Fizicari - Pomozite!

[smjeska]

Imam nekoliko pitanja i ako mozete, please, pomozite:
1. Sto je granicna valna duljina ili valna duljina praga fotoelektricnog efekta? Protumaci posljedice za slucaj kad je valna duljina izraza elektromagnetskog zracenja manja i veca od granicne valne duljine za neki metal.
2. Sto znaci tvrdnja da je svjetlost osobiti transverzalni val? Kako se to objasnjava, a kako dokazuje?

Please, hitno je!

[bariole]

1. Ako je valna duljina veća od granične (niža frekvencija upadne svjetlosti) neće dolaziti do fotoelektričnog efekta.
Analogno tom fotoelektrični efekt će postojati ako je valna duljina niža od granične, tj. upadna svjetlost je više frekvencije od neke granične vrijednosti za dati materijal.

2. Definiraj "osobito". Jel u suprotnom možeš bubnut bilo što. Npr. možeš reći da je svjetlost osobita jer je možeš vidjeti. Ta činjenica je očita svakoj zdravoj osobi i ne moraš je dokazivati.

[El Tomo]

smjeska kaže:
Imam nekoliko pitanja i ako mozete, please, pomozite:
1. Sto je granicna valna duljina ili valna duljina praga fotoelektricnog efekta? Protumaci posljedice za slucaj kad je valna duljina izraza elektromagnetskog zracenja manja i veca od granicne valne duljine za neki metal.

Ovo sto je bariole rekao je tocno, ali probaj malo razumjeti o cemu se tu doista radi. Dakle, da bi izbili neki elektron iz metala potrebno mu je dati neku energiju, jelda? E sada, nekada se vjerovalo da je energija EM zracenja u stvari proporcionalna intenzitetu tog zracenja, pa bi izbijanje elektrona trebalo ovisiti o intenzitetu EM zracenja.

Dakle, sto je jaci intenzitet EM zracenja, to je vise izbijenih elektrona. No, pokazalo se da to nije tocno, a da za neke frekvencije EM zracenja uopce nema izbijanja elektrona. Za druge frekvencije se pokazalo da broj izbijenih elektrona se ne povecava povecanjem intenziteta EM zracenja. I to nitko nije imao pojma objasniti.

Onda je dosao gospodin Einstein koji je rekao da se energija EM zracenja javlja u nalim paketima - kvantima energije, i da je EM zracenje kvantizirano u obliku fotona. Dakle, pri medudjelovanju EM zracenja sa metalom ono se ponasa poput cestice - fotona, iako je EM zracenje val (kada nema medudjelovanja).

Energija jednog fotona je pri tome ovisna o frekvenciji - veca frekvencija, veca energija:
E = hf
gdje je f frekvencija, a h Planckova konstanta. Sada je ocito da ce samo ono zracenje s dovoljno visokom frekvencijom a samim time i energijom uspijeti izbiti elektrone iz metala. Koliko god se mi trudili povecati intenzitet zracenja, ako ono nema dovoljno visoku frekvenciju do efekta nece doci.

Za izbijanje elektrona iz metala treba neka energija. Granicna frekvencija je upravo ona najmanja frekvencija koja jos uvijek moze izbiti elektron iz metala. Ako je zracenje nize od granicne frekvencije, do efekta ne dolazi. Ako zracenje ima jos visu energiju - dakle ima frekvenciju vecu od granicne frekvencije, do efekta sigurno dolazi. Kako je valna duljina obrnuto proporcionalna s frekvencijom, samo zracenje valne duljine nize od granicne valne duljine dovodi do fotoelektricnog efekta.

2. Sto znaci tvrdnja da je svjetlost osobiti transverzalni val? Kako se to objasnjava, a kako dokazuje?

Please, hitno je!

A sto ti to znaci 'osobiti'? Svjetlost je EM val koji posjeduje elektricnu i magnetsku komponentu, odnosno elektricno i magnetsko polje. Elektricno i magnetsko polje su medusobno okomiti, sto proizlazi iz Maxwellovih jednadzbi za sirenje vala u praznom prostoru, odnosno iz Amperovog i Faradayevog zakona. Elektricno i magnetsko polje se u EM zracenju medusobno podupire - promjena elektricne komponente dovodi do promjene magnetske komponente, i obrnuto. Pri tome ta dva polja moraju biti medusobno okomita. Transverzalnost vala znaci da su elektricna i magnetska komponenta polja okomita na mjer sirenja vala.

Kako to znamo? Ne pada mi nesto pametno na pamet, no jedan od nacina 'dokazivanja' je polarizacija svjetlosti.

[Stribor cumez]

El Tomo.. ocito je da su pitanja ili sa fakulteta ili puno vjerojatnije iz srednje skole. Tesko da smjeska moze objasniti sta je to osobiti transverzalni val, jer je glupa konstrukcija ovog pitanja ocito vezana uz njenog profesora. Takodjer je ocito da su pitanja postavljena tako da profesor ocekuje nastrebani odgovro po nekom udzbeniku, a niposto razumjevanje samih pojmova. Kroz godine drzanja instrukcija za ucenike i studente sretao sam se sa gomilom pitanja razlicitih profesora iz kojih se vrlo brzo dalo zakljuciti da li je za neznanje ucenika kriv ucenik ili profesor. U ovom slucaju vrlo brzo bih rekao da je profesor koji postavlja pitanje (ili knjiga u kojoj je to postavljeno) los.

