Sudbina Roma u NDH

[Zoran Oštrić]

Napomena moderatora: Prebacio sam u posebni topic neke postove iz topica Poimenicni popis zrtava, jusp-jasenovac.hr

Jedan od recenzenata knjige "Stradanje Roma u Nezavisnoj Dražavi Hrvatskoj 1941-1945.", koju sam gore spomenuo, jer je IMHO važna za temu (ispričavam se onima koji ideju o čitanju knjga smatraju bizarnom ili čak uvredljivom!), je dr.sc. Zlatko Hasanbegović.

Knjiga donosi puno dokumenata koji mogu dati sliku o tom zbivanju. Ministarstvo unutrašnjih poslova tzv. NDH je već 3. srpnja 1941. naredilo svim kotarskim oblastima da izvrše popis svih cigana, "Kao prva mjera u postupku protiv ciganina". (Prilog 19, str. 87) Sačuvani su ti popisi za neke općine.

Zatim su u knjizi doneseni neki dokumenti, kojim savjesni građani mole da cigane odstrani iz njihove blizine, oduzme im njihovu zemlju i proda "bilo nama susjedima, bilo sirotinji" (prilog 30, str. 112; slično prilog 32. 33, 51 idr.)

Postoji nekoliko sačuvanih izvještaja u kojima se navode popisi cigana, koji se otpremaju u logor Jasenovac, od svibnja 1942.. Sva imovina im je oduzet i prodavana (zemlja, stoka, kuće, namještaj idr.).

Časopis "Nova Hrvatska" 3. lipnja 1942. javlja "Hrvatska se sela čiest od cigana". »Cigansko pitanje, o kojem se raspravljalo čitav niz godina, konačno je riješeno.« (prilog 40 na str. 132)

Zatim postoje neki sačuvani izvještaji kako su neki općina ili kotar »očišćeni od cigana«. Okupljani su u privremenim logorima u kotarevima, a zatim slani u Jasenovac »na dalji postupak«. (npr. prilog 47 na str. 161, Veiika župa Prigorje, 28. svibnja 1942.)

Što je s njima u Jasenovcu bilo, postoji mnogo svjedočenja. Velika većina je zatvorena u jednom dijelu logora, označenom kao "Jasenovac IIIC", to je bio komad gole zemlje ograđen žicom, gdje su bili na otvorenom, te su vrlo brzo umirali. (str. 42-43) Preostali su pobijeni početkom 1945.. dio je ubijan i van logora Jasenovac. Pošteđen je tek dio tzv. "bijelih Cigana" iz BiH, koje su štitili njihovi susjedi muslimani.

Popis stanovništva 1931. zabilježio je oko 15.000 Roma, a popis iz 1948. 405 na području Hrvatske i 445 na području BiH. Popisi Roma su dosta nepouzdani, jer su prije rata bilježeni vjera (a Roma tri vjere) i materinji jezik (a mnogi su rekli da je srpskohrvatski, pa ih ne prepoznajemo kao Rome; osobito je to bilo u BiH), a poslije rata su se neki izjašnjavali da su neke druge nacionalnosti. Ipak je to osnovni okvir za procjenu broja žrtava - donja granica. (str. 56-57)

U knjizi je također dat "Izbor iz bibliografije radova o Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj2, str. 356-369, na kojem je 189 naslova.

[hr1u00]

Zoran Oštrić kaže:

Popis stanovništva 1931. zabilježio je oko 15.000 Roma, a popis iz 1948. 405 na području Hrvatske i 445 na području BiH. Popisi Roma su dosta nepouzdani, jer su prije rata bilježeni vjera (a Roma tri vjere) i materinji jezik (a mnogi su rekli da je srpskohrvatski, pa ih ne prepoznajemo kao Rome; osobito je to bilo u BiH), a poslije rata su se neki izjašnjavali da su neke druge nacionalnosti. Ipak je to osnovni okvir za procjenu broja žrtava - donja granica. (str. 56-57)

Vezano za popis , vremenski raspon od 17 godine daje gotovo neupotrebljivu referencu u vidu popisa . zašto ?
Zato što je 17 godina ogroman raspon za nomadski narod , zato što je bila velika kriza koje je strašno pogodila ruralne djelove, zato što su sustavne represije prema romima započele već 1937...sve to nije moglo pozitivno utjecati na ostanak nomadskog naroda a kamoli na povećanje njihova broja.

kad bi imali popis iz 1941. onda bi to nešto i vrijedilo.

Tako da je sigurno njihov broj 1941. na području NDH bio bitno manji nego na popisu 1931. Inače, na trećem poslijeratno popisu roma njihov broj je bio još manji nego na prvom poslijeratnom popisu !

Jedan od ozbiljnijih popisa roma stradalih u NDH navodi brojku od 5 600 (i još 3000 potencijalno roma, no ne i sigurno) - Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima- Jasenovac 1942.

Inače, logor IIIc, bio je veličine cca 400 m2, prema Rifferu 20x20 metara, a prema Izvješću zemaljske Komisije oni su tamo boravili u šatorima. Koliko Roma može tako stati na toliki prostor ...retoričko pitanje...

PS. @Starac, sve čestitke na poslu...Popis je nekonzistentan i kompromitiran.

PPS: Zorane , knjiga na koju se referiraš je ustvari dobar i hvalevrijedan pregled svega već publiciranog i pronađenog u vezi romske problematike. Nećeš tamo naći ništa što objašnjava suludo kompromitirani tzv. Popis.
iako je fascinantna tvoja opsesija za ponavljenje pojmova "knjiga+čitanje"...i pomalo bizarna, nekad pomislim da si te stvari otkrio tek nedavno i to kao jedan od rijetkih na Zemlji...iako naravno znam da si načitan

[Zoran Oštrić]

@hr1u00, citirao sam autore koji su doktori znanosti i koji su godine rada posvetili ovoj problematici. To tome suprotstavljaš nekakava svoja laička razmišljanja, da su Romi navodno negdje otišli. Predlažem ti da to pokušaš razraditi u znanstveni rad, pa negdje objaviti, u časopisu koji se recenzira. Naravno, morat ćeš to napraviti pod svojim pravim imenom.

Citirao sam knjigu:

Danijel Vojak, Bibijana Papo i Alen Tahiri: "Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.", Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Romsko nacionalno vijeće, 2015.

Glavni je autor Danijel Vojak. Za tu knjigu, proučili su dosta arhivske građe koja Narcisi Lengel-Krizman i drugim ranijim istraživačima nije bila na raspolaganju. Ne, to nije samo "pregled svega već publiciranog". Sama ta tvoja primjeda pokazuje da knjigu nisi čitao. Da, ja ću i dalje ponavljati načelo "knjige i čitanje". Staromodan sam, znam.

Danijel Vojak je ranije objavio i knjigu "U predvečerje rata: Romi u Hrvatskoj 1918.-1941.", Zagreb, 2013.. Postoji razlka između mjera represije i sustavnog ubijanja.

Vojak piše da ima još arhiva koje nisu pregledali i u kojima bi se možda moglo naći još dokumenata, o popisu roma 1941. i izvještajima o slanju u lo0gore u svibnju i lipnju 1942., kad je velika vćeina Roma prikupljena i u nekoliko mjeseci likvidirana.

U Jasenovcu se Rome, za razliku od drugih zatočenika, nije službeno bilježilo pojedinačno, već kao dio određenoga "željezničkog vagona" ili su u logor dolazili pješice u dugotrajnim marševima. (Vojak idr., 2015:41) Dio je zatočen u "Jasenovac IIIC". Svjedoci navode da u tom području nije bilo mjesta za spavanje, te su se zatvorenici "ugušili sjedeći". Radili su na Savskom nasipu. Nakon izgladnjivanja uslijedile su masovne likvidacije. Dio je bio prisiljen pjesmom i svirkom zabavljati ustaše i druge logoraše. Dio je bio zatočen u selu Uštica u iseljenim srpskim kućama, a zatim premješten u prekosavsko selo Gradina, u kojemu su se provodile najmasovnije likvidacije. (Vojak idr., 2015:42)

Dakako, ponavljat ću i to, da postoji očita ideološka motivacija u bijesnim pokušajima da se negira pojedinačni popis žrtava.

30. rujna 1942. fra Dominik Mandić iz Rima poslao je izvješće Jurju Šuteju, u kojem piše o deportaciji u logor 20.000 Roma iz Hrvatske, a ostali su poštećeni samo »bosanski cigani muslimani« jer »ne daju ih muslimani«. (Vojak idr., 2015:40)

Popis poznatih deportacija, sačuvani izvještaji: oko 400 iz Zemuna, 127 iz Ogulina, oko 2000 iz Županje, 1605 iz Vukovara, 1154 iz Vinkovaca idr. (Vojak idr., 2015:36-37)

Kao što sam i prije napisao: osim deset očitih tipferele s godinom rođenja, jedino što može biti sporno jesu li neki ljudi ubijeni baš na području Grupe logora Jasenovac, ili možda negdje drugdje.

[mozak_free]

Zoran Oštrić kaže:

U Jasenovcu se Rome, za razliku od drugih zatočenika, nije službeno bilježilo pojedinačno....

Dakako, ponavljat ću i to, da postoji očita ideološka motivacija u bijesnim pokušajima da se negira pojedinačni popis žrtava.

....jedino što može biti sporno jesu li neki ljudi ubijeni baš na području Grupe logora Jasenovac, ili možda negdje drugdje.

Dakle. Ne znaju se imena, ne zna se broj i ne zna se gdje su i kada i dali su uopće bili ubijeni i dali su slučajno preživjeli. Kako su i zašto došli onda na specifičan popis jasno definiranog i ograničenog sadržaja?

I tako. Oštriću, upravo si pokazao jedan "bijesni pokušaj da se negira pojedinačni popis žrtava" tako što si napisao ovu gore posljednji rečenicu kojom doslovno kažeš:

ili možda negdje drugdje

Popis ne štima. Točka. Ni ti ne vjeruješ u njega.

P.S.
Oštriću, nisi VIDOVITI MILAN da dijeliš Ad Hitlerum argumente o motivaciji nickova na interenetu.

Moj autoritet postoji samo unutar onoga što napišem pod ovim nickom ovdje, a nick označava slobodu i nazavisnost misli i neopterećenost i nesputanost ideologijama.

[Zoran Oštrić]

U logorima u Njemačkoj Rome se također nije pojedinačno bilježilo. Tamo postoji još veći raskorak između broja žrtava za koje se znaju ime, prezime i ostali osnovni podaci, i stvarnog broja žrtava, o čemu procjene jako variraju. O tome vidi:

(Pecnik, 2007)
Jaroslav Pecnik: "Povijest na margini", 'Zarez', Zagreb, br. 208, 14. 06. 2007., http://www.zarez.hr/208/kritika1.html (Prikaz knjige: Rajko Đurić: "Istorija Roma, pre i posle Aušvica"; Politika, Beograd, 2006.


Gore sam naveo da knjiga Vojak i dr. donosi niz novih dokumenata o popisima Roma i o njihovim deportacijama. Postoje sačuvani neki izvještaji režima NDH o prikupljanju Roma i slanju u Jasenovac. Za neke nema popisa imena.

Npr. iz Redarstva Zemun je sačuvana samo brzojavka od 2. lipnja 1942. da Redarstvo »ima odpremiti oko 400 Cigana u JASENOVAC«, za što je potrebno 200 domobrana. (Vojak idr., 2015:130, Prilog 38 - dokument je pronađen u Historijskom mozeju BiH).

U sačuvanoj arhivi Velike Župe Posavje (Državni arhiv u Slavonskom Brodu), postoji izvještaj "Kontrolni nalaz" o vjerskom sastavu stanovništva početkom listopada 1942., gdje se navodi za obćinu Bošnjaci »Početkom mjeseca lipnja o.g. prikupljeno je 419 cigana i odpremljeno u sabirne logore«; za obćinu Pos. Podgajci navodi se da je tijekom ljeta pokupljeno i odpremljeno u sabirne logore 135 cigana grkoiztočne vjeroizpovijesti, idr.. (Vojak idr., 2015:162-164, Prilog 48)

Za većinu područja NDH ne postoje sačuvani izvještaji (iako se možda još neki kriju u dosad nepregledanim arhivama). Kako su sačuvani neki popisi Cigana napravljeni 1941., vjerojatno je da su većina njih 1942. pokupljeni i poslani u Jasenovac. Npr. popis 29. srpnja 1941. na području Banja Luke 442 imena (Vojak idr., 2015, str. 131-141 - prilog 39).

Postoji izvještaj fra Dominika Mandića, koji valjda nije podlegao komunističkoj propagandi (izvještaj je u Vatikan vjerojatno došao nekim crkvenim komunikacijskim kanalima), od 30. rujna 1942, o 20.000 deportiranih i likvidiranih Roma.

Postoje sačuvane naredbe ustaškoga režima od 19. i 20. svibnja da se svu Romi pokupe i upute u logor Jasenovac. Postoji niz izvještaja da je to i obavljeno. Postoji niz svjedočenja iz Jasenovca što je s njima bilo.

I sad, ako netko iz svega toga zaključuje

Dakle. Ne znaju se imena, ne zna se broj i ne zna se gdje su i kada i dali su uopće bili ubijeni i dali su slučajno preživjeli

, ili nateže kako je Roma na području NDH 1941. bilo puno manje nego 1931. (za što nisam vidio da netko od istraživača spominje) ili se naprosto toliko inati oko diskusije koliko su ustaše bili efikasni u hvatanju i likvidaciji Roma, kao da je to važnije od činjenice da su organizirali pokolj i pobili skoro sve kojih su se dočepali – onda je motivacija nažalost jasna.

