SKANDAL! Zašto se ispravljaju (krivotvore) djela naših autora iz 18/19. stoljeća???

[Krystle]

Jeste li sigurni da su djela naših pisaca iz 19. stoljeća (Šenoe, Kovačića, Zagorke) autentična? Znate li pouzdano da ono što čitate doista jest ono što su oni napisali? Željela bih vam skrenuti pozornost na grozotu koju sam otkrila: to je laž. Mi ne znamo kako su oni zapravo pisali. U ruci možda držite krivotvorinu. Uljepšanu. Ali krivotvorinu. Osjećate li se prevareno? Ako ne, možda hoćete nakon što ovo pročitate...

Sve je počelo ovako nevino. Tako to obično biva. Prepoznala sam jedno pitanje kao bitno i zanimljivo:

blupita kaže:

mene zanima
onaj tko je čitao original Zagorku i ove od jutarnjeg
koliko je to odmaknuto od orginala i da li je išta moderizirano i preuređeno
što se po meni nebi smjelo raditi jel je protuzakonito prepravljat nečije djelo da bi se privukla čitalačka publika

Ovo je jako široko pitanje i baš sam si već neko vrijeme mislila da li da otvorim zaseban thread o tome. E pa evo. Molim pritom ljubitelje Šenoe i Kovačića da mi to ne uzmu za zlo. Možda ću se malo više posvetit Zagorki (ipak sam totalni fan) ali zbilja vrijedi i za ostale!

Kad se uzme Zagorka iz Jutarnjeg i neka starija, odmah se vide neke promjene. Na primjer, evo jedne iz Plamenih inkvizitora:

Odmah sam zapazila razliku u naslovu prvog odjeljka. Dok je prije bila "Kći krvnika", u Jutarnjem je "Krvnikova kći". Očito, u izbjegavanju nanovo mrskog genitiva, krivotvore Zagorku. Ispravno je Kći krvnika (Zagorki u prilog, genitivu unatoč). Bar mislim. No, tu nije kraj. Evo početka Plamenih:

Školska knjiga:

Kći krvnika

Proljetni dan, vedri je, a ljudi su mračni. Okupljeni na obali kaptolskog ribnjaka, gledajući u djevojku koja rukama kopa zemlju. Iza nje kaptolski desetnik s lovnim bičem.

Jutarnji:

Krvnikova kći

Proljetni dan, vedar je, a ljudi su mračni. Okupljeni na obali kaptolskog ribnjaka, gledaju u djevojku koja rukama kopa zemlju. Iza nje kaptolski desetnik s olovnim bičem.

Razlike su male, ali kakve god da jesu - krivotvori li se njima književnica? A to je tek početak toga djela. I ima toga još...

Zagorku se konstantno ispravlja. Umjesto "vanredni", kako je napisala, sad imamo jezičnopolitički korektno "izvanredni". Umjesto "Evropa" - "Europa". (U Republikancima "Ludovika gospodar Evrope" u izdanju ŠK kao od šale postaje "Ludovika gospodar Europe". Ostaje da vidimo što će bit s Jutarnjim u 3. knjizi). Našla sam puno, puno "ispravljanja" Zagorke u sve novijim izdanjima. Jaaaaako puno. Sve u skladu s najnovijim standardom. Trebamo li korigirat autoricu zbog istog?

Zašto se to zapravo čini, kad bismo mogli razumjeti i tekst originala bez ikakvih problema??

Ali ni to nije sve. Ovog problema najbolje se dotaknuo Alemko Gluhak u pogovoru Gričke vještice, u sedmom svesku u izdanju ŠK, str. 664 i dalje u esejčiću pod naslovom: "Jezik vremena Marije Jurić Zagorke". Plediram da se taj esejčić pročita u cijelosti - vrlo je informativan, a djelomično i šokantan. Ako vam se ne da kupovat izdanje od ŠK, tu je scribd: http://hr.scribd.com/doc/43675444/07...na-prijestolju

Ono što se ondje dade pročitat pomalo je šokantno.

Evo, recimo, početka Tajne krvavog mosta iz 1912. Ovo je tekst originala iz "Malih novina":

I. Prvi od devetorice

Početkom ožujka godine 1775. na dan svetoga Tome apostola spustila se nad Zagrebom strašna noć.

Silni valovi vjetra lomeći se i kidajući bijesnom silom preko kuća i drveća zaplesaše divlji ples i zaurlaše smrtnu glazbu. [...]

