Quote:
|
divlji_Muzafer kaže:
E nije za sve ljude meditacija korisna.....Jako osjetljive osobe i osobe koje su emotivno nestabile,postaju još senzibilnije,a to za njih nije dobro...Imao sam frenda kojem se stanje bitno pogoršalo zbog meditacije,i psihić mu ih je zabranio...  |
"...Duševno labilne osobe ili osobe koje se nalaze pod energetskim blokadama - iako žele meditirati s kristalima ne mogu ostvariti svjesni kontakt s Vantjelesnim područjem, odnosno kontakt s svojim spiritualnim vodičima.
Tek oni koji "duševno očvrsnu", odnosno kod kojih dođe do energetske deblokade blokiranih područja u tijelu, mogu ostvariti te kontakte.
Tim ljudima Moram ponovo napomenuti budu li za vrijeme meditacije ostvarili bilo kakvo "viđenje" (naročito "viđenje" nečeg ružnog) ili "doživjeli" (naročito "doživljaj" nečeg neprijatnog) - NE Smiju se toga uplašiti.
Naime, na taj se način "kontrolira" snaga njihove Materijalne svijesti.
Da biste shvatili ovu informaciju, iznijet ću nekoliko primjera "kontrole" koju sam doživio ja ili neki od mojih učenika.
1. slučaj:
Počeo sam raditi s kristalima prema skraćenom prijevodu uputstava iz knjige američkog parapsihologa Daela.
Normalno, nisam bio u potpunosti upućen na neka nepredviđena ostvarenja koja se mogu postići nakon energetskog ulaska u kristal jer, konačno, mnogi američki autori opisuju samo konkretan rad s kