Duhovni ucitelji i tradicije

[Nemruth Dagi]

nitko&ništa kaže:

Ne kužim... po čemu je budistička filozofija naprednija od kršćanske?

Drugačija je...a ti si joj u svojem pitanju dao kvalitetu "napredna".
Zato što počiva više na naporima pojedinca, a manje se izražava u zajednici.

Napredan u ovo slučaju znači samo različitost u poimanju ljudske svijesti?

[nitko&ništa]

Nemruth Dagi kaže:

Drugačija je...a ti si joj u svojem pitanju dao kvalitetu "napredna".
Zato što počiva više na naporima pojedinca, a manje se izražava u zajednici.

Drugačija je svakako, štoviše putevi dolaženja do nirvane kod budizma i kršćanstva su dijametralno suprotni.

Nemruth Dagi kaže:

Napredan u ovo slučaju znači samo različitost u poimanju ljudske svijesti?

Da... budući da je, u postovima prije, budizam spomenut kao "religija" za osvještene i intelektualne tipove.
I dalje ne kužim zakaj budizam mogu prihvatit samo osvješteniji pojedinci?

[ursamajor]

Nemruth Dagi kaže:

Utjecaj prilika i vremena je jasna činjenica za svaku pojavu pa i za kršćanstvo. Pitanje je da li bi uopće i pojavilo kršćanstvo da je u to doba bila jaka država koja bi ujedinjavala sva židovska plemena pod jedna stijeg. Ovako imamo okupaciju zemlje, nastajanje (nacionalnog) ponosa i težnju za slobodom.
Ako spomenemo i neadekvatne uvozne bogove i njihovo šarenilo, jasno je da je trebalo totalno preurediti ideju religije koja bi svakom čovjeku donjela nadu.


Fascinatno je to da se zna u tančine što je Isus govorio u zadnjim godinama svojeg života, ali se nezna gdje je bio većinu svojeg postojanja.
Zanimljivo...

kršćanstvo bi postojalo jer postoji i stoljećima prije jedino bi pomazanik(christos) tj. spasitelj(joshua) bio mitra,horus ili neko od mnoštva drugih božanstava i proroka tog doba koji se svi rađaju na božić imaju svoje uskrse, transfiguracije,otkupljenja, al je rimskom carstvu najviše na kraju odgovarao nakon pogroma židova miroljubivi(takvim ga bar nastoje prikazat) židovski mesija kao otjelovljenje konstantinovog nepokorenog sunca.

što se tiče kršćanstva prije konstantina ono je u jednom svom velikom dijelu(gnostici,sofisti...) praktično bilo budizam tj. gnana nondualizam i sl.

[Nemruth Dagi]

nitko&ništa kaže:

I dalje ne kužim zakaj budizam mogu prihvatit samo osvješteniji pojedinci?

Možda jer ne prihvaćaju put kojim ide kršćanstvo u spasenju koje ide vjerom a onda zapravo ne ide preko tebe...???
A za to trebaš imati takvu svijest u sebi, da sve ovisi zapravo o tebi, o tvojem djelovanju a ne samo i jedino o vjeri.

A tu je i pojam spasenja...reinkarnacije...patnje u životu.

[Nemruth Dagi]

ursamajor kaže:

kršćanstvo bi postojalo jer postoji i stoljećima prije jedino bi pomazanik(christos) tj. spasitelj(joshua) bio mitra,horus ili neko od mnoštva drugih božanstava i proroka tog doba koji se svi rađaju na božić imaju svoje uskrse, transfiguracije,otkupljenja, al je rimskom carstvu najviše na kraju odgovarao nakon pogroma židova miroljubivi(takvim ga bar nastoje prikazat) židovski mesija.

Zašto onda danas se ne slavi Mitra ili Horus...?

Nešto se dogodilo da su ti likovi izbljedjeli.


Da, dogodila im se da jedna ideja boga postane državna religija.


Politika i vjera; brak sa i bez ljubavi

[nitko&ništa]

Nemruth Dagi kaže:

Možda jer ne prihvaćaju put kojim ide kršćanstvo u spasenju koje ide vjerom a onda zapravo ne ide preko tebe...???
A za to trebaš imati takvu svijest u sebi, da sve ovisi zapravo o tebi, o tvojem djelovanju a ne samo i jedino o vjeri.

Mislio sam na kršćanstvo u svojoj "pure form", a ne na ono kaj je nadodano nakon Isusove smrti (dogme, tumačenja, filozofija, politika etc.), a u tom slučaju "spasenje" itekako ovisi o tebi samom.

Nemruth Dagi kaže:

A tu je i pojam spasenja...reinkarnacije...patnje u životu.

E čini mi se da je baš zbog te "patnje u životu" kršćanstvo napredniji koncept i zaokruženija filozofija od budizma. Neznam, budizam mi djeluje nekako ko uspavanka za malu djecu, ko knjige dr. Phila, ko... ma shvatili ste

[Pićo]

ursamajor kaže:

što se tiče kršćanstva prije konstantina ono je u jednom svom velikom dijelu(gnostici,sofisti...) praktično bilo budizam tj. gnana nondualizam i sl.

Ne, jer se Budino i Kristovo učenje u svojoj suštini bitno razlikuju.
Krist za razliku od Bude nije bio učitelj nondualizma.

[Nemruth Dagi]

nitko&ništa kaže:

E čini mi se da je baš zbog te "patnje u životu" kršćanstvo napredniji koncept i zaokruženija filozofija od budizma. Neznam, budizam mi djeluje nekako ko uspavanka za malu djecu, ko knjige dr. Phila, ko... ma shvatili ste

Meni pak se čini obratno; budizam izbjegava želju a s time i patnju, a kršćanstvo je patnju stavilo na pijedestal vjere; ak se već ne možeš svojom patnjom pomučiti imaš boga patnika kojeg vlastiti otac baca u tu, za ljudsko otkupljenje grijeha bitnu situaciju, pa završava na križu.

Budizam je okrenut intimnom svijetu pojedinca, njegovim promišljanju kako da dokine svoju i tuđu patnju ispravim putem svojeg djelovanja, a kršćanstvu nije osobna patnja dokinuta već se njome služi kao buduća nagrada u raju, a grijesi su ti ionako iskupljeni tuđom patnjom.

[nitko&ništa]

Nemruth Dagi kaže:

Meni pak se čini obratno; budizam izbjegava želju a s time i patnju, a kršćanstvo je patnju stavilo na pijedestal vjere; ak se već ne možeš svojom patnjom pomučiti imaš boga patnika kojeg vlastiti otac baca u tu, za ljudsko otkupljenje grijeha bitnu situaciju, pa završava na križu.

Da, budizam (kao i većina self-help i inih priručnika popularne psihologije) nastoji ukinuti patnju tj. nekako pobjeci iz realnosti ljudskog postojanja (pada mi na pamet Nepal).
E... a u kršćanstvu patnja nije toliko bitna - Bog je to i pokazao time da je poslao svog sina da živi ko čovjek i umre u patnji, kužite.. ak je on mogao umrijet možete i vi, to nije ništa strašno

Nemruth Dagi kaže:

Budizam je okrenut intimnom svijetu pojedinca, njegovim promišljanju kako da dokine svoju i tuđu patnju ispravim putem svojeg djelovanja, a kršćanstvu nije osobna patnja dokinuta već se njome služi kao buduća nagrada u raju, a grijesi su ti ionako iskupljeni tuđom patnjom.

Mislim da je kod budizma prvenstveno riječ o bijegu, kak ide ona priča - princ koji je suočen sa patnjom, bolesti i smrću odustaje od želja i nagona te tako ukida patnju..., no jedini je problem što na taj način odustaje i od samog života. Istu stvar možemo vidjeti i kod npr. ovisnika, samo što kod njih nije sredstvo bijega meditacija već heroin.
Čini mi se da je glavni Budin pokretač bio strah...