[nitko i ništa]

Stribor cumez kaže:
El Tomo.. ocito je da su pitanja ili sa fakulteta ili puno vjerojatnije iz srednje skole. Tesko da smjeska moze objasniti sta je to osobiti transverzalni val, jer je glupa konstrukcija ovog pitanja ocito vezana uz njenog profesora. Takodjer je ocito da su pitanja postavljena tako da profesor ocekuje nastrebani odgovro po nekom udzbeniku, a niposto razumjevanje samih pojmova. Kroz godine drzanja instrukcija za ucenike i studente sretao sam se sa gomilom pitanja razlicitih profesora iz kojih se vrlo brzo dalo zakljuciti da li je za neznanje ucenika kriv ucenik ili profesor. U ovom slucaju vrlo brzo bih rekao da je profesor koji postavlja pitanje (ili knjiga u kojoj je to postavljeno) los.

Ovdje ja moram uskočiti u obranu srednjoškolskih profesora fizike.
Ako profesor fizike insistira da svi razumiju ono što imaju za odgovoriti onda je najčešće rezultat da nezanemarivi dio ljudi ne može uopće završiti srednju školu, ili može uz doista preveliki trud. Pa onda profesori često daju neki broj pitanja koje učenici mogu naštrebati bez da išta razumijui dobiti neku pozitivnu ocjenu. Ta pitanja onda budu formulirana prema onim definicijama koje je profesor dao - jer su namijenjena onima od kojih se (zbog gorkih iskustava) ne očekuje da to razumiju nego da samo naštrebaju.
Zašto se ikoga dovodi u situaciju da mora imati pozitivnu ocjenu iz fizike ako će studirati npr. pravo, ili književnost? Zato jer je imati izbornu nastavu skupo. Onda je lakše djecu maltretirati i tjerati ih da se osjećaju kao glupani.

[Stribor cumez]

OK, slazem se bio sam preostar. Kad ja drzim instrukcije, onda sam jedan na jedan ili maksimalno jedan na dva, pa mogu cijelo svoje vrijeme posvetiti jednoj osobi koja je onda najcesce sposobna i razumjeti stvari. Drzati nastavu cijelom razredu doista nije ista stvar...

No unatoc tome formulacija gornjeg pitanja je u najmanju ruku nezgrapna. Puno bolje pitanje (po mom misljenju) bilo bi: Sta je to transverzalni val? Kako se moze pokazati da je svijetlost transverzalni val, te po cemu se svijetlost razlikuje od recimo transverzalnog vala na zici.

Tada ucenik mora znati definirati transverzalni val, reci nesto o polarizaciji svijetlosti, interferenciji i ogibu svijetlosti i nakraju navesti "osobitost" svijetlosti u odnosu na valove koji trebaju medij za propagaciju.

[Sanja1]

Stribor cumez kaže:
Kroz godine drzanja instrukcija za ucenike i studente sretao sam se sa gomilom pitanja razlicitih profesora iz kojih se vrlo brzo dalo zakljuciti da li je za neznanje ucenika kriv ucenik ili profesor.

[El Tomo]

nitko i ništa kaže:
Ovdje ja moram uskočiti u obranu srednjoškolskih profesora fizike.
Ako profesor fizike insistira da svi razumiju ono što imaju za odgovoriti onda je najčešće rezultat da nezanemarivi dio ljudi ne može uopće završiti srednju školu, ili može uz doista preveliki trud.

Ma to nije istina. Ako se profesor doista potrudi, pokaze fizikalne principe na nekom zornom primjeru ili eksperimentu, ucenik ce prije shvatiti smisao i sustinu te fizikalne pojave nego nastrebati na pamet definicije!

Vjeruje mi, govorim iz vlastitog iskustva jer i sam radim sa srednjoskolskim i osnovnoskolskim ucenicima - zorno prikazivanje i eksperiment je ono sto njima treba, a ne sjedenje u klupi i strebanje nebuloznih definicija!

Ovo je iskljucivo stvar profesora, njegovog osobnog znanja, pedagoskog profila i MOTIVACIJE! Ako nema motivacije, nece biti ni rezultata.

Do sada sam poducavao veliki broj djece, i tek mozda jedan ucenik na njih deset je u zivotu vidio jedan fizikalni eksperiment! To sve govori o motivaciji i znanju profesora.

Pa onda profesori često daju neki broj pitanja koje učenici mogu naštrebati bez da išta razumijui dobiti neku pozitivnu ocjenu. Ta pitanja onda budu formulirana prema onim definicijama koje je profesor dao - jer su namijenjena onima od kojih se (zbog gorkih iskustava) ne očekuje da to razumiju nego da samo naštrebaju.

Pa koja je poanta toga? Ucenje necega sto ne shvacas, sto ne razumijes, sto te netko tjera, i sto ces zaboraviti dan nakon ispita!! To je notorna idiotarija. Rade smanjiti ispitno gradivo pa traziti razumijevanje, nego tjerati djecu da uce nebuloze.

