Srbija

Moj deda je bio asistent na strojarskom fakultetu u Zagrebu i posle rata je postao upravitelj jedne velike firme u Srbiji. Posto se nastanio u Beogradu tako sam i ja rodjen ovde. Oba roditelja su mi iz Hrvatske i imao sam nekih sitnijih problema zbog toga, ne vecih jer nikada nisam ni obracao paznju na takve stvari kao sto su nacionalizam dok nisam odrastao. Imam srecu sto sam odrastao u krugovima obrazovanih ljudi kojima nije smetalo to sto sam Hrvat po nacionalnosti, ista stvar je i sa mojim prijateljima. Medjutim postoji drugi problem. Hrvati iz Australije, Engleske i bio koje druge zemlje uglavnom govore jezik te zemlje i kad dodju u Hrvatsku to nije problem. Meni je veliki problem to sto imam Srpski naglasak. Pitanje je sledece. Ima li jos Hrvata koji zive u Srbiji, u Beogradu pre svega i imaju li nekih problema zbog toga sto su Hrvati i kakvih i kako se snalaze kad se vrate u Hrvatsku.

[Donata]

Kada dodju Hrvati iz Canade ili USA, pogotovo ako su vec druga generacija, govore jezik sa jakim engleskim naglaskom ili sto nam je posebno simpaticno neku dijalektalnu verziju. Prije nekih 20-tak godina upoznala sam covjeka koji je prvi put dosao u posjetu zemlji iz koje su njegovi roditelji iselili - jedva sam ga razumjela, jer je pricao iskljucivo dijalektom koji se govorio prije rata na tom otoku - ali mi je bilo simpaticno.
Tvoj problem nije srpski naglasak, nego srpski jezik, jos uvijek ima onih kojima su usi osjetljive na ekavicu, izgleda ipak sve manje. Bez obzira na jezik kojim govoris i ti bi se trebao dobro osjecati kad dodjes u zemlju iz koje potices, nadajmo se da ce se situacija pokrenuti na bolje sto se tolerancije tice.
Kako god bilo, meni ce biti drago citati i tvoja iskustva o zivotu u Srbiji, kao i kako se snalazis u Hrvatskoj.

[Spot Perdita]

matakovic kaže:

Moj deda je bio asistent na strojarskom fakultetu u Zagrebu i posle rata je postao upravitelj jedne velike firme u Srbiji. Posto se nastanio u Beogradu tako sam i ja rodjen ovde. Oba roditelja su mi iz Hrvatske i imao sam nekih sitnijih problema zbog toga, ne vecih jer nikada nisam ni obracao paznju na takve stvari kao sto su nacionalizam dok nisam odrastao. Imam srecu sto sam odrastao u krugovima obrazovanih ljudi kojima nije smetalo to sto sam Hrvat po nacionalnosti, ista stvar je i sa mojim prijateljima. Medjutim postoji drugi problem. Hrvati iz Australije, Engleske i bio koje druge zemlje uglavnom govore jezik te zemlje i kad dodju u Hrvatsku to nije problem. Meni je veliki problem to sto imam Srpski naglasak. Pitanje je sledece. Ima li jos Hrvata koji zive u Srbiji, u Beogradu pre svega i imaju li nekih problema zbog toga sto su Hrvati i kakvih i kako se snalaze kad se vrate u Hrvatsku.

Na podforumu politika je pisala osoba s nickom nitty gritty, Hrvat roden i odrastao u Beogradu, mozda bi se njemu mogao javiti? Takoder se sjecam da se i pri drugim prilikama javilo Hrvata koji zive u Srbiji, mislim da bi napisali da su u Zemunu. A pretpostavljam da znas da ima i nasih ljudi u Vojvodini: sto se tice toga da govoris srpski, meni to ne bi bio nikakav problem: ako nekome smeta, njihov problem

[martin2]