[adriatic]

nitko&ništa kaže:

Mislio sam na kršćanstvo u svojoj "pure form", a ne na ono kaj je nadodano nakon Isusove smrti (dogme, tumačenja, filozofija, politika etc.), a u tom slučaju "spasenje" itekako ovisi o tebi samom.

O čemu ti to ?
Pa nije Isus stvorio kršćanstvo.
Ako se možemo pouzdati u Bibliju kao (bar donekle) vjerodostojan zapis, današnje kršćanstvo u svim bitnim postavkama, a naročito u praksi, proturječi Isusovom nauku.

Što bi to bio "pure form", pokušaj nam objasniti.
Meni se čini da je Isusov nauk krivotvoren i pretvoren u suprotnost izvorniku već nakon nekoliko stoljeća (crkveni oci, Konstantin i dr.), a Budhhin nauk je relativno čist, sačuvan do danas.

Naravno bitno su različite okolnosti u kojima su djelovali:
Sidharta Gautama je propovijedao u Indiji koja je imala već milenijsku tradiciju duhovnog/intelektualnog djelovanja i veoma široku publiku za ono što je Buddha naučavao.

Isus je pak djelovao među divljim čobanima, kojima je glavno pravilo bilo "oko za oko - zub za zub".
Pojednostavljeno rečeno, Buddha je govorio najuljuđenijim ljudima svoga vremena, a Isus divljacima, od kojih ga gotovo ni jedan nije mogao shvatiti.

[nitko&ništa]

adriatic kaže:

O čemu ti to ?
Pa nije Isus stvorio kršćanstvo.
Ako se možemo pouzdati u Bibliju kao (bar donekle) vjerodostojan zapis, današnje kršćanstvo u svim bitnim postavkama, a naročito u praksi, proturječi Isusovom nauku.

Isus nije stvorio kršćanstvo isto kao što Buda nije stvorio budizam , a ovo da sadašnje kršćanstvo proturiječi Isusovom nauku - pa prošlo je 2000 godina, mijenjaju se društveni sistemi, mijenjaju se i religije.

adriatic kaže:

Što bi to bio "pure form", pokušaj nam objasniti.
Meni se čini da je Isusov nauk krivotvoren i pretvoren u suprotnost izvorniku već nakon nekoliko stoljeća (crkveni oci, Konstantin i dr.), a Budhhin nauk je relativno čist, sačuvan do danas.

Pod "pure form" kršćanstva podrazumijevam Isusovo učenje - ono kaj se nalazi u evanđelju, dakle ono najbitnije
Budin nauk je sačuvan upravo iz razloga što je sama suština tog nauka bježanje od života (opet mi pada na pamet Nepal ), a samim tim i ne-sudjelovanjem u ekonomskom, političkom i drugom životu ljudi i društva (za razliku od kršćanstva).

adriatic kaže:

Naravno bitno su različite okolnosti u kojima su djelovali:
Sidharta Gautama je propovijedao u Indiji koja je imala već milenijsku tradiciju duhovnog/intelektualnog djelovanja i veoma široku publiku za ono što je Buddha naučavao.
Isus je pak djelovao među divljim čobanima, kojima je glavno pravilo bilo "oko za oko - zub za zub".
Pojednostavljeno rečeno, Buddha je govorio najuljuđenijim ljudima svoga vremena, a Isus divljacima, od kojih ga gotovo ni jedan nije mogao shvatiti.