Ali, Tajna krvavog mosta iz 1963. kakvu je danas poznajemo (i volimo ) počinje, naravno, ovako:

I. Prvi od devetorice

U dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po gričkim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u kućama ne spavaju, pale svijeće, krste se; strahuju nije li propast svijeta.

Čini vam se različito? Osjećate se čudno? O, i ja sam se tako osjećala - samo sam to htjela podijelit s vama! Kad je ovo toliko promijenjeno (a čitajte cijeli Gluhakov esej pa ćete vidjet što je sve još promijenjeno) kako da znamo što je uopće Zagorka napisala!!!? I ne nameće li vam se pitanje: Tko zna što su nam još u naših autora iz 19. stoljeća prešutjeli i preinačili?

Ima puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuno odstupanja od originala. Riječi božji i bogorodica napisani su upravo tako - malim slovom, ali je naziv romana bio Tajna Krvavog Mosta, tako se to tada pisalo. Zagorka je pisala "dogođaj": biste li prepoznali da je to događaj, a da vam ja to nisam rekla? Ako da, zašto se to mijenja?

Problem je još širi: MI ZAPRAVO NE ZNAMO KAKO SU PISALI NAŠI PISCI S KRAJA OSAMNAESTOG I POČETKA DEVETNAESTOG STOLJEĆA. Što je strašno. Kaže Dalibor Brozović u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, 75; u knj. Aleksandar Flaker, Krunoslav Pranjić (ur.), Hrvatska književnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.,9-83. (i mislim da je tu bit problema):

"U Hrvata se došlo do jednoga apsurda bez premca u svjetskoj književnosti: u nas se literatura druge polovice 19. stoljeća prilagođava suvremenim jezičnim (dakle ne samo pravopisnim) uzusima i normama, iako bi i originalne verzije Augusta Šenoe ili Ante Kovačića bile današnjemu čitatelju posve razumljive, a izdaju se u jezično autentičnom obliku djela iz prijašnjih stoljeća, bila nam danas razumljiva ili ne. Suvremena publika zapravo i ne zna kako su pisali Šenoa i Kovačić, ali zato misli da je Preporod značio pravi jezični jaz. Na početku našega stoljeća takve su adaptacije predstavljale namjerno preinačivanje jezika, poslije smo se na njih navikli i počeli smatrati da je to prirodno stanje stvari."

Zapazimo ovo: "Suvremena publika zapravo i ne zna kako su pisali Šenoa i Kovačić" (ja bih dodala: i Zagorka i mnogi drugi, očito!) Pa nije li to strašno!


Gluhak zaključuje:

Jezik Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske žene novinarke i zaista i te kako popularne književnice, dio je i povijesti i današnjice hrvatskoga književnoga jezika. Ako nam se što u njezinu jeziku čini neobičnim, pomisliti nam je da je to možda nešto što je u njezino vrijeme bilo obično, i što je poslije, možda i nepravedno, potisnuto, zanemareno ili zaboravljeno. Takvu osobu, ipak i snažne ličnosti, s obzirom na njezino vrijeme - poštujmo pa poštujmo i tekst i jezik naše Zagorke.

Što na ovo reći nego AMEN? I prokleti sve one koji nam nisu dopustili da Zagorku, Šenou, Kovačića i druge upoznamo u izvornu obliku.

Smatrate li i vi da je pogrešno "ispravljati" i suobličavati suvremenome jezičnom standardu našu Zagorku i ostale naše pisce, i - najvažnije - što bi nam trebalo činiti?

Recite nešto, dignite svoj glas, ljubi vas Tetka Kristla!

[mimma7]

nakaradno je, ali tako je zakonom regulirano javno dobro u hrvata. meni je, recimo, u formulaciji da se moralna prava autora moraju uvijek štititi potpuno nejasno što to znači.
srećom pa u srednjoškolskim udžbenicima školska knjiga još uvijek objavljuje tekstove u njihovom izvornom obliku.

[Krystle]

mimma7 kaže:

srećom pa u srednjoškolskim udžbenicima školska knjiga još uvijek objavljuje tekstove u njihovom izvornom obliku.

Ja sam stara, pa već dugo nisam vidjela te udžbenike (iako sam napisala neke, iz nekog drugog područja, al pustimo sad to), pa bih voljela znat: zar doista?