O tvrdnji da je knjiga Vojak i dr. (2015) samo "pregled svega već publiciranog", riječima jednog recenzenta: »Položaj i stradanje Roma u NDH još uvijek je historiografski nedostatno istražena tema koja se nalazila na marginama istaživanja stradalništva drugih etničkih skupina (Židovi, Srbi). Ova knjiga dopunjuje i produbljuje dosadašnje spoznaje o toj temi, a zbog svoje dokumentarne podloge predstavljat će nezaobilazan rad za daljnja istraživanja stradanja i sudbine Roma u NDH.« (Dr. sc. Zlatko Hasanbegović)

Neću više o problematici Roma u NDH. Vjerujem da to zaslužuje i poseban topic, kad sredim bilješke.

[hr1u00]

@Zorane,
prvo bih te zamolio kad me citiraš da to napraviš pismeno i korektno.
Dakle, kad ja kažem "pregled svega već publiciranog i pronađenog u vezi romske problematike" onda tako treba i citirati.

E sad, što se tiče pisma fra Dominika Mandića - to nije novo pronađeni dokument nit je novo publicirani.
Taj dokument, kao i ostala pisma fra Mandića su davno pronađena, a publicirana su prije cca 35 godina.

Dalje, prvo kad citiraš dio tog pisma vezano za ubijenih 20 000 roma 1942., opet ti kažem da bi trebao korektno citirati ili barem vjerodostojno prenijeti izjavu.
A ona započinje sa "Izvješćuju me...", pri čemu ne znamo tko su mu izvori , od kada je informacija, i jesu li izvori vjerodostojni...
Ali danas znamo da u Jasenovcu nije ubijeno 20 000 roma, nit je moglo biti toliko ubijeno, niti ih je toliko bilo na području Hrvatske.
Dakle, znamo da su mu podaci iz tih izvora u tom slučaju bili netočni i to debelo netočni.

Dalje, možda je zgodno spomenuti da već u sljedećoj rečenici Mandić kaže da su zadnjim kontigentom 12. kolovoza 1942. gotovo svi židovi otpremljeni s područja NDH i da ih je ostala tek nekolicina u Jasenovcu.
proizlazi jasan zaključak iz te informacije da židovi nisu masovno likvidirani u Jasenovcu ?!

Nisam siguran da gledamo u istu knjigu - ova o kojoj ja govorim je vrijedno djelo/zbirka objavljene, pronađene i publicirane arhivske i muzejske građe o temi.

[Zoran Oštrić]

Kratak odgovor o zamjerkama na točno citiranje. Inače, samu tematiku stratadnja Roma u NDH i u Jasenovcu smo apsolvirali.

Bilo je napisano »pregled svega već publiciranog« i to sam točno citirao. Dodatak »i pronađenog« ne mijenja smisao onoga što si napisao o knjizi; ostaje da si pogriješio: ta knjiga nije samo pregled. Po riječima jednog od recenzenata, koji je u javnosti poznatiji kao političar nego kao povjesničar, »Ova knjiga dopunjuje i produbljuje dosadašnje spoznaje« (dr. sc. Zlatko Hasanbegović, preneseno na zadnjoj strani korica).

Nisam ni tvrdio da je dopis fra Dominika Mandića novopronađen - samo se spominje u knjizi. Nisam ga ni citirao, nego samo spomenuo. Naravno da Mandić kaže "Izvješćuju me", kako bi drugačije ista mogao znati kad živi u Rimu? Kako hapisah, o tome su ga izvjestili iz NDH. Naravno da to samo po sebi ne dokazuje ništa, ali se slaže s drugim izvorima.

Ovdje je bila rasprava o Romima i tu sam rečenicu spomenuo. Prema svim izvorima, velika većina Roma je stvarno pobijena u proljeće i ljeto 1942.. S Židovima je kompliciranije. Najveći broj njihovi žrtava je također bio pobijen 1942.. Uz odvedene u Jasenovac i druge logore i ubijene u zatvorima idr., Njemačka je u suradnji s vlastima NDH organizirala dvije velike akcije prikupljanja Židova i slanja u logore na području Reicha, u kolovozu 1942. i svibnju 1943.; Mandić je bio izvješćen o ovoj prvoj akciji. U te dvije akcije je bilo deportirano između 7.219 i 7.733 osoba. Na području NDH od ustaša je ubijeno između oko 21.000 i oko 23.000 Židova. (O tome Ivo Goldstein: "Holokaust u Zagrebu", Zagreb, 2001, 424–435, 465–476..

[Starac Vjest]

Imali smo ovdje npr. diskusiju o Romima s tog popisa, koji su naravno najteži za pojedinačno popisivanje zbog svog načina života, ali je njihov slučaj u NDH prilično jednostavan i poznat iz dokumenata, te obrađen u dvije znanstvene monografije objavljene u posljednjih 15-ak godina.

Na koje monografije ciljas? Lengel-Krizman i Vojak? Knjige za koje si nas samo izvjestio da si ih procitao. Daj ih malo detaljnije recenziraj ovdje, umjesto citata Hasanbegovica.

Znamo što je ustaški režim napravio: sve su ih u tijeku 2-3 tjedna u svibnju i lipnju 1942. pohapsili, odveli u Jasenovac (Logor III) i gotovo svi su pobijeni ili ostavljeni da umru u slijedećih nekoliko mjeseci.

Jesi li ti to upravo postao revizionist JUSP-ovog poimenicnog popisa?

(To je razlika prema nacizmu: istrebljenje je stvar taktike, nije cilj sam po sebi. Cilj je ukinuti buržuaziju, a ne pobiti buržuje. Istrijebi se buržuje i aristokraciju da ih više ne bude, da bi radnici i seljaci mogli sami sobom upravljati, a ne zbog toga što oni po prirodi jesu. Netko može i prestati biti buržuj i tada biti prihvaćen kao drug. Nacizam pak proklamira da su ljudi po prirodi nejednaki, da neke rase trebaju biti gospodari, druge sluge a treće biti istrebljene.)

Ovako komunisti sebi tepaju vec sto godina (1917-2017). Samo sto ja vidim da je "body count" komunista "all time high". Nitko u povijesti nije pobio ljudi niti priblizno kao komunisti.

Gore sam spomenuo kako moderni sljedbenici ustaša pokušavaju "oprati" svoje uzore, uz jednostavnu metodu: svi, koji kažu nešto što njima ne odgovara - lažu.

Kad bi bio barem mrvu samokritican, uvidio bi upravo ti uporno ponavljas rijec "laz" za sve ono sto ti ne odgovara. I to od prve do zadnje stranice ove teme. Kaze lijepo poslovica: Vidi iver u tuđem, a ne vidi balvan u svom oku!

Imali smo ovdje diskusiju o "Jasenovačkoj djeci" i konkretno o "Dnevniku Diane Budisavljević" i drugim izvorima (uključujući svjedočenja časnih sestara koje su brinule o djeci spašenih iz Jasenovca, knjige koje je objavila "Kršćanska sadašnjost" idr.)

https://www.forum.hr/showthread.php?p...67&postcount=5

Akcijom spašavanja djece iz logora smrti bilo je obuhvaćeno 12.623 djece. Mnoga su bila u na samrti i njih 3.254 je umrlo. Sve to u par mjeseci 1942..