Ma kako ga nisu mogli shvatiti... Isus je pričao analogije i prispodobe u okolnostima i duhu svog vremena, a to kaj je to sve skupa kasnije zakomplicirano od strane teologa i filozofa, to je druga stvar.
Isusovo učenje je značajno upravo zbog svoje jednostavnosti i bezvremenosti - ljubite jedni druge i to je to, više-manje.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=nitko&ništa]

Da, budizam (kao i većina self-help i inih priručnika popularne psihologije) nastoji ukinuti patnju tj. nekako pobjeci iz realnosti ljudskog postojanja (pada mi na pamet Nepal).

Klin se klinom izbija; možeš srezati želju koja uzrokuje patnju ili možeš čekati da te netko božanski spasi, s jedne strane si iz realnosti ukinuo uzrok onoga što ti stvara patnju a sa druge si je zamaskirao nadom i odrešenjem grijeha.
Grubosti unutar realnosti niti jedna religija ne ukida, ona je samo ublažava.

E... a u kršćanstvu patnja nije toliko bitna - Bog je to i pokazao time da je poslao svog sina da živi ko čovjek i umre u patnji, kužite.. ak je on mogao umrijet možete i vi, to nije ništa strašno

Da, vidiš kao Bog na sve misli, prvo ti da život i onda ti ga uzima, kao božanska igra staklenim perlama. Unutar rođenja i smrti nešto se ipak događa što će nam nakraju pomoći da se izdignemo od samog nestajanja. Isus je uskrsnuo a mi se životima i smrću reinkarniramo.

Mislim da je kod budizma prvenstveno riječ o bijegu, kak ide ona priča - princ koji je suočen sa patnjom, bolesti i smrću odustaje od želja i nagona te tako ukida patnju..., no jedini je problem što na taj način odustaje i od samog života. Istu stvar možemo vidjeti i kod npr. ovisnika, samo što kod njih nije sredstvo bijega meditacija već heroin.
Čini mi se da je glavni Budin pokretač bio strah...

Strah je uvijek veliki pokretač misli u našem svijetu; razlika je samo što budista ne provodi život u strahu jer ako se odrekao života (on "kontrolira" koliko želi života prihvatiti i suočiti se sa njime, do koje mjere je dio svijeta) morao se odreći i straha, dok kršćaninu visi strah od kazne i samog Boga kao mač iznad glave i kontrolira ga. Tu je još i osjećaj krivnje da se cijeli svoj život mora opravdavati od nametnute mu krivnje, a što stvara primoru, osjećaje moranja tog opravdavanja. Nakraju se rijetki mogu opravdati pa postoji nesrazmjer željenog i učinjenog koji vodi u razna stanja.


Meditacija je kad Bog razgovara sa tobom a molitva je kad ti razgovaraš sa Bogom. Meditacija pokazuje da smo mi više nego što mislimo da jesmo a molitva koliko smo zaokupljeni sami sobom u zamolbama.

[Nemruth Dagi]

nitko&ništa kaže:

Isusovo učenje je značajno upravo zbog svoje jednostavnosti i bezvremenosti - ljubite jedni druge i to je to, više-manje.

A praksa pokazuje da to uopće ne funkcionira. Ljubav kao božanska odlika dobila je svoj zemaljski karakter; ljube se neki a ne svi.
Takva ljubav koaj je ograničena i zapravo uvjetovana ruši sama sebe i postaje apsurd. Rastalilo se ono božansko i ostalo u njoj ljudsko.
Isus kao nova ljudska svijest koja naglašava ljubav gubi se u organiziranoj ljubavi jedne religije, nikad ne može postati opći kodeks, sama religija se oglušila na vrijednosti takve nove i posve drugačije svijesti.

[adriatic]

nitko&ništa kaže:

Isus nije stvorio kršćanstvo isto kao što Buda nije stvorio budizam , a ovo da sadašnje kršćanstvo proturiječi Isusovom nauku - pa prošlo je 2000 godina, mijenjaju se društveni sistemi, mijenjaju se i religije.