Školsku sam knjigu malčice raskrinkala uspoređujuć je s izvornicima. Bio mi malo sumnjiv naslov: "Ludovika, gospodar Europe" (u 3. dijelu Republikanaca), znajuć da je riječ o autorici iz vremena kad je Europa bila Evropa (ma što tko mislio o tom nazivu). Te se uvidom u starije izdanje pokolebala. A onda me krenulo!

A tko zna gdje su nas još malo prevarili?

[mimma7]

Krystle kaže:

Ja sam stara, pa već dugo nisam vidjela te udžbenike (iako sam napisala neke, iz nekog drugog područja, al pustimo sad to), pa bih voljela znat: zar doista?

Školsku sam knjigu malčice raskrinkala uspoređujuć je s izvornicima. Bio mi malo sumnjiv naslov: "Ludovika, gospodar Europe" (u 3. dijelu Republikanaca), znajuć da je riječ o autorici iz vremena kad je Europa bila Evropa (ma što tko mislio o tom nazivu). Te se uvidom u starije izdanje pokolebala. A onda me krenulo!

A tko zna gdje su nas još malo prevarili?

hm.. a vidi, u pravu si. evo, baš gledam, i u istom udžbeniku za 4. razred u krležinom kraljevu piše npr. '...kopirani euorupski oblici plivaju...', a, recimo, u predgovoru podravskim motivima piše '...civilizirani Evropljani...'
pravopisna norma na kojoj je odrastao krleža pripisuje oblik 'ev', pa ni meni ovi europski oblici, sad kad već spominješ, nisu baš posve jasni.
ma kako mi je to promaklo

[Krystle]

Aha. Zgrožena ovim početnim istraživanjem, sve se bojim na što ću još sve naić...

Ako išta mrzim, to je ono kad me netko laže... Čemu? Kao da ne bih razumjela što su ljudi iz prethodnih vremena htjeli reći?? Prestrašno.

Očekujem da i drugi jave što su primijetili po ovom pitanju... Je li uopće moguće biti indiferentan u vezi s tim?

[bhavatarini]

Naslov!

Ali jest ustvari na neki način skandal. I posve je nejasno čemu to?!

Nakostriješim se kad vidim da jednom Šimiću njegovo "ko" uporno ispravljaju u "tko", "ćutanje" u "šutnju" itd.
Modernistima često izmjenjuju leksik; ne bih imala pojma da nemam zbirku tiskanu prije stotinjak godina, s djelima u izvornom obliku. Onda me to zaintrigiralo kad sam skužila pa sam nešto malo čeprkala i na svašta naletjela.

[Krystle]

bhavatarini kaže:

Naslov!

Pa morala sam nekako privući pažnju čitatelja-namjernika...
I nisam baš uspjela, čini se da ova gadarijica s popravljanjem Šenoe, Kovačića, Zagorke i drugih ljude ostavlja ravnodušnima...

bhavatarini kaže:

Ali jest ustvari na neki način skandal. I posve je nejasno čemu to?!

I ja se to pitam. Fusnote bi sve riješile. Al nedajbože da bismo vidjeli hiljadu, hartiju, ili koju drugu u najnovije doba proskribiranu riječ u novoprevedenom Šenoi, premda čovjek triput rabi papir, a triput hartiju u Seljačkoj iz 1885.

Pretpostavljam da se odgovor - osobito u popularnih klasika poput Zagorke - krije u namjeri raspačavanja što većeg broja proizvoda (tj. knjiga) i ostvarivanja što većeg profita. Pa se u tom cilju pribjegava podilaženju publici putem krivotvorenja teksta i jeftinim naslovnicama s cickama!

bhavatarini kaže:

Nakostriješim se kad vidim da jednom Šimiću njegovo "ko" uporno ispravljaju u "tko", "ćutanje" u "šutnju" itd.
Modernistima često izmjenjuju leksik; ne bih imala pojma da nemam zbirku tiskanu prije stotinjak godina, s djelima u izvornom obliku. Onda me to zaintrigiralo kad sam skužila pa sam nešto malo čeprkala i na svašta naletjela.