Neki od nas, koji se bavimo objektivnom istinom, suzbijali smo laži četničke propagande da su časne sestre mučile i čak ubijale djecu.

Za sad mi je fokus na 1941. i 1942. i romskim zrtvama, kao i rjesenju dileme o klonovima. Zelim to zavrsiti prije nego krenem dalje. Srpske zrtve, pogotovo djecu sa Kozare, Dragoja Lukica i njegove brojke, cu obraditi kasnije. Vec vidim cu opet dobiti epitet sljedbenika ustaskih krvoloka i kretena! ah well...

[Zoran Oštrić]

Komentari #97-99 su ponavljanje već ranije rečenog i pobijenog. Koga zanima, neka pogleda prve tri stranice ove teme.

O genocidu nad Romima, što je ovdje postala glavna tema, vidi #59, #61 i #63.

[pilot program]

Zoran Oštrić kaže:

Komentari #97-99 su ponavljanje već ranije rečenog i pobijenog. Koga zanima, neka pogleda prve tri stranice ove teme.

O genocidu nad Romima, što je ovdje postala glavna tema, vidi #59, #61 i #63.

Poimenični popis romskih žrtava je optužba a ne dokaz. Samo u komunističkoj glavi se optužbu poistovjećuje s dokazom.

Dokaz izgleda ovako:
https://inavukic.files.wordpress.com...jama-kosti.jpg

[Zoran Oštrić]

pilot program kaže:

Poimenični popis romskih žrtava je optužba a ne dokaz. Samo u komunističkoj glavi se optužbu poistovjećuje s dokazom.

Ma da. Ni za holokaust nad Židovima i Romima (i, usput, homoseksualcima i duševnim bolensicima) u nacističkoj Njemačkoj isto, eto jelte, nema dokaza.

Postoje stotine svjedoka koji su rekli nešto ovakvo:"ovdje je bio romsko naselje, ustaše su došli i sve ih odveli i nitko nikada više o njima nije čuo".

Postoji desetine dokumenata tijela tzv. NDH u kojima piše ovako nešto: "u toj-i-toj općini pohapšeno 150 Roma i upućeno u jasenovac". Dio tih sačuvanih dokumenata sadrži popise imena, a drugi dio ne.

Postoje desetine svjedočenja da su oni u Jasenovcu pobijeni.

Postoji popis stanovništva, da je na teritoriji današnje Hrvatske 1931. bilo 15.000 Roma (broj je sigurno veći, jer su neki kao materinji jezik navodili "srpskohrvatski"), a 1948. manje od tisuću.

To su dokazi na svakom sudu. I ti to znaš.

[pilot program]

Zoran Oštrić kaže:

Ma da. Ni za holokaust nad Židovima i Romima (i, usput, homoseksualcima i duševnim bolensicima) u nacističkoj Njemačkoj isto, eto jelte, nema dokaza.

Postoje stotine svjedoka koji su rekli nešto ovakvo:"ovdje je bio romsko naselje, ustaše su došli i sve ih odveli i nitko nikada više o njima nije čuo".

Postoji desetine dokumenata tijela tzv. NDH u kojima piše ovako nešto: "u toj-i-toj općini pohašeno 150 Roma i upućeno u jasenovac". Dio tih saćuvanih dokumenata sadrži popise imena, a drugi dio ne.

Postoje desetine svjedočenja da su oni u Jasenovcu pobijeni.

Postoji popis stanovništva, da je na teritoriji današnje Hrvatske 1931. bilo 15.000 Roma (broj je sigurno veći, jer su neki kao materinji jezik navodili "srpskohrvatski"), a 1948. manje od tisuću.

To su dokazi na svakom sudu. I ti to znaš.

To se smatra dokazom samo na političkom sudu. Popis žrtava je formalno govoreći samo i isključivo dio optužnog materijala u svakom nemontiranom procesu.

Kada bi popis bio dio dokaznog materijala u standardnoj proceduri, tada ti ne bi imao mogućnost obrane od nekakve lažne optužbe koja bi tebe optužila za ubijanje npr. 30 ljudi ukoliko bi optužnica sadržavala imena ubijenih.

Komunistička optužnica jeste dio montiranog procesa koji ne posjeduje ni jedan valjani dokaz. A obzirom da se radi o optužbi za masovna ubijanja, nepostojanje masovnih dokaza je samo po sebi dokaz lažnosti optužbe.

Odnosno, kao što ti ne bi morao dokazivati svoju nevinost kada bih te ja lažno optužio za ubijanje 30 ljudi, tako nitko ne mora dokazivati svoju nevinost od optužnice koja se zasniva samo na nekakvom popisu.

Komunisti su čitavu situaciju okrenuli naglavačke, no to ipak dugoročne ne može proći.

[Zoran Oštrić]

Kliofest

[PREDSTAVLJANJE PROJEKTA]

U četvrtak, 10. svibnja 2018., od 10.15 do 11.00 sati u NSK, održat će se predstavljanje projekta Stradanje Roma u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu: dokumenti, sjećanja, obrazovanje.

Sudjeluju: Neven Kovačev, Goran Lapat, Ivo Pejaković i Danijel Vojak (voditelj projekta).

[Zoran Oštrić]

Poziv na konferenciju “Samudaripen – stradanje Roma i Sinta u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata s posebnim osvrtom na stradanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”

Spomen-područje Jasenovac uz podršku Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” organizira međunarodnu znanstvenu konferenciju “Samudaripen – stradanje Roma i Sinta u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata s posebnim osvrtom na stradanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. Znanstvena konferencija održat će se u Jasenovcu 19. svibnja 2018. g., a ona ima materijalnu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zastupnika Veljka Kajtazija, Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ” Kali Sara”, Goethe – Instituta Hrvatske.

Povod za organiziranje Konferencije je naredba od 19. svibnja 1942. o deportaciji Roma iz Nezavisne Države Hrvatske u jasenovački koncentracijski logor što je označilo središnji trenutak njihovog stradanja u navedenoj državi (Samudaripen).(…)

Organizacijski odbor Konferencije predlaže sljedeće tematske cjeline:

1. Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941 . – 1945.

2. Stradanje Roma i Sinta u europskim zemljama za vrijeme Drugog svjetskog rata.

3. Romi u jasenovačkom koncentracijskom logoru.

4. Romi u logorima u drugim europskim zemljama.

5. Terminologija stradanja Roma: Samudaripen, Romski holokaust, Porajmos.

Potrebno je napomenuti kako je predviđeno izdavanje znanstvene publikacije s radovima sa znanstvene konferencije.

Za izlagače izvan Republike Hrvatske predviđeno je pokrivanje troškova puta i smještaja. Za izlagače iz Republike Hrvatske podmiriti će se troškovi puta.