Mislim da ova usporedba nikako ne stoji:

Buddha je djelovao pola tisućljeća prije Isusa i naravno da je njegovo učenje ponešto modificirano, u skladu s lokalnim prilikama.
Zato postoje dvije velike škole Mahayana i Theravada (budizam) te specifični ogranci poput zena.

Učenja raznih "kršćanskih" crkava (organizacija) čini mi se, nemaju nikakve suštinske veze s Isusovim naukom.
Posao je svećenstva kod "kršćana" da pričajući prazne priče šišaju svoje ovčice i gomilaju bogatstvo u svojim riznicama.

Svaki pokušaj povratka Isusovom nauku (Katari, Patareni, Bogumili i mnogi pojedinci) bio je nemilosrdno sasječen u korijenu uz bezbrojne lljudske žrtve.

Najviše su kršćana pobili kršćani, a Isus je naučavao bezuvjetni pacifizam.

nitko&ništa kaže:

Pod "pure form" kršćanstva podrazumijevam Isusovo učenje - ono kaj se nalazi u evanđelju, dakle ono najbitnije

To nije nikakav odgovor: ŠTO je najbitnije ?

nitko&ništa kaže:

Budin nauk je sačuvan upravo iz razloga što je sama suština tog nauka bježanje od života (opet mi pada na pamet Nepal ), a samim tim i ne-sudjelovanjem u ekonomskom, političkom i drugom životu ljudi i društva (za razliku od kršćanstva).

Vidi se da o budizmu ne znaš ništa.

Niti je Buddha naučavao bijeg od života, niti to budisti rade.

Istina je da se oni teško uključuju u kapitalističku ekonomiju i politiku bezobzirnog uništava svih prirodnih i drugih resursa na ovom planetu, a u čemu prednjače "kršćani".

[nitko&ništa]

Nemruth Dagi kaže:

Klin se klinom izbija; možeš srezati želju koja uzrokuje patnju ili možeš čekati da te netko božanski spasi, s jedne strane si iz realnosti ukinuo uzrok onoga što ti stvara patnju a sa druge si je zamaskirao nadom i odrešenjem grijeha.
Grubosti unutar realnosti niti jedna religija ne ukida, ona je samo ublažava.

Slažem se, al ipak dajem prednost kršćanstvu zbog SUOČAVANJA sa životom za razliko od BIJEGA od života.

Nemruth Dagi kaže:

Da, vidiš kao Bog na sve misli, prvo ti da život i onda ti ga uzima, kao božanska igra staklenim perlama. Unutar rođenja i smrti nešto se ipak događa što će nam nakraju pomoći da se izdignemo od samog nestajanja. Isus je uskrsnuo a mi se životima i smrću reinkarniramo.

Nisam siguran..., Isusovo uskrsnuće je samo potvrda da život i smrt imaju smisla, a ne nekakva nagrada koja očekuje ljude. Uostalom koju bi vrijednost imao život kad bi se protegnuo u beskonačnost (pogotovo kad bi bili na ovom stupnju (prvenstveno moralnog) razvoja).
Ak nekaj bude nakon smrti dobro, ak ne bude, opet dobro.

Nemruth Dagi kaže:

Strah je uvijek veliki pokretač misli u našem svijetu; razlika je samo što budista ne provodi život u strahu jer ako se odrekao života (on "kontrolira" koliko želi života prihvatiti i suočiti se sa njime, do koje mjere je dio svijeta) morao se odreći i straha, dok kršćaninu visi strah od kazne i samog Boga kao mač iznad glave i kontrolira ga. Tu je još i osjećaj krivnje da se cijeli svoj život mora opravdavati od nametnute mu krivnje, a što stvara primoru, osjećaje moranja tog opravdavanja. Nakraju se rijetki mogu opravdati pa postoji nesrazmjer željenog i učinjenog koji vodi u razna stanja.

Kršćanin, koji se potrudio da sazna nešto o temelju svoje vjere, ne bi trebao imati prevelikih problema sa strahom i krivnjom. Bitan je stupanj osvještenosti.

