poezija by theend

[theend]

pozdrav svima ljubiteljima poezije i onima koji ce to da postanu


poetica

Jesen, oblaci se sivilo
u odjelo kozne privlacnosti,
odise nemirom.
Dolazecim zvukom frule
spremaju uspavljajuce kise
dok koracuju mrtvi
u nas svijet zabluda

Pjesme ih opisuju
kao vapaj starosjedioca zemlje
sto dusom prirode cuva nebo
od lakomog pogleda dvonozne zvijeri

A vani kuca zima
u zilama zemaljsim
i na bioloska vrata,
drsce od topline bica svojih
i pazi budnim okom lovca
na sahovske poteze
gospodara plamntecih lutaka

[hard symfony]

p.s.- smajlic stavljam kad ostanem bez texta!

[theend]

, ostadoh i ja bez texta, hvala

[theend]

STEPSKA TISINA

dolaze zvona, koja mislim
da zvonom odjekuju u zvucnom
dalekovodu sto izranja iz podsvjesti van
strujnog udara zivota

i cujem ptice
mastam o nicemu iz nicega
i sanjam

postepeno rastem i padam
poput lista sa bora
neobicno, neobjasnjivo
iskustvo sa litice slobodnog pada

i cujem ptice
mastam o nicemu iz nicega
i sanjam

koraci vraca Navaha
prate me iz svijeta povezanog snom
most, prolazi pored moga tijela,

zvona zamjenjuju violine
uz probudjeni gong istine
membrana koja nedostaje

i cujem ptice
mastam neogranicen vidicima,
pasnjacima golemog prostranstva
ja vise na sanjam
nepostojim trenutkom ziv.........
hrani me stepska tisina

[theend]

moj jupiter je u pterodaktilnom nacrtu diplodoka
a saturn nije u orbiti onkraj merkura
mars je u jarcu
jarac na biku
svrbi me sexualna astro mastrubacija

[theend]

papir i kamen

sazidana poruka, usamljena
zidarska
okamenjena u sljunku geometrije
trazeci asemitije izlaz
kuca tjeskobom
na prijednja vrata zapanjujuce istine

voda u stjenama,
zubor drhtajuceg lisca
kap znoja
strahom napojene gazele

big beng
izvire iz mjesalice galaktike
trokatnica nastaje
iz slova ko kamen
recinica, taj zid
pjesak, prasina
papirnati trag naglavacke
uvlaci nas centrifuga
nazad u tacke
dalje, sto dalje.........
van iz crvotocine

[theend]

ALBATROSOV ZADNJI LET



nocas su snovi
daleko od mene
nemir
truje mi razum

zato stojim
usamljen i nag
na litici pored zivota
osluskujuci usnama
dah oceana

nemirno je more trenutka
uzburkano silinom prolaznosti
daje promatracu na znanje
da bljeska modra munja

olujom sijeva u blizini
brusi ostricu
nadolazecih ralja nevremena
mjesecinu da skrije
i da
polomi njeme barke

sirim ruke
albatros u letu
s kapima kise
padam na stijene
mrakom oko vrata
nestajem pod vodu

pritisak, gusi me sustina
sto sa stropa
spusta se u tijelo

pitam se
tko je ziv
tko strahom
u meni dise ?

....nocas su snovi
daleko od mene
nemir truje mi razum

[theend]

stihovi su njemi

stihovi su njemi
pokrila ih mahovina sjene
sunca sto usnuse
zorom iza brda

poput pjesnika, neizreceni vjecni san.......
jutro ne dodjose vise

[bubatov]

vec vidjeno vec citano

[theend]

pa da nevidis
ne bi ni procitao

[theend]

u sjeni izlazeceg sumraka


prekasno je za sjecanja
vrata su zatvorena, zapecacena
odavno,
s prvom zrakom nadolazeceg sumraka

izgubio je zivot smisao
s krikom radjanja
zalutao u vjecnosti stvaranja

pusti me vjetre
neka hodam uspravno
neka odem ponosno
stepenicom silaska u grob svoj vlastiti

jer
prekasno je za sjecanja
vrata, odavno su zatvorena, zapecacena
skrivena od besumnog pogleda,
nadolazece kletve, sudbine

i nemogu pobjeci od istine
ona je u sustini
ona je kraj mene,
kao............
sunce koje umire
u hladnoci vlastite
sjene izlazeceg sumraka

[theend]

smjese se ptice



samoca , u njima cuci

oslikava tugu
kroz tamne, mrtve oci

i vapaj vise necuje nitko
proslost je izbrisala trag
misao vratila se miru,
napustila rijec
kao sto dan
napusta noc,
nebo zvijezde,
a majka dijete svoje ........

