Kako nastaje umjetnost?

[darin]

...umjetničko djelo nastaje tako da se inteligenciji ne dopusti razmišljati o konkretnom. ono označava trijumf čulnog... ...kaze Camus o umjetnickom djelu.

Ono sto bih zeljela jest potaknuti raspravu o tome koje stvari jesu presudne za nastanak nekog umjetnickog djela, je li on doista produkt trenutka ili pak spada u trajnije promisljanje o samoj stvari na kojoj radimo?

Kad govorim u umjetnickom djelu mislim pritom i na visual arts, na slike, na kiparstvo...instalacije...dakle, sve sto bi moglo biti umjetnost (pa cak i Duchampov pisoar ). Trenutno nadahnuce ili pak inteligibilno promisljanje?

Izmedju ostaloga, sto ima vecu vrijednost?

[kisha]

Da li se uopće može definirati što je to što je presudno za nastanak nekog umjetničkog djela, je li to možda san, vizija, promet kroz koji se svakodnevno probijamo ili pak sami čulno- prosvjetljeni trenutak obavljanja nužde, možda su to sve samo posredni utjecaji koji utječu na nastanak, ali tako otkriveni na prvu nam se čini da su i uzrok, a ustvari su posljedica.....

Meni se čulno- instinktivno čini da je skoro apstraktno govoriti o nečemu tako neodređenom, ne "artikluliranom" kao što je umjetnost, tj točnije što je to što je za njen nastanak presudno......prvenstveno je presudan zapravo poriv za stvaranjem, koji je nutarnji čovjekov osjećaj koji ga tjera da prvenstveno izrazi sebe, tako nesvjesno (?) pokušavajući dokučiti samog sebe, zar ne?!

Djelo koje se kreira umnim naprezanjem ako je doista dobro ne bi trebalo imati manju ili veću vrijednost od onog koji je nastao u u bljesku trenutka....


toliko za sad....

[xiola bleu]

meni je bilo totalno otkrice kad sam procitala negdje kako je jackson pollock planirao svoja djela, da to nije bilo onako 'random' kako sam ja zamisljala.. da je pazljivo planirao kompozocije...

takodjer sam gledala jedan dokumentarac prije par godina gdje se govorilo da su one fotografije tridesetih godina 20. stoljeca u americi (fotografije onih ekonomskih migranata i siromastva nakon depresije/kolapsa burse 1929., primjer dorothea lange) isto bile pazljivo komponirane i stilizirane..

meni je to bilo otkrice jer sam ja uvijek smatrala da se umjetnicka djela sa 'dusom' uvijek' moraju stvoriti bez nekog prevelikog predumisljaja.. ali kad zapravo pogledas kroz povijest umjetnosti, to se rijetko dogadja. i veliki majstori kao rembrandt, michelangelo, ticijan i drugi su imali asistente koji su radili tocno po uputama, bez neke prevelike slobode izrazavanja.. a i umjetnicka djela su im bila pretezno commissions for wealthy patrons..

i slazem se sa zadnjom recenicom od kishe, da tako stvoreno djelo nije nista manje vrijedno od onog stvorenog u 'spontanom trenutku'..

vazno je to kakve osjecaje/sensations umjetnicko djelo probudi kod osobe..

[dada79]

Razumsko promisljanje i planiranje moze postojati prije pocetka procesa stvaranja, ali ako se stvara umjetnost, NE MOZE SE NIKADA ZADRZATI DO KRAJA PROCESA. U samom procesu stvaranja ispreplice se i razum i osjecaj. Previse intelektualizirano djelo, rezultirati ce ukocenoscu, sputanosscu i umjetnim prikazom. To se VIDI na svakom radu. Previse emocija vodi u neuravnotezenost i bez razuma nema ni SVIJESTI, SVJESNOSTI, OSVJESTENJU ONOGA STO SE RADI I KAKO SE RADI. A to je jedan jako bitan aspekt u stvaranju i napredovanju. Ne zamrznuti ritam, ne sputati umjetnicku slobodu, ali ni stvarati kaos bez reda i svijesti. U tijeku procesa se svi planovi izgube(djelomicno ili potpuno), toje borba "ovdje i sada", sve ono "prije" ostaje samo u glavi ili na skici. Slobode rada i inspiracije nema bez potpunog predavanja. Mijenjas, oblikujes, sto vise radis, ides dalje na djelu, to ti naviru ideje u trenutcima, ti mijenjas, transformiras, slazes nove odnose....sve do trenutka kad osjetis da je TO TO. Kada nadjes tocku ravnoteze. Zanimljivo da se u tom trenutku uvijek(bar po mom iskustvu)
nadju skupa i osjecaj i intelekt.

No, naravno, svaki dan se moze RADITI, ali se ne moze svaki dan STVARATI. uvijek postoji taj trenutak.

[bipolar2000]

Pa ok je sve to dok se koliko toliko držite likovnih umjetnosti, poezije i književnosti...ali, recimo, u muzici, modernoj muzici potpuno drugi trend vlada.
Intelekt je na cijeni. Kompozicija je nauka, maltene potpuno svedena na matematičke principe kojih se mnogi cijenjeni umjetnici slijepo i dogmatično pridržavaju. Poslušah nešto od toga.
Ko iz svemira, hladno i jezivo, a opet budi neke emocije i opet je negdje vrednovano i slušano...ali ono što mene zabrinjava jeste insistiranje na tome... trend ili?
No skrećem s teme.
Opet, kako god definisali umjetnost (meni to nikako ne polazi za rukom), to je tvorevina čovjeka.
A čovjek osjeća i čovjek promišlja (kroz umjetnost bih rekla da osmišljava, sebe i svijet, iako ne samo kroz umjetnost u užem smislu)
U kontekstu gore rečenog o muzici (a i na osnovu promatranja svijeta oko sebe), čovjek je u rascjepu
Ovo društvo je šizofreno.
Ili ide ka tome.