Nemruth Dagi kaže:

Meditacija je kad Bog razgovara sa tobom a molitva je kad ti razgovaraš sa Bogom. Meditacija pokazuje da smo mi više nego što mislimo da jesmo a molitva koliko smo zaokupljeni sami sobom u zamolbama.

A što bi to mi trebali biti više nego ono što mislimo da jesmo, ne kužim...

Nemruth Dagi kaže:

A praksa pokazuje da to uopće ne funkcionira. Ljubav kao božanska odlika dobila je svoj zemaljski karakter; ljube se neki a ne svi.
Takva ljubav koaj je ograničena i zapravo uvjetovana ruši sama sebe i postaje apsurd. Rastalilo se ono božansko i ostalo u njoj ljudsko.
Isus kao nova ljudska svijest koja naglašava ljubav gubi se u organiziranoj ljubavi jedne religije, nikad ne može postati opći kodeks, sama religija se oglušila na vrijednosti takve nove i posve drugačije svijesti.

Isus i nije propovijedao kolektivni moral, već moral pojedinca, teološkim riječima: pred Boga dolazimo sami samcati, goli golcati

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=nitko&ništa]

Slažem se, al ipak dajem prednost kršćanstvu zbog SUOČAVANJA sa životom za razliko od BIJEGA od života.

Budizam je bliži mojem poimanju života i s time što ne daje očiglednu sliku božanstva.
Usto suočavanje kršćanina sa životom vidljivo dovodi da živi na dvije strane. S jedne je moral kojeg mora zadovoljiti a sa druge strane život koji njega zadovoljava, a nema vrijednost kršćanskog morala. Raskorak je velik, a to se vidi kako je danas prikazan u tumačenju anketa u dnevnim novinama.

Nisam siguran..., Isusovo uskrsnuće je samo potvrda da život i smrt imaju smisla, a ne nekakva nagrada koja očekuje ljude. Uostalom koju bi vrijednost imao život kad bi se protegnuo u beskonačnost (pogotovo kad bi bili na ovom stupnju (prvenstveno moralnog) razvoja).
Ak nekaj bude nakon smrti dobro, ak ne bude, opet dobro.

To NITKO ne zna. Nama to znanje nije dano.
Smrt je početak života. A kako teče ono što nazivamo život gore, to nitko ne zna.

Kršćanin, koji se potrudio da sazna nešto o temelju svoje vjere, ne bi trebao imati prevelikih problema sa strahom i krivnjom. Bitan je stupanj osvještenosti.

Temelj vjere je zaustavljanje straha od smrti. Ne vjerujem da su temelji dovoljno čvrsti pa da se strah posve zaustavlja.
krivnja i strah je ono što se institucionalizira sa organizacijom i postaje kategorija bez koje ona ne može dobro poslovati.
Osvješten čovjek ima mogućnost spoznaje ili nagovještaj značenja svoje uloge u život, traženja odgvora tko je on sam i zašto je ovdje gdje jeste, i on zna da se istina traži i da nije dana kao paket. Život je proces i nikad gotovi model ponašanja, mišljenja.

A što bi to mi trebali biti više nego ono što mislimo da jesmo, ne kužim...

Mi daleko više nego što nam govori religija, što nam otkriva psihologija ili medicina, što nam govore političari ili država.
Mi smo duhovna bića bačena u ovaj realitet sa zadaćom rsta razvoja na sebi. Tek dak se probiju granice onoga što nazivamo ukupni realitet, vidi se da je naša stvarnost samo mali dio onoga što postoji.

Isus i nije propovijedao kolektivni moral, već moral pojedinca, teološkim riječima: pred Boga dolazimo sami samcati, goli golcati.

Da pred Svjesnošću dolazimo sami, bez crkve i dogme, njenih laži i predodžaba...