A po biljeznicama ucenika sam stvarno vidao nebuloze koje ih profesor tjera uciti, totalno izasao iz vremena i prostora, s totalnim nerazumijevanjem sposobnosti i mogucnosti ucenika (primjer: ucenje o naboju kvarkova, bozoni, hadronima, neutrinima, muonima u 7. razredu osnovne skole!!).

Zašto se ikoga dovodi u situaciju da mora imati pozitivnu ocjenu iz fizike ako će studirati npr. pravo, ili književnost? Zato jer je imati izbornu nastavu skupo. Onda je lakše djecu maltretirati i tjerati ih da se osjećaju kao glupani.

Zato jer im to treba u zivotu. Za razumijevanje svijeta oko sebe, za formiranje kritickog pogleda na svijet. Za razlikovanje znanstveno utemeljenih spoznaja od onih sarlatanskih, za razumijevanje sto je oko njih istinito a sto lazno. Za stvaranje mentalnog sklopa znanstvenog pristupa i sistematskog rjesavanja problema. Fizika je danas u doba visoke tehnologije i brzog sirenja informacija izrazito znacajna.

U suprotnom, ljudi ce vjerovati mumbo jumbo glupostima, a najbolja znanstvena emisija ikada ce im biti 'Na rubu znanosti'.

Eto zasto...

[smjeska]

Ljudi, puno vam hvala svima. Danas je bio kontrolni i mislim da je sve dobro proslo. Mozete biti ponosni na sebe sto ste pomogli jednoj dusi u nevolji !

[Stribor cumez]

Smjeska, molim te ako imas vremena da napises samo: u koji razred ides, zasto si pitanje postavila na forumu a ne koristila profesorova predavanja ili knjigu. Bitno mi je zbog diskusije koja se ovdje razvila ...
thanx.

[matematicar]

El Tomo kaže:
[B]Ovo sto je bariole rekao je tocno, ali probaj malo razumjeti o cemu se tu doista radi. Dakle, da bi izbili neki elektron iz metala potrebno mu je dati neku energiju, jelda? E sada, nekada se vjerovalo da je energija EM zracenja u stvari proporcionalna intenzitetu tog zracenja, pa bi izbijanje elektrona trebalo ovisiti o intenzitetu EM zracenja.

Dakle, sto je jaci intenzitet EM zracenja, to je vise izbijenih elektrona. No, pokazalo se da to nije tocno, a da za neke frekvencije EM zracenja uopce nema izbijanja elektrona. Za druge frekvencije se pokazalo da broj izbijenih elektrona se ne povecava povecanjem intenziteta EM zracenja. I to nitko nije imao pojma objasniti.

Onda je dosao gospodin Einstein koji je rekao da se energija EM zracenja javlja u nalim paketima - kvantima energije, i da je EM zracenje kvantizirano u obliku fotona. Dakle, pri medudjelovanju EM zracenja sa metalom ono se ponasa poput cestice - fotona, iako je EM zracenje val (kada nema medudjelovanja).

Energija jednog fotona je pri tome ovisna o frekvenciji - veca frekvencija, veca energija:
E = hf
gdje je f frekvencija, a h Planckova konstanta. Sada je ocito da ce samo ono zracenje s dovoljno visokom frekvencijom a samim time i energijom uspijeti izbiti elektrone iz metala. Koliko god se mi trudili povecati intenzitet zracenja, ako ono nema dovoljno visoku frekvenciju do efekta nece doci.

Za izbijanje elektrona iz metala treba neka energija. Granicna frekvencija je upravo ona najmanja frekvencija koja jos uvijek moze izbiti elektron iz metala. Ako je zracenje nize od granicne frekvencije, do efekta ne dolazi. Ako zracenje ima jos visu energiju - dakle ima frekvenciju vecu od granicne frekvencije, do efekta sigurno dolazi. Kako je valna duljina obrnuto proporcionalna s frekvencijom, samo zracenje valne duljine nize od granicne valne duljine dovodi do fotoelektricnog efekta.



A sto ti to znaci 'osobiti'? Svjetlost je EM val koji posjeduje elektricnu i magnetsku komponentu, odnosno elektricno i magnetsko polje. Elektricno i magnetsko polje su medusobno okomiti, sto proizlazi iz Maxwellovih jednadzbi za sirenje vala u praznom prostoru, odnosno iz Amperovog i Faradayevog zakona. Elektricno i magnetsko polje se u EM zracenju medusobno podupire - promjena elektricne komponente dovodi do promjene magnetske komponente, i obrnuto. Pri tome ta dva polja moraju biti medusobno okomita. Transverzalnost vala znaci da su elektricna i magnetska komponenta polja okomita na mjer sirenja vala.

Kako to znamo? Ne pada mi nesto pametno na pamet, no jedan od nacina 'dokazivanja' je polarizacija svjetlosti.

Lijepo objasnjeno.

[smjeska]

Stribor cumez kaže:
Smjeska, molim te ako imas vremena da napises samo: u koji razred ides, zasto si pitanje postavila na forumu a ne koristila profesorova predavanja ili knjigu. Bitno mi je zbog diskusije koja se ovdje razvila ...
thanx.