Organizacijski odbor Konferencije: Ivo Pejaković (Spomen – područje Jasenovac); Danijel Vojak (Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”), Alen Tahiri univ.spec.pol., doktorand Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Suzana Krčmar, predsjednica Saveza Roma u RH ”Kali Sara”.

[kiseli1]

Determining the number of Roma victims in Croatia is no simple task, in large part because even the number of Roma in pre-war Croatia (and Yugoslavia) is still debated. In Yugoslav historiography, it is argued that there were anywhere from 26,000 to 40,000 Roma in the territory of the Independent State of Croatia in 1941, most of whom were subsequently murdered in the Jasenovac camp system.5 According to the Yugoslav census of March 1931, the last prewar Yugoslav census, which used religion as its main criterion for recording the population, there were approximately 70,000
persons who registered themselves under the category “other and unknown” religion or “without confession.” It is likely that most Roma were recorded in this category.However, since there were Roma who were nominally Serbian Orthodox, Muslim, and Roman Catholic, it is possible that some registered under those categories in 1931. Of the 70,000 persons in this category, approximately 31,000 lived in those territories that subsequently formed part of the Independent State of Croatia (Croatia, Bosnia-Herzegovina, Srijem): 11,272 in Bosnia-Herzegovina (i.e., Drina and Vrbas provinces)
and 20,528 in Croatia (i.e., Sava and Primorje provinces)

izvor: "Persecution of Roma-Sinti in Croatia, 1941–1945"Mark Biondich

slicne brojeve spominje i A.Korb u
"Ustasa Mass Violence Against Gypsies in Croatia 1941-1942"

Literatura o likvidaciji Romske populacije u hrvatskom raju, nije bas tako mala :

ACKOVIĆ, Dragoljub (1994). Stradanja Roma u Jasenovcu, Beograd, ABC Glas, 173 p.

ACKOVIĆ, Dragoljub (1995). Ma bister. Roma suffering in Jasenovac Camp, Belgrade, Museum of the Victims of Genocide, Roma Culture Center, 117 p.

ACKOVIĆ, Dragoljub (1996). Roma Genocide in Jasenovac Camp, Belgrade, The Museum of the Victims of Genocide, Rrominterpress, 280 p.

ACKOVIĆ, Dragoljub (2001). Ubili su istinu o nama, Beograd, Rrominterpress, 158 p.

ACKOVIĆ, Dragoljub (1986). « Suffering of Roma in Yugoslavia in Second World War », Giessener Hefte für Tsiganologie, 3, p. 128-134.

ACKOVIĆ, Dragoljub (1997). Oni su ubili njegove oči, Beograd, Rrominterpress, 605 p.

ACKOVIĆ, Dragoljub (2006). « Suffering of the Roma in Jasenovac », in Barry LITUCHY, ed., Jasenovac and the Holocaust in Yugoslavia. Analyses and Survivors’ Testimonies, New York, Jasenovac

Research Institute, p. 53-62.

BIONDICH, Mark (2002). « Persecution of Roma-Sinti in Croatia, 1941-1945 », in United States Holocaust Memorial Museum, ed., Roma and Sinti. Under-Studied Victims of Nazism, Washington, United

States Holocaust Memorial Museum. Center for Advanced Studies, p. 33-47.

BULAJIĆ, Milan (1992). « Ustaški zločini genocida protiv Cigana (Roma) u Drugom svjetskom ratu », in Miloš MACURA, ed., Razvitak Roma u Jugoslaviji: problemi i tendencije, Beograd, Srpska akademija

nauka i umetnosti,p. 1-52.

BULAJIĆ, Milan (1994). Tudjman’s “Jasenovac myth”. Genocide against Serbs, Jews and Gypsies, trad. Miroslava Janković, Belgrade, Stručna knjiga, 106 p.

BULAJIĆ, Milan (1999). Jasenovac: ustaški logori smrti: srpski mit? Hrvatski ustaški logori genocida nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd, Muzej žrtava genocida, 863 p.

BUNJAC, Branimir (2007). « Svjedočanstva Roma iz Međimurja o razdoblju 1941.-1945. », in Vv. AA., ed., Međimurje u Drugom svjetskom ratu: zbornik radova, Čakovec, Povijesno društvo Međimurske

županije, p. 335-360.

BUNJAC, Branimir (2011). « Mjesta stradanja Roma u Međimurju u Drugom svjetskom ratu », Radovi Zavod za hrvatsku povijest, 43, p. 373-398.

DEDIJER, Vladimir, NIEMIETZ, Gottfried (1988). Jasenovac, das jugoslawische Auschwitz, und der Vatikan, Freiburg, Ahriman, 272 p.

DIRICCHARDI-MUZGA, Rinaldo, ed. (2011). Tudi Bog je Umaknil Svoj Pogled od Ciganov/Romov: Naci Holokausta,Berša Bibahtalipe Romenghere, Ljubljana, Društvo Romski informacijski center Slovenije

Anglunipe, 230 p.

DIZDAR, Zdravko (2002). « Ljudski gubici logora “Danica” kraj Koprivnice 1941. - 1942. », Časopis za suvremenu povijest, 34:2, p. 377-407.

DULIĆ, Tomislav (2006). « Mass Killing in the Independent State of Croatia, 1941–1945: A Case for Comparative Research », Journal of Genocide Research, 8:3, p. 255-281.

FINGS, Karola, LISSNER, Cordula, SPARING, Frank (1992). “… Einziges Land, in dem Judenfrage und Zigeunerfrage gelöst.” Die Verfolgung der Roma und Sinti im faschistisch besetzten Jugoslawien 1941-

1945, Köln, Rom e.V,140 p.

HALITI, Bajram (1997). Romi narod zle kobi (Romi budućnost: svih), Priština, Pergament, 332 p.

HREČKOVSKI, Slavica (1985). « Progoni i deportacije slavonskih Roma u koncentracioni logor Jasenovac », in Dobrila BOROVIĆ, ed., Okrugli stol 21. travnja 1984, Materijali s rasprave, Jasenovac,

SPJ, biblioteka Poruke, p. 35-38.

IVEZIĆ, Mladen (2003). Jasenovac: brojke, Zagreb, Mladen Ivezić, 217 p.

JEVTIC, Elizabeta (2004). Blank Pages of the Holocaust: Gypsies in Yugoslavia during World War II, Master Thesis,Brigham, Brigham Young University, 163 p.

KLJAKIĆ, Slobodan (1991). A Conspiracy of Silence. Genocide in the independent State of Croatia and concentration camp Jasenovac, Belgrad, Ministry of Information of the Republic of Serbia, 47 p.

KORB, Alexander (2013). Im Schatten des Weltkriegs. Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945, Hamburg, Hamburger Edition, 510 p.

KORB, Alexander (2013). « Ustaša Mass Violence Against Gypsies in Croatia, 1941-1942 », in Anton WEISSWENDT,ed., The Nazi Genocide of the Roma: Reassessment and Commemoration, London, Berghahn

Books,p. 72-95.