Još sam više zgrožena što nitko ni mene, ni djecu u školi danas o svemu tome uopće nije obavijestio. Uvijek se iznova pitam zašto nastavnice lijepo ne kažu:

"Djeco! Za sljedeću lektiru imamo prekrasno djelo U registraturi Ante Kovačića, jednog od najznačajnih hrvatskih realista, koje je u nastavcima izlazilo tijekom 1888. godine, a kojeg ćete vi čitati u novoj knjizi iz 2012. godine, u kojoj je uvažena lektorica gđa. Nitkoslava Nepoznatović sveudilj prčkala, svašta nešto promijenila, a gdjegdje ponešto iz teksta i izbacila!"

I Bogu mir.

Ali glavno da su renesansne autore ostavili u originalu. Malo bi bilo teško mijenjat Džoru Držića, jel? Ili općenito pjesništvo, čak ono s kraja 18./ poč. 19.st, - pa nam se čini da su ti ljudi pisali poeziju jednim, a prozu nekim sasvim drugim jezikom! Mrrak.

[Nick7]

I tako znači umiru riječi, tako da se nanovo tiskaju knjige i riječi se zamjenjuju novima.
Sve me strah što će biti onda za 50 godina. Jezik će nam postati toliko internetski moderno amerikaniziran da ćemo ustvari čitati engleske riječi umjesto naših. Ajd bar ćemo uštedjet na prevodima .
Pitam se jel koga uopće briga u ovoj državi što ćemo imam dojam u uskoro bližoj budučnosti na naše starinske riječi iz 19. i početka 20. tog stolječa gledati kao na egipatsko pismo. I kad je uopće počelo s ovim kulturocidom nad našim starinskim jezikom čime ga se gura u zaborav. Kad sam ja išao u osnovnjak 90-tih i srednju do prije 5 godina sve je bilo normalno. Tekstovi u udžbenicima su bili pisani izvornim jezikom toga vremena kada je pisano, kao i knjige koje su se čitale za lektiru od naših domačih autora. Ne kažem da smo sve razumjeli, al dobranu većinu čak i ko djeca i mladi jesmo. One riječi koje nismo razumjeli objasnila bi profesorica tijekom čitanja teksta ili bi smo pitali roditelje kada se čitala lektira doma.
Ali netko bistri se dosjetio da ove nove internetske generacije nebi se smjelo zamarati nekim starinama i prošlošću. Ne, njih treba informatički obrazovat tako da gledaju ka budučnosti, tko šiša prošlost, fučkaš kulturno nasljeđe, bogatstvo našeg jezika. No zaboravljaju pritom jednu bitnu stvar. Narod bez prošlosti, nema budučnosti.

[bhavatarini]

Krystle kaže:

Pa morala sam nekako privući pažnju čitatelja-namjernika...

Ma kakvi! Naslov je genijalan.

Krystle kaže:

I ja se to pitam. Fusnote bi sve riješile. Al nedajbože da bismo vidjeli hiljadu, hartiju, ili koju drugu u najnovije doba proskribiranu riječ u novoprevedenom Šenoi, premda čovjek triput rabi papir, a triput hartiju u Seljačkoj iz 1885.

U sridu. To što bi nekome očigledno pala kruna s glave da pojasni umjesto što prekrojava, ukazuje na malo veće probleme, sve mi se čini.

Krystle kaže:

Još sam više zgrožena što nitko ni mene, ni djecu u školi danas o svemu tome uopće nije obavijestio.

Baš! Ne znaš šta ti je gore.

[Ajvz]

Krystle kaže:

Razlike su male, ali kakve god da jesu - krivotvori li se njima književnica? A to je tek početak toga djela. I ima toga još...

Razlike ni nisu toliko male, u ovom primjeru koji si navela je lovni bič postao olovni. Kakav je to olovni bič, zaboga...

[Krystle]

Ajvz kaže:

Razlike ni nisu toliko male, u ovom primjeru koji si navela je lovni bič postao olovni. Kakav je to olovni bič, zaboga...

A što tek reći za početak Zagorkine "Jadranke" u kojem se ne zna je li cesta kojom se vozi diližansa (ili diližanec) pusta ili gusta...

No, zabrinjava me nešto drugo, a to je da se sve to nevjerojatno dobro prihvaća. Oni koji to rade, njima očito ide dobro - i to tako već decenijama! Nitko se o tome ne brine, ljudi su ravnodušni...