Ma naravno da imam vremena . Idem u 4. srednje, a pitanje sam postavila jer sam znala da cu ovdje dobiti najbrzi a i najlakse odbjasnjeni odgovor. Naime, knjigu iz fizike i ne koristimo (pa ju nisam ni kupila) a profka mi je stalno bolesna (u mjesec dana dode na 4 sata) i malo si nekad cugne, a kad je trijezna - bolje ti je da joj se ne priblizujes !

[nitko i ništa]

El Tomo kaže:
Ma to nije istina. Ako se profesor doista potrudi, pokaze fizikalne principe na nekom zornom primjeru ili eksperimentu, ucenik ce prije shvatiti smisao i sustinu te fizikalne pojave nego nastrebati na pamet definicije!

Vjeruje mi, govorim iz vlastitog iskustva jer i sam radim sa srednjoskolskim i osnovnoskolskim ucenicima - zorno prikazivanje i eksperiment je ono sto njima treba, a ne sjedenje u klupi i strebanje nebuloznih definicija!

Istina je. Ne znam s kim si radio - individualno ili razrede s trideset učenika. I koliko si dugo radio.
Uglavnom, ponavljam, postoji jedan broj učenika koji to nisu stanju razumjeti: nikavu matematičku formulu i nikakav graf. Neki od njih nakon puno truda nauče "kako se to radi", ali nisu u stanju to povezati sa stvarnim svijetom.
Društvo zahtijeva da i oni završe školu i dobiju pozitivnu ocjenu iz fizike. To jest nebuloza, ali jedino oko čega će se svi učenici i profesori odmah složiti je to da nam je školski sustav nebulozan.

El Tomo kaže:
Ovo je iskljucivo stvar profesora, njegovog osobnog znanja, pedagoskog profila i MOTIVACIJE! Ako nema motivacije, nece biti ni rezultata.

Nije isključivo stvar profesora. Učenje je dijalog, i nije moguće poučiti nikoga nešto što ne želi naučiti. Dakle jest stvar motivacije, ali obostrane. Ako je stanje u društvu takvo da učenik zna da mora proći, jer je to zahtijev društva, onda svi nemaju motivaciju. Neki imaju neki nemaju. A svaki učenik zna da mora proći, i zna da profesor zna.

El Tomo kaže:
Do sada sam poducavao veliki broj djece, i tek mozda jedan ucenik na njih deset je u zivotu vidio jedan fizikalni eksperiment! To sve govori o motivaciji i znanju profesora.

To govori o tome koliko novca država ulaže u škole. Ljudi se dovijaju na različite načine pa izvode neki teatar od pokusa. Moja su iskustva takva da je učenicima nastava značajno zanimljivija s pokusima, zbog toga teatarskog ugođaja, ali rezultati - dakle shvaćanje - nisu bolji. Otprilike isti postotak zapamti i razumije kad pokažem pokusom i kad samo ispričam kako bi pokus išao. Doduše svi zapamte da sam nešto pokazivao, ali smisao toga što sam pokazivao razumiju i zapamte opet oni koji inače dobro razumiju fiziku. Ta važnost pokusa u nastavi fizike je jedna prilično mitska kategorija i svi fizičari koji ne rade u školi se odmah naljute kad to kažem.

El Tomo kaže:
Pa koja je poanta toga? Ucenje necega sto ne shvacas, sto ne razumijes, sto te netko tjera, i sto ces zaboraviti dan nakon ispita!! To je notorna idiotarija. Rade smanjiti ispitno gradivo pa traziti razumijevanje, nego tjerati djecu da uce nebuloze.

Poanta je da prođu razred.
Ako tražiš razumijevanje a manje gradiva imaš lošije ocjene. Pitaj bilo koga tko predaje fiziku u školi. Valjda netko i dobro radi - ipak je ista takva situacija.
Ti klinci imaju sedamnaest osamnaest predmeta. Jedino što oni nauče u školi je brzo zapamtiti puno toga i brzo zaboraviti. Kad godinu kasnije pitaš iz bilo kojeg predmeta bilo što znaju samo oni koji su bili na natjecanjima iz tog predmeta i oni koji su bili na popravnim ispitima iz tog predmeta.
I naravno da bi trebalo smanjiti ispitno gradivo, ali to nije na profesorima u školi, nego na ministarstvu koje propisuje gradivo, i na fakultetima koji na prijemnim ispitima traže to što traže.

El Tomo kaže:
Zato jer im to treba u zivotu. Za razumijevanje svijeta oko sebe, za formiranje kritickog pogleda na svijet. Za razlikovanje znanstveno utemeljenih spoznaja od onih sarlatanskih, za razumijevanje sto je oko njih istinito a sto lazno. Za stvaranje mentalnog sklopa znanstvenog pristupa i sistematskog rjesavanja problema. Fizika je danas u doba visoke tehnologije i brzog sirenja informacija izrazito znacajna.

U suprotnom, ljudi ce vjerovati mumbo jumbo glupostima, a najbolja znanstvena emisija ikada ce im biti 'Na rubu znanosti'.

Eto zasto...

