Gubitak majke

[zoki89]

Desspair kaže:

meni je mama umrla pocetkom ove godine nakon duge i teske bolesti.sad mi je zao sto nisam bio bolji prema njoj,radio sam svakakva sranja.vrijeme vise nemozes vratiti i moj zivot ide polako kraju...rane nikad nece zacijeliti

Žao mi je i vjerujem da ti je teško. Ali nemoj se kriviti zbog pogrešaka, jer krivnjom samo sebi štetiš, a tvoja mama to sigurno ne bi htjela. Uči iz prošlosti, živi u sadašnjosti, te tako gradi budućnost.

[OsicA965]

http://www.youtube.com/watch?v=TRRW_rT1v3I
..veliki stres je ispred mene,malo sam puno umorna,nedostaješ mi,pitam se što bi rekla na ovo sve što sam postigla i jel bi bila ponosna jednostavno mi nedostaje tvoj glas,tvoj zagrljaj..joj živote moj..

[angel777]

OsicA965 kaže:

http://www.youtube.com/watch?v=TRRW_rT1v3I
..veliki stres je ispred mene,malo sam puno umorna,nedostaješ mi,pitam se što bi rekla na ovo sve što sam postigla i jel bi bila ponosna jednostavno mi nedostaje tvoj glas,tvoj zagrljaj..joj živote moj..

jooj ovu pjesmu nikada prije nisam voljela čuti,i kada sam bila dijete uvijek bi me bacala u bed, bojala sam je se...sada ju često slušam...
Od kada nema moje mame, iza mene i ispred mene su samo stresovi.... pitam se hoće li ikada više zasjati sunce?! Tako sam se našla u ovim tvojim riječima...
Uskoro će sedam godina, Bože moj, ovo blagdansko vrijeme tako booli i najradije bih ga prespavala

[aneri1008]

Pozdrav, ne znam da li sam na dobroj temi ali ispričat ću vam što me muči.
Mama mi je umrla prije 10 godina nakon drugog moždanog udara. Prvi je imala dvije godine prije smrtni nakon kojeg je bila polupokretna i u kolicima. Svakodnevno sam se brinula o njoj dok je tata radio. Umrla je na Veliku subotu. Dan prije smo se nešto porječkale, oko nebitnih stvari tako da mi je i dan danas teško zbog toga.
Tata je umro prije 3 godine nakon tri mjeseca patnje u bolnici. U to vrijeme sam bila trudna s trećim djetetom. Tata je bio jako sretan zbog moje trudnoće. Njegova smrt me strašno pogodila i još uvijek mi je jako teško.
Ono zbog čega pišem se dogodilo danas
Naime, moji roditelji su radili u njemačkoj i ja sam do svoje pete godine bila kod bake. Ona me takoreći odgojila i jako sam vezana za nju. Ona ima 85 godina i živi sama. Čujemo se svakodnevno telefonom jer joj u zadnje vrijeme zdravlje nešto lošije. Danas sam ju nazvala oko podneva i nije se javljala. Nakon što sam ju zvala nekih desetak puta više nisam imala mira i otišla sam donje. Zvonila sam, kucala ali se ona nije javljala a nisam mogla u kuću jer je ključ ostavila u bravi. Nakon pola sata sam zvala tetu jer nisam znala što da radim. Došo je tetak i bratić. I oni su pokušavali dozvati ju. Razbili smo balkonska vrata. Baka je spavala i tek ju je to razbijanje probudilo.
Sad ostatak obitelji ljut na mene što sam napravila "paniku" . Prilično su me izvrijeđali i osjećam se strašno. Da li sam pogriješila? da li sam trebala još čekati prije nego sam išta poduzela? volim baku ko mamu i teško mi je i pomisliti da ju izgubim iako sam svjesna da bi to moglo biti uskoro s obzirom na njene godine

[Vila]

aneri1008 kaže:

Pozdrav, ne znam da li sam na dobroj temi ali ispričat ću vam što me muči.
Mama mi je umrla prije 10 godina nakon drugog moždanog udara. Prvi je imala dvije godine prije smrtni nakon kojeg je bila polupokretna i u kolicima. Svakodnevno sam se brinula o njoj dok je tata radio. Umrla je na Veliku subotu. Dan prije smo se nešto porječkale, oko nebitnih stvari tako da mi je i dan danas teško zbog toga.
Tata je umro prije 3 godine nakon tri mjeseca patnje u bolnici. U to vrijeme sam bila trudna s trećim djetetom. Tata je bio jako sretan zbog moje trudnoće. Njegova smrt me strašno pogodila i još uvijek mi je jako teško.
Ono zbog čega pišem se dogodilo danas
Naime, moji roditelji su radili u njemačkoj i ja sam do svoje pete godine bila kod bake. Ona me takoreći odgojila i jako sam vezana za nju. Ona ima 85 godina i živi sama. Čujemo se svakodnevno telefonom jer joj u zadnje vrijeme zdravlje nešto lošije. Danas sam ju nazvala oko podneva i nije se javljala. Nakon što sam ju zvala nekih desetak puta više nisam imala mira i otišla sam donje. Zvonila sam, kucala ali se ona nije javljala a nisam mogla u kuću jer je ključ ostavila u bravi. Nakon pola sata sam zvala tetu jer nisam znala što da radim. Došo je tetak i bratić. I oni su pokušavali dozvati ju. Razbili smo balkonska vrata. Baka je spavala i tek ju je to razbijanje probudilo.
Sad ostatak obitelji ljut na mene što sam napravila "paniku" . Prilično su me izvrijeđali i osjećam se strašno. Da li sam pogriješila? da li sam trebala još čekati prije nego sam išta poduzela? volim baku ko mamu i teško mi je i pomisliti da ju izgubim iako sam svjesna da bi to moglo biti uskoro s obzirom na njene godine

Prije svega žao mi je zbog tvojih roditelja,sigurno ti nije lako i još se navikavaš na to da ih nema
Što se tiče situacije vezane uz baku,nisi pogriješila.U tim trenucima pomislila si na najgore,baka se ne javlja,stara je,živi sama,mora da joj se nešto dogodilo,a nema načina da to provjeriš osim telefona.Osim toga,jako si vezana za nju pogotovo nakon gubitka roditelja pa te još više strah da će joj se nešto dogoditi.Nisu te trebali vrijeđati,trebali su se veseliti da je baka dobro i da je samo spavala.Ne može se usporediti "šteta" jednih vrata od mogućnosti da je bliski član obitelji u opasnosti.Samo bih ti savjetovala da ne razmišljaš o tim tužnim temama kako je baka stara i da ćeš je izgubiti.Bilo tko od nas tu je samo u prolazu,nitko nije besmrtan.Nisu ni godine važne.Samo svaki put vrijeme koje provedeš s bakom nastoji što bolje iskoristiti,nemoj se opterećivati tim ružnim mislima.Ionako kad nam nekoga nema,uspomene koje imamo na vrijeme provedeno s tom osobom velika su utjeha i lijek za prazninu koja ostane.Pusti ti ove što su te izvrijeđali,možda nisu toliko vezani za nju kao ti pa situaciju vide drugačije.Uostalom nisi ih zvala bezveze nego zato jer si se zabrinula za baku.
Zato,imaj na umu da je baka dobro i to je najvažnije,imaš još vremena da je posjetiš i razgovaraš s njom

[Nevera]

aneri1008 kaže:

Pozdrav, ne znam da li sam na dobroj temi ali ispričat ću vam što me muči.
Mama mi je umrla prije 10 godina nakon drugog moždanog udara. Prvi je imala dvije godine prije smrtni nakon kojeg je bila polupokretna i u kolicima. Svakodnevno sam se brinula o njoj dok je tata radio. Umrla je na Veliku subotu. Dan prije smo se nešto porječkale, oko nebitnih stvari tako da mi je i dan danas teško zbog toga.
Tata je umro prije 3 godine nakon tri mjeseca patnje u bolnici. U to vrijeme sam bila trudna s trećim djetetom. Tata je bio jako sretan zbog moje trudnoće. Njegova smrt me strašno pogodila i još uvijek mi je jako teško.
Ono zbog čega pišem se dogodilo danas
Naime, moji roditelji su radili u njemačkoj i ja sam do svoje pete godine bila kod bake. Ona me takoreći odgojila i jako sam vezana za nju. Ona ima 85 godina i živi sama. Čujemo se svakodnevno telefonom jer joj u zadnje vrijeme zdravlje nešto lošije. Danas sam ju nazvala oko podneva i nije se javljala. Nakon što sam ju zvala nekih desetak puta više nisam imala mira i otišla sam donje. Zvonila sam, kucala ali se ona nije javljala a nisam mogla u kuću jer je ključ ostavila u bravi. Nakon pola sata sam zvala tetu jer nisam znala što da radim. Došo je tetak i bratić. I oni su pokušavali dozvati ju. Razbili smo balkonska vrata. Baka je spavala i tek ju je to razbijanje probudilo.
Sad ostatak obitelji ljut na mene što sam napravila "paniku" . Prilično su me izvrijeđali i osjećam se strašno. Da li sam pogriješila? da li sam trebala još čekati prije nego sam išta poduzela? volim baku ko mamu i teško mi je i pomisliti da ju izgubim iako sam svjesna da bi to moglo biti uskoro s obzirom na njene godine

