Through the grapevine

[Disticha]

Mislila sam: meni je sve to isto,
I zeleni tapet i bose noge koje upadaju u tu hrskavu tundru
Predgrađa koji je zapravo grad iz kojeg nikad nisam
Imala potrebu bježati na splavi prema New Yorku
I ta njihova splav koju sam zamišljala
Ovjekovječenu čistim, mirisnim plahtama
Nevinih godina i sasvim mi je bilo moguće
Da bi one veslale do tamo i da bi uspjele
Do tog N.Y koji je bio pojam života, život sam, nešto nalik disanju
U vremenu kad smo htjele upravo to: disati svojim još nerazvijenim
Plećima
Bile smo mračne, kao močvara u sutonu,
Uvijek i jedino spremne na propitivanje
Koliko je dubok mulj kojim gazimo
Bilo je nešto uzbudljivo u toj samodestruktivnosti
bez pravila, samo svakodnevno nesnalaženje i tonjenje, prepuštanje,
nekontrolirani kaos i kapanje crvenih krikova, prhke, čvrste
zelene jabuke iza svakog dima
Ništa nalik ovome što danas radimo:
Čahurimo se u neke ugodne i predvidljivo pitome vrtove
Puštajući da ludilo iz nas izlazi kontrolirano,
pod nadzorom, kako ne bi pobjeglo kroz prozor, u svijet
i svratilo do susjeda, rodbine, nastanilo se na ulici
i čekalo nas na kantunima kad najmanje želimo:
Što želimo? Sreću – maksimum zadovoljstava?
I što onda? Gdje nakon tog maksimuma?
Da bar znamo razmrviti trenutke na jedan sekund
I živjeti ga u krug, polako, razgaziti svaki korak
Zabijati štapove jednog po jednog u zemlju i pratiti
Kretanje zvijezda: bez spaljene kose i očekivanja koje
Raste kao korov...
Uvriježilo se mišljenje u kojem je sve sreća ili nesreća,
Crno ili bijelo, materijalno ili duhovno
Želim znati gdje je nestalo sivo,
ono između zagrljaja i tihog krika orgazma?

Ako ideš do frižidera donesi mi onu ljutu Rusku,
Neruda davno polizao je sol. http://www.youtube.com/watch?v=SfOYQfdrJi0

24.12.2012.

Jel' to sve tvoje?
Jučer sam te čitala...i čitala...
I slušala.

...........................................


Te točkice su sve one riječi hvale koje bih ti morala uputiti, ali...

Škrta sam na riječima.

Svukud si me prošetala.
Bilo je jako nadahnjujuće i osvježavajuće i zabavno i....

U glavnom, FENOMENALNO!

http://youtu.be/2MSwBM_CbyY

[Disticha]

Da, sve je moje. Hvala

Btw, obožavam Joan - ova mi je najdraža http://www.youtube.com/watch?v=86BmTCFuAiw

[Disticha]

Postavljam pogled
kačim ga o tvoja ramena
i onda kad sam ti govorila
da ne trebam nebo umjesto
mora jer htjela sam završiti
tu svoju priču kao pomahnitali
mornar dok spašava svijet
u ponoć i grad koji smo ostavili
dolje daleko ispod nogostupa.

Koliko kockica mozaika razasutog po cijelom stanu.

Pretvorena u poluosobu
i ne mogu ti reći zašto baš danas
zašto ne sutra, pusti me da dišem.
Zar ne vidiš da ne znam?
Zar ne vidiš da ne umijem?

I večeras, pepeljaru sam dopunila
popunila čašu pelinom
iako mi ne pristaje taj gorki okus
volim kako u meni implodira

I one lastavice koje sam zaboravila nahraniti.
dok je s tranzistora odzvanjalo:
"još samo večeras ruku mi daj"

Još uvijek ne znam što bih sa svojim rukama
Još uvijek su obično neobične...
http://www.youtube.com/watch?v=XJqNzSmt0tI

01.02.2012.

[Disticha]

Zaustaviš kišu ponekad
napuniš bunar mojim mislima
slamaš gromove o gromobrane
izgubiš me svakodnevno
pa me opet kupiš
opisujući vratove labuda srcoliko

Prostituiraju se naše riječi
dok ih čitaju ovi "drugi"
i mi u odnosu na ove "treće"
uvijek u odnosu na opore
okuse u ustima i nož
kojim režem britko
po jeziku koji plazimo ljubomorno
grickajući ponedjeljak kao
"put kojim se rjeđe ide"

Ubijem - pogubiti, ubiti
svakodnevnost koja se penje
umjesto teorije književnosti
trebalo bi napisati teoriju
paranoje u odnosu na život
onaj kojeg preskačemo dok
lovimo ptice u letu pa ih mariniramo
dok nam biljke penjačice zaklanjaju
horizont - horizontalno

Da, ponedjeljcima valja
otputovati u Istambul ili
jednostavno provesti noć
u Parizu i plesati uz Becheta. http://www.youtube.com/watch?v=EwwTI...f=list_related

23.01.2012.

