Astralna projekcija - izvantjelesna iskustva

[valenty]

Kada sam prije 4 dana probavao astralnu projekciju,umirio sam se.Umirio sam se toliko jako da nisam mogao podici ruke ni noge,nisam o nicemo razmisljao i kada sam bio blizu tog prijelaza u astralni svijet cuo sam neke tihe glasove.Uplasio na se i vise bas i nepokusavam

[Awesomnia]

Hah! Trazim neki pod forum za paranormalno i nadem ovo, nisam znao da vas tolko ima koje zanima astralna projekcija. Pa eto da stavim svoja 2 novcica..

Ja sam, eto istrazivo astralno putovanje neko vrijeme. Nazalost nisam svjesno dozivio putovanje, ali se jesam jednom osvjestio usred njega.
Vjerovali ili ne mi smo svi imali astralno iskustvo, ono sto zelimo je imati svjesno astralno iskustvo.

Kao prvo, ne morate se nicega bojati. Sigurni ste 100%.
Procitao sam negdje da svaki covjek ima tih 5 "vozila", jedno od njih je fizicko tijelo, a drugo stralno tijelo. Kada radite astralnu projekciju vi jednostavno pocnete koristiti astralno tijelo.
Sve je to savrseno prirodno, pitajte budiste!

Jedina losa strana je da vecina ljudi ima... hm, losije prvo svjesno iskustvo. Ono o cemu mislis, to privlacis. A kada prvi put radis projkeciju naravno da te drma adrenalin, strah od nepoznatog itd.
Koncentriraj se mir i, doslovno, svjetlost.

Naravno ima puno nacina da se AP napravi, nema boljeg ili losijeg nacina, sve zavisi od osobe do osobe.
Ovdje cu podijelit sa vama po mom, najlogicniji nacin. Koncentracija na sum u usima. Vjerujem da svi znaju o cemu se radi.
"Profici" preporucaju da se astralna projekcija pokusa nakon sto se probudis, meni je lakse prije spavanja jer mi je onda lakse potonut (samo da se svaki put ne ukenjam...)
Ugl, koncentriras se na sum u usima i probas osjetiti svoje tijelo sto vise. Moja metoda "meditacije". Kako se vise i vise koncentriras na taj sum, on ce postati sve glasniji i glasniji dok ne dodes do faze "odvajanja".
Tijelo ce ti pocet trnut (paraliza), naravno ne morate se ovog bojat jer se to dogada i tijekom svakodnevnog spavanja.

U ovoj fazi se koncentrirajte na svoje astralno tijelo, osjetit cete koje je koje. Ovo je dio gdje vecina ljudi odustane (ukljucujuci mene). Ubrzano srce, svaki put me ukenja. Mozes dovest konja do vode, jel.

U prvom pokusaju sam cak uspio odvojit desnu ruku, vizija mi se pocela rasciscivat ali izbacio sam se. Naravno treba vjezbat i navikavat se na nesto ovakve proporcije.
Osjecao sam se uzasno lagano i osjetio sam da vise ne lezim, nego lebdim. Sto je i razlog izbacaja. Prijateljica koja je iskusna u tome mi je potvrdila da sam bio uzasno blizu.

Eto ako netko ima pitanja, tu sam. Znam da sam ja bio uzasno skeptican na pocetku

[urlator]

unknown_UFO kaže:

ja sam ležao u krevetu, stavio ruke na prsa i položio dlanove jedan preko drugog...
koncentriraj se na disanje.. broji udisaje... osluškuj "tišinu" koja ti je u sobi... na kraju skužiš da više nisi fokusiran na tišinu, nego na šum u ušima, koji postaje sve glasniji i glasniji... a tijelom počinješ osjećati trnce kako ti prolaze... ja sam najprije osjetio u nogama, pa je krenulo na ruke, tj dlanove... s tim da mi je srce nevjerojatno brzo udaralo (vjerojatno zbog straha) odlučio sam to prekinuti i jednostavno otvorio oči... našao sam se nepomičan na par sekundi... želiš pomaknuti neki dio tijela, a to jednostavno ne ide xD

ja sam uradio istu stvar i rezultat je bio potpuno isti. sve od trnaca i lupanja srca. ne znam jesi li primjetio da udisaji postanu toliko plitki da imaš osjećaj kao da ne dišeš? i da u jednom momentu prestaneš osjećati tijelo?

[Cinka]

Awesomnia kaže:

...
Ugl, koncentriras se na sum u usima ...

Odlična ideja!