Naravno da ne očekujem da se netko tko teško živi u ekonomskoj krizi i svemu što uz to ide, sad još i vatreno bavi ovim problemom (jer ima taj drugih problema), ali bih voljela znati:

a) Zašto se time agilnije ne bave oni koji bi to morali po defaultu. Pa gdje su ti književni teoretičari, akademici i ostali uvaženi mlatitelji gloginja i vispreni drkači? Halo?! Krivotvori se naša nacionalna književnost, a vi - što radite vi? Pa kvragu, nisam ja tu otkrila toplu vodu, Brozović još 1978. piše:

Suvremena publika zapravo i ne zna kako su pisali Šenoa i Kovačić, ali zato misli da je Preporod značio pravi jezični jaz. Na početku našega stoljeća takve su adaptacije predstavljale namjerno preinačivanje jezika, poslije smo se na njih navikli i počeli smatrati da je to prirodno stanje stvari.

I tako 1978. on piše, ponekad se netko sjeti da je to loše, ali i dalje se ne događa baš puno... bar ja to ne vidim. Evo nam najsvjetlijeg primjera sa Zagorkom kad se okolo raspačavaju stotine tisuća takvih adaptiranih djela, u kojima je, među ostalim čak adaptirano jedno vlastitom krvlju pisano ljubavno pismo, što ću im majci teško oprostit!

b) Zašto šute čitatelji? Što je, cijenjena publiko? Papala maca jezik? Jesu li oni koji su, ubijajući riječi jezik, priređivali takve "adaptacije" (slijedom kojih više ne znamo kako su pisali naši pisci), doista uspjeli u tome da štovana čitateljska publika smatra da je to prirodno stanje stvari?

[innuit]

Krystle kaže:

b) Zašto šute čitatelji? Što je, cijenjena publiko? Papala maca jezik? Jesu li oni koji su, ubijajući riječi jezik, priređivali takve "adaptacije" (slijedom kojih više ne znamo kako su pisali naši pisci), doista uspjeli u tome da štovana čitateljska publika smatra da je to prirodno stanje stvari?

prirodno stanje stvari je da se jezik razvija (ili nazaduje, ako je vjerovat nekim upisima ovdje :P ) i mijenja. iskreno, nemam nikakvu želju čitat srednjovjekovni hrvatski, ni 19stoljetni hrvatski. hoću prijevod na današnji hrvatski. i gle - dobijam ga!

[Krystle]

innuit kaže:

prirodno stanje stvari je da se jezik razvija (ili nazaduje, ako je vjerovat nekim upisima ovdje :P ) i mijenja. iskreno, nemam nikakvu želju čitat srednjovjekovni hrvatski, ni 19stoljetni hrvatski. hoću prijevod na današnji hrvatski. i gle - dobijam ga!

Da, ti voliš krivotvorine i dobijaš ih. Uz dva problema:

1. Nigdje se ne navodi da to zapravo i nije original djela, već adaptirana verzija.

2. Nema novih izdanja koja bi bila izvorna, već su u opticaju više-manje isključivo adaptacije djela iz tog razdoblja.

Ako se već podilazi čitateljima koji žele adaptirana djela, kako se njihovo tankoćutno uho ne bi zgrozilo, primjerice, riječju hiljada (jer preferiraju rusizam: tisuća), onda bi trebalo udovoljiti i onima koji bi doista voljeli vidjeti originale, a ne krivotvorine književnih djela, ne?

Posebno treba zapaziti da jezik kojim su se služili naši autori s kraja osamnaestog i početkom devetnaestog stoljeća uopće nije nepoznat današnjemu čitatelju i nema nikakvog temelja ni uporišta za isticanje potrebe za prijevodom tih djela.

Takva djela naprosto ne zahtijevaju prijevod - svatko bi ih danas razumio, bez da je itko ondje išta prčkao. Dakako, ovdje-ondje može se staviti fusnota radi objašnjenja poneke manje poznate riječi, ali to bitno ne mijenja na stvari. Štoviše, prčka se i po posve neutralnim riječima i tekstovima, izbacuju se rečenice bez ikakve potrebe, malo se preuredi red riječi u rečenici, tek tako da se štogod proprčka...

Naš se jezik doista razvija. I to nagore. Ljudi su nepismeniji no ikad. Sumnjam da će im u njihovu problemu išta pomoći "adaptiranje" naših klasika. Ali gle čuda - renesansne autore, čiji se jezik (za razliku od ovih o kojima ovdje govorim) doista znatno razlikuje od današnjega - e, te se autore ne dira. Tu i tamo naletimo na izdanje s fusnotama, tako da uopće znamo što ondje piše. Ali zato se "lektorira", "prevodi" i "adaptira" Šenou i Zagorku, koje ionako svi u izvorniku razumijemo. A što je spektakularan apsurd.