Ma ne treba im. Ako je netko pravnik njegovo procjenjivanje istine je zasnovano na popuno drugim prepostavkama nego je fizikalna istina. Svi događaji kojima se on bavi su jednokratni, i počivaju puno više na svjedočanstvima nego na ponovljivim pokusima.
Racionalno razumijevanje svijeta oko sebe nije nužno vezano za znanost - uostalom koliko se vrhunskih znanstvenika nimalo ne snalazi u svijetu oko sebe.
Fizika im treba im koliko i tebi Mrs. Dalloway.
A nikako neće gledati nikakvu znanstvenu emisiju - jer to ih ne zanima. I potpuno dobro mogu živjeti bez da ih to zanima, i bez da to znaju, kao što netko može sasvim dobro živjeti bez da ga imalo zanima poezija ili nogomet, ili bez da išta zna o poeziji ili nogometu.

[nitko i ništa]

Stribor cumez kaže:
OK, slazem se bio sam preostar. Kad ja drzim instrukcije, onda sam jedan na jedan ili maksimalno jedan na dva, pa mogu cijelo svoje vrijeme posvetiti jednoj osobi koja je onda najcesce sposobna i razumjeti stvari. Drzati nastavu cijelom razredu doista nije ista stvar...

No unatoc tome formulacija gornjeg pitanja je u najmanju ruku nezgrapna. Puno bolje pitanje (po mom misljenju) bilo bi: Sta je to transverzalni val? Kako se moze pokazati da je svijetlost transverzalni val, te po cemu se svijetlost razlikuje od recimo transverzalnog vala na zici.

Tada ucenik mora znati definirati transverzalni val, reci nesto o polarizaciji svijetlosti, interferenciji i ogibu svijetlosti i nakraju navesti "osobitost" svijetlosti u odnosu na valove koji trebaju medij za propagaciju.

Slažem se, ta formulacija s "osobitošću" je nikakva. Intencija je vjerojatno bila na tome da polarizacija svjetlosti pokazuje da je svjetlost transverzalni val, kao što je već odgovoreno.

[Sanja1]

Mislim da je najzalosnije sto je citav sistem skolstva baziran na cinjenici da svi moraju sve znati.
Za to imam super primjer klinca u nasem razredu koji je (sada znam) imao disleksiju i diskalkuliju a cini mi se, bio i autist. Na neki nacin, on je bio perfektan u kemiji i klinci su obozavali kemiju radi njega-kako ju je on znao objasniti nije ni jedan profac! Po znanju gradiva je on fakat bio za faks. No, klinac na kraju nije mogao proci srednju skolu radi glupog hrvatskog, engleskog, geografije itd. Eto skolski sistem je upropastio jednog (potencijalnog) genija.

[El Tomo]

nitko i ništa kaže:
Istina je. Ne znam s kim si radio - individualno ili razrede s trideset učenika. I koliko si dugo radio.
Uglavnom, ponavljam, postoji jedan broj učenika koji to nisu stanju razumjeti: nikavu matematičku formulu i nikakav graf. Neki od njih nakon puno truda nauče "kako se to radi", ali nisu u stanju to povezati sa stvarnim svijetom.

Nikako se s ovim ne mogu sloziti. I opet govorim iz vlastitog iskustva. Teze kako neka djeca po 'defultu' ne mogu nesto shvatiti samo je isprika onoga koji poducava. Treba kod djeteta pronaci njegove jace strane, i navuci vou na taj mlin. Koristenjem ekvivalencija s necim sto mu je blisko i poznato, koristenje alternativnog pristupa i razumijevanja a ne strebanja na pamet, svako djete moze shvatiti i graf i matematicku formulu. No to prvenstveno ovisi o kvaliteti ucitelja i njegovoj motiviranosti.

Radio sam s djecom koja nisu kuzila apsolutno nista sto se tice apstraktnih matematickih pojmova poput grafova i jednadzbi. I ako se s njima radi, mogu to shvatiti. Naravno, to zahtjeva neke uvjete koje nase skolstvo ne moze pruziti - individualan pristup, motiviranost ucitelja, znanje ucitelja. Niti u skolama imamo individualan pristup, niti su ucitelji motivirani, a o njihovom znanju da i ne govorimo.

Zalosno je sto u mojoj struci, fizici, profesori postaju uglavnom oni koji nisu uspjeli zavrsiti inzinjerski smjer i u stvari su niskokvalitetni i nemotivirani. Na 10 proizvedenih profesora fizike mozda je 1 koji je popstao profesor zato jer je htio a ne zato jer je padao godine i propao na inzinjerskom smjeru. Zalosno, ali tako je.

Društvo zahtijeva da i oni završe školu i dobiju pozitivnu ocjenu iz fizike. To jest nebuloza, ali jedino oko čega će se svi učenici i profesori odmah složiti je to da nam je školski sustav nebulozan.
Nije isključivo stvar profesora. Učenje je dijalog, i nije moguće poučiti nikoga nešto što ne želi naučiti. Dakle jest stvar motivacije, ali obostrane.