Manje je poynato da u Vojvodini uz bačke i srijemske Hrvate žive i Hrvati u Banatu.
Oni se djele na 4 skupine.Jedno su tzv. Grafovci ili potomci grofova koi su u Banatu imali posjede i naseljevali su svoje sunarodnike iz Turopolja u 18.stoljeću.Dolazili su na posjede grofova Pozojeviće,Berkovića,Matanovića,Ferkovića,Jagodića ,Čekonića....
Turopoljci su naseljen i u sela Boku,Klariju,Neuzinu,grad Veliki Bečkerek odnosno Zrenjanin te u sela Hrvatska Keča i Čenej u Rumunjskoj.
Doseljeno ih je oko 5000.
Druga je skupina Šokaca koji su naseljeni u sela Opovo,Starčevo i grad Pančevo prije 220 godina.Bilo ij je oko 4000.Došli su iz centralne Slavonije sa zadatkom da pojačaju granicu prema Turcima.
Treća je skupina Karaševaka.Njih stavljam na treće mjesto mada ih je najviše jel uglavnom žive u rumunjskom dijelu Banatu u kraju Karaševo .Ima ih oko 10.000.Došli su iz središnje Bosne i imaju specifičan govor.Srari se govor Bosne izmješao sa torlačkim govorim rumunjskih Srba.U Rumunjskoj ih je oko 9500 a u Vojvodini oko 500, u Zrenjaninu,Vršcu i Pančevu.
Četrvtu skupinu čine Hrvati koji su u Banat naseljeni po završetku drugoga rata.Tada je u selo Ravni Topolovac kod Žitišta,nedaleko od Zrenjanina naseljeno oko 200 Hrvata iz Ljubuškog kraja.Došlo je još oko 300 Hrvata iz drugih djelova Hercegovine u cio Banat.Najviše u veće mjesta.
Danas je u Banatu ukupno oko 18.000 Hrvata.Oko 10.000 u Rumunskpoj a 8.000 u Vojvodini.
Hrvati iz Banata nisu napuštali svoja ognjišta,za razliku od Srijema ,Bačke i Beograda.
Zajednica se odžala i dala puno poznatih pojedinaca.Privrednika,kulturnih radnika,sportista,političara....I dalje daje i davaće!

[Marica Carica]

martin2 kaže:

Manje je poynato da u Vojvodini uz bačke i srijemske Hrvate žive i Hrvati u Banatu.
Oni se djele na 4 skupine.Jedno su tzv. Grafovci ili potomci grofova koi su u Banatu imali posjede i naseljevali su svoje sunarodnike iz Turopolja u 18.stoljeću.Dolazili su na posjede grofova Pozojeviće,Berkovića,Matanovića,Ferkovića,Jagodića ,Čekonića....
Turopoljci su naseljen i u sela Boku,Klariju,Neuzinu,grad Veliki Bečkerek odnosno Zrenjanin te u sela Hrvatska Keča i Čenej u Rumunjskoj.
Doseljeno ih je oko 5000.
Druga je skupina Šokaca koji su naseljeni u sela Opovo,Starčevo i grad Pančevo prije 220 godina.Bilo ij je oko 4000.Došli su iz centralne Slavonije sa zadatkom da pojačaju granicu prema Turcima.
Treća je skupina Karaševaka.Njih stavljam na treće mjesto mada ih je najviše jel uglavnom žive u rumunjskom dijelu Banatu u kraju Karaševo .Ima ih oko 10.000.Došli su iz središnje Bosne i imaju specifičan govor.Srari se govor Bosne izmješao sa torlačkim govorim rumunjskih Srba.U Rumunjskoj ih je oko 9500 a u Vojvodini oko 500, u Zrenjaninu,Vršcu i Pančevu.
Četrvtu skupinu čine Hrvati koji su u Banat naseljeni po završetku drugoga rata.Tada je u selo Ravni Topolovac kod Žitišta,nedaleko od Zrenjanina naseljeno oko 200 Hrvata iz Ljubuškog kraja.Došlo je još oko 300 Hrvata iz drugih djelova Hercegovine u cio Banat.Najviše u veće mjesta.
Danas je u Banatu ukupno oko 18.000 Hrvata.Oko 10.000 u Rumunskpoj a 8.000 u Vojvodini.
Hrvati iz Banata nisu napuštali svoja ognjišta,za razliku od Srijema ,Bačke i Beograda.
Zajednica se odžala i dala puno poznatih pojedinaca.Privrednika,kulturnih radnika,sportista,političara....I dalje daje i davaće!

nikad cula
ali vrlo zanimljivo

to je isto dijaspora

[Mergel]