[unknown_UFO]

urlator kaže:

ja sam uradio istu stvar i rezultat je bio potpuno isti. sve od trnaca i lupanja srca. ne znam jesi li primjetio da udisaji postanu toliko plitki da imaš osjećaj kao da ne dišeš? i da u jednom momentu prestaneš osjećati tijelo?

jesam
odnosno, odgađalo mi se kako sam disao, već kod svakog izdisaja bi osjetio lagane trnce kako mi prolaze... no već kod ponovnog udisaja bi nestali...

naime, odlučio sam vježbati, pa onda svaku večer prije spavanja provedem pola sata do sat vremena te vježbe disanja i koncentracije... i bio sam u par navrata opet došao do istog stanja (trnci, šum u ušima) i naravno, uz lupanje srca.. ali se u tom trenutku pokušavam opustiti fokusirajući se na disanje i govoreći "smiri se, idemo polako"... ali čim meni kroz glavu prođe činjenica da se moram smiriti, ja se automatski "mičem" iz tog ajmo-ga-nazvat predstanja.
radim li to kako se spada, odnosno, je li to normalno tako?

[urlator]

unknown_UFO kaže:

i bio sam u par navrata opet došao do istog stanja (trnci, šum u ušima) i naravno, uz lupanje srca.. ali se u tom trenutku pokušavam opustiti fokusirajući se na disanje i govoreći "smiri se, idemo polako"... ali čim meni kroz glavu prođe činjenica da se moram smiriti, ja se automatski "mičem" iz tog ajmo-ga-nazvat predstanja.

ista stvar s tim da mi se poslije isto takvo stanje nikad nije u potpunosti ponovilo. valjda prvi put nisam ništa očekivao i samo sam ležao skoncentrisan na disanje. kasnije sam dolazio do "faze" kad osjećam lagane vibracije, ali desi mi se isto kao što si opisao. čim ih postanem svjestan, one počnu jenjavati.

unknown_UFO kaže:

radim li to kako se spada, odnosno, je li to normalno tako?

pojma nemam

[Joe02]

Ja sam sinoć malo probao, ležao na leđima, ruke onako gore iznad pokrivača uz tjelo, umirio se, ravnomjerno disao, isključio misli, gotovo nikakvih misli nije bilo samo sam se koncentrirao da postignem onaj bestežinski osjećaj. U početku sam mislio da sam odmah upao u to, onda sam shvatio da nisam nego su tek počeli lagani trnci na rukama i nogama, kasnije po cijelom tijelu, sve vrijeme sam imao otvorene oči ili poluotvorene, onda su mi se oči počele malo više micati, imao sam osjećaj da sam u prostoru učvršćen samo petama i potiljkom, a sve ostalo kao da je lebdjelo, nakon toga pravi bestežinski osjećaj, sve tiho, mirno, imao sam dojam da se lagano ljuljam u svom tijelu, mislio sam na to da podižem ruke, ali nisu se baš podizale, imao sam tek osjećaj da su možda tek koji centimetar, ako i to, svjesno nisam htio dalje ništa, ne podizati se nego sam se skoncentrirao da ponovo osjetim tijelo, pokušao se tada stvarno pomaknuti, prvo prstima pa ostalo, kao kod meditacije i na kraju se pomaknuo tijelom, nigdje nisam lebdio, jednostavno nisam htio, bilo mi je i ovo više nego dovoljno, ne znam kada ću opet pokušati, nije mi baš svejedno, radim to po osjećaju, kad osjećam da imam petlje iako nisam baš previše zagrijan, imam dojam da za to ima vremena kad dođe vrijeme ili nikad ako ne dođe, tko ga šljivi, već mi je i ovo bilo jedno lijepo iskustvo iako me pomalo plašilo nepoznato, ipak nije to mala zafrkancija, bar tako mislim.

[stefandelic]

Koliko se mogu udaljiti od tjela?

[Nenad89]

Ako nemas 18 godina, mozes samo unutar drzave u kojoj zivis, jer za astralna putovanja moras imati posebnu astralnu vizu koju mozes izvaditi u MUP-u!


Niti nebo nije granica!
Paralize sna sam do prije par mjeseci dozivljavao skoro svakodnevno. Jedino sto sam morao uraditi je da legnem na ledja, potpuno se opustim i skoncentrisem na disanje! Ali se ne sjecam da sam "putovao negdje". Nist osim osjecaja lebdenja i nekakve smirenosti!

