Otrovni roditelji

[Splićankaa]

Tox kaže:

Zato već godinama pričam da je najveća trafgedija ovog planeta što se ama baš svatko može razmožavat.

Tragedija je sto ljudi nagovaraju ljude da rade dicu jer su *usli u te godine*

Budimo realni u malim selima npr. ako osoba je probisvijet nekako se ta osoba manje smatra probisvijetom ako napravi dijete, jer na racun tog djeteta dobije neki status u drustvu, a probisvijet koji ostane solo, stari momak il stara cura, tome je duplo u ocima drustva zivot gotov.

Pogledaj temu Zene koje ne zele djecu, uporno tu temu trolaju zene koje pisu o cjepivima, bebinim guzama, infekcijama, uporno se javi non stop neka koja misli da su te zene u krivu, njima nije jasno kako neko moze ne zelit dijete, e pa ima takvih zena i takvih muskaraca, bolje da ne rodi, nego da rodi il napravi dijete pa to dijete ignorira, krivi za svoj poslovni neuspjeh i propustene prilike, zlostavlja, vrijeda ili koristi dijete ko ping pong lopticu z svade s partnerom...

[Splićankaa]

Niska Grana kaže:

Ne znaju to svi zapravo. Neki znaju teoretski, ali dok god i dalje raspravljaju s dotičnim roditeljem, dok god ga pokušavaju urazumiti i doprijeti do njega može se reći da ne znaju to za sebe.Ja sam isto dugo znala sve to u teoriji, ali nisam znala za sebe...jer sam još uvijek pokušavala spasiti odnos i poboljšati ga. Što znači da još uvijek nisam tada prihvaćala da imam posla s nepopravljivom situacijom.
Trebalo je vremena da to shvatim.Tek nakon toga sam potpuno odustala.
E sad, emotivni dio o kojem pišeš, to je zadnja i slažem se, najteža etapa. Moje je mišljenje da se manjak normalnog odnosa s roditeljem nikada potpuno ne preboli. Jer čovjeku će uvijek nedostajati (bio toga svjestan ili ne) taj dio koji nije dobio, a trebao je dobiti od svog roditelja. I teško da mu neće doći trenuci kad će poželjeti uz sebe imati nekoga tko ga bezuvjetno voli. Ali to je po meni normalno. To nas čini ljudskim bićima.
Ipak emotivno se situacija da riješiti do zadovoljavajuće mjere. One u kojoj više nema grižnje savjesti, teških emocija tuge i odbačenosti.
Ja sam se od svoje majke odavno fizički razdvojila, a ima 10 godina da sam se potpuno prestala s njom raspravljati oko prošlosti i da joj ne dajem upleta u moj život. Emotivno sam se razdvojila ima nekoliko godina. Više me ne jebe savjest, niti mislim da sam joj nešto dužna. A jednom sam mislila da će me savjest vječito držati u odnosu s njom. Tim više što mi je ona jedini roditelj i što smo dugo bile bliske.
Postavila sam joj čvrste granice i više joj ne dam da ih prelazi. Da, nisam potpuno prekinula kontakt, ali za tim na kraju nije ni bilo potrebe. Čujemo se rijetko, kako si, kako sam, čestitamo si blagdane i to je to. Čim pokuša krenuti sa svojom destrukcijom otvoreno joj kažem da ne želim o tome s njom i završavam komunikaciju. Bez iznimke. Ima već par godina da se toga obje pridržavamo. Što je najgore, od tada mi prvi puta u životu pristupa normalno, s nekom minimalnom dozom poštovanja. Prvi puta pazi što i kako će reći. Iako si ne umišljam da se stvarno promijenila. Znam da nije. Ali to mi nije bitno. Bitno mi je jedino kako se ponaša prema meni, a ne to što misli.
Tako da iz mog iskustva moguće je potpuno neutralizirati toksičnost roditelja na ovaj ili onaj način. Jedino što postupak odvajanja traje. Sad mi je jedino žao svih tih godina mog pokušavanja, muke, svađanja, trošenja sline i energije za ništa osim za vlastitu nevolju. Ali valjda je to tako moralo biti.