meni je mama umrla kada sam imala 4 mjeseca i otac je živ i ponovo se oženio ali nisam ni sa njime ni sa ženom mu nešto baš dobra.Odgajali su me teta i baka,kada se teta udala ostala sam na katu sa bakom živjeti i ne znam što bi da ona umre . Eto ona je i razlog što sam ostala u istom gradu na faksu i vjerovatno da nema nje drugi bi se dan odselila od kuće jer je ona jedino što me veže za nju .Ima 83 godine i onako ima dosta problema sa raznim bolestima i kada dođem kući,a ona se ne odazove stresem se od straha i poprilično te razumijem
što se tiće gubitka majke,već sam pisala na temi ,ali evo mene ova pjesma http://youtu.be/CFLOtdyp30Y rastuži dosta jer su mi rekli da joj je to bila najdraža pjesma

[sudoku22]

Fališ mi puno.. najradije bi preskočila ovaj 12.mj. jer mi je postao depresivan
aneri postupila si onako kako si smatrala da je najbolje, baš te briga za tuđa pametovanja, dobro ti je vila i napisala oni možda nisu vezani za baku kao ti

[aneri1008]

Hvala svima na lijepim riječima. Uspjela sam se malo smiriti i kad razmislim postupila bi ponovo isto. Moj najveći strah je da negdje u kući ne padne i da nikoga ne može dozvati u pomoć. Ne bi nikad mogla sebi oprostiti da vidim da nešto nije u redu i da ne pokušam nešto poduzeti, napravila bi to za potpunog neznanca a kamo ne za nekog svog.
Možda sam reagirala malo preemotivno jer se bliži godišnjica tanine smrti(14.12) a kako vrijeme prolazi nije mi ništa lakše, praznina za njim i za mamom je sve veća

[Nevera]

ja se svaki dan plašim kad dolazim kući jer se bojim da je jednog dana ne izda srce(ima velikih problema sa srcem između svega ostalog) i da ja dođem kući i nađem je mrtvu,a velika je vjerojatnost da kad umre da ću je baš ja pronaći-toga se strašno bojim
eto nisam ni osjetila kada je majka umrla jer sam bila premala i mogu reći da je to za mene sreća u nesreći što nisam bila svjesna nićega-jadni oni koji majku izgube u kljućnim godinama,pubertetu -to sigurno ostavlja ogromnu prazninu ..

[Tanica]

Za moju mamu

https://www.youtube.com/watch?v=5anLPw0Efmo


These wounds won't seem to heal,
I've tried so hard to tell myself that you're gone,
But though you're still with me,
I've been alone all along...

[prilika]

Noćas sam prvi puta sanjala mamu, iako je već prošla jedna godina i tri mjeseca od kada mame više nema. Sanjala sam da je mama bez noge i da joj nije dobro zacijelila noga, da je čudan rez napravljen za vrijeme operacije. Mama i je bila bez noge zadnjih skoro godinu dana života, ali sve je odmah dobro zacijelilo. Tako da ne znam zašto sam baš to sanjala.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[boba mamina]

evo blizi se godina dana od kada je nema.... prvi puta uopce pisem na bilo kakav forum...ne znam ni sto bi napisala osim da mi fali, sve vise i vise...ja jos ne mogu vjerovati...falis mi do bola...boli koliko falis ((

[Mrs.Sepsa]

Rasplakala me ova tema skroz. Moja mama je živa, ali često razmišljam o tome kako bih ju jednoga dana mogla izgubiti. Prije sam imala česte faze razmišljanja o smrti roditelja.
Sada imam djete pa nekako to rjeđe dođe,ali evo večeras je došlo opet.
Nevjerojatno je to kako se razumijevanje majčinske ljubavi može produbiti kada i sam imaš dijete. Nekako me moje dijete često na neke čudne načine još više poveže sa mojom mamom.
Kada se nađem u nekoj (potencijalnoj) opasnosti, prvo pomislim: "kako bi moje dijete živjelo bez mene da mi se nešto dogodi?" ili "ne želim otići jer ne želim da moje dijete odrasta bez mene koja će ju štititi i paziti kroz život".