[SolisMystica]

Awesomnia kaže:

Hah! Trazim neki pod forum za paranormalno i nadem ovo, nisam znao da vas tolko ima koje zanima astralna projekcija. Pa eto da stavim svoja 2 novcica..

Ja sam, eto istrazivo astralno putovanje neko vrijeme. Nazalost nisam svjesno dozivio putovanje, ali se jesam jednom osvjestio usred njega.
Vjerovali ili ne mi smo svi imali astralno iskustvo, ono sto zelimo je imati svjesno astralno iskustvo.

Kao prvo, ne morate se nicega bojati. Sigurni ste 100%.
Procitao sam negdje da svaki covjek ima tih 5 "vozila", jedno od njih je fizicko tijelo, a drugo stralno tijelo. Kada radite astralnu projekciju vi jednostavno pocnete koristiti astralno tijelo.
Sve je to savrseno prirodno, pitajte budiste!

Jedina losa strana je da vecina ljudi ima... hm, losije prvo svjesno iskustvo. Ono o cemu mislis, to privlacis. A kada prvi put radis projkeciju naravno da te drma adrenalin, strah od nepoznatog itd.
Koncentriraj se mir i, doslovno, svjetlost.

Naravno ima puno nacina da se AP napravi, nema boljeg ili losijeg nacina, sve zavisi od osobe do osobe.
Ovdje cu podijelit sa vama po mom, najlogicniji nacin. Koncentracija na sum u usima. Vjerujem da svi znaju o cemu se radi.
"Profici" preporucaju da se astralna projekcija pokusa nakon sto se probudis, meni je lakse prije spavanja jer mi je onda lakse potonut (samo da se svaki put ne ukenjam...)
Ugl, koncentriras se na sum u usima i probas osjetiti svoje tijelo sto vise. Moja metoda "meditacije". Kako se vise i vise koncentriras na taj sum, on ce postati sve glasniji i glasniji dok ne dodes do faze "odvajanja".
Tijelo ce ti pocet trnut (paraliza), naravno ne morate se ovog bojat jer se to dogada i tijekom svakodnevnog spavanja.

U ovoj fazi se koncentrirajte na svoje astralno tijelo, osjetit cete koje je koje. Ovo je dio gdje vecina ljudi odustane (ukljucujuci mene). Ubrzano srce, svaki put me ukenja. Mozes dovest konja do vode, jel.

U prvom pokusaju sam cak uspio odvojit desnu ruku, vizija mi se pocela rasciscivat ali izbacio sam se. Naravno treba vjezbat i navikavat se na nesto ovakve proporcije.
Osjecao sam se uzasno lagano i osjetio sam da vise ne lezim, nego lebdim. Sto je i razlog izbacaja. Prijateljica koja je iskusna u tome mi je potvrdila da sam bio uzasno blizu.

Eto ako netko ima pitanja, tu sam. Znam da sam ja bio uzasno skeptican na pocetku

u made me lol xD

[SolisMystica]

Nenad89 kaže:

Ako nemas 18 godina, mozes samo unutar drzave u kojoj zivis, jer za astralna putovanja moras imati posebnu astralnu vizu koju mozes izvaditi u MUP-u!


Niti nebo nije granica!
Paralize sna sam do prije par mjeseci dozivljavao skoro svakodnevno. Jedino sto sam morao uraditi je da legnem na ledja, potpuno se opustim i skoncentrisem na disanje! Ali se ne sjecam da sam "putovao negdje". Nist osim osjecaja lebdenja i nekakve smirenosti!

hahhahah sami biseri D

[unknown_UFO]

imam izvještaj xD
naime, ovaj put nisam pokušavao prije spavanja.. nego sam jednostavno legao i zaspao..
pošto se inače često probudim usred noći, odnosno možda bolje reći, za vrijeme spavanja, nemam pojma čime potaknut ali odlučio sam oko 6 ujutro pokušati izvesti AP... čak je i funkcnoniralo... uspio sam opet pronaći trnce i nevjerojatan šum u ušima i naravno ubrzano kucanje srca.. ali sam ovaj put pustio da ide.. očekivao sam da ću uspjeti, no nisam.. ne znam točno zašto i kako nisam uspio, ali se sjećam da sam čuo neki čudan zvuk - zvučalo je kao da netko pokucao na vrata.. znači samo onaj jedan *knock*.. bio je samo jedan, a čuo sam odjek tog istog *knocka* koji se postepeno stišavao..
znači *kuc* (kuc..kuc..ku..ku..k...k...)... aa dobro, nadam se da ste shvatili kaj sam htio reć

sad me interesira, jel to nešto predstavlja? u tom vremenskom razdoblju nije nikog bilo u hodniku, tako da nitko nije mogao kucati na vrata...