Ona je promijenila ponasanje, zato jer si joj ti postavila granicu, prakticki si ti ta koja je promijenila se, koja je promijenila nacin komunikacije!!!

To je zadnja etapa koja se treba proci nakon izlaska iz puberteta.
Gledat roditelja ko sebi ravnu odraslu osobu, prihvatiti da on il ona imaju svoje mane, prestat tolerirati njihovo ponasanje koje tebe vrijeda, boli, ugrozava, gledat sebe ko jedinku koja ima pravo na propuste, greske, prihvacati greske kao dio zivota, ziviti zivot i planirati radi sebe, prestat se opravdavati njima i ispunjavati njihova i tuda ocekivanja, nije lako jer masa ljudi oko nas zivi nesvjesno i starci im diktiraju njihov zivot, brak, okrecu unucad protiv njih (svoje djece! ), da su najbolji roditelji na svijetu treba im reci da su oni svoju ulogu zavrsili i okrenut se sebi i svojim buducim odnosima, obitelji, suocit se sa svojim kompleksima, strahovima, suocit se sa sadasnjosti.
Najgore moguce je zivit s njima, nadat se da kad oni umru da cete nesto naslijedit, dovest partnera il partnericu i uvuc ih u zacarani krug, cak i s manje novca, ali dalje od otrovnih roditelja, dusevni mir nema cijenu.

8472 kaže:

Taman da se nadovežem...
Grižnja savjesti, osjećaj krivnje, dužnosti prema njima...
To su elementarni osjećaji koje su nam usadili od malena, a dijelom su temelji naše kršćanske kulture.
Cijelo naše društvo je postavljeno na takav način.
- Da su nam roditelji alfa i omega, da im trebamo zahvaljivati što su nas donijeli na svijet i da se trebamo osjećati loše ako ne ispunjavamo njihove želje i ova dva prethodna navoda.
A nijansi ima bezbroj.
Kako da budeš zahvalan nekome što te cijeli život šikanira?
Kako da budeš zahvalan nekome tko ti kao djetetu ne pruža sigurnost?
Kako da se trudiš oko nekoga tko se ne trudi oko tebe?
Kako da cijeniš nekoga tko te omalovažava?
Individualno je koliko tko može i želi tu napraviti prekretnicu i odvagnuti prioritete u svom životu, i ne živjeti pod "tuđom čizmom".
I naravno, svakome je njegova situacija najteža, to je vlastiti osjećaj koji nema veze s drugim ljudima.
I ne treba se osjećati "krivim" zato što je nekome teže.
Lijepo je pokazati suosjećanje, to je pozitivna strana empatije. Ako možeš pružiti lijepu riječ, utjehu ili pomoći super - pruži.
Ali biti empatičan ne znači da sebe treba zanemarivati i omalovažavati.

Najbitnije se osloboditi misljenja "sto ce drugi reci" , ja znam zensku koja s materom prica svaki dan, doslovno sve prenese, sve sta je se dogodilo, meni to nije normalno, ja ne znam jel ljudi kuze da tu nesto nije normalno, ona se cesce cula s materom, nego s momkom?
Sta se onda dogada kasnije, kad krenu bracni problemi, mamica joj daje savjete iz doba Austrougarske, ova slusa, jer ocito nema svoj mozak, mamica joj rasturi brak, naravno muz je kriv, mama je super isto ko i kcer.
Ima miljun takvih primjera iz okoline di ljudi jednostavno ne prekidaju pupcanu vrpcu i zive zivot ko da su oni produzetak roditelja, ne shvacaju da problem s partnerom je samo izmedu njih dvoje i da se tu treca strana, posebno ako je to roditelj, ne treba upetljati.
Odrastanje znaci odvajanje emotivno od staraca i koliko god oni plakali, gubili tlo pod nogama, nenormalno je da oni donose odluke, umjesto svog djeteta, koje se ticu djeteta i partnera njegovo?