E pa na ucitelju je da ucenika motovira. Neki ih vodi na lansiranje space shuttlea, ali njegov posao je da ucenika motivira pod svaku cijenu. No, vecina nasih profesora to ne shvaca, i kao jedini cilj sebi postavlja realizaciju zacrtanog programa kao da smo u petoljetki. I nitko ni dalje ne kuzi da je vaznija motivacija i razumijevanje ucenika od usvojenog programa. Ako ucenik shvati osnove funkcioniranja svijeta, lakse ce prolaziti kroz zivot i kasnije prosirivati svoje znanje ako to bude zelio.

To govori o tome koliko novca država ulaže u škole. Ljudi se dovijaju na različite načine pa izvode neki teatar od pokusa. Moja su iskustva takva da je učenicima nastava značajno zanimljivija s pokusima, zbog toga teatarskog ugođaja, ali rezultati - dakle shvaćanje - nisu bolji. Otprilike isti postotak zapamti i razumije kad pokažem pokusom i kad samo ispričam kako bi pokus išao.

Imas takve analize sirom svijeta, i oni pokazuju da zorni pokusi povecavaju usvajanje temeljnih principa i do 30%. No, poanta nije da ti obavljas taj pokus, vec da ga oni rade. Dakle, neka oni osmisle pokus i neka ga izvedu, neka mjere i racunaju.

Ta važnost pokusa u nastavi fizike je jedna prilično mitska kategorija i svi fizičari koji ne rade u školi se odmah naljute kad to kažem.

Moj rad sa djecom se temeljio iskljucivo na pokusima i sudjelovanju djece u time pokusima. Da se razumijemo, ja svoje iskustve ne vucem iz klasicne skole, vec posebnog rada s djecom. U takvom radu klasicnog predavanja je bilo mozda 10% a ostalo sve 'manuelni' rad.

Ti klinci imaju sedamnaest osamnaest predmeta. Jedino što oni nauče u školi je brzo zapamtiti puno toga i brzo zaboraviti. Kad godinu kasnije pitaš iz bilo kojeg predmeta bilo što znaju samo oni koji su bili na natjecanjima iz tog predmeta i oni koji su bili na popravnim ispitima iz tog predmeta.
I naravno da bi trebalo smanjiti ispitno gradivo, ali to nije na profesorima u školi, nego na ministarstvu koje propisuje gradivo, i na fakultetima koji na prijemnim ispitima traže to što traže.

Opet se ne mogu sloziti s tobom. Pretpostavljam da si profesor. I ne mogu shvatiti da profesor moze izjaviti nesto takvoga - pa tko ce mijenjati sustav nego upravo profesori!!Na njima lezi odgovornost da sustav unaprijede, jer su oni temelji tog sustava a ne neke tamo prdonje u ministarstvu. Najlakse je zabiti glavu u pijesak i cekati da ministarstvo nesto promijeni. Wrong wrong wrong!

Ma ne treba im. Ako je netko pravnik njegovo procjenjivanje istine je zasnovano na popuno drugim prepostavkama nego je fizikalna istina. Svi događaji kojima se on bavi su jednokratni, i počivaju puno više na svjedočanstvima nego na ponovljivim pokusima.

Ne mogu se s time sloziti. Utvrdivanje fizikalne istine koristi se i socijalnim i pravnim studijima, i pravnicima i ostalima bi zaista bilo mnogo bolje da znaju znanstvenu metodologiju i koriste sistematski i racionalni pogled na svijet. Upravo takva sinergija tjera drustvo naprijed u drugim zemljama, dok kod nas jos prevladava misljenje kao na drustvenom podrucju nije potrebno poznavanje prirode i obrnuto.

I nije samo poanta u tome. Ljudi ne uce matematiku tek tako da bi se nad njima drugi izivljavali, vec uce sistematskom i racionalnokm rjesavanju problema, radnim navikama, repeticiji. Za kompletan razvoj osobnosti potrebne su sve komponente. Probaj napraviti ribu na gradele bez maslinovog ulja ili persina. Moze se, ali nije to to.

Racionalno razumijevanje svijeta oko sebe nije nužno vezano za znanost - uostalom koliko se vrhunskih znanstvenika nimalo ne snalazi u svijetu oko sebe.
Fizika im treba im koliko i tebi Mrs. Dalloway.

Pa to bas i nije neki argument - to sto su znanstvenici ostali odsjeceni u svom svijetu samo pokazuje sto se dogada kada forsiras jednu stranu a drugu zanemarujes. Jednako tako imas i gomilu ljudi koji su dobri u neznanstvenom podrucju a isto tako se ne snalaze u svijetu. Ono sto isticem je sinergija - nece ti ucenje fizike donijeti racionalnu spoznaju o svijetu, ali ce ti pomoci u tome zajedno s biologijom, kemijom, matematikom, povijescu, filozofijom, geografijom, sociologijom, psihologijom...

A nikako neće gledati nikakvu znanstvenu emisiju - jer to ih ne zanima. I potpuno dobro mogu živjeti bez da ih to zanima, i bez da to znaju, kao što netko može sasvim dobro živjeti bez da ga imalo zanima poezija ili nogomet, ili bez da išta zna o poeziji ili nogometu.

Pa mogu. Zavaljen u fotelju, u jednoj ruci pivo, u drugoj hamby i buljenje cijeli dan u tv.