[urlator]

unknown_UFO kaže:

znači samo onaj jedan *knock*..

robert monroe opisuje takav zvuk meni se čini da svaki put prije nego što će se desiti kao neko polu-stanje između buđenja i sna, prije nešto čujem ili osjetim, ali tačno znam da tad počinje. osjećaj kao da izlaziš iz nečega, ubrzan rad srca, uzbuđenost i svaki put kao da priđem nečemu što bi trebalo slijediti iza toga, ali tu se uvijek "probudim". dešavali se nekom išta slično?

[unknown_UFO]

urlator kaže:

robert monroe opisuje takav zvuk meni se čini da svaki put prije nego što će se desiti kao neko polu-stanje između buđenja i sna, prije nešto čujem ili osjetim, ali tačno znam da tad počinje. osjećaj kao da izlaziš iz nečega, ubrzan rad srca, uzbuđenost i svaki put kao da priđem nečemu što bi trebalo slijediti iza toga, ali tu se uvijek "probudim". dešavali se nekom išta slično?

upravo se to meni dogodilo prvi put.. ubrzan rad srca, uzbuđenost.. ali je očito i bilo malo straha, jer sam namjerno prekinuo sav taj proces..
drugi put sam osjetio da je bilo spontano, odmah kako sam se probudio nakon sna.. počelo je sa šumom u ušima i opet brzim radom srca.. nakog dvije-tri sekunde sam skužio da se zapravo želim astralno projicirati, te sam u tom trenutku počeo govoriti sam sebi "smiri se, smiri se, polako, diši normalno..."
ali čim sam shvatio o čemu se radi, tj čim sam se počeo nagovarati da se smirim, sve se prekinulo...
a sad zadnji put, koji sam opisao iznad, čuo sam samo kucanje.. odnosno *knock*.. ovaj put sam se prepustio svemu, nisam htio ništa prekidati...i kako sam čuo odjek, tako je sve prestalo
no ovaj put nisam osjetio nikakvu paraliziranost.... tko će ga znat.. ah ništa.. idemo dalje, practice makes perfect

btw, tko je robert monroe?

[urlator]

unknown_UFO kaže:

btw, tko je robert monroe?

od njega potiče izraz van-tjelesno iskustvo (obe). potraži ga na youtube-u. meni djeluje jako simpatično i produhovljeno. napisao je tri knjige. mislim da postoji prevod samo prve, koja je više neki vid dnevnika. ali treba ih pročitati sve da bi se dobila čitava slika. najtoplije preporučujem.

[unknown_UFO]

urlator kaže:

od njega potiče izraz van-tjelesno iskustvo (obe). potraži ga na youtube-u. meni djeluje jako simpatično i produhovljeno. napisao je tri knjige. mislim da postoji prevod samo prve, koja je više neki vid dnevnika. ali treba ih pročitati sve da bi se dobila čitava slika. najtoplije preporučujem.

bio sam potražio malo na jubitu za njega... nisam puno čeprkao, posvetit ću mu više pažnje uskoro.. bio sam malo na knap sa vremenom zadnjih dana.. na prvu ruku mi se čini interesantan čovjek i zaintrigirao me da malo podrobnije proučim o njemu... hvala na info
_____________

eh sad ovako, imam opet jedan izvještaj xD
ne znam zašto, ali kad got pokušavam "svjesno i svojevoljno" postići AP, ne uspijeva mi... nikako više da postignem onaj osjećaj kao prvi put...
No interesantno je što sam, evo jutros već treći put iskusio spontani slučaj astralnog projiciranja. Naime, kao što rekoh, već sam malo upoznat sa time pa sam i ovaj put odlučio pustiti nek ide - nisam prekidao proces. Evo, napisat ću i podijeliti sa vama kako se točno odvijalo.

