Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani... |
|
|
09.03.2013., 14:34
|
#41
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Znaš kaj?! Zemi si muze!
Molba
Bogovi, pozovite svoje kćeri natrag,
od njihove pjesme ne čujem njegov glas,
ne sanjam slavu nit zvijezda naklonost tražim,
gužvu mi prave, goste tjeraju kasne.
Plesni velovi njihovi hladni su, lažni,
nek dah dragog mog noćas miluje mene.
Bršljana vijence zelene zimi zadržat ću rado,
da zaklon od kiše i snijega nam spletem,
krevet bit će nam vlažan od tijela vlažnih željom.
Erato, lakše s kitarom, daj, odi brenčat drugom,
napetost žila pod rukom biram a ne titraj žice.
Pisaljku lomim, glasove vještim prstima mamim,
za usne moje flauta nije, ja bolje glazbalo rabim.
Hvalospjev moji uzdasi tvore, masku krutu bacam,
vatra utrobe papirus pali, pamćenje malo vrijedi.
Greškama povijest stvaram , uzmite vrline. Molim!
6. 3. 2013.
|
Nikad mi muze nisu se gurale
gdje nije im mjesto, međ vrela tijela.
Ni vrijeme nit mjesto nisu mi krale.
Vatru vavijek pali pjesma im smjela.
Možda se s krivima u Panteonu
družiš, nametljive što šalju muze,
a ja s autistom sam na telefonu --
tek muzu što posla, brzo ju uze.
Ćudljive nam muze i nadahnuća...
Nije ni Panteon što nekad bješe.
Povenut sva će nam fina ganuća.
Gadno nam bogovi ponekad griješe.
U svoje moramo uzet to ruke;
sami vatre palit, svladavat muke.
|
|
|
13.03.2013., 20:29
|
#42
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Biti
Ozbiljno je biti ja
kad izaberem si stas
za sivi kostim i naštimam
odmjereni suhoparni glas,
prilagođen priči o milijunima
i mikrosekundama.
Vedro je biti ja
kad uzmem stopala
koja se ne boje bockanja trava,
niti im smrdi vlažna zemlja,
i odobrovoljim kralježnicu
druženjem sa štihačom.
Lako je biti ja
kad si stavim noge iz
čijih potpetica rastu čarape
koje se ne moraju skinuti,
i probrane glasnice koje
mogu izdržati ton orgazma.
Lijepo je bilo biti ja
kad su moje grudi
mogle nahraniti život,
a poljupci zaista uspijevali
zaliječiti ogrebano koljeno
i plač pretvoriti u smijeh.
Tupo je biti ja
kad odustajući, oštricom
skidam papilarne linije
da ne ostavljam trag dok
pipajući mračnim hodnicima
stižem iza zatvorenih vrata.
13. 3. 2013.
|
|
|
14.03.2013., 11:58
|
#43
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Biti
Ozbiljno je biti ja
kad izaberem si stas
za sivi kostim i naštimam
odmjereni suhoparni glas,
prilagođen priči o milijunima
i mikrosekundama.
Vedro je biti ja
kad uzmem stopala
koja se ne boje bockanja trava,
niti im smrdi vlažna zemlja,
i odobrovoljim kralježnicu
druženjem sa štihačom.
Lako je biti ja
kad si stavim noge iz
čijih potpetica rastu čarape
koje se ne moraju skinuti,
i probrane glasnice koje
mogu izdržati ton orgazma.
Lijepo je bilo biti ja
kad su moje grudi
mogle nahraniti život,
a poljupci zaista uspijevali
zaliječiti ogrebano koljeno
i plač pretvoriti u smijeh.
Tupo je biti ja
kad odustajući, oštricom
skidam papilarne linije
da ne ostavljam trag dok
pipajući mračnim hodnicima
stižem iza zatvorenih vrata.
13. 3. 2013.
|
Uh. Hvala.
|
|
|
10.04.2013., 11:29
|
#44
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Lipa
Posadila sam dud i drijen, drveće
mog djetinjstva. I redove borovnica.
Zreli, prste, zube, usne zamusat će
mi bojama ugriza i poljubaca.
Oslobodila se duga okova bijela
mraza, pobjegla iz luka skuta,
purpur po pupovima prolila,
pokapala polja cvatom jaglaca žuta.
Srami se ruža listićima rumenim
prvim , poludjet će i ovog proljeća
kad joj krv zakipi. Planut će naglo svim
mirisima jarkim, nemir predosjeća.
Iskompleksirana bistrica, zbunjena
breskva, uobraženi delišes, dunja
troma, ispod očiju pristojnih grana
gledaju pagansku lipu. Muči ih sumnja.
U krošnji joj čaroliju slatku smišlja imela,
pod stoljetnim stablom tvoja sam cijela.
10. 4. 2013.
|
|
|
10.04.2013., 17:20
|
#45
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Lipa
Posadila sam dud i drijen, drveće
mog djetinjstva. I redove borovnica.