Uglavnom.. treba granicu postaviit. nikome se ne opravdavati ..ne ispunjavat tuda ocekivanja..
roditelj bi htio, on zna najbolje, ma kakav ego trip moras bit da to za sebe ka roditelj kazes djetetu, pa nije dijete igracka koja ce ispunjavat tvoje prohtjeve...


Ali do prije 50godina je normalno bilo da ucitelji tuku sibom djecu, zlostavljanje je bilo dio odgoja, tako da nije cudno da su starije generacije skroz krivo postavljene i naucene bit bez samopouzdanja...
zato ima internet. ima u danasnje vrijeme vise dostupnih info. a otrovni roditelj se nece promijeniti dok sam ne ode na terapiju. dok ne pocne mjenjat obrasce ponasanja. tako da obecanja "popravit cu se" su samo miran period koji ce kad tad pukniti, jer oni nisu zagrebli u svoje ponasanje, u svoje obiteljsko stablo, u cijelu dinamiku sjebanosti. to se prenosi iz generacije u generaciju i prelomi na nama, pa na nama je da potrazimo pomoc, izlijecimo se i nastavimo dalje cistiji od otrova i stalozeniji.

[Leteća]

Tox kaže:

Zato već godinama pričam da je najveća trafgedija ovog planeta što se ama baš svatko može razmožavat.

Htio si reći sarkastičan. Ironija je kada ti mentalno bolesni roditelj koji sj*be i tvoju psihu naziva luđakom.

Još je bolje kad povjeruješ u to i stvarno počneš mahnitati jer nije lijepo iznevjeriti očekivanja.

Najveća prekretnica u mom životu dogodila se kad sam shvatila da se osjećam čisto fajn kad me nitko ne zajebavam i počela velikodušno lansirati odjebe. I preventivno, ako treba. Više mi ne pada na pamet da rješavam tuđe probleme - ako mi se takva misao i javi brzo si opalim vritnjak da mi dođe iz guzice u glavu.

[Sveznadarka]

bipolar007 kaže:

Ma gledaj, nisam roditelj i sigurno to nije lako...možda je i teže danas nego 80-ih.
Ja svome zamjeram najviše šta nije provodio više vremena samnom u mojim afirmativnim godinama. A slični smo dosta ne trpimo se na istom mjestu dugo vremena...jesam zalutao sam, nikad mi ništa nije falilo od njega osim njegovog vremena.

Bipolar007, ovo o cemu ti pises nije sitnica.

I ja sam svojima od malih nogu zamjerala sto nisu sa mnom provodili vise vremena, ali sam duuuugo trazila za to opravdanje i sama sebe tjesila da nisu drugacije mogli i znali. Istina je da nisu htjeli provoditi vrijeme sa mnom jer su uvijek nalazili zanimljivije drustvo i planove u koje mene nisu ukljucivali.

I trebalo mi je puno godina da sama sebi priznam koliko se njihovo ignoriranje mene kao djeteta negativno odrazilo na citav moj zivot. Npr. nisam se znala izboriti za sebe u mnogim zivotnim situacijama jer su mi roditelji davno svojim ponasanjem prema meni usadili osjecaj da vrijedim manje od drugih. Taj manjak samopostovanja i samopouzdanja ucahurio se u meni u djetinjstvu i stalno sam mislila da su tamo neki drugi ljudi bolji od mene i zavrijedili su vise od mene. Nevjerojatno je u kojim ti se sve podrucjima zivota u tvojoj odrasloj dobi jos uvijek odrazava ta slika manje vrijednosti koju su ti nametnuli roditelji jos u djetinjstvu.

Mozda kod tebe nije tako grozan slucaj, ali kod mene je taj nedostatak druzenja sa mnom kao djetetom bio znak upozorenja za mnoga druga nekorektna ponasanja prema meni i u mojoj odrasloj dobi.

[Loonie.]

Leteća kaže:

Još je bolje kad povjeruješ u to i stvarno počneš mahnitati jer nije lijepo iznevjeriti očekivanja.

Naravno. Nipošto ne treba iznevjeriti očekivanja Svetih Roditelja. Jer u protivnom bi se moglo desiti da nas oni više ne trebaju. A što bismo mi bez te iluzije roditeljske ljubavi?