Kao što sam već spomenuo, znam se povremeno buditi preko noći (možda bolje rečeno, dok spavam). Bilo je to jutros oko pola 8, probudio sam se, pogledao na sat i okrenuo se na trbuh kako bi ponovno zaspao (pošto u tom položaju uvijek i mogu zaspat). Koji trenutak prije no što ću zaspat, osjetio sam one trnce i šum u ušima, rekoh dobro, opustit ću se možda uspijem. Ali ništa. Trnci su nestali, šum je splasnuo te sam okrenuo glavu na suprotnu stranu ne bi li zaspao. Kad su me opet iznenadili trnci i šum u ušima, koji su nakon par sekundi nestali. Nakon tog slučaja odlučio sam zadržati misao kako se odvajam od tijela - najprije sam mislio na to kako se odvajam i dižem iznad sebe. Dogodilo se i treći put, ali unatoč tim mislima, bilo je bezuspješno. Pošto sam ležao na trbuhu, dosjetio sam se da bi mogao misliti na to kako propadam kroz krevet. Bio je i četvrti pokušaj, također bezuspješno. Svi ti procesi odvajanja su se dogodili u razmaku nekoliko minuta, odnosno kad bi got bio na nekom putu da utonem u san.

Tada sam se odlučio okrenuti na leđa i pokušati svojevoljno to napraviti. Petnaestak minuta sam tako ležao, nikakvog napredka nisam osjetio, pa sam se opet okrenuo na trbuh i rekao sam sebi "ništa od toga, daj idem spavat". U glavi mi je ostala misao da propadnem kroz krevet. Dolazi prilika za odvajanje peti put. Ovaj put, sam stvarno imao osjećaj da propadam kroz krevet! Ta scena mi je ostala u glavi. Bilo je tamno dok sam prolazio kroz madrac, ali čim sam ga prošao spustio sam se skroz do poda - do laminata i jasno ga vidio, zajedno sa nogama od stolice koja mi je u neposrednoj blizini kreveta. Čitavu tu proceduru osjećao sam se kako klizim, ali čim sam došao do poda očito sam se vratio natrag u tijelo i probudivši se, imao sam osjećaj kao da sam stvarno prepao kroz krevet. Moram priznati da je bilo odlično i da bi volio opet

Spomenuvši osjećaj kako klizim, sjetio sam se još jedne situacije. Dok sam bio mali klinac (hmm možda oko 10 godina, ne mogu sa sigurnošću tvrditi), dijelio sam krevet na kat sa sestrom. Ja sam spavao gore, ona dolje. Sjećam se da sam sanjao nešto grozno, da me neko čudovište proganjalo i onda sam se pokušavao probuditi (kako to efektno naprave u filmovima ). I probudio sam se. Ili možda nisam Htio sam sići dolje (već je bilo jutro), i kako sam se ustao i napravio korak prema rubu kreveta tako sam lagano zalebdio do kraja sobe, sjećam se da sam prošao kraj lustera. I tek onda, nakon toga sam se probudio kak se spada

Po mojim razmišljanjima ja sam sanjao da sam se probudio, tad mi je pojam astralne projekcije bio apsolutno nepoznat xD No, mislim da taj slučaj sad mogu povezati sa time I stvarno nemam pojma kako sam se sad uspio sjetiti tog slučaja koji je bio prije desetak godina...

Ispričavam se na podužem postu, ali pročitajte, vjerujte mi da je interesantan

[Lona]

Molila bih nekoga tko se razumije u te stvari da mi objasni sto mi se to nocas desilo jer me poprilicno uplasilo s obzirom da je bilo drugacije nego inace...
Naime, prije 10tak godina sam prvi put dozivjela u polubudnom stanju to ''odvajanje od tijela'', tada me to uzasno uplasilo i nisam bas nista znala o tome tako da sam se svega toga jos vise bojala. Nakon toga nekoliko puta sam imala paralize spavanja, o cemu takoder na pocetku nisam nista znala dok nisam pocela istrazivati. Inace, moji snovi su skoro svaki put lucidni, uglavnom sam svjesna da sanjam tako da ih mogu kontrolirati i raditi stvari koje ja zelim jer znam da je to san. Zadnjih par godina povremeno sam imala cudne snove, da ne kazem nocne more, vrlo kratke snove, ali koji bi me toliko uznemirili da bi se naprasno probudila doslovno preznojena, uglavnom snovi koji nisu snovi vec ih dozivljavam puno puno stvarnije, najcesce bi me u njima uplasile neke cudne kreature i osjecaj straha i negativnosti, u takvom snu sam i iako inace mogu kontrolirati svojim snom, ali u ovakvom ''snu'' ja sam uvjerena da je to stvarnost, tek kad se probudim, shvatim da je ipak bio san.