Kroz svoju veliku ljubav mogu osjetiti i spoznati veliku ljubav svoje mame prema meni. Jedinu bezuvjetnu,čistu,toplu,nježnu,najljepšu vrstu ljubavi koja postoji na kugli zemaljskoj. Htjela sam vam ovo napisati iz perspektive mame (također da im je i najvažnija stvar koju su mislile kao majke ta da njihova djeca,nakon što ostanu bez njih, hrabro koračaju dalje).

[ejšann]

Poštovani,imam potrebu podijeliti svoju priču s vama i pronaći bilo kakve riječi utjehe. Život je mojoj mami dao dva raka. Prvi put 2005 dijagnosticiran joj je rak maternice koji je operacijom i brahiterapijom izliječen. Proveli smo s njom tih nekoliko godina u liječenju i djeljenju radosti i tuge. Mama se uvijek šalila da je marinac,hrabra žena. Rekla je prošla sam rat,pa ja mogu sve pobijediti. I tako godine su prolazile.Mama je bila i strastveni pušač. Bili smo svake godine na moru,manje više svi skupa u našoj kući. Sestra i mama su više išle skupa na more nego ja,ja sam bila uvijek s dečkom tako da smo se samo susreli tu i tamo. Ljeto 2012 mama je počela kašljati,ali pripisala je to alergiji. I tako vrijeme je išlo,došlo je i ljeto 2013 bili smo svi skupa na moru,uživali u radostima mora. Stanje se pogoršavalo,mama je sve više umorna i kašlje jače.Vraćamo se kući,i mama opet ide doktoru,doktorica slika pluća i kaže pušenje u kombinaciji s alergijom je razlog kašnja. Dani prolaze,ubrzo jednu noć mama se guši u kašlju. Konačno dobiva uputnicu za Jordanovac.Tada počinju muke. Mami je ubrzo dijagnosticiran karcinom pluća u 3 stadiju,svi se čude kako ona tek sad dolazi. Govore nam da imamo izbor kemoterapiju i zračenje,i da možda doživi 100 dana jer je najgori oblik raka. Mama je to prihvatila misleći pa koliko god da imam samo da živim.Prestala je pušiti,odma. I tako dobila je više od 100 dana,borila se. Nikad nisam vidjela gore nuspojave od te vrste kemoterapije.Trajale su po 3 tj,povraćanje i živčanoća,mrzila je rozu boju. Nisam smjela rozu majicu obući ona bi počela povračati. Imala je zvukove i sve je smrdilo u kući. I tako došla je 2014 4 mj doktor je rekao kao sad je sve dobro karcinom se povukao,mi smo taj dan proglasili za njezin novi rođendan. Ali nije bilo tako,mama je bila kod sestre u zagrebu i odjednom je pala sama od sebe. Nije se ništa desilo par modrica i dobro. Sestra radi u medicini i znala je da to nije dobar znak. Napravljen joj je kontrolni ct trupa i glave,i uočene su velike metastaze u glavi koje su bile neoperabilne,postalo je jasno od čega gubi ravnotežu. I tako mama je još dobro,kuha sprema zimnicu,dolazi moj rođendan,čak mi i tortu napravi i prođe i 9 mj. U 10 mj mama sve teže hoda,i u 11 mj postaje skroz nepokretna i vrijeme je za njegu u bolnici. Mama je i dalje u bolnici s tim,da od onda do danas je vidno propala,smršavila,trenutno je na aparatima za disanje i prima terapiju za otok mozga koja otkazuje jer metastaza je sve više u glavi. Teško priča,uglavnom nije svjesna šta priča i tko ju posjeti. Eto rekao je doktor da može otići svakog časa,i da se spremimo na najgore. I dobro kažem ipak je doživjela 2015 i 63 god. Samo mene tuga ne prolazi,bol je svakim danom sve veća,plačem svaki dan. Shvaćam da mama neće dočekati unuke ni moje vjenčanje,niti sve radosti koje smo trebale proći skupa.Kad ju posjetim uglavnom spava,i tako će i otići zaspati će u dubok san iz kojeg se neće više probuditi..