LENGEL-KRIZMAN, Narcisa (2003). Genocid nad Romima. Jasenovac 1942, Jasenovac, Zagreb, Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 168 p.


LENGEL-KRIZMAN, Narcisa (2006). « Genocid nad Romima - Jasenovac 1942 », in Tea BENČIĆ RIMAY, ed.,Spomen područje Jasenovac, Jasenovac, Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, p. 154-169.

MILETIĆ, Antun (1986). Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenta, 3 vol., Beograd, Narodna knj.,Jasenovac, Spomen-područje, 2000 p.

MILOŠEVIĆ, Slobodan D. (1981). Izbjeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941 – 1945, Beograd,ISI, Narodna knjiga Bgd, 394 p.

PUXON, Grattan (1985). « Artuković e il campo di concentramento di Jasenovac », Lacio Drom, 4, p. 36-39.

REINHARTZ, Dennis (1991). « Damnation of the Outsider: the Gypsies of Croatia and Serbia in the Balkan Holocaust, 1941-1945 », in David A. CROWE, John KOLSTI, eds., The Gypsies of Eastern Europe,

Armonk,M.E. Sharpe, p. 81-92.

REINHARTZ, Dennis (2006). « The genocide of the Yugoslav Gypsies », in Donald KENRICK, ed., The Gypsies during the Second World War. 3, The Final Chapter, Paris, Hatfield, Centre de recherches

tsiganes, University of Hertfordshire, p. 47-86.

REINHARTZ, Dennis (1999). « Unmarked graves: The destruction of the Yugoslav Roma in the Balkan Holocaust,1941-1945 », Journal of Genocide Research, 1:1, p. 81-89.

ŠKILJAN, Filip (2009). « Genocid nad Srbima, Romima i Židovima u kotaru Nova Gradiška tijekom Drugog svjetskog rata », Tokovi istorije : časopis Instituta za noviju istoriju Srbije, 3, p. 33-62.

ŠKILJAN, Filip (2009). « Odnos ustaške vlasti na Kalniku i u potkalničkom kraju prema Srbima, Židovima i Romima 1941. godine », Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, 11:1, p. 91-103.

ŠKILJAN, Filip (2010). « Stradanje Srba, Roma i Židova u virovitičkom i slatinskom kraju tijekom 1941. i početkom 1942. godine », Scrinia Slavonica, 10, p. 341-365.

YELINEK, Yeshayahu (1986). « Muslims of Bosnia and Herzegovina and other National Minorities in the Second World War », MORESHET. The Journal for the Study of the Holocaust and Antisemitism, 41, p.

79-96. [in Hebrew]

[Zoran Oštrić]

Za informaciju, kopipejstam ovdje sve moje bilješke uz studiju iz 2015. koju sam spominjao. Moguće je da sam napravio poneku grešku praveći bilješke, isto tako da nisam zabilježio nešto bitno, a knjigu nemam kod sebe, ali svakako je, vjerojem, korisno.


(Vojak i dr., 2015.)
Danijel Vojak, Bibijana Papo i Alen Tahiri: "Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.", Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Romsko nacionalno vijeće, 2015.


Ranija knjiga
Danijel Vojak: "U predvečerje rata: Romi u Hrvatskoj 1918.-1941.", Zagreb, 2013.


I. Danijel Vojak: "Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj", str. 17-60.

II. Voja, Pap, Tahiri: dokumenti
str. 61-352

III. Danijel Vojak: Izbor iz bibliografije radova o stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, str. 353-370

IV. Sažeci


U članku objavljenom 23. kolovoza 1936. u glasilu HSS-a "Hrvatski dnevnik" opisuje se nacistička politika prema Romima (smještanje u logore, prisilna sedentarizacija, prisilni rad, sterilizacija) kao dobar primjer za ugled (Vojak idr., 2015:24-25); oni su »pod benevolentnim nadzorom oružništva, koje im rado daje savjete« (Vojak idr., 2015:25)

MUP NDH - Upute o popisivanju Roma 3. srpnja 1941.. (Vojak idr., 2015:29)

Likvidacije Roma započele su krajem srpnja 1941. ubijenjem 15 Roma u Ivanić Jarku kod Karlovca. (Vojak idr., 2015:31) Dalja povremena masovna ubijanja 1941.-1942. (Vojak idr., 2015:31-32)

neki su Romi deportirani u Jasenovac i prije odredbe od 19. svibnja ¸1942, kada započinje njihova sustavna deportacija. Niz primjera deportacija nekoliko desetina ili stoina. (Vojak idr., 2015:32-33)

Okružnicom MUP i odredbom Ustaške nadzorne službe od 19. svibnja 1942. propisano je prikupljanje svih Roma u NDH. Vrhovno oružničko zapovjedništvo 20. svibnja izdaje naredbu da se preprate u Jasenovac. (Vojak idr., 2015:33-34)

Govorili su im da će ih naseliti na prazna srpska imanja, na Kosovo, transportirati u Rumunjsku isl.. (Vojak idr., 2015:35-36)

Popis poznatih deportacija, sačuvani izvještaji: oko 400 iz Zemuna, 127 iz Ogulina, oko 2000 iz Županje, 1605 iz Vukovara, 1154 iz Vinkovaca idr. (Vojak idr., 2015:36-37)

Večina pokupljenih je mirno odlazila. Neki su se suprostavljali. Neki su se bezuspješno pokušavali spasiti dokazujući da su katoličke vjere, za što su dobivali potvrde od svećenika. Dio se spasio bijegom i kasnije pridružio partizanskom pokretu. (Vojak idr., 2015:38)

Nikola Moscatello, savjetnik Kraljevskog poslanstva Jugoslavije u Vatikanu, u izvještaju o prilikama u Hrvatskoj 28. rujna 1942. piše da je oko 20.000 Roma uhićeno i deportirano u jasenovački logor, gdje su pobijeni. Dio je odveden na rad u Njemačku, a pošteđeni su samo bosanski muslimanski Romi. Navodi da su većina deportiranih bili rimokatoličke vjeroispovijesti te su bili "glasači dr. Mačeka". (Vojak idr., 2015:39-40)

30. rujna 1942. fra Dominik Mandić iz Rima poslao je izvješće Jurju Šuteju, u kojem piše o deportaciji u logor 20.000 Roma iz Hrvatske, a ostali su pošteđeni samo »bosanski cigani muslimani« jer »ne daju ih muslimani«. (Vojak idr., 2015:40)

Dio "mladih i zdravih" Roma poslan je na rad u Njemački Reich, i nakon rata su se vratili. (Vojak idr., 2015:40)