Prema istorijskim podacima, masovnije naseljavanje Hrvata u vojvođanski Banat odvijalo se kao rezultat preustroja vojne granice, i to negde od sredine 18. veka. Do tada su u Banatu, što se Hrvata tiče, živele malobrojne grupe Šokaca doseljene tokom vladavine Osmanlija. Doseljavanje Hrvata u Banat je teklo u različitim vremenskim periodima, a naseljenici su bili iz različitih krajeva. Tako su, naprimer, u južni Banat tj. okolinu Pančeva, naseljeni štokavci, a u srednji Banat kajkavci. Hrvatski ikavski štokavci iz Ličke i Modruške županije, potom iz okoline Petrinje i Gline, počev od 1765. naselili su Perlez, Opovo i Starčevo (Gornji kraj), a u manjoj meri Borču, Glogonj i Omoljicu. Što se hrvatskih kajkavaca tiče, njihovo doseljavanje je uzrok odluke Marije Terezije (1778.) da se veliki deo poseda turopoljskog plemstva ustupi vojnoj upravi. Nakon dugih pregovora, 1801. godine je postignut sporazum da oštećeni plemići dobiju posede u srednjem Banatu. Na taj način su Hrvati naselili Boku, Neuzinu, Klariju (Radojevo) i okolna mesta. Treći talas naseljavanja je bio 1803. godine, kada se u Banat doselio određen broj Hrvata iz Karaševa (Rumunija).

Kada je reč o Starčevu, kolonizacija Hrvata je usledila nakon naseljavanja Nemaca. U matičnim knjigama starčevačke katoličke crkve iz vremena doseljavanja, prvo zabeleženo hrvatsko ime i prezime bilo je Martin Vuković, i to zavedeno 1774. godine. Sve do 1792. bilo ih je 131. Na osnovu ovih podataka se može doći do zaključka da je doseljavanje hrvatskih familija u Starčevo počelo 1733. godine, a da je najviše Hrvata došlo u periodu od 1788.-1792. godine.

Glavni razlog preseljenja Hrvata u ove krajeve imao je ekonomski karakter. Krajevi odakle su oni došli bili su siromašni sa malo obradivih površina, a natalitet i prirodni priraštaj je bio veliki, pa je tako došlo do agrarne prenaseljenosti. Ovaj deo Banata je imao još mnogo puste zemlje, pa su se tako Hrvati, uz pomoć austrijske vlasti, odlučili na taj korak.

Iz kojih su tačno krajeva doseljene hrvatske familije, teško je utvrditi na osnovu matičnih knjiga, jer za Hrvate koji nisu rođeni u Starčevu stoji samo zemlja iz koje su došli. Međutim, za pojedina prezimena nije teško utvrditi odakle tačno potiču. Tako imamo familije Turina, Brajac, Brozina, Kalić, Butorac, Kućan, koje su naseljene iz hrvatskog primorja, tj. Bakarskog zaliva. Najveća grupa porodica potiče iz Like, tačnije s područja Modruša, Ogulina i okoline, dakle kraja u kojem se govori ikavica. U tu grupu liških prezimena se ubrajaju familije Rogiš, Saborski, Rukavina, Vlašić, Tomašić, Orešković, Stipetić, Krmpotić, Turkalj, Radočaj, Vuković, i dr. Kad se govori o porodicama s Korduna, iz tih krajeva vode poreklo porodice Pavlić, Neralić, Poljak, Šoštarić i dr. Među Hrvatima u Starčevu ima i Karaševaca (prezimena Stana, Negovan..). Hrvati su kod naseljavanja uživali iste privilegije kao i nemački kolonisti. Pored zemlje od oko 30 k.j. sagrađene su im kuće o državnom trošku, a od poljoprivrednog inventara dobili su plug, drljaču, kola i par isluženih tobdžijskih konja. Osim toga bili su oslobođeni plaćanja poreza tri godine. Hrvati su pretrpeli velike promene u govoru. Bili su pretežno štokavci, a narečje im je bilo ijekavsko i ikavsko. Te razlike su i danas primetne, pa tako kod Hrvata ikavaca postoji porodično ime Stipan, dok je kod ostalih to obično Stevan (ranije Stjepan). Razlika se vidi i prilikom tradicionalnog pozdrava "Faljen Isus", gde ikavci otpozdravljaju sa "Navike", a ostali sa "Uvijek hvaljen". Ikavica se zadržala i u hrvatskom pokladnom običaju, prilikom kog se maskirani momci nazivaju "Agovi", a oni stariji "Didovi".