[nixon]

moram reci da sam se zapisal i onda u jednom trenutku odlucil procitati vise od 1. posta. jer razmisljah nesto, a zatim uvidjeh da pisano stoji sto reci htjedoh.

djelo i stvaratelja ne treba dovoditi u uzajamnost. ] se moze tako reci? [

toliko od mene

[bipolar2000]

damien kaže:
moram reci da sam se zapisal i onda u jednom trenutku odlucil procitati vise od 1. posta. jer razmisljah nesto, a zatim uvidjeh da pisano stoji sto reci htjedoh.

djelo i stvaratelja ne treba dovoditi u uzajamnost. ] se moze tako reci? [

toliko od mene

ja uvidjeh da ti imade nekih riječi za podijeliti još
uzajamno jest
kako god mognemo i htjednemo reć

toliko ...od topica valjda

[nixon]

ajd onda...

umjetnicko djelo ne treba povezivati ni s umjetnikom ni okolnostima pod kojima je nastalo.
zasto?
recimo da ima dva pristupa stvaranju.
jedan je statisticko matematicko bezojecajan. il su osjecaji samo zelja da stvaralac nesto postigne - pred sobom il drugima. il je lik neki bolesnik u glavi i....
a opet je tu nama utopijska verzija umjetnika koj stvara s cijelim svojim bicem koje unosi u svaki pokret kistom u svaki pomak svog instrumneta, za komadic gline koji ce stavit na nokat svojoj skulpturi.
i onda se desi da oboje stvore nesto predivno.

i kaj bude se onda reklo da ona prva, recimo slika, nije umjetnicko djelo jer je bil krivi pristup? pogresan prema nasim mjerilima?...

[bipolar2000]

damien kaže:
ajd onda...

umjetnicko djelo ne treba povezivati ni s umjetnikom ni okolnostima pod kojima je nastalo...

...i kaj bude se onda reklo da ona prva, recimo slika, nije umjetnicko djelo jer je bil krivi pristup? pogresan prema nasim mjerilima?...

naravno da nema pogrešnog pristupa, ni pravog ni pogrešnog. Mjerila sputavaju, koliko pomažu da nam se cijelo biće ne izgubi...u zanosu.

umjetničko djelo je umjetnikova vizija...ono je u njemu oduvijek bilo...a u trenutku prenošenja na platno, na neki način je se odriče, koliko je i potvrđuje. A mi ne možemo "vezati" zapravo, možemo iščitati, može nas vizija obuzeti, i može nam pružiti...sve ono o čemu na kraju pisati uopšte ne možemo. Samo živjeti.

[nixon]

potpisujem

[LoveJoy]

umj. djelo je uvjek proces rada i razmišljanja, postoji neka pocetna ideja ili poticaj ali iza nje je uvjek rad
...emocionalni učinak.. tu već ulazimo u teoriju boja i oblika
...da li je djelo uvjek bilo u umjetniku? isto koliko je bila u Einsteinu teorija relativnosti, pa kaj onda nije to niš kaj je tak važno...svi mogu naučiti crtati i mutiti boje isto kao i držati metlu i čistiti ulice... ali biti najbolji u tome zahtjeva talent i puno rada
...stoga nemojmo od umjetnosti raditi neka posebna stanja i duhovna uzdizanja

[darin]

LoveJoy kaže:
...stoga nemojmo od umjetnosti raditi neka posebna stanja i duhovna uzdizanja

Nasuprot istima koja umjetnicka djela poticu.

[Kesten]

No - dobro. Podijelimo stvari na

"kreativnu" - nekontroliranu, nadahnutu, koja spoznaje nepoznato, doživljava novo, i

"radnu" - onu koja to novo materijalizira, zadužena za tehniku, učenje već ostvarenih znanja, izvedbu.


Mislim da možemo reći da "umjetnost" u svom pravom smislu riječi sadrži obje te komponente. Inače imamo neostvarene ideje, ili neoriginalni rad.

Kad govorim u umjetnickom djelu mislim pritom i na visual arts, na slike, na kiparstvo...instalacije...dakle, sve sto bi moglo biti umjetnost (pa cak i Duchampov pisoar ). Trenutno nadahnuce ili pak inteligibilno promisljanje?

Jedna komponenta "inteligibilnog promišljanja" je neizbježna - ona koja neku ideju svjesno odluči stvoriti, to sprovede i potom to predstavi kao umjetničko djelo. Naročito u slučaju Duchampova pisoara. Ovdje čak možemo reći da je tim djelom zapravo u "umjetnički okvir" stavljen sam proces deklariranja nečeg pod umjetnički proizvod, a paradoks odabranog subjekta "pisoara" služi da bi nam privukla pažnju na ideju iza kulisa.

[Valis]

...i tako nekako, umjetnost nastaje

a kako nestaje?

[Kesten]

Umjetnost nestaje

fizički, uništenjem

mentalno, zaboravom

negacijom, nepriznavanjem iste pod umjetnost, bilo od početka ili naknadno.



Od toga bi zaborav jedini bio "prirodna" smrt. Ako je u pitanju medij koji traje kroz vrijeme, taj trend se često preokrene. Primjer toga u klasičnoj glazbi je Glenn Gould koji je Bacha izvadio iz naftalina i dao mu nov sjaj.

Medij može opstajati, ali obraćanje ljudske pažnje je ono što mu daje život i stavlja ga pod umjetnost.

[Mljacko]

Za umjetničko djelo je potrebno oko, umjetničko oko, tamo oko...Salvador Dali