[black.dahlia]

Krystle kaže:

Smatrate li i vi da je pogrešno "ispravljati" i suobličavati suvremenome jezičnom standardu našu Zagorku i ostale naše pisce, i - najvažnije - što bi nam trebalo činiti?

Recite nešto, dignite svoj glas, ljubi vas Tetka Kristla!

Molim?! Ja u šoku. Totalnom. Ispravljali Zagorku?! Skandal! Da skandal.

Dok sam čitala tvoj uvodni post prikrala mi se Krležina avet i priupitala me "Šta misliš da takvo što učine meni?" Krleža je falatibože imao svu silu jezičnih "nepravilnosti" za današnje jezične naciste. Samo, bi li se drznuli...?

Inače, autori (budi Bog s njima...) često pišu gluposti i lektorova je dužnost neke stvari ispeglati. Katkad lektoriram neka djela i slabo mi dođe od ne-stila i gnjavljenja jezika, ali to uvijek (UVIJEK!) dam autoru do znanja.
Što autor (budi Bog s njime...) prihvaća uz škrgut i režanje.
Ali prihvaća, jer mu ne diram stil ni značenje nego samo rogobatnosti i nelogičnosti, ponavljanja, bedastoće.

Ali ovo "osuvremenjivanje", pa to je grozno. "Lovni bič" postaje "olovni bič".
Jebote, pa mene bi bilo strah ovakvo što napisati!

Zbilja nisam znala da su kresali te autore. Budući da sam djela iz 19. stoljeća čitala još kao mala, što je bilo jako davno, nemam pojma o ovome.
Mislim da su moju Zagorku u debelim tamnocrvenim koricama još ostavili na miru. A?

Dobro da znam da Jutarnji nije u stanju ni reprint napraviti kako treba. Kao ni išta drugo.
Grozno.

A najgroznije je da njih zapravo boli potplat za sve. Usprkos svemu.

[Krystle]

black.dahlia kaže:

Molim?! Ja u šoku. Totalnom. Ispravljali Zagorku?! Skandal! Da skandal.

Oh, da... i ja sam bila ko zalivena kantom hladne vode niz kralježnicu... No nije samo Zagorka u pitanju, tu su i Šenoa, Kovačić... Da ja zapravo ne znam kako su pisali naši pisci, bez da, valjda, kopam po nekim starim izdanjima klasika naše književnosti u prašnjavim podrumima, ne bih li saznala što su mi sve promijenili u "U registraturi", primjerice? Mrak se spustio i nad našu književnost. I to ne jučer.

Što se Zagorke tiče, pogledaj moje opširnije opservacijice u Književnost > Marija Jurić Zagorka. Pa da vidiš zločinstva nad pisanom riječju!

Dok sam čitala tvoj uvodni post prikrala mi se Krležina avet i priupitala me "Šta misliš da takvo što učine meni?" Krleža je falatibože imao svu silu jezičnih "nepravilnosti" za današnje jezične naciste. Samo, bi li se drznuli...?

Sad već u mnogošto sumnjam.. I ja mislim da se ne bi usudili, ali opet, tko zna? Trebali bismo nekog stručnjaka za Krležu. Ja sam u međuvremenu (ne svojom voljom!!) postala pseudo-stručnjak za "komparativnu Zagorku".

Za stvarno cjelovitu analizu trebalo bi imati izvornike iz nastavaka objavljenih u novinama (to vrijedi i za Kovačića, recimo), onda utvrditi je li se što kasnije promijenilo i - važno - utvrditi je li književnik sam štogod redigirao za potrebe kasnijeg izdavanja knjiga. Ovom potonjem Zagorka je, recimo, bila sklona, pa vjerujem da je ogromna sadržajna razlika u Tajni Krvavog mosta iz 1912. i 1963. upravo plod takve aktivnosti. Ali nisam sigurna... Što ako nije?

Inače, autori (budi Bog s njima...) često pišu gluposti i lektorova je dužnost neke stvari ispeglati. Katkad lektoriram neka djela i slabo mi dođe od ne-stila i gnjavljenja jezika, ali to uvijek (UVIJEK!) dam autoru do znanja.
Što autor (budi Bog s njime...) prihvaća uz škrgut i režanje.
Ali prihvaća, jer mu ne diram stil ni značenje nego samo rogobatnosti i nelogičnosti, ponavljanja, bedastoće.