U Jasenovcu se Rome, za razliku od drugih zatočenika, nije službeno bilježilo pojedinačno, već kao dio određenoga "željezničkog vagona" ili su u logor dolazili pješice u dugotrajnim marševima. (Vojak idr., 2015:41) Dio je zatočen u "Jasenovac IIIC". Svjedoci navode da u tom području nije bilo mjesta za spavanje, te su se zatvorenici "ugušili sjedeći". Radili su na Savskom nasipu. Nakon izgladnjivanja uslijedile su masovne likvidacije. Dio je bio prisiljen pjesmom i svirkom zabavljati ustaše i druge logoraše. Dio je bio zatočen u selu Uštica u iseljenim srpskim kućama, a zatim premješten u prekosavsko selo Gradina, u kojemu su se provodile najmasovnije likvidacije. (Vojak idr., 2015:42)

Većina svjedoka slaže se da je većina romskih zatočenika ubijena u svega nekolikom mjeseci. Grupa od stotinjak cigana iz Like činila je "Grupu D". Njih su ustaše koristili za ubijanje i sahranjivanje logoraša idr.. Stanovali su u seoskim kućama i "opijali se do besvjesti". Logorske su ih vlasti sve pobile početkom 1945.. (Vojak idr., 2015:43)

"Bijeli cigani" u BiH: popisivanje cigana na području Tešnja u srpnju 1941. izazvalo je rakciju dijela muslimana. Osnovana je Komisija, u kojoj su istaknuti muslimanski intelektualci. Ona je uskoro pred vlast NDH iznijela elaborat, u kojem se tvrdi da se "Bijeli Cigani" moraju smatrati sastavnim dijelom muslimanskog stanovništva i sasvim "asimiliranim", "pohrvaćenim", arijcima. Krajem kolovoza 1941. vlasti NDH su naredile zaustavljane popisa "Bijelih Cigana". Neuspješno se pokušalo zaštititi i pravoslavne Rome, za koje se navodi da su rumunjskog porijekla i da bi njihovo ubijanje moglo izazvati problem s Rumunjskom. (Vojak idr., 2015:44)

U svibnju 1942. su počele i deportacije "Bijelih Cigana", protiv čega su sastavili Rezoluciju 27 uglednih muslimana iz Zenice. (Vojak idr., 2015:45) Izgleda da se ipak samo manji dio njih spasio. (Vojak idr., 2015:46-47)

Dio Roma se pridružuje partizanskom pokretu i surađuje s njim već od početka 1942., a neki i ranije. Grupa pobjegla iz Jasenovca. Vladimir Dedijer u "Dnevniku" srpanj 1943. spominje "četu Cigana" na Baniji, u sastavu 17. brigade, koji su se hrabro borili. (Vojak idr., 2015:47-50) S druge su strane neki Romi streljani kao špijuni i doušnici. (Vojak idr., 2015:51-52)

[Zoran Oštrić]

Ovaj tekst iz 2007. dostupan je na http://www.zarez.hr/clanci/povijest-na-margini. Autor, Jaroslav Pecnik, opsežno prikazuje i komentira knjigu Rajka Đurića. Ovdje prenosim dijelove.


"Zarez", Zagreb, br. 208, 14. 06. 2007.

KRITIKA

Povijest na margini

Jaroslav Pecnik


Rajko Đurić: "Istorija Roma, pre i posle Aušvica"; Politika, Beograd, 2006.


U zaključku svog historiografskog djela o Romima, Đurić napominje kako su Romi uvijek bili žrtve, bez ogleda na to jesu li se nalazili na strani pobjednika ili gubitnika, naprosto stoga što je upravo kulturna paradigma biti, a ne imati bitno odudarala od dominantnih vrijednosti i društvenih i kulturoloških obrazaca, koje su nametale vladajuće državne, partijske ili crkvene institucije u Europi

Istorija Roma Rajka Đurića, rezultat je tridesetogodišnjeg obimnog i sustavnog, povijesno-sociologijskog istraživanja o danas najmnogoljudnijem narodu (12 milijuna) koji živi u dijaspori (…)

Njihova je povijest stravična ilustracija permanentnog društvenog, kulturnog, gospodarskog, socijalnog, političkog i svakog inog marginaliziranja (…)

Za Rome i Sinte pravi pakao počinje nakon nacističke okupacije Poljske (…)

broj ukupnih romskih žrtava nacifašističkog ludila do današnjeg je dana predmet sporenja. (…) precizno utvrđivanje broja žrtava naprosto je nemoguće, jer se Romi i Sinti, deportirani u logore smrti, nisu popisivali poput primjerice Židova, nego je logorska administracija brojala samo broj vagona u kojima su bili dopremljeni i iz kojih su u pravilu izravno išli u plinske komore (…)

Kada govori o genocidu nad Romima u Hrvatskoj, Đurić se dakako ponajviše bavi žrtvama Jasenovca i taj problem pokušava sagledati kroz analizu različitih publikacija i dokumenata. Poziva se na potresna svjedočenja jasenovačkih uznika, poput Mladena Ivekovića i Nikole Nikolića; povijesna istraživanja Antuna Miletića, Milana Bulajića, čije (pseudo)znanstvene rezultate preuzima bez ikakvih ograda, dok se prema istraživanjima arhivskih dokumenata i građe dr. Narcise Lengel-Krizman u knjizi Genocid nad Romima: Jasenovac 1942. (Jasenovac, Zagreb, 2003.) odnosi krajnje skeptično, a knjigu Tuđmana Bespuća povijesne zbiljnosti, te publikacije pojedinih hrvatskih i(li)srpskih demografa ismijava ili ignorira.

On bespogovorno prihvaća činjenicu da je u kompleksu jasenovačkog logora ubijeno između 500.000 i 600.000 ljudi, a broj romskih žrtava po njemu se kreće od 60.000 do 80.000. (…)

Odgovore na ova teška pitanja pokušala nam je dati knjiga Narcise Lengel-Krizman, naslovljena Genocid nad Romima; Jasenovac 1942. Knjiga je sastavljena od tri cjeline; u prvom se djelu govori o položaju Roma u NDH, te kroz interpretaciju ustaških rasnih zakona zorno ukazuje na tragičnu bilancu smrti, pravu tragediju koja se Romima dogodila u logoru smrti Jasenovac. Drugi dio su dokumenti; bolje rečeno, arhivska građa iz koje je vidljivo kako se i na koji način postupalo prema Romima, a treći dio knjige predstavlja poimenični popis žrtava, osoba romske pripadnosti, sastavljen po današnjoj teritorijalnoj podjeli Hrvatske na županije. (…)

O broju stradalih Roma u NDH postoje različite procjene i kreću se od 7000 do čak 100.000 žrtava. (…)

Usprkos svim manjkavostima pri korištenju izvornog arhivskog materijala, ali i drugih izvora (publicistika, memoaristika, znanstveni radovi i sl.), Krizman je uspjela identificirati ukupno 5611 osoba ubijenih u Jasenovcu, a naznačila je i mogući skupni broj neidentificiranih žrtava (2959), što ukupno iznosi 8570 Roma koji su tragično skončali svoj život u tom logoru. (…)