Bili sretni možda? Uf, nipošto, samo to ne! Pa zamisli da iznevjeriš svoje roditelje, ostaviš ih iza sebe i okreneš se svom životu u kojem oni nisu centar galaksije! Za to, ako smo toliki heretici da to uopće napravimo, trebamo zauviijek gorjeti u paklu. A ne da smo još sretni. Taman posla!

[8472]

Ja nisam vjernik, ne vjerujem u pakao i sl.

[Kymatica]

8472 kaže:

Ja nisam vjernik, ne vjerujem u pakao i sl.

pa 90 posto vjernika ne vjeruje zbilja. nego su odgojem dobili st
rah od autoriteta, pa drustvo i ipak mi jesmo bica copora, vecina voli sljediti, imati alfu koji nas kaznjava kad smo zlocesti i spasava kad zaglavimo. trebamo duboko tu ideju, jer je biti sam i ta spoznaja je preteska za zivjeti.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[Leteća]

8472 kaže:

Ja nisam vjernik, ne vjerujem u pakao i sl.

Ja sam bila do neke 7-8 godine. I vjerovala sam u anđele, pakao, Isusa i Tita koji je bio njegov brat.

[Orlandia]

Meni kad sam bila mala tata naredio da poskidam postere od Duran Duran i da stavim Tita.

[Leteća]

Orlandia kaže:

Meni kad sam bila mala tata naredio da poskidam postere od Duran Duran i da stavim Tita.

Ideš! Ti si živjela u patrijarhalnom totalitarizmu!

[8472]

Orlandia kaže:

Meni kad sam bila mala tata naredio da poskidam postere od Duran Duran i da stavim Tita.

Ideš koja trauma!!!

[Orlandia]

Leteća kaže:

Ideš! Ti si živjela u patrijarhalnom totalitarizmu!

8472 kaže:

Ideš koja trauma!!!

dijagnoza F titoza

[bipolar007]

Sveznadarka kaže:

Mozda kod tebe nije tako grozan slucaj, ali kod mene je taj nedostatak druzenja sa mnom kao djetetom bio znak upozorenja za mnoga druga nekorektna ponasanja prema meni i u mojoj odrasloj dobi.

A nije isti slučaj, meni je tu bila majka jamajka kao oslonac...dok je otac sporedna figura, utjecao na moj odgoj minimalno.
Ma šta ja znam nije ni njegov otac bio bolji pa valjda nije ni znao drugačije.
Nisam neki vjernik, ali vrijedi ona poštuj oca i majku da dugo žive i da im bude dobro na zemlji.
A to sigurno ne vrijedi za roditelje monstrume, šta je neko napisao svaka budala može napravit dite, odgojiti ga da postane ljudina, e to je već teže.

[Sveznadarka]

Bipolar, sreca tvoja sto si imao dobru majku. Ja sam imala divnu baku i djeda koji su mi u velikoj mjeri zamijenili neadekvatne roditelje pa mislim da sam s obzirom na okolnosti jos i dobro prosla.

A sto se tice Bozjih zapovijedi ... fali 11. zapovijed: "Postuj svoju djecu".

[bipolar007]

Sveznadarka kaže:

Bipolar, sreca tvoja sto si imao dobru majku. Ja sam imala divnu baku i djeda koji su mi u velikoj mjeri zamijenili neadekvatne roditelje pa mislim da sam s obzirom na okolnosti jos i dobro prosla.

A sto se tice Bozjih zapovijedi ... fali 11. zapovijed: "Postuj svoju djecu".

Eto nije sve tako crno, a samopouzdanje uvijek možeš "nabildati" ali ja definitivno nisam osoba da ti išta o tome savjetujem...jer meni mozak sam nabilda samopouzdanje pa i preko načina šta nije dobro.

A o crkvi nebi...možda bi trebalo proširiti na "Poštuj svu djecu"
Ali i to je opisano kao ne iskoristi nemoćne, zaboravio sam ali i neki crkvenjaci.
Al to nije tema pa da ne trolamo.