sutra je prekasno za danas
ali za juce nepostoji kraj
uspomene kriju beskonacnost ljubavi
na krilima vjetra i oceanu
nemirnih valova zelja

smjese
smjese se ptice,
one vide dugu na mjesecini
za njih nema spasa

sapnula mi je to preko leptira
nadolazeca bonaca

[theend]

kad trenutak mislima stane ...........

slike su izblijedile , boje su nestale , izbrisane
ali miris vremena
predstavlja se kao podstanar neshvatljivog
racune placa redovno , neoprostivo
u izbrisanom sjecanju na bice jednog covijeka
sto iluzijom lubanje grebe otiske razuma
zarobljen u rijecima dvojnika
zaveden od unutrasnjeg pogleda
slijepe biljke samoubojice

[theend]

i dok prolazim ulicama mracnim
pozdravim ulicnu rasvijetu i onaj stup za ljepljenje plakata
pricam sa napustenom mrezom nekog pauka
i promatram raspadnute muhe
noc mi je prijatelj i saveznik
da se sakrijem od svjetlom zapaljenih ljudi
i da uronim u tamu nekog drugog sebe

[theend]

Processor



oprost je nacin da se nesto izbrise ,
a ne zaboravi stranicom novom
nadasve dirljiva kap onog plemenitog
sto nadom zoru ocima krije

vidjeli smo u sebi strance
govorili u prazno
ovisili o pomicanju planeta
skrivali ispod oblaka tamnih
i toka nemirnih rijeka zelja

slusali pokrete africkih pantera
sanjali slobodu u slobodnom tijelu
koja gle , vrvi slikama sto raspada
se pod prstima pijeska u rukama

jer ako ti uzmu mjesec i sunce
te stegnu u obruc ciklusnog pomicanja svijesti
postaces upravo ono sto su bili nekad oni
neprihvacena spiralom
dimenzija misaonih prikaza

[theend]

osjetih sebe


osjetih sebe
iza okvira nebeskih slika
cuvan rukom vjecnosti
gledao sam kako se zvijezde urusavaju
kako jedu same sebe
u vrtlogu snage urusavanja
u eri kosmickog usisavanja
shvatih da nista nije bezvrijedno
ni rijeka , ni vjetar , ni sjeme novog ploda

i da krocim stazom istine
da izronim iz ponora zaborava vjecnog
ne bih shvatio da se smijem u sebi
da stvaram zeljom bacenu kocku
koja pretvara
srce svjedoka u beskonacnost

[theend]

...osjetih........

zar su putovi povratka
pecatom udareni zauvijek
u onoj beskrajnosti
kad osjetih kožom sol morsku
rodjenu iz valova kose tvoje

Iz pepela svoje kazne
preko praznine do poptpunosti
osjetih Afroditinu ljubav u tebi
osjetih onu , koja na dlanu zivota
mrtvo srce moje cuva

[theend]

IZMEDJU SVIJETOVA

Radjaju se pogledom
rupe crne , ambisi sto u davnini progutase svijetlo.
Radjaju se tiho , necujno , zaista tajnovito
one se skrivaju pred iluzijom gravitacijskog urusavanja
zarobljene , kao istine zametak
plesu nad zvijezdama
u igri izmedju pukotina svijetova

[theend]

theend kaže:

IZMEDJU SVIJETOVA

Radjaju se pogledom
rupe crne , ambisi sto u davnini progutase svijetlo.
Radjaju se tiho , necujno , zaista tajnovito
one se skrivaju pred iluzijom gravitacijskog urusavanja
zarobljene , kao istine zametak
plesu nad zvijezdama
u igri izmedju pukotina svijetova

DAN
Tako sam pun u praznini
Tako moćan u divljini
Tako nepomican
Kao stijena,
Od kamena
Kao duša
Stvorena iz pepela

Tako sam prazan u krugu
nemocan u sustini
Tako nepomican
Kao i kamena stijena
Van puta normalnog svemira
Ta duša sazidana
Od nedostatka
razuma i nemogućnosti
da se oboji dugom dan

[theend]

theend kaže:

DAN
Tako sam pun u praznini
Tako moćan u divljini
Tako nepomican
Kao stijena,
Od kamena
Kao duša
Stvorena iz pepela

Tako sam prazan u krugu
nemocan
u sustini
Tako nepomican
Kao i stijena kamena
Na litici iznad
paklenog ponora sudbine

I duša nastavlja da jeca
da drhti kao promatrac
U snjeznoj oluji
Od nedostatka
razuma i nemogućnosti
da se oboji dugom dan

I sto ima novo