[Disticha]

Hodamo po rubu
živimo na rubu
nikad u sredini, proporcionalno
adrenalinski u megahercima
dok nam se ruke grče od hladnoće
i svemira koji križamo na ploške
pa psujemo umorni od gledanja
kroz prste. Zasviraj fendera Đoni
lupaj palicama Moon nek tiho
svira noć koju mrvimo lagano
halapljivo pod jezikom

A onda će doći nedjelja
kojom koračamo želučano
dok zvačemo godine u koje
sakupljamo debelo more i stari
onaj ruzinavi pa govorimo
"pazi, ako upališ svjetlo"
"pazi kako koračaš" jer koraci
na svjetlu mogli bi postati
povijest svijeta dok ti rastu zazubice

Nedjeljno Homersko pitanje dok putujemo vlakom. http://www.youtube.com/watch?v=n34yG...eature=related

22.01.2012.

aaaaaaaaa sad me i ti...
I meni isto.

http://youtu.be/BHMLchDpab0

[Disticha]

Onda malo zastane prije negoli izgovori "naš život". Odglumi taj posljednji duboki udah i prospe taj pijesak
onaj isti iz onog pješčanog sata koji više ne drži na stolu. Ne približava se onoj debeloj bijeloj knjizi na kojoj velikim
crvenim slovima piše EMOCIJE. Stoji na polici isto kao što ona stoji na tom mostu, preplašena i sama.
Umjesto pješčanog sata na stolu stoji plinski upaljač "Jazz boss" kojeg joj je netko tutnuo u ruku, kad je stajala
vani ispred, kisnula je i ona i njezine noge koje pokušava zbrojiti i oduzeti, podijeliti i rastaviti na proste faktore.
Plinska je bila naša ljubav kojom smo se spuštali s najviše točke dolje do akrobatski uigranog online
označiteljskog lanca i simbolnog poretka. Algoritam jedne ljubavi sakupljen u "kući za ptice". Pa smo pjevali
s krovova kuća: "If you see my little red rooster, please drive him home".

Onda malo zastane prije negoli izgovori "naš život" i dokumentarski prešuti (činjenično) kako je nalikovao na
"Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla" kašljucajući istinu, otpuhujući dim, daleko do offline suživota. http://www.youtube.com/watch?v=M91uWDUeYX0

18.01.2012.

[Disticha]

I sve ove gluposti koje izvodi kad ostane sama. Emocionalna pauza. Jel se tako kaže? Emocionalna ili emotivna? Ne znam, ali poželjno je da statisti potpuno isključe emocije. Istina, samo će onda više zaškripiti slučajni koraci pod zamrznutim snijegom. Ne kaže se "zamrznuti snijeg" nego poledica. Istina, ali Bosanci ne koriste riječ "poledica"! Naravno da ne koriste, u prosjeku (bar u zadnje vrijeme) najviše koriste riječ "čevapi" i "ekstradicijski pritvor". A Hrvati, kako oni razgovaraju? Hrvati su posebna priča, isto kao i Česi. Mi često koristimo riječ poput "blindirano vozilo" ili "zatamnjena stakla" a Česi "pašteta" i "borosane". Ne ravnaj se po sebi! Moram se ravnati po sebi, a uostalom ne kaže se "ne ravnaj se po sebi" nego "ne mjeri se po sebi". Ne vjerujem! Nisam ni mislila da si neki veliki vjernik. Namjerno koristiš pravopisne pogreške (pogriješke)? Opet pauza. Retorička.

Inspektor je prije par dana bio kod nas. Onaj isti kojeg nisi mogla smisliti nacrtanog? Nije da ga nisam mogla smisliti nego smatram da nije dovoljno dobro odradio "pravilnik o postupanju". To se tako kaže, "pravilnik o postupanju"? Da, točno tako se kaže. Zanima me kako bi Nijemci (Njemci) to rekli? Ne znam, njemački je gadan jezik, vjerovatno puno gore od nas - opasnije! Smijeh. I? Što kaže inspektor? Isto što govori zadnjih milijardu godina, samo što smo donekle pronašli zajednički jezik. Ti si pronašla zajednički jezik s inspektorom? A jesam jesam, ovaj put je imao valjane materijalne dokaze, u neslužbenom se još ne slažemo. Hoćeš reći, "ne mjeriš se po njemu"? Ne, hoću reći da se ne slažem s njim. Razgovarali ste "okolnosno"? Da, razgovarali smo okolnosno i moram priznati da se naradio. Previše je koristio riječ "glasnogovorništvo"? Ne, previše je koristio dvije riječi; "istražni" i "postupak".

