pojeo svoju kćer. Nakon što je došao k svijesti, prijavio je nestanak policiji.

U Perušić je nedavno došao mladi policajac Vanja, porijeklom iz Metkovića. Vanja se školuje za višeg inspektora u Rijeci gdje povremeno odlazi na ispite, te preuzima slučaj nestanka Tamare. U ispomoć mu šalju starog inspektora Mladena iz Otočca, koji je zbog povrede radnog mjesta suspendiran. Mladen dolazi kao savjetnik budućem inspektoru Vanji i njih dvojica kreću u potragu za Tamarom.

U međuvremenu u Perušiću počinju nestajati mještani. Prvi Duma, lokalni svinjar, a ubrzo nakon njega Milan, konobar u lokalnoj krčmi "Juka". Naši inspektori te slučajeve dovode u vezu s nestankom Nataše, te Josip postaje glavni osumnjičeni.

Joso tada daje otkaz u pilani, te unatoč sve težem mentalnom stanju, mora otkriti tko stoji iza nestanaka Dume i Milana, da bi istragu okrenuo u drugom smjeru.

Kroz roman saznajemo Josipovu mračnu tajnu iz djetinjstva, zbog čega je postao ljudožder.

Inspektor Vanja započinje romansu s misterioznom ženom iz Rijeke.

Saznajemo kakve veze ima suspenzija inspektora Mladena s nestancima u Perušiću.

Imam dva završetka u glavi, razmišljam napisati oba, pa nakon toga odlučiti.


Trenutno u detalje razrađujem likove, njihovu povijest i karakter, te planiram koristite te bilješke kako pisanje romana bude odmicalo.

Roman počinje Josipovim pozivom policiji i prijavom nestanka kćeri. Kroz priču postepeno upoznajemo likove, na način da priča skače u prošlost svakog lika, da bi njihovu povezanost otkrili na samom kraju.

U romanu namjeravam iskoristiti par klišeja, kao mladi nadobudni policajac i stari iskusni mrgud, romantična veza mlađeg policajca s misterioznom crnkom i još poneki. Koliko god mi uvijek ti klišeji izgledaju izlizano, čini mi se da su oni tu s razlogom. Zbog čitatelja, ne zbog pisca. Zbog situacije u kojoj se ljudi bolje povezuju s likovima. Ne znam, možda griješim pa izbacim te klišeje. Razuvjerite me.

Mišljenja


EDIT: zamolio bi jednog iskusnog pisca da mi pošalje poruku u inbox, imam jedno pitanje u vezi raspleta. Vrlo kratko.

[velikohrvat]

Jazavac-K kaže:

Ideja za roman postoji već dugi niz godina, dok mi je tema datog romana u glavi posljednje vrijeme. Zadnjih dana sam uspio posložiti priču, pa me zanima perspektiva, odnosno potencijal priče, tj. ideje.

Josip je 56godišnji ljudožder iz Perušića, gdje je kao mali dječak došao iz Unešića. Radi u lokalnoj pilani, a nakon smrti žene Nataše ostao je sam s kćeri Tamarom. Ženina smrt ga polako uništava, te sve češće gubi vezu sa stvarnim svijetom, pada u stanja transa, gdje stvara izmišljeni svijet u kojem je njegova žena još živa.

Svoj problem držao je pod kontrolom. Iako je imao poriv za ljudskim mesom, hranio se životinjama. Međutim u jednom stanju transa je, usred ludila, pojeo svoju kćer. Nakon što je došao k svijesti, prijavio je nestanak policiji.

U Perušić je nedavno došao mladi policajac Vanja, porijeklom iz Metkovića. Vanja se školuje za višeg inspektora u Rijeci gdje povremeno odlazi na ispite, te preuzima slučaj nestanka Tamare. U ispomoć mu šalju starog inspektora Mladena iz Otočca, koji je zbog povrede radnog mjesta suspendiran. Mladen dolazi kao savjetnik budućem inspektoru Vanji i njih dvojica kreću u potragu za Tamarom.

U međuvremenu u Perušiću počinju nestajati mještani. Prvi Duma, lokalni svinjar, a ubrzo nakon njega Milan, konobar u lokalnoj krčmi "Juka". Naši inspektori te slučajeve dovode u vezu s nestankom Nataše, te Josip postaje glavni osumnjičeni.

Joso tada daje otkaz u pilani, te unatoč sve težem mentalnom stanju, mora otkriti tko stoji iza nestanaka Dume i Milana, da bi istragu okrenuo u drugom smjeru.

Kroz roman saznajemo Josipovu mračnu tajnu iz djetinjstva, zbog čega je postao ljudožder.

Inspektor Vanja započinje romansu s misterioznom ženom iz Rijeke.

Saznajemo kakve veze ima suspenzija inspektora Mladena s nestancima u Perušiću.

Imam dva završetka u glavi, razmišljam napisati oba, pa nakon toga odlučiti.


Trenutno u detalje razrađujem likove, njihovu povijest i karakter, te planiram koristite te bilješke kako pisanje romana bude odmicalo.

Roman počinje Josipovim pozivom policiji i prijavom nestanka kćeri. Kroz priču postepeno upoznajemo likove, na način da priča skače u prošlost svakog lika, da bi njihovu povezanost otkrili na samom kraju.

U romanu namjeravam iskoristiti par klišeja, kao mladi nadobudni policajac i stari iskusni mrgud, romantična veza mlađeg policajca s misterioznom crnkom i još poneki. Koliko god mi uvijek ti klišeji izgledaju izlizano, čini mi se da su oni tu s razlogom. Zbog čitatelja, ne zbog pisca. Zbog situacije u kojoj se ljudi bolje povezuju s likovima. Ne znam, možda griješim pa izbacim te klišeje. Razuvjerite me.