Ali se pitam, bi li autori koje se popravlja, osuvremenjuje, lektorira ili, kako se to voli reći, adaptira, odnosno autori po čijim se djelima općenito uzevši malo prčka (Zagorki Jutarnji izbacuje i čitave rečenice) - bi li ti autori trebali biti živi? Zagorka je za života, primjerice, pristala da se Kameni križari pretvore u Plamene inkvizitore, ali jamačno nije pristala da "Ludovika, gospodar Evrope" najednom 2006. postane gospodarom "Europe". Možda bi to i prihvatila da je živa. No nije.

Ali ovo "osuvremenjivanje", pa to je grozno. "Lovni bič" postaje "olovni bič".
Jebote, pa mene bi bilo strah ovakvo što napisati!

A i Kći Lotrščaka u Školskoj je knjizi najednom osvanula na Lotršćaku, Antikrst se prometnuo u Antikrista, Siniša u Jutarnjem piše po papiru (nipošto po hartiji koja je onda bila uobičajena riječ), a i grofica Ratkay daje otkupninu u tisućama, da netko ne bi valjda pomislio da je hiljada srbizam (a ne grecizam). Ima toga na vagone. Umiru riječi, a glupost se sve udobnije smjestila na svom tronu ponad naše književnosti.

Zbilja nisam znala da su kresali te autore. Budući da sam djela iz 19. stoljeća čitala još kao mala, što je bilo jako davno, nemam pojma o ovome.
Mislim da su moju Zagorku u debelim tamnocrvenim koricama još ostavili na miru. A?

Stvarnost 1970-ih? Tu imam i ja. Baci pogled na TKM... Izmijenjenih odjeljaka, polnoć > ponoć, trublja > truba itd. Gluhakov esejčić na kraju Buntovnika na prijestolju od Školske vrlo je informativan...

Dobro da znam da Jutarnji nije u stanju ni reprint napraviti kako treba. Kao ni išta drugo.
Grozno.

A najgroznije je da njih zapravo boli potplat za sve. Usprkos svemu.

Ne prčka samo Jutarnji, svi prčkaju sveudilj! Kakvi izvornici, kakvi bakrači! Najgroznije je što svekoliko čitateljsko pučanstvo ovo previše ne brine. Jer, ono je vjerojatno zabrinuto ili kako kupiti nove Manolice, ili kako platiti režije. I što će bit s Huremom i Sulejmanom. Koga briga za ovaj "problemčić" koji se vuče već desetljećima! Većini se očito živo fućka što tamo neka stručnjakinja Nitkoslava Nepoznatović prčka po Šenoi, Kovačiću, Zagorki i ostalima...

[black.dahlia]

Ajme, pa to je strašno.

Ja sam baš voljela taj arhaični Zagorkin jezik. Imala sam jedva 13 godina kad sam je uhvatila prvi put i sve sam razumjela! Ne bi ta klinka čitala nikakve hijeroglife do 3 u noći uz bateriju (starci su mi branili da čitam cijelu noć pa sam čitala pod pokrivačem). Zavodljiv jezik, kažeš. Je. Primi te i odvede sa sobom.

Ništa, treba naći ta stara izdanja (Stvarnost, veliš), skenirati stvar i sasvim polako uploadati na The Pirate Bay.

I seedati kao što se vlastita povijest seeda.

Nisam baš luda za 19. stoljećem, kako našim, tako ni e_ropskim , ali Zagorka mi je nekako sveta.

Ke tužno.

[Krystle]

black.dahlia kaže:

Ništa, treba naći ta stara izdanja (Stvarnost, veliš), skenirati stvar i sasvim polako uploadati na The Pirate Bay.

Nda, Stvarnost nije loša, gotovo je uvijek standardno dobra... no ne uvijek. Pogledaj što se dogodilo u njihovoj Jadranki i kako već u prvoj rečenici cesta za koju ipak mislim da bi trebala biti pusta postaje čudnovato gusta, a diližanec > diližansa...