[AxMi-24]

I potpuno dobro mogu živjeti bez da ih to zanima, i bez da to znaju, kao što netko može sasvim dobro živjeti bez da ga imalo zanima poezija ili nogomet, ili bez da išta zna o poeziji ili nogometu.

Nije baš isto nogomet i poezija i fizika. Prvo dvoje je gušt nekima ali nije od životne važnosti. Dok fizika je. Sve šta omogućava naš lagodni život se bazira na toj fizici. I nepoznavanje osnova iste je puno veći minus nego negledanje nogometa.

Zato ljudi i padaju na kojekakve astrologije i vračare i sl fore. Jer nemaju pojma. Nisu se naučili kritičnom razmišljanju i nemaju nekakvu osnovnu bazu znanja. Nego šta god piše na TV-u oni na to padaju.

[nitko i ništa]

El Tomo kaže:
Nikako se s ovim ne mogu sloziti. I opet govorim iz vlastitog iskustva. Teze kako neka djeca po 'defultu' ne mogu nesto shvatiti samo je isprika onoga koji poducava. Treba kod djeteta pronaci njegove jace strane, i navuci vou na taj mlin. Koristenjem ekvivalencija s necim sto mu je blisko i poznato, koristenje alternativnog pristupa i razumijevanja a ne strebanja na pamet, svako djete moze shvatiti i graf i matematicku formulu. No to prvenstveno ovisi o kvaliteti ucitelja i njegovoj motiviranosti.

Ja imam razloga misliti da sam dobar učitelj fizike (imam i mjerljive rezultate, koga zanima šaljem na PM, to se može provjeriti). I vjerovao sam poput tebe da se bilo koga može naučiti bilo što. Ali sam se razuvjerio - imao sam npr. jednu na repeticijama koju sam tjednima bezuspješno pokušavao dovesti do toga da bilo što razumije. I sve bez uspjeha. Onda sam odustao i naučio je 'kako se to radi' - kako će riješiti neki broj tipičnih zadataka iz fizike bez da to ikako zna povezati sa stvarnim svijetom. Bez da išta razumije. I dobila vrlo dobru ocjenu - svi zadovoljni. Roditelji joj kupili novi mobitel. I sasvim ga dobro zna koristiti mada ne razmije ništa fizike. Ja imao loš osjećaj neko vrijeme, a onda prihvatio činjenice.

El Tomo kaže:
Radio sam s djecom koja nisu kuzila apsolutno nista sto se tice apstraktnih matematickih pojmova poput grafova i jednadzbi. I ako se s njima radi, mogu to shvatiti. Naravno, to zahtjeva neke uvjete koje nase skolstvo ne moze pruziti - individualan pristup, motiviranost ucitelja, znanje ucitelja. Niti u skolama imamo individualan pristup, niti su ucitelji motivirani, a o njihovom znanju da i ne govorimo.

Pa ja sam ih poučio više stotina koji nisu ništa razumjeli. Ali ih ima jedan mali broj koje nisam mogao nikako poučiti. Možda bi ti uspio - ja ne vjerujem da bi, ali to ostaje spekulativno pitanje.
Svi profesori s kojima sam razgovarao i koji se duže bave obrazovanjem naišli su na takve slučajeve.

El Tomo kaže:
Zalosno je sto u mojoj struci, fizici, profesori postaju uglavnom oni koji nisu uspjeli zavrsiti inzinjerski smjer i u stvari su niskokvalitetni i nemotivirani. Na 10 proizvedenih profesora fizike mozda je 1 koji je popstao profesor zato jer je htio a ne zato jer je padao godine i propao na inzinjerskom smjeru. Zalosno, ali tako je.

Pa evo ja sam odmah upisao profesorski.

El Tomo kaže:
E pa na ucitelju je da ucenika motovira. Neki ih vodi na lansiranje space shuttlea, ali njegov posao je da ucenika motivira pod svaku cijenu. No, vecina nasih profesora to ne shvaca, i kao jedini cilj sebi postavlja realizaciju zacrtanog programa kao da smo u petoljetki. I nitko ni dalje ne kuzi da je vaznija motivacija i razumijevanje ucenika od usvojenog programa.

Ma u kojem ti svijetu živiš?

El Tomo kaže:
Ako ucenik shvati osnove funkcioniranja svijeta, lakse ce prolaziti kroz zivot i kasnije prosirivati svoje znanje ako to bude zelio.

Ma baš, kako će živjeti bez da razumije elektromagnetsku indukciju.

El Tomo kaže:
Imas takve analize sirom svijeta, i oni pokazuju da zorni pokusi povecavaju usvajanje temeljnih principa i do 30%. No, poanta nije da ti obavljas taj pokus, vec da ga oni rade. Dakle, neka oni osmisle pokus i neka ga izvedu, neka mjere i racunaju.

Takav koncept školstva zahtjeva manje razrede, dakle puno više profesora, puno motiviranije profesore (dakle i veću plaću profesora) puno bolje profesore (dakle i puno veću plaću profesorima), kabinete, (dakle puno više školskih zgrada)...
Sve u svemu jedno tri četiri puta veći proračun Ministarstva obrazovanja.