Kad ostane sama, van otvorenog prostora razgraničenja, ima potrebu sve obojiti u plavo. Misliš "obojati"? Ne cjepidlači nego me pusti da poližem te oblake od šećerne vune i ubacim tu kovanicu u vremenski stroj. Tako lakše podnosiš sve ovo? Da, tako lakše podnosim sve ovo. Dakle, kad ostane sama, uzme kajdanku i boja svijet u tirkizno plavu, kobaltno plavu, pariško plavu. I kakva je to uopće "pariško plava"? Kakvo glupo pitanje, Imaš Pariz, imaš kišu u tom istom Parizu i puno plavo-sivih kišobrana koje ljudi razvlače kad počne kišiti, imaš Rembrandta i njegove črčkarije i eto ti pariško-plave. Misliš da je Rembrandt samo črčkarao po platnu? Ne mislim, mislim da je plesao dok je birao boju kojom će započeti i da je bio poprilično ravnodušan prema svemu osim prema platnu. Baš poput tebe i svega što trenutačno pokušavaš? Da, poput mene koja želim pronaći odgovarajuću plavu a ti me gnjaviš vrstama kistova (šiljati od kunine dlake i plosnati od svinjske dlake). Smijeh.

Kad se umori od svakodnevice, obuče svoju haljinu za letenje (svaki put je to ona mala crna koju svaka žena mora imati u ormaru), odvrne svoju malu kutijicu za sviranje i bilježi sve povisilice i snizilice niz ulicu sa sasvim par stabala u drvoredu. Ne možeš to nazvati drvored. Mislim, ako ima samo par stabala, praktički - to nije drvored? Negdje oko ponoći, one iste koju je nedavno ubila mrtvim Kenedijima, zagledava se u to zubato sunce i ponavlja; sve će biti u redu, sve će biti u redu, sve ć....

Ostalo je još par dana zar ne? Budeš to mogla? Zato toliko pišeš? Mislim, realno gledajući, odavno te nema tamo gdje si prije provodila skoro čitavo slobodno vrijeme? Ne, odavno me nema dolje, jer je netko nasadio nebo na zemlju a ja pokušavam pronaći sretne misli kao Petar Pan. I patetična si postala? Nisam patetična, samo imam potrebu staviti sve nijanse plave na jedno mjesto u kutu sobe. Vidiš, tamo lijevo, u onom kutu nedostaje ultramarin plava, nedostaje Kafka i Čehov. I to "patetična" definitivno bolje zvuči na francuskom. Ne započinji svaku rečenicu sa "kad ostane sama" i "kad se umori od svakodnevice", malo inverzije te neće ubiti! Inverzibilnost me podsjeća na Carvera...Onog Raymonda koji je pisao "hoćeš li molim te ušutjeti, molim te" u Švicarskoj i na kojeg plačeš kad ostaneš sama?. Tišina.


Prije nego se razveo od nje zapisala je u svoj "Besramni dnevnik":

"Postala sam nepocudna osoba. Mozda bi me se morao klonuti.
I nemoj onako cesto nazivati: to bi te moglo skupo (bold) stajati.
Mozda cak i zeton tjedno. Pet impulsa.
U arteriji".

Kad je otišao njegova "Slobodna Dalmacija" ostala je okrenuta na neku devedeset i petu godinu, odmah nakon rata...http://www.youtube.com/watch?v=8cEzd...d0RVAAAAAAAAAA

27.12.2011.

[Disticha]

Treba otići živjeti u Gruziju
ili Pakistan - naučiti prodavati
muda pod bubrege, nisam ni
ja od kamena - više sam
proizvoljno disleksična
i ruke su mi načinjene od
neuništivog materijala dok pokušavam
iščitati vremensku prognozu okačenu
o male mliječne staze civilizacije.

Cigarete, šteke cigareta
uvijek ponesem u lijevom džepu
ulijevo, uvijek ulijevo - polazim
od sebe dok pričam o odmaku
ljudske duše dok mi silujete
nacionalnu globalizaciju tekstova
koje štancam dok pogubljujem
identitet - teatar apsurda.