Prva iseljavanja Hrvata iz Starčeva su zabeležena početkom 20. veka, kada je veliki broj Starčevaca usled siromaštva i nemaštine morao da se iseli u SAD. Mnogi od ovih iseljenika su išli sa porodicom, a neki su kasnije odveli porodice. Između 1900. do početka Prvog svetskog rata je bio najveći talas migracija. Na spisku iseljenika se nalaze prezimena Barašević, Bujanović, Cindrić, Jelić, Krmpotić, Kućan, Kulaš, Matuša, Pihajlić, Pusić, Šulaja, Žagar, Žeravica i dr. Mešovitih brakova je svakako bilo, pošto su rodbinske veze među Hrvatima u Starčevu vremenom postale izrazito tesne, pa je zato postala česta pojava sklapanja brakova između Hrvata i Nemaca. Kada su druga mesta u pitanju, starčevački Hrvati su se ženili pretežno devojkama iz Opova, Surčina, Novog Slankamena i Golubinaca.

Što se društvenog organizovanja tiče, Hrvati su većinom bili okupljeni oko rimokatoličke crkve, registrovane 1788. godine, a ubrzo nakon doseljavanja je osnovana i hrvatska škola. Prva ozbiljnija organizovanja Hrvata u Starčevu su počela 1905. kada je osnovano Hrvatsko pevačko društvo "Starčevo". Međutim, Hrvati su najorganizovaniji bili od sredine dvadesetih do početka Drugog svetskog rata, kada je u Starčevu delovalo nekoliko udruženja. Tu je pre svega reč o Hrvatskom Radiši, udruženju zanatlija, i o "Seljačkoj slozi", ogranku Hrvatske seljačke stranke. Naime, u kalendaru Radiše iz 1929. godine (list "Radiša" je glasilo društva), može se pročitati da je 1927. u Starčevu postojao radni odbor ovog društva koji je vodio Mato Dvorčić, a knjigovodstvene poslove obavljao Ivan Trinajstić. Društvo je imalo tridesetak članova. "Seljačku slogu" predvodio je Miša Brajac, jedan od politički najaktivnijih Hrvata u Starčevu u periodu Kraljevine Jugoslavije.

Statistika govori da je u Starčevu 1890. godine bilo 1100 Hrvata, 1905. - 1220, na popisu 1921. su Srbi i Hrvati svrstani zajedno, pa je njihov broj bio 2595, da bi se u decenijama nakon Drugog svetskog rata broj Hrvata kretao oko 1000.

[fiat lux]

Mergel kaže:

Prema istorijskim podacima, masovnije naseljavanje Hrvata u vojvođanski Banat odvijalo se kao rezultat preustroja vojne granice, i to negde od sredine 18. veka...

Hvala na ovom upisu ,a i na istrazivanju koje provodis.
Slobodno postaj jos,bit ce mi drago procitati.

[facasplaca2]

Hvala na ovome svemu!

Inace pitanje - kad je ovo postao edukacijski forum? Ako se mogu otvarati ovakve teme s copy/paste tematikom da znam, da napisem povijest naseljavanja Hrvata u Kanadu, razne faze prije 2. svj. rata, direktno poslije rata, kasne 60-te i rane 70-te, te novije doba. Poseban osvrt na sukob stare struje emigranata s novom i posljedice na razjedinjavanje dijaspore u Kanadi.

[Mergel]

Nije bio klasičan copy/paste

To je moj tekst... Izašao u jednom vojvođanskom lokalnom listu.

[Titus]

Mergel kaže:

Nije bio klasičan copy/paste

To je moj tekst... Izašao u jednom vojvođanskom lokalnom listu.

U svakom slucaju ovaj je tekst fale vrijedan pa cak i onda ako bi bio copy/paste.
Takove informacije ne mozes dobiti ni na akademiji.
Zasto to ne napises na Wiki, a ako treba ja cu ti to prevesti na njemacki.
Osim toga i ideja o povijesti Hrvata u Kanadi je izvrsna pa me chudi zasto je Facasplatza za to dobio crveni karton.................

[happygoose]

Mergel kaže:

Nije bio klasičan copy/paste

To je moj tekst... Izašao u jednom vojvođanskom lokalnom listu.

Servus...znam da ih ima, ali nikad nisam znala brojke u Banatu( a pogotovo u Boki, mislila sam da je to predominantno majdarsko selo).Dobar ti je tekst. Sechanj-Boka-Konak-Stari Lec....