Ono sto mi se nocas dogodilo je drugacije iz razloga sto sam vrlo brzo nakon sto sam legla u krevet, osjecala da mi su upravo to dogada, da sam puno dublje usla u san nego inace, vidjela sam iznad sebe kao neku bijelu svjetlost, kao da se probijala kroz neko crnilo i jako me privlacila, nisam se toga bojala kao inace kad mi se to desava i potpuno svjesno sam rekla, ajde idem ovaj put da vidim sto ce se dogoditi, imala sam snazan osjecaj kako mi se ruke dizu i idu prema toj svjetlosti, nakon sto sam se toj svjetlosti dovoljno priblizila, nasla sam se kao u jednom vakumu, sve bijelo i prazno oko mene, a prema meni se priblizava kao neki zid, kao neki kraj i nakon toga uci cu u nesto drugo, kad mi se to toliko blizu priblizilo, osjetila sam da sam se pocela vrtiti, kao da sam u centrifugi, sve brze i brze, a u tom vrtlogu su kao neke slike i za razliku od pocetka kad sam isla prema svjetlu kroz mrak, sad je oko mene bilo sve svjetlo i bljestece i to me prilicno uplasilo i tada sam to prekinula i vratila se u normalan san, znala sam da je normalan san jer je bio mrak u njemu, nakon toga sam se probala probuditi, medutim jos sam sanjala i u snu sam pogledala na svoj sat i bilo je 2.15, nakon sto sam se probudila, osjetila sam da mi obrazi gore, shvatila da sam imala prilicno cudan san, upalila svjetlo, pogledala se na ogledalo i obrazi su mi bili crveni crveni, a najcudnije od svega je to da kad sam se dodirnula sa rukom po obrazima, lice mi je bilo hladno, ledeno, koda sam stajala vani na -5, a obrazi crveni, uglavnom nesto nevjerojatno, i kad sam nakon toga pogledala na sat, bilo je 2.25, sto znaci da u trenutku kad sam u snu pogledala na sat bilo je upravo 2.15
Dali netko zna sta je to moglo biti, lucidan san, astralno putovanje ili sam skoro umrla pa vec bila na drugoj strani

[unknown_UFO]

upravo sam prošao to poglavlje u knjizi Roberta Petersona. Koliko sam skužio, iz lucidnog sna se može prebaciti u AP. Dogodilo se i meni jednom (napisao u postu iznad), kad sam isto tako imao neke noćne more... pa sam se htio probuditi. No umjesto da se stvarno probudim, probudio sam se u AP i počeo lebdjeti po sobi. Doduše, nisam iskusio nikakve tunele svjetlosti i tome slično
A razlog tome bi mogao biti što se san dijeli na faze, isto kao i meditacija, a vjerojatno i AP. A to do čega si ti došla može biti neka dublja faza meditacije koja teži ka astralnom projiciranju.
To je iz mojeg znanja, ispravite me ako sam u krivu

kopi pejst iz knjige: (just for the record - ITI - IzvanTjelesna Iskustva)

Imao sam lucidan san u
kojem sam bio u potpunoj kontroli, onda odbacio san samo kako
bih se probudio u izvan-tjelesnom stanju. Kada se ovo dogodi,
primjetim da okolina u lucidnom snu izgleda umjetna, za razliku od
ITI okoline. Čak je moguće okolinu promjeniti vašim umom.

Za vrijeme ITI-a i lucidnih snova vaše tijelo spava, ali nasuprot
snovima, vaša svijest je budna. Vaše tijelo spava svake noći.
Pretpostavite da imate način da probudite vašu svijest, a vaše tijelo
ostavite da spava. Običan san mogli biste pretvoriti u ITI. Mogli bi
sami sebe probuditi i reći, „Čekaj malo. Znam da je ovo san. Sada
sam potpuno budan.” Od tamo na dalje, možete ili nastaviti sanjati i
imati “Lucidan San”, ili se probuditi iz sna i imati izvan-tjelesno
iskustvo.

[Lastdayonearth]

Meni se desilo nesto slicno danas za vrijeme spavanja, paraliza potpuna, znaci svjesna sam, a ne mogu se pomjeriti, i drugi put cak i osjecaj propadanja...i uzasnog pistanja u usima, i onda se samo probudim ..moze li to biti povezano sa ovim ?

[unknown_UFO]

Lastdayonearth kaže:

Meni se desilo nesto slicno danas za vrijeme spavanja, paraliza potpuna, znaci svjesna sam, a ne mogu se pomjeriti, i drugi put cak i osjecaj propadanja...i uzasnog pistanja u usima, i onda se samo probudim ..moze li to biti povezano sa ovim ?

paraliza, propadanje i šum u ušima...jep.. bio je to pokušaj projiciranja... jel to prvi put da ti se tak nešto dogodilo?