El Tomo kaže:
Moj rad sa djecom se temeljio iskljucivo na pokusima i sudjelovanju djece u time pokusima. Da se razumijemo, ja svoje iskustve ne vucem iz klasicne skole, vec posebnog rada s djecom. U takvom radu klasicnog predavanja je bilo mozda 10% a ostalo sve 'manuelni' rad.

Gdje si to radio?

El Tomo kaže:
Opet se ne mogu sloziti s tobom. Pretpostavljam da si profesor. I ne mogu shvatiti da profesor moze izjaviti nesto takvoga - pa tko ce mijenjati sustav nego upravo profesori!!Na njima lezi odgovornost da sustav unaprijede, jer su oni temelji tog sustava a ne neke tamo prdonje u ministarstvu. Najlakse je zabiti glavu u pijesak i cekati da ministarstvo nesto promijeni. Wrong wrong wrong!

Ma daj, pokušaj mijenjati neki golemi sustav i vidi kako to ide. Moje je iskustvo da ti uskoro na glavi visi ravnatelj, prosvjetna inspekcija, roditelji, proglase te za luđaka, zove te načelnik općine itd.

El Tomo kaže:
Ne mogu se s time sloziti. Utvrdivanje fizikalne istine koristi se i socijalnim i pravnim studijima, i pravnicima i ostalima bi zaista bilo mnogo bolje da znaju znanstvenu metodologiju i koriste sistematski i racionalni pogled na svijet. Upravo takva sinergija tjera drustvo naprijed u drugim zemljama, dok kod nas jos prevladava misljenje kao na drustvenom podrucju nije potrebno poznavanje prirode i obrnuto.

Ta tvoja zabluda da je prirodoznanstveni pristup jedini (ili osonovni) oblik racionalnosti nažalost je vrlo rasprostranjena. Pokušaj da se preuzme metodologija prirodnih znanosti u sve ostale aspekte života je nešto što uvelike spriječava razumijevanje uzroka mnogovrsnih kriza našeg svijeta.
Ali o tome se sigurno nećemo složiti.

El Tomo kaže:
I nije samo poanta u tome. Ljudi ne uce matematiku tek tako da bi se nad njima drugi izivljavali, vec uce sistematskom i racionalnokm rjesavanju problema, radnim navikama, repeticiji. Za kompletan razvoj osobnosti potrebne su sve komponente. Probaj napraviti ribu na gradele bez maslinovog ulja ili persina. Moze se, ali nije to to.

Ne mogu bez ulja ali mogu bez da znam išta o toplinskom kapacitetu.
Nisam rekao da bi matematika trebala biti izborni predmet, nego fizika (a i to ne potpuno, nego bi u gimnazijama - osim prirodoslovne - zadržao dvogodišnji obavezni program).

El Tomo kaže:
Pa to bas i nije neki argument - to sto su znanstvenici ostali odsjeceni u svom svijetu samo pokazuje sto se dogada kada forsiras jednu stranu a drugu zanemarujes. Jednako tako imas i gomilu ljudi koji su dobri u neznanstvenom podrucju a isto tako se ne snalaze u svijetu. Ono sto isticem je sinergija - nece ti ucenje fizike donijeti racionalnu spoznaju o svijetu, ali ce ti pomoci u tome zajedno s biologijom, kemijom, matematikom, povijescu, filozofijom, geografijom, sociologijom, psihologijom...

Samo kažem da ljudi se mogu dobro snalaziti u svijetu i bez fizike. Naravno da čovjek koji ima ambiciju biti što potpunija osoba mora razumijeti nešto fizike. Ali malo ljudi ima takvu ambiciju, uključujući i mnoge fizičare.
I nije točno da je na učiteljima da usade tu ambiciju - tko je nema nema je i tu nema spasa. Na učiteljima je samo da ne uguše onoliko ambicije koliko već postoji, i da joj otvore prostor za rast.

El Tomo kaže:
Pa mogu. Zavaljen u fotelju, u jednoj ruci pivo, u drugoj hamby i buljenje cijeli dan u tv.

Da, i igrati kompjutorske igrice, i gledati Zvjezdane staze.

[nitko i ništa]

AxMi-24 kaže:
Nije baš isto nogomet i poezija i fizika. Prvo dvoje je gušt nekima ali nije od životne važnosti. Dok fizika je. Sve šta omogućava naš lagodni život se bazira na toj fizici. I nepoznavanje osnova iste je puno veći minus nego negledanje nogometa.

Zato ljudi i padaju na kojekakve astrologije i vračare i sl fore. Jer nemaju pojma. Nisu se naučili kritičnom razmišljanju i nemaju nekakvu osnovnu bazu znanja. Nego šta god piše na TV-u oni na to padaju.

Ma nije to veliki minus. Puno je veći minus ako u životu nisi napisao nijednu pjesmu.

[AxMi-24]

nitko i ništa kaže:
Ma nije to veliki minus. Puno je veći minus ako u životu nisi napisao nijednu pjesmu.

Vidio bi šta bi mislio da ostaneš bez sve tehnike koja te okružuje. Mislim da ti nebi bilo baš do pjesme.