Jesi ti iz Zrenjanina ili Vrsca?

[Mergel]

Titus kaže:

U svakom slucaju ovaj je tekst fale vrijedan pa cak i onda ako bi bio copy/paste.
Takove informacije ne mozes dobiti ni na akademiji.
Zasto to ne napises na Wiki, a ako treba ja cu ti to prevesti na njemacki.
Osim toga i ideja o povijesti Hrvata u Kanadi je izvrsna pa me chudi zasto je Facasplatza za to dobio crveni karton.................

Hvala! Ne znam još da postavljam članke na Wikipediji, ali ideja je odlična.

[Mergel]

happygoose kaže:

Servus...znam da ih ima, ali nikad nisam znala brojke u Banatu( a pogotovo u Boki, mislila sam da je to predominantno majdarsko selo).Dobar ti je tekst. Sechanj-Boka-Konak-Stari Lec....

Jesi ti iz Zrenjanina ili Vrsca?

Ne. Ja sam Pančevac

[Hrvat Vojvodina]

Pozdrav iz Vojvodine, Banata!

[Mergel]

Hrvat Vojvodina kaže:

Pozdrav iz Vojvodine, Banata!

Iz kog dela Banata?

[Mergel]

U posljednje vrijeme događa se da sve češće moja familija ide u svatove. Došlo je takvo vrijeme kad su nam djeca stasala za ženidbu i udaju, pa kako su sličnih generacija, nekako su i svatovi u približno isto vrijeme. I tako posmatrajući ovovremenska svadbena veselja, polako se prisjećam kako su izgledale nekadašnje svadbe u Starčevu.
Kad su konačno dvoje mladih zaključili venčati se i započeti zajednički život, roditelji mladenaca utanačili su datum svadbe i još neke detalje od interesa za budući život mladenaca.
Nakon što su dogovorili datum i dan svatova došlo je i vrijeme za pozivanje. Tada je na red došao “čajo“ (pozivač). Obično je to bio najmlađi zet u familiji čija je dužnost bila da prema utvrđenom popisu gostiju, a prema važnosti pojedinih, ide u pozivanje.
S okićenom čuturom vina, a sam ukrašen bijelom košuljom zavezanom preko ramena i oko pasa, išao je od kuće do kuće budućih gostiju i pozivao ih u ime roditelja mladenaca u svatove.
Na sam dan svatova opet je čajo imao važnu ulogu. Brinuo se, da tako kažem, o nekakvom protokolu i da sve bude u redu. Svatovi su se počeli skupljati već ujutro. Kad su došli svirci, išlo se po kumove, a kad su se svi skupili i malo doručkovali, svadbena povorka mogla je krenuti po mladu. Pred polazak slijedio je blagoslov roditelja mladoženji za budući život. Uz bećarac i podvikivanje došlo se do mladine kuće. Tamo su svatove dočekali domaćini, pa uz običaj “kupovanja mlade“ svatovi su se malo zabavili i razveselili. Kad je mlada “otkupljena“ još se malo igralo i pjevalo. Za to vrijeme “krancle“ (djevojčice) okitile su svatove ukrašenim grančicama ružmarina, a mlada je darovala kumove i djevera koji će ju odvesti na vjenčanje.
Došlo je i vrijeme da se ide na vjenčanje. Prije polaska oboje mladenaca primilo je blagoslov od mladinih roditelja uz karakterističnu pjesmu “Odbi se biser grana...“.
Opet je svadbena povorka uz bećarac krenula put matične kancelarije i do crkve. Nakon vjenčanja djeca su imala običaj da viču “Izgore kume kesa“, a kum je bacao sitne novce. Odigralo se koje kolo i krenulo nazad do mladine kuće na ručak. Na ulaznim vratima svatove su čekale kuharice i poslužitelji sa koritom vode, žaračima, metlama i peruškama. Zvalo se to “skela“, pa je svaki gost morao platiti prelazak preko vode-skelarinu, a pjevalo se “Skeledžijo, prevezi me...“. Dobijeni novac bila je zarada glavne kuharice. Kad su svi svatovi ušli, mlada je darovala svekra i svekrvu, nakolence (obično najmlađe muško dijete iz familije), pa nakon toga svi svatovi prema važnosti mogli su za stol. Uz svirku, pjesmu i ples došlo je i vrijeme večere. Svatovska večera zna se bila je sastavljena od svatovske juhe, kuhanog mesa i umaka, a na kraju pečene prasetine.
Veselilo se do iza ponoći nakon čega je došao običaj darovanja mladenaca. Tu je opet čajo bio glavni. Svaki dar je morao otpakirati, malo prokomentirati, našaliti se s mladencima i darovateljima, a i skoro svaki poklon zaliti čašom vina.
Poslije darovanja mlada i mladoženja otišli su se presvući, jer je mlada morala razdijeliti svadbenu tortu koja se zvala “pogača“. Svaki gost je za komad torte dao dobrovoljni prilog.
Uz pjesme i ples došlo se do jutra.
Kako bi se svatovi malo razbudili igrala se “ora“, ples oko vatre uz razne “akrobacije“ koje je opet izmišljao čajo. Igrači koji po mišljenju čaje nisu odradili kako treba malo su dobili po leđima uvrnutim vlažnim ručnikom.
Poslije takvog osvježenja slijedio je doručak. Obično je to bila kisela čorba koja je dobro došla nakon obilnog pića i neprospavane noći.
Kao što svemu dođe kraj, tako i svatovima.
Običaj je bio da se kumovi otprate do kuće, što je značilo pravi kraj svatova. Tek tada su mladenci mogli otići na počinak.
Do sljedećih svatova...