Konceptualizacija patnje;
ja patim gospodine Čehov!
lijepim tu svoju bol na prozorske daske.
Ne kazališne jer moju izgubu
ne mogu dramatizirati.

Dok Vi učite način na koji se
provodi ekstradicijsko izručenje
ja patim znate - patim patnjom
koju nisam sama birala.

Još malo gospodine Čehov!
pa ćemo se naći - licem u lice
sjedit ću u koru i pjevati Vam himnu
himbu jedne mladosti.

Bilježim se sa štovanjem!http://www.youtube.com/watch?v=jhdFe3evXpk&ob=av2n

15.02.2012.

Baš mi je lijepo ovdje kod tebe...

http://youtu.be/fQ8B-Wl_trQ

[Disticha]

Dance like me

Zapinjemo o koračnice
dodajemo korak za još
uvijek za još dok si pletem
memorabilije u prsnom košu
pa mi izrasta cvijet iz stopala
spomendan na dane kada sam
bila, da bila sam tvoja zvijer
nikad i ljepotica, jer precijenjena
je ljepota kojom sam plakala
i više me nije bilo.

Čitam sve ono što pišeš
postumno me podsjećaš
na spakirane kufere
dok govoriš
ženo! o ženo, organizirano
je bilo naše vrijeme i tvoj
glas koji si mi ostavljala
prije popodnevnih vijesti

Nikad te nisam trebala
posvojiti, usvojiti, dosvojiti
ja sam ono stablo izraslo
na mjestu gdje si pljunuo
vidiš pupoljke raspucale i
mokre nakon kiše
košpicu - anuliraj lirično
zrcalimo dane
tiho sa svih trešanja u cvatu

A bučilo je nad tobom
stezalo se u grlu
nikad me nisi smjela pustiti
da pred tobom plačem
Uz jake mjere osiguranja
i blindirana stakla. http://www.youtube.com/watch?v=zh41A...feature=relmfu

16.02.1012.

[Disticha]

Danas bih mogla napisati najtužnije stihove...

[ljetopisac]

jako lijepo

[Disticha]

ljetopisac kaže:

jako lijepo

Zahvaljujem

Mislim, ono...malo smo se ulijenili...

Kaže se: fala, nema na čemu.

[Disticha]

Ponekad se odvezeš
Nikad do impregnacije cilja
Rukama virtuozno preko žica gitare
Smijeh ti se uvuče u tijelo
S novim oblutkom na toboganu
Crveno virne pod rukom
Pa čak i vukovi
Plašljivi kakvi već jesu
Mogu samo stati,
nakrivljene glave
Gledati koliko su lijepe
Crveno u žicama
Crveno u vratu
I prsti zakopani
Oko vrata
Ispod žica
Na otvorene ceste
Kraj je zime
Korača preko pustinje
I indoktrinirane nacionalnosti
Jedan umor za jedan ulog
Dolje preko Napoleonove
I osamljena konjica podiže svoje glave
Proljeće je
I krv je
Dok pališ cigaretu
Naivno bez riječi


Postano na Zadaćnicama 10.03.2012.

[pbeatz]

opisivanje labuđeg vrata, srcolikog .. sviđam.

[Disticha]

Razmišljam o onom malenom
komadiću tijela kojeg sam
prebacivala preko hladne
tišine - tik do ljubavi

I svo ono raslojavanje iznutra
umnažanje teodiceje ptičjeg pjeva
Zumbuli su otpuštali miris tebe
Zaboravila sam na tvoje ruke
I tvoja leđa naslonjena na moja koljena

Ponekad dobijem potrebu
Leksikološki te objasniti samoj sebi
Pa odustanem - nedostaje mi akomodacije
Dok ptice na žici označuju Nebo

Kad svane otići ću slušati kako more u orguljama pjeva. http://www.youtube.com/watch?v=xDwWCJf8glw

14.03.2012.

[Disticha]

Zamišljam se
bez šećera u rukavima
bez žica na prstima
samo muzika od koje umirim sebe
i plavo bijele ptice
na fotografijama iz opće mikrobiologije.

Punimo usta sodom bikarbonom
pomno birajući riječi za izgovor
i pokrivače od mjedi uz drvene stolce
naglasak uz dobrojutarnji dovratak.

Čekamo uz semafor
dozlaboga crveno pretvaramo u buku kolektivne svijesti
Stojimo, cijeli život stojimo
Za šaku zlatnih pesosa i pijavice nad Mexico Cityem

Zovu nas milusos
Mi smo ljudi za tisuću stvari
Mladi gutači vatre i još puno toga
bez šećera u rukavima. http://www.youtube.com/watch?v=1YriVM8sC7M


18.03.2012.