[prilika]

Žao mi je da to proživljavaš. I moja mama je pušila i isto tako je prestala pušiti kao i tvoja. Važno je sada da ima dobru njegu u bolnici i da se ne muči. I ja sam bila svjesna da ću ostati bez mame, bila je u komi zadnja četri dana zbog septičkog šoka. Drži se i nadam se da ćeš ovo nekako proživjeti. Imaš sestru. Ja sam bila jedino mamino dijete. Nema dana da ne pomislim na mamu. Sada je prošla godina i tri mjeseca kako sam ostala bez mame. U početku je bilo jako teško nakon gubitka mame. Nisam mogla spavati. Sada je nekako malo lakše, prihvatila sam to nekako, ali tuga za mamom zauvijek ostaje. I ja sam išla sa mamom na more. Zadnji puta smo bile zajedno na moru u Cavtatu u 8.mjesecu 2012. godine. Lijepe trenutke sa mamom zauvijek ću pamtiti.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[sudoku22]

ejšann tvoja priča je slična mojoj, samo što je moja majka bila mlađa,i meni je bilo grozno gledati ju bespomoćnu,grozno mi je što ne mogu razgovarati s njom o svemu što sada proživljavam i grozno mi je kad vidim druge kako s majkama idu u šoping ili guraju kolica s unucima..srećom okupirana sam poslom pa ne razmišljam puno o tome

[Stranger FX]

rasplakala me ova tema, moja mama je živa i sve mi je na ovom svijetu, tako da ne mogu ni zamislit kako je vama čija je mama preminula ali ona je sa vama i dalje, u vašim mislima i srcima.

https://www.youtube.com/watch?v=2vhQm_Bgsy8

[sudoku22]

strangerr kaže:

rasplakala me ova tema, moja mama je živa i sve mi je na ovom svijetu, tako da ne mogu ni zamislit kako je vama čija je mama preminula ali ona je sa vama i dalje, u vašim mislima i srcima.
https://www.youtube.com/watch?v=2vhQm_Bgsy8

Mene je ova pjesam rasplakala. Mrzim nedjelje

[alanis224s]

Mrs.Sepsa kaže:

Rasplakala me ova tema skroz. Moja mama je živa, ali često razmišljam o tome kako bih ju jednoga dana mogla izgubiti. Prije sam imala česte faze razmišljanja o smrti roditelja.
Sada imam djete pa nekako to rjeđe dođe,ali evo večeras je došlo opet.
Nevjerojatno je to kako se razumijevanje majčinske ljubavi može produbiti kada i sam imaš dijete. Nekako me moje dijete često na neke čudne načine još više poveže sa mojom mamom.
Kada se nađem u nekoj (potencijalnoj) opasnosti, prvo pomislim: "kako bi moje dijete živjelo bez mene da mi se nešto dogodi?" ili "ne želim otići jer ne želim da moje dijete odrasta bez mene koja će ju štititi i paziti kroz život".

Kroz svoju veliku ljubav mogu osjetiti i spoznati veliku ljubav svoje mame prema meni. Jedinu bezuvjetnu,čistu,toplu,nježnu,najljepšu vrstu ljubavi koja postoji na kugli zemaljskoj. Htjela sam vam ovo napisati iz perspektive mame (također da im je i najvažnija stvar koju su mislile kao majke ta da njihova djeca,nakon što ostanu bez njih, hrabro koračaju dalje).

Ne možeš ni zamisliti koliko je grozno izgubiti majku.Miislim da mi je to nešto najgore što mi se dogodilo u životu, evo za mjesec dana će 3 godine.Sada sam već svjesna gubitka no trebalo mi je duge dvije godine da se pomirim s gubitkom meni najdraže osobe.

[Ivanicapeca]

Za mene osobno je spoznaja njene dijagnoze i sama bolest bila daleko gora i traumaticnija od njenog odlaska i smrti. Smrt je bila svojevrsno oslobodjenje za sve a najvise za nju jer ono sto je prolazila a mi drugi smo to morali gledati i sudjelovati je bilo ispod svake razine ljudskog postojanja i dostojanstva. Njena smrt je bila dostojanstvena. Fali mi mozda i vise i danas nakon gotovo 8 godina, ali vise radi toga sto smatram da je zasluzila i trebala biti tu da svjedoci nekim vaznim dogadjajima za koje znam koliko bi joj znacili...zato treba u zivotu biti zahvalan za prisutstvo najmilijih u vaznim zivotnim momentima.