V. RUKAVINA

[Mergel]

Nešto što najbolje oslikava duh starih vremena i način življenja naših predaka, jesu običaji i tradicija. Ranije se vodilo dosta računa o stvarima koje se tiču nacionalnog i religijskog nasljeđa, pa se tako bez odstupanja pridržavalo mnogobrojnih kulturnih i vjerskih običaja. Svako mjesto u okolici Pančeva, pa i Starčevo, imalo je svoje tradicionalne običaje.
Na fotografiji je prikazan tradicionalni običaj karakterističan za rimokatoličko življe u južnom Banatu.
Djevojka sa slike, Starčevka, Milka Tonković (rođ. Saborski), je kao i njene vrsnice, od "djevojčenja", pa sve do udaje, za blagdane u crkvi držala počasnu stražu kod kipa Majke Božije.
U tu svrhu, djevojke su se morale posebno i odjevati. Djevojačka odjeća za tu priliku, podrazumijevala je bijelu haljinu, bijele cipele i specijalnu bijelu krunu na glavi. Preko ramena im je bila povezana svijetloplava lenta, a s koje će strane lenta biti postavljena, ovisilo je o tome s koje strane djevojka stražari. Nakon udaje, djevojke su svoju svetu dužnost predavale svojoj nasljednici.
Današnji način i tempo života diktiraju odnos ljudi i mladeži prema tradiciji, pa je tako i ovaj običaj, poput mnogih drugih, nažalost potpuno iščezao.

D. MERGEL

[Hrvat Vojvodina]

Mergel kaže:

Iz kog dela Banata?

Srednjeg.

Ja sam na neki način kroatizovan. Pošto imam krvi sa sviju strana Jugoslavije, izjašnjavao sam se kao Jugosloven....al s obzirom da kao Vojvodjanin sebe vidim kroz tamburu i ravnicu, a većina Srba odi (pa i starosedeoci) sada vide svoj nacionalni identitet kroz šajkaču i trubu, ja rešio da se odlučim...i odlučih se za Hrvate...jes da nisam čist Hrvat, al porodica mi je poreklom iz Like....

[Hrvat Vojvodina]

Hrvat Vojvodina kaže:

Srednjeg.

Ja sam na neki način kroatizovan. Pošto imam krvi sa sviju strana Jugoslavije, izjašnjavao sam se kao Jugosloven....al s obzirom da kao Vojvodjanin sebe vidim kroz tamburu i ravnicu, a većina Srba odi (pa i starosedeoci) sada vide svoj nacionalni identitet kroz šajkaču i trubu, ja rešio da se odlučim...i odlučih se za Hrvate...jes da nisam čist Hrvat, al porodica mi je poreklom iz Like....

Lala, a Hrvat

[Mergel]

Hrvat Vojvodina kaže:

Lala, a Hrvat

Nije to ništa nesvakidašnje, u vojvođanskom i rumunskom Banatu, sve skupa, ima oko 10000 Hrvata. Većina njih su starosedeoci.