Mišljenja


EDIT: zamolio bi jednog iskusnog pisca da mi pošalje poruku u inbox, imam jedno pitanje u vezi raspleta. Vrlo kratko.

Josip je loše ime za ljudoždera.

[Jazavac-K]

Ime romana, kao i imena likova ne moraju nužno biti ova navedena, međutim za likove iz priče postoji podloga u stvarnom životu. Priča je fikcija, ali likovi, tj. njihovi karakteri su jednaki ljudima koji i dan danas žive na području gdje se odvija radnja. Tako su likovima dodijeljena imena.

Morao sam im svima dati "radna imena" da bi mogao razvijati priču o svakome od njih zasebno. Danas imam nešto manje od 20tak kartica karakterizacije likova, što bi meni bilo nemoguće napisati da im nisam dao imena. Također napisao sam 10tak kartica teksta grube radnje. Trenutno pišem paralelno dva završetka, tražim rupe u priči koje treba objasniti, a onda krećem na prvo poglavlje, tj. početak romana jer klasičnih poglavlja neće biti.

Tako da je dosta stvari podložno promjenama, a zbog boljih karakternih osobina, razmišljam o tome da Vanji i Josipu zamijenim mjesta, tako da bi u tom slučaju Vanja bio ljudožder.

[Bromi]

Pretpostavljam da si iz Like. Inače, ne sviđaju mi se imena, možda zato što ne čitam domaće knjige. Ideja mi je simpatična.

[Jazavac-K]

Bromi kaže:

Pretpostavljam da si iz Like. Inače, ne sviđaju mi se imena, možda zato što ne čitam domaće knjige. Ideja mi je simpatična.

Nisam iz like, nisam. Podrijetlom jesam, te igrom slučaja na fakultetu upoznao puno ličana i tako se povezao sa "svojim" krajem. Rođen sam u Rijeci, ako je bitno, opet dovoljno blizu da u Lici provedem dio vremena.

Otvoren sam za sugestije, jer osim nekoliko kratkih priča i novela, ovo mi je prvi ovakav "zahvat". Zanima me dal su problem ova imena koja su navedena kao radna ili vam je problem u našim, HR imenima. Radnja će biti smještena u Liku i tu nema govora o promjeni.

Neka strana imena pak nemaju smisla u Perušiću i Otočcu, i zapravo mi se ne dopada korištenje stranih imena u tekstu koji nema veze sa nekom stranom zemljom, odnosno nije pisan za strano tržište.

S druge strane ne želim pisati o nekim izmišljenim mjestima, već iskoristiti karakteristike ljudi iz Like, Dalmacije i Kvarnera. Ne stvarati klišeizirane likove, kao zadrte Ličane i lijene Dalmoše, ali ipak bi jedan Ličan imao malo tvrđi, zatvoreniji karakter, dok bi policajac iz Metkovića bio otvoreniji, liberalniji, šireg svetonazora, što bi dodatno stvaralo napetost između njih.

Pišem jako puno, materijala imam toliko da mi treba cijeli dan da ga pročitam valjda, pišem što god mi padne napamet. Nisam zatvoren u svoju kutiju iz koje ne mogu van, niti ću ustrajati u tezi da sam uvijek u pravu. Tako ću razmotriti svagu sugesstiju, a svaki savjet koji može pomoći realizciji ovog djela biti će sa zadovoljstvom prihvaćen.

Volio bi čuti još koje mišljenje o HR imenima. Dobar dio ljudi u rl također nije oduševljen našim imenima, od kojih mnogi pisci koriste strana ime u fiktivnim svjetovima, tj. radnju ne smještaju u određeno mjesto, dok dio ljudi, nazovimo ih čitači, tvrde da su im naša imena smiješna. Još sam dosta tvrd što se tiće promjene imena (ne u smislu promjene ovih, u neka druga naša), već ne koristiti strana imena.

Ak mislite da naša imena ne bi bila dobro prihvaćena, omekšajte me

[Nemruth Dagi]

Jazavac-K kaže:

omekšajte me

Da omekšati ...skuhat ću te na pari...

Sve je to nekako prikazano preplošno kao da se radi o priči a ne romanu. Tema ljudožderstva (po meni se ljudska psihopatologija previše komercijalizirala krimi i ine priče pa je ima gdje je poželjna a i tamo gdje nije)treba se umotati u šareni celofan likova i sitacija u niz paralelnih radnji gdje bi rasplet zatvorio puni krug.

Što se tiče imena...svatko nešto voli. No nije stav voljenja nego recimo slušanja kako ti odzvanja ime okorjeli ljudožder Josip u uhu ili ubojice Marica...ili silovatelj Bero...

Moj ti je savjet da se radije igraš nizom priča u formi tzv. spojene posude, odnosno povežeš ih određenim motivima, osobinom, ili patologijom.

Da bi se napisao roman treba ti prvo dobra karakterizacija likova, smislena radnja koja se odmah ne otkriva u igri lopov-drot (nego lukavo detaljima izgrađuje) zaplet i naravno realan rasplet koji mora biti svojevrsna katarza da bi čitatelja nagradio što je tvoj roman uspio dovršiti a da nije umro od dosade.

Nažalost rijetki su u tome uspiješni...

[ravenhearst]

Dragi Boze, kao netko tko je zivio u doticnom mistu, mogu ti reci da sam prepoznala cist solidan broj stvari u prici... hahhahahha imas moju podrsku