[nitko&ništa]

adriatic kaže:

Mislim da ova usporedba nikako ne stoji:
Buddha je djelovao pola tisućljeća prije Isusa i naravno da je njegovo učenje ponešto modificirano, u skladu s lokalnim prilikama.
Zato postoje dvije velike škole Mahayana i Theravada (budizam) te specifični ogranci poput zena.

Kak ne stoji usporedba... vađenje bilo čega (pa i religije) iz povijesnih okolnosti
i duha vremena je u najmanju ruku neozbiljno.

adriatic kaže:

Učenja raznih "kršćanskih" crkava (organizacija) čini mi se, nemaju nikakve suštinske veze s Isusovim naukom.
Posao je svećenstva kod "kršćana" da pričajući prazne priče šišaju svoje ovčice i gomilaju bogatstvo u svojim riznicama.
Svaki pokušaj povratka Isusovom nauku (Katari, Patareni, Bogumili i mnogi pojedinci) bio je nemilosrdno sasječen u korijenu uz bezbrojne lljudske žrtve.
Najviše su kršćana pobili kršćani, a Isus je naučavao bezuvjetni pacifizam.

Slažem se, al o tome i nisam pričao.

adriatic kaže:

To nije nikakav odgovor: ŠTO je najbitnije ?

Ne razumijem što ne razumiješ iz prethodnog odgovora
Isus je postavio moralni princip i potvrdio ga svojom smrću. (što se baš ne bi moglo reći za ostale učitelje)

adriatic kaže:

Vidi se da o budizmu ne znaš ništa.Niti je Buddha naučavao bijeg od života, niti to budisti rade.

Objasni... što rade budisti u Nepalu, a?
Koja je srž Budina učenja, ak nije odricanje od želja?

adriatic kaže:

Istina je da se oni teško uključuju u kapitalističku ekonomiju i politiku bezobzirnog uništava svih pirodnih i drugih resursa na ovom planetu, a u čemu prednjače "kršćani".

[nitko&ništa]

@Nemruth Dagi
Uglavnom se slažem sa svim što si rekla, osim...

Nemruth Dagi kaže:

Mi daleko više nego što nam govori religija, što nam otkriva psihologija ili medicina, što nam govore političari ili država.
Mi smo duhovna bića bačena u ovaj realitet sa zadaćom rsta razvoja na sebi. Tek dak se probiju granice onoga što nazivamo ukupni realitet, vidi se da je naša stvarnost samo mali dio onoga što postoji.

Mi možemo bit samo ono što jesmo - ljudi, a kaj će bit nakon toga, evo tvojim riječima: "To NITKO ne zna. Nama to znanje nije dano."

[Nemruth Dagi]

nitko&ništa kaže:

@Nemruth Dagi
Uglavnom se slažem sa svim što si rekla, osim...

Mi možemo bit samo ono što jesmo - ljudi, a kaj će bit nakon toga, evo tvojim riječima: "To NITKO ne zna. Nama to znanje nije dano."

I ja sam tako mislila kao i ti ali su se neke stvari odvijale na način da mi pokažu da smo više nego što nas, pogotovo religija, želi uvjeriti da jesmo.
Put za Damask treba doživjeti sam, sve ostalo su priče.

[r0nin]

nitko&ništa kaže:

Da, budizam (kao i većina self-help i inih priručnika popularne psihologije) nastoji ukinuti patnju tj. nekako pobjeci iz realnosti ljudskog postojanja (pada mi na pamet Nepal).

Ah klisej. To bjezanje u nekakve izolacije, Nepale, Indije, i razno cine oni koji jos imaju puno za traziti ili su podlozni medijskoj manipulaciji. Da bi zaboravili sebe i tako naucili o sebi nije potrebno pobjeci nigdje. Sav "svemir" je u nama a ne gore ni lijevo ni desno.

nitko&ništa kaže:

Čini mi se da je glavni Budin pokretač bio strah...

Ovo bi nazvao ocajnicki pokusaj.