Iako su Romi već od travnja 1941. bili obuhvaćeni rasnim zakonima, protiv njih nisu primjenjivane represivne mjere, masovna uhićenja i odvođenja u logore sve do svibnja 1942. Do sveobuhvatnog i masovnog odvođenja Roma u Jasenovac dolazi nakon okružnice Ministarstva unutrašnjih poslova, prema kojoj je Ustaška nadzorna služba 19. svibnja 1942. izdala nalog svim župskim redarstvenim oblastima, slijedom kojeg “moraju biti pokupljeni svi Cigani na području svojih kotareva i zatim predani kotarskim oblastima”. Time zapravo započinje, a potom i ubrzo završava “konačno rješenje ciganskog pitanja u NDH”. Uhićenja Roma i njihova masovna deportacija odvijala se od 20. svibnja, pa sve do kraja srpnja 1942. Nakon što su bili deportirani u Jasenovac, bila im je oduzeta sva imovina, ali za razliku od zatočenika drugih nacionalnosti nisu po dolasku u logor bili upisivani u popise. Primjenjivala se tek gruba trijaža; nastojalo ih se obezvrijediti do kraja, pa su logorske vlasti samo računale broje teretnih vagona kojima su dopremljeni u logor. Takva površna evidencija zasigurno je velika prepreka u detaljnijem spoznavanju njihove tragedije i u identifikaciji žrtava romske populacije.

U prvo vrijeme, Romi su bili dopremani u tzv. ciganski logor u selu Uštice. Tijekom deportacija, ustaše su se poslužile varkama; uvjeravali su Rome da ih žele naseliti po napuštenim seoskim imanjima. Naravno, obećanja su bila lažna, a Romi su shvatili što im se sprema tek nakon što su bivali izloženi teškom fizičkom maltretiranju, a posebice nakon što su uslijedila ubijanja Roma u manjim grupama. Ustaše su ih uglavnom ubijale hladnim oružjem, a bili su zakopavani u masovne grobnice u okolici sela. Nakon što su se Romi uvjerili da se nalaze u životnoj opasnosti, pokušali su bježati, ali bezuspješno. Nakon toga, ustaše ih prebacuju skelom preko rijeke Save, u selo Gradinu, koje je zapravo postalo najveće jasenovačko stratište, u kojem su izvršavane masovne likvidacije, ne samo logoraša nego i brojnih grupa deportiraca, koji nikada nisu ni bili smješteni u logor, te nisu evidentirani ni na koji način. U drugoj polovici lipnja, likvidacija Roma poprimila je stravične razmjere, tako da od srpnja 1942. u Jasenovcu gotovo da i nije bilo Roma. Ono malo što ih je preživjelo, bilo je deportirano u njemačke konc logore.

Većina autora s područja bivše Jugoslavije, ali i oni iz inozemstva, procjenjivali su da je u Hrvatskoj bilo pobijeno između 20.000 i 30.000 Roma. V. Žerjavić i B. Kočović, na temelju svojih demografskih istraživanja, iznijeli su podatak o 15.000 stradalih, što je za oko 6000 više od procjena Krizman. Izvjesno je da nikada neće biti moguće precizno rekonstruirati mjesta i utvrditi broj pobijenih Roma. Ali sve raspoložive činjenice jasno ukazuju da se radilo o planskom i sustavno fizičkom istrebljenju cijelog jednog naroda. (…)

Dok bi se Đurićevo prozivanje Tuđmanovih Bespuća još i moglo prihvatiti zbog cijelog niza kontroverznih stavova koje je i međunarodna znanstvena javnost kvalificirala kao, u najmanju ruku problematičnim; međutim, nezadovoljstvo radom Lengel-Krizman nije, niti može biti razumljivo (…)

[Zoran Oštrić]

Goran Hutinec u "Globusu" 8. lipnja 2018. u odgovoru na pisanje Igora Vukića.

Selektivnost u navođenju informacija iz dokumenata i literature koju Vukić citira najbolje će oslikati primjer romskih žrtava Jasenovca. Iako Vukić priznaje da su u svibnju i lipnju 1942. u logor upućeni mnogobrojni Romi, u nastavku istog odlomka negira spoznaje o njihovim masovnim likvidacijama u Uštici i Gradini. On proglašava nevjerodostojnim niz svjedočanstava zatočenika, pa i samih ustaša saslušavanih poslije rata koji potvrđuju masovno ubijanje Roma na tim lokacijama. Potom navodi da u poslijeratnim ekshumacijama na Gradini nije nađen veliki broj posmrtnih ostataka, dok u Uštici ekshumacije nisu ni provođene. Tu prešućuje činjenicu da su u zadnjim tjednima rata ustaše sustavno ekshumirali grobnice i spaljivali leševe, ali nisu dovršili posao zbog približavanja fronta i evakuacije logora. To je dokazano ne samo svjedočanstvima ustaša i preživjelih logoraša nego i nalazima komisija koje su poslije rata istraživale logor ili sondirale mjesta za koja se sumnjalo da su ustašama služila kao grobnice. Već nekoliko tjedana i mjeseci poslije završetka rata u izvještajima komisija koje obilaze logor spominju se “tragovi nafte, pepela i ostaci ljudskih kostiju, koje nisu izgorjele”, a komisija koja je 1964. sondirala teren na Gradini u nizu iskopa našla je “paljene kosti i ugalj”, “tragove kreča i paljevine” itd. Vukić također prešućuje i činjenicu da su masovno ubijanje Roma u Gradini opisali ne samo logorski moćnici Ljubo Miloš, Miroslav Filipović-Majstorović ili Ante Vrban nego i obični čuvari Mate Vasilj ili Adam Miličević, kao i zatočenici Stevo Mitrović, Milan Radosavljević, Jakob Danon, Miroslav Auferber, Mladen Iveković, Zorko Golub i mnogi drugi.

Potrebno je začepiti nos da bi se ugazilo u kloaku Vukićeve konstrukcije da je Jasenovac mjesto na kojem su žrtve same izazvale svoje stradanje

[T-3000]

Zoran Oštrić kaže:

Zatim su u knjizi doneseni neki dokumenti, kojim savjesni građani mole da cigane odstrani iz njihove blizine, oduzme im njihovu zemlju i proda "bilo nama susjedima, bilo sirotinji" (prilog 30, str. 112; slično prilog 32. 33, 51 idr.)

Gdje je dokaz da su posjedovali zemlju? U mom okruženju i danas ima Roma i svi su kuće izgradili ilegalno na tuđoj zemlji. Još se ne zna što će biti s njima.

[Zoran Oštrić]

T-3000 kaže:

Gdje je dokaz da su posjedovali zemlju? U mom okruženju i danas ima Roma i svi su kuće izgradili ilegalno na tuđoj zemlji. Još se ne zna što će biti s njima.

U pasusu koji si citirao jasno piše da se radi o dokumentima, dakle povijesnim vrelima; nisam ih naravno prenio u cjelosti - zato i služe knjige. Možeš pogledati knjigu te ako te zanima dalje istraživati. Kako su tadašnji Romi pobijeni, do većeg broja podataka je teško doći.