Za Zagorku vidi još tonu takvih (i gorih) blundera u temi Marija Jurić Zagorka... Ondje sam navela i koja Zagorkina djela od kojih izdavača - po svemu sudeći - manje odstupaju od originala... Jutarnji me, recimo, čak iznenadio s Kći Lotrščaka koja mi se čini izvornijom od Školske knjige...

Svi su izdavači bili očito tome skloni. Svi. I pod sumnjom su sva djela iz ovog razdoblja. Sumnjam da se Dalibor Brozović 1978. zezao kad je naglasio da mi uopće ne znamo kako su Kovačić i Šenoa pisali...

Budući da se prepravljanja množe, gomilaju se sa svakim novim "adaptiranim" izdanjem (kao npr. u Tajni Krvavog mosta gdje se sva kasnija izdanja izgleda razlikuju od originala iz 1912., a onda još Jutarnji zasoli i prepravi ljude koji se krste u ljude koji se križaju ), čini mi se da je jedini ispravan (premda mukotrpan) put ovaj:

1. naći izvornik
2. vidjeti je li sam autor kasnije nešto mijenjao
3. ustanoviti krajnju verziju "blagoslovljenu" od autora
4. raspačati je

I tako za Šenou, i tako za Kovačića, i tako dalje... a naravno i za Zagorku. Golem posao s neizvjesnim uspjehom i to na tržištu zasićenom adaptacijama. Kod nas ljudi još uvijek vole čitati knjigu u čvrstom obliku, a adaptacije se raspačavaju desetljećima i desetljećima...

[bhavatarini]

Krystle kaže:

Za stvarno cjelovitu analizu trebalo bi imati izvornike iz nastavaka objavljenih u novinama (to vrijedi i za Kovačića, recimo), onda utvrditi je li se što kasnije promijenilo i - važno - utvrditi je li književnik sam štogod redigirao za potrebe kasnijeg izdavanja knjiga.

Ovo baš za Kovačića ipak ne vrijedi. Kod njega bi trebalo naći originalni rukopis ako uopće još postoji? To ne znam. Ali znam da mu je uredništvo na svoju ruku dosta preuredilo roman dok je ono izlazio u novinama.

[Krystle]

bhavatarini kaže:

Ovo baš za Kovačića ipak ne vrijedi.

Ali, negdje sam našla podatak da je, primjerice, njegova "Registratura" izlazila u nastavcima 1888. To sam onda povezala s Brozovićevom tvrdnjom u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, 75; u knj. Aleksandar Flaker, Krunoslav Pranjić (ur.), Hrvatska književnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.,9-83, gdje on veli:

"U Hrvata se došlo do jednoga apsurda bez premca u svjetskoj književnosti: u nas se literatura druge polovice 19. stoljeća prilagođava suvremenim jezičnim (dakle ne samo pravopisnim) uzusima i normama, iako bi i originalne verzije Augusta Šenoe ili Ante Kovačića bile današnjemu čitatelju posve razumljive, a izdaju se u jezično autentičnom obliku djela iz prijašnjih stoljeća, bila nam danas razumljiva ili ne. Suvremena publika zapravo i ne zna kako su pisali Šenoa i Kovačić, ali zato misli da je Preporod značio pravi jezični jaz. Na početku našega stoljeća takve su adaptacije predstavljale namjerno preinačivanje jezika, poslije smo se na njih navikli i počeli smatrati da je to prirodno stanje stvari."

Dakle, uz Šenou, D. Brozović izričito spominje i Kovačića kao književnika čija su se djela "adaptirala" (premda bismo ga razumjeli i u originalu). Zato sam zaključila da je došlo do izvjesnih promjena i kod Kovačića u odnosu na izvorni tekst. Ali, to bi trebalo provjeriti... Pitam se samo, ako je to Brozović kao problem istaknuo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, - je li netko već uspoređivao izvornike, odnosno prvotno tiskana djela (npr. u nastavcima u novinama) s izdanjima objavljenim kasnije u dvadesetom stoljeću?

[zoran k]

Krystle kaže:

b) Zašto šute čitatelji? Što je, cijenjena publiko? Papala maca jezik? Jesu li oni koji su, ubijajući riječi jezik, priređivali takve "adaptacije" (slijedom kojih više ne znamo kako su pisali naši pisci), doista uspjeli u tome da štovana čitateljska publika smatra da je to prirodno stanje stvari?

Jer nas boli kurac za to. Reci ti nama ono bitno: jesu li likovi lijepi i oće'l momak na kraju uzet djevojku?