Zreli, prste, zube, usne zamusat će
mi bojama ugriza i poljubaca.
Oslobodila se duga okova bijela
mraza, pobjegla iz luka skuta,
purpur po pupovima prolila,
pokapala polja cvatom jaglaca žuta.
Srami se ruža listićima rumenim
prvim , poludjet će i ovog proljeća
kad joj krv zakipi. Planut će naglo svim
mirisima jarkim, nemir predosjeća.
Iskompleksirana bistrica, zbunjena
breskva, uobraženi delišes, dunja
troma, ispod očiju pristojnih grana
gledaju pagansku lipu. Muči ih sumnja.
U krošnji joj čaroliju slatku smišlja imela,
pod stoljetnim stablom tvoja sam cijela.
10. 4. 2013.
|
Krasno. Jutros sam to gledao. Proljeće stvarno dolazi i sve mijenja. Valjda i nas.
|
|
|
03.07.2013., 21:24
|
#46
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Skini
Žuljaju me naušnice, skini ih, nek mi
uške urese višnje gravirane ugrizom,
šarenim kamenčićima igrat ćemo piljaka.
Od mojih drvenih sandala napravit
ćemo ljuljačku za puhove, stopala
mi se smiju sanjajući škakljanje.
I prozračno laneno tkanje teško je,
haljina ide dolje. Pokrij me baršunastim
marelicama, prelij bijelim vinom.
Pretvorit ćemo se zajedno u koktel
plodova morskih i gorskih, pomiješati se,
protresti se, popiti se.
Makni sve što me sputava, sapinje,
guši, okove svilenog rublja baci.
Iz grudnjaka katapultiramo mobitele.
Umjesto čipke na moje grudi mogao
bi sad dobro pasti baš jedan gvaš
gnječenih borovnica. Tehnika jezika.
3. 7. 2013.
|
|
|
04.07.2013., 14:13
|
#47
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Krasno!
|
|
|
31.07.2013., 01:24
|
#48
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Što?
Nisam ti ja uvijek onakav kakvog me želiš
- kaže meni ocean. Tamno plavim glasom.
A što sam ti ja? Anemični runolist, to veliš?
Ronim morima tvojim, na ježa nogom bosom
stajem. Poljupci algi me liječe. Lubenica otpaci,
plaže kukuruza i buke, kao i one skrivene gdje golu
me grliš, poznajem dobro. Ma, što sam? Reci!
Saharski skočimiš, čudim se modrim dinama na molu?
Od mraka, od straha, od tlaka, u brazdama dubokim,
bez zraka. I vesela i laka, od užitka bez daha, koraljno
topla, pod prstima struja tvojih slanih klizim, plovim.
Lik sam od papira pa mi je nacrtano more stvarno?
Zar bih roniti htjela, usudila se, smjela, da ne volim
bonacu i buru? Nek su vrulje hladne i ralje gladne,
plivam jer nisi onakav kakvog te želim, nego te želim
takvog kakav jesi. Ili su mi plovidbe besmislene?
31. 7. 2013.
|
|
|
01.08.2013., 11:13
|
#49
|
luk neprijatelj
Registracija: Feb 2005.
Lokacija: Đođe
Postova: 5,427
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Iz grudnjaka katapultiramo mobitele.
|
Ne razumijem što znači, ali izgleda fantastično.
__________________
Ja ne moren više tako, ja ne moren Brežnjev.
|
|
|
01.08.2013., 14:41
|
#50
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Quote:
late bloomer kaže:
Ne razumijem što znači, ali izgleda fantastično.
|
Zapravo je preelastičan da služi kao katapult, izvrsna je praćka. Samo mi je bilo bezveze da napišem praćkairamo.
|
|
|
11.08.2013., 14:47
|
#51
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Titranje
Spavam stisnutih šaka, odškrinutih očiju.
Otvoren dlan mijenja stvarnost,
ravnine postaju namreškani valovi,
pravci se zakrivljuju, izgubit ću se
u dimenziji koju ne poznajem.
Kako ću ti se vratiti?
Zatvoreni kapci pretvaraju se u
dalekozor, zumiram antarktičke
litice, u jatu sam snježnih burnica,
kaleidoskopski ponirem, lice mi se
ukopava u pijesak poput lista.
Kako ćeš me prepoznati?
Uzmi me u naručje i gladi
po leđima, smiri moju mačju
nakostriješenost misli.
Polako, dugo, strpljiv budi.
Sigurno je sve to od kave,
proći će. Zagrli me šutnjom.
11. 8. 2013.
|
|
|
18.08.2013., 00:16
|
#52
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Jedna
Bila je jedna od onih noći,
pregusto zakuhana juha zvijezdama.
Produbljuje zdence,
pojačava mučninu.
I jedan nepodnošljivo vedar dan.
Grebe, struže kontrast po
oblačnim zjenicama.
Bilo je jedno prečisto more.
