samo jedna autopsihoanaliza

[19NERA82]

Trenutno se nalazim na velikoj životnoj prekretnici i svjesna svojih problema želim negdje podjeliti i skiniti olakšanje iako ovo nije pravi način al za početak možda dobra ideja negdje sve istresti pošto je moj problem upravo u tom-cijeli svoj život nosim svoj teret sama a toliko je boli i patnje u meni,od ranog djetinjstva do danas,ali ne postoji osoba kojoj se želim izjadati,pokazati svoje lice,ne želim nikome pokazati svoju slabost ni tugu-u najtežim trenutcima potiskavam sve unutra i stavljam masku na lice..
Sakrivam pravu sebe pa možda čak i od sebe same,imam 30 godina,rastavljena,dvoje djece i do nedadvno sam funkcionirala gotovo normalno-na svoj način bila sam sretna..
Imam nekoliko prijateljica sa kojima također održavam površan odnos,sa roditeljima također na emocionalnoj razini sam na nuli,sa majkom donekle al ne pamtim kad sam oca zagrlila-čak za čestitke mi je neugoda pružati mu ruku..(svjesna sam da upravo taj odnos barem 70 % mojih problema)..

I evo totalno uništena jer sam upravo pustila iz života najboljeg čovjeka kojeg sam ikad upoznala a sve zbog tog što nisam znala pustiti da me upozna,pravu mene,u godinu dana pokazao mi je i davao toliko ljubavi,pažnje ali na svaki znak nesigurnosti ja bi se povukla u svoj svjet..toliko toga što sam napravila žalim i sad vidim koliko me volio ali ....rekla sam mu prije par dana da me da je najbolje da prekinemo jer ne mogu gledati koliko ga svaki put povrijedim...
Teško je,oprostili smo se i po prvi put sam bila iskrena sa njim taj zadnji put..
Zove me i pokušava mi pomoći i da trgnio me da shvatim sebe al svaki njegov poziv boli...boli me čuti ga..još uvjek ga želim u svom životu a znam da ga moram pustiti i na sebi raditi..

Sad bi vjerovatno trebala na psihoterapiju al ja nemam snage,prvi put pokušavam biti iskrena prema sebi al strah me...toliko toga je u meni,da kad bi sve izašlo van ja bi se slomila-već sam bila blizu toga i teško je...trebam sve pustiti vani i naći svoj mir ali kako????najlakše je živiti bez boli i glumiti al gubim sve u životu...ne želim više...

[England]

U zavisnosti kakva si licnost karakter i temperament i uopce zivotno iskustvo i sposobnost nosenja sa frustracijama , od toga zavisi kakav ce tok imati tvoje aktelno stanje.
Posto je poznato da su zene inace uglavnom sentimentalne i jako emotivne , vjerovatno i ti intenzivnije i jace dozivljavas neugodnost koja prati te pomenute dogadjaje. Nije nekad z aodbaciti da svaki problem nije nista drugo nego nesto sto nas same ljeci i jaca. Kriza i problemi mogu dati povoda daa se ojaca licnost i da se izgradi novi stav , sada bolji i korisniji od prethodnog koji ispunjava srecom i zadovoljstvom. Ali nekad je to tezak poduhvat.

1. Konfesija.
Nadji nekoga kome se mozes povjeriti i ispovjedati da se emocionalno rasteretis i da se koliko toliko dovedes u emoc.ravnotezu koja je neophodna. Nekad i pisanje ima ljekoviti svojstvo pa i forumska druzenja i razmjena iskustava,prijatelji, pa i posjeta psihologu i sl.
2. Analiza
logikom poslagati cigle i graditi novi zid( stav) prema odredjenim situacijama. Nekad nasa licna sujeta ( jaka teznja za dominacijom, moci i isticanje nas samih u prvi plan, pravi velike probleme u odnosima sa drugima)
Ako se uspje napraviti koliki toliko kompromis i popustiti sa svojim ''ters'' namjerama, moguce je da se s drugima popravi odnos i uspostavi kakav takav kontakt i dijalog koji moze biti plodonosan za buducnost. Naravno da i drugi mogu biti uzrok nesporazuma, ali prvo krenuti od sebe pa onda ostalo.
3. Sa novim stavom prepoznavti bolje vrijednosti zivota i teziti ka pozitivnom, i opsimisticki biti nastrojen prema ljudima i problemima i fokusirati interese prema zivotnim prioritetima.

[19NERA82]

England kaže:

U zavisnosti kakva si licnost karakter i temperament i uopce zivotno iskustvo i sposobnost nosenja sa frustracijama , od toga zavisi kakav ce tok imati tvoje aktelno stanje.
Posto je poznato da su zene inace uglavnom sentimentalne i jako emotivne , vjerovatno i ti intenzivnije i jace dozivljavas neugodnost koja prati te pomenute dogadjaje. Nije nekad z aodbaciti da svaki problem nije nista drugo nego nesto sto nas same ljeci i jaca. Kriza i problemi mogu dati povoda daa se ojaca licnost i da se izgradi novi stav , sada bolji i korisniji od prethodnog koji ispunjava srecom i zadovoljstvom. Ali nekad je to tezak poduhvat.

1. Konfesija.
Nadji nekoga kome se mozes povjeriti i ispovjedati da se emocionalno rasteretis i da se koliko toliko dovedes u emoc.ravnotezu koja je neophodna. Nekad i pisanje ima ljekoviti svojstvo pa i forumska druzenja i razmjena iskustava,prijatelji, pa i posjeta psihologu i sl.
2. Analiza
logikom poslagati cigle i graditi novi zid( stav) prema odredjenim situacijama. Nekad nasa licna sujeta ( jaka teznja za dominacijom, moci i isticanje nas samih u prvi plan, pravi velike probleme u odnosima sa drugima)
Ako se uspje napraviti koliki toliko kompromis i popustiti sa svojim ''ters'' namjerama, moguce je da se s drugima popravi odnos i uspostavi kakav takav kontakt i dijalog koji moze biti plodonosan za buducnost. Naravno da i drugi mogu biti uzrok nesporazuma, ali prvo krenuti od sebe pa onda ostalo.
3. Sa novim stavom prepoznavti bolje vrijednosti zivota i teziti ka pozitivnom, i opsimisticki biti nastrojen prema ljudima i problemima i fokusirati interese prema zivotnim prioritetima.

Puno hvala na na ovim savjetima! Ovih dana sam prošla uistinu teško razdoblje,puno stvari bolje razumijem mada ih nisam posložila još u glavi a to je dug proces,trenutno sam umorna psihički nakon svega,pokušala sam na razne načine izbaciti teret što pisanjem ovdje i ponešto koliko sam osjetila podjeliti sa nekim ljudima..
Puno je pitanja i puno odgovora što kako zašto,puno je i razloga i koliko se trudila shvatiti zbog čega..to ne znam i vjerovatno nije ni bitno više zar ne??To zašto nikad neće dobiti svoje zato....Ne znam koliko je dobro stanje u kojem jesam trenutno i da li ipak idem dobrim putem,nakon tuge i plača par dana osjećam čudan mir u sebi,nema ni sreće ni žalosti-samo praznina,zadnji put preksinoć učinilo mi se da ću umrijeti,preteško je bilo sve podnjeti i nakon jednog dogadjaja sve je nestalo,jesam li pustila da ode ili vratila nazad u sebe-nisam sigurna..
Eto možda sam još zbunjena al želim to razrješiti!