[Orlandia]

bipolar007 kaže:

Nisam neki vjernik, ali vrijedi ona poštuj oca i majku da dugo žive i da im bude dobro na zemlji.

Samo mala ispravka, da dugo živiŠ i dobro Ti bude na zemlji.

Znam da nismo na pdf-u religiji ali deset zapovijedi ako se gleda u hebrejskom originalu דברימ devarim = “riječi”- deset riječi, savjeta, preporuka. Isto tako treba gledati u okviru onog vremena kad je jaka obitelj značila puno u međusobnim plemenskim borbama.
Samo malo omekšavanje i stvaljanje u pravi okvir prištedjelo bi muke mnogim ljudima koji su upravo zbog toga imali osjećaj krivnje u vezi roditelja.

[piskavac]

Sveznadarka kaže:

A sto se tice Bozjih zapovijedi ... fali 11. zapovijed: "Postuj svoju djecu".

Postoji slična zapovijed. Poslanica Kološanima 3:21 Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.

Po ovom se vidi koliko je Biblija zasnovana na neispravnim shvaćanjima po kojima su amo očevi agresivni i ogorčuju djecu, a ne postoje majke koje ogorčuju djecu.

Zapovjed za moderno doba trebala bi glasiti: - ""Roditelji, ne ogorčujte svoju djecu da ne klonu duhom"".

[bipolar007]

Da malo zatrolujem temu, ovu pjesmu https://www.youtube.com/watch?v=dK_F...=RDdK_FHUe5UiE sam našao na hardu zajedničkog komjutera posade na čak dva broda, očito je simptomatična za pomorce.
Govori o ocu koji ne želi dijete jer ne liči na njega ukratko.
Samo u Santosu sigurno postoje mali nepriznati hrvatići za popunit i (U 21) i (U 18) nogometnu reprezentaciju, jer jebi ga Ćorluka više nije u cvijetu mladosti, Modrić je zaboravio koliko ima godina (i bolje) a hrvati katolici se jednako pale na reprezentaciju kao i na brazilsku pi*ku koju šarmira s pladnjem škampi na buzaru ako je imalo romantičan.
To što doma ima ženu i djecu manje je bitno...jedini pomorac koji ne vara ženu je onaj koji nema ženu.
Al dobro stvari su se promijenile od 2004-e...valjda sada brazilke znaju u kakvoj banani mi živimo.
Ako mislite da govorim o kurabama varate se, jednostavno suprotnosti se privlače...samo traže bolji život, a ode ga nikad neće naći.
Da ne ispadne da sam izgadio naciju ima i suprotnih primjera, recimo lik koji odbija sve brodove dok mu ne dođe linija za Tajvan, jer čekaju žena i dijete...tada su još mornari bili na strancima, a i ima legendarnih likova se istresu prije...pa glume nenadjebive.

[Kymatica]

Orlandia kaže:

Samo mala ispravka, da dugo živiŠ i dobro Ti bude na zemlji.

Znam da nismo na pdf-u religiji ali deset zapovijedi ako se gleda u hebrejskom originalu דברימ devarim = “riječi”- deset riječi, savjeta, preporuka. Isto tako treba gledati u okviru onog vremena kad je jaka obitelj značila puno u međusobnim plemenskim borbama.
Samo malo omekšavanje i stvaljanje u pravi okvir prištedjelo bi muke mnogim ljudima koji su upravo zbog toga imali osjećaj krivnje u vezi roditelja.

ma kog briga šta su pisali neki patrijahalni starci, muškarci redom, prije tisuća godina. okrenuti se sada, sebi, i svemu što smo ko vrsta pozitivno shvatili do sada. be kind.

[dfordisaster]

Mene su moji izlagali skoro svakodnevnim svađama, nasilju 15 godina.
Jedino što su mi davali novce i kupovali stvari, ali koji to kurac znači kada imaš oca kojeg se sramiš, od kojega ne možeš puno toga dobroga naučiti, kojemu je najbitnija jebena birtija, majku koja te kontaminira svojim nezadovoljstvom.
Godina za godinom.

Jebo ima pas mater, koji se kurac nisu rastali.