Bljeskaju bridovi valova,
samo načnu naslage smole.
Ostaje gađenje.
I jedna ljuštura cvrčka
na pragu. Prazna
još pjeva dozivanje.
17. 8. 2013.
|
|
|
18.08.2013., 00:53
|
#53
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Ti ne bi smjela ništa drugo raditi nego živjeti i pisati
|
|
|
18.08.2013., 23:25
|
#54
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Ae, dalo bi se pisati od življenja.
|
|
|
19.08.2013., 00:23
|
#55
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Bi. Uh... Bogme bi.
|
|
|
21.08.2013., 01:46
|
#56
|
vagabond
Registracija: Nov 2012.
Postova: 2,853
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Skini
Žuljaju me naušnice, skini ih, nek mi
uške urese višnje gravirane ugrizom,
šarenim kamenčićima igrat ćemo piljaka.
Od mojih drvenih sandala napravit
ćemo ljuljačku za puhove, stopala
mi se smiju sanjajući škakljanje.
I prozračno laneno tkanje teško je,
haljina ide dolje. Pokrij me baršunastim
marelicama, prelij bijelim vinom.
Pretvorit ćemo se zajedno u koktel
plodova morskih i gorskih, pomiješati se,
protresti se, popiti se.
Makni sve što me sputava, sapinje,
guši, okove svilenog rublja baci.
Iz grudnjaka katapultiramo mobitele.
Umjesto čipke na moje grudi mogao
bi sad dobro pasti baš jedan gvaš
gnječenih borovnica. Tehnika jezika.
3. 7. 2013.
|
Quote:
tirkiznatrešnja kaže:
Titranje
Spavam stisnutih šaka, odškrinutih očiju.
Otvoren dlan mijenja stvarnost,
ravnine postaju namreškani valovi,
pravci se zakrivljuju, izgubit ću se
u dimenziji koju ne poznajem.
Kako ću ti se vratiti?
Zatvoreni kapci pretvaraju se u
dalekozor, zumiram antarktičke
litice, u jatu sam snježnih burnica,
kaleidoskopski ponirem, lice mi se
ukopava u pijesak poput lista.
Kako ćeš me prepoznati?
Uzmi me u naručje i gladi
po leđima, smiri moju mačju
nakostriješenost misli.
Polako, dugo, strpljiv budi.
Sigurno je sve to od kave,
proći će. Zagrli me šutnjom.
11. 8. 2013.
|
ovo me zaista ostavilo bez riječi.
prelijepo pišeš. dušom.
|
|
|
21.08.2013., 08:43
|
#57
|
Slučajni turist
Registracija: Sep 2005.
Lokacija: Zagreb
Postova: 21,752
|
Quote:
wild rider7 kaže:
ovo me zaista ostavilo bez riječi.
prelijepo pišeš. dušom.
|
I utrobom.
|
|
|
28.08.2013., 20:17
|
#58
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Bez stanke
ostani budna i na oblaku
ako me ništa ne spriječi
pas mačka kuća kredit
bit ću s tobom
ako djeca auto posao
grožđe šljive
tuguj malim slovima
ako me voliš velikima
osvježenje na kraju dana
bit ću s tobom
kao iz reklame zubne paste
ako me ništa ne pitaš
kad se isključim od svega
pojaviš se ti
pa te slušam gledam ljubim
bit ću s tobom
ako nikako drugačije
onda drugi put
28. 8. 2013.
|
|
|
05.09.2013., 02:05
|
#59
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
jer je lakše
napisala sam priču od kraja
jer je lakše
utješno su izvjesni
krajevi krajolici krajobrazi
kakav prekrasan kraj
i rodni kraj
zašto nije rodni početak
možeš se uhvatiti
za nešto
na kraju krajeva
kretanje je samo
otpor trenja
ili trvenja
dok se ne umorimo
nismo idealni
stanemo ako nas
ne gura nešto nekamo
za nešto
dok ne odustanemo
jer je lakše
ne može se ništa od početka
ne mora ga biti
da sam ja produljila
i da se nisam vratila
došla bih do kraja
bez početka
jer je lakše
od točke natraške
5. 9. 2013.
|
|
|
24.09.2013., 13:15
|
#60
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 72
|
Jesenji feng shui
Treba izbaciti iz stana
pokvarene i neupotrebljive
stvari, ogromne kofere,
i odijela, i vlasnika kravata.
Napraviti mjesta za disanje,
za protok smijeha.
Umjesto onih koje
ostavljamo bez daha,
i bez riječi nas vole
(jer im je žena uzela mobitel ),
staviti akvarij s devet ribica.
-Čuj, tonemo, aj se miči za chi.
FF-ovi neka vide vrata
kad leže u krevetu. I odgegaju
s mandarinskom patkom.
Rame za plakanje nije mi na
istom mjestu s jugozapadnim
kutićem za fakanje.
24. 9. 2013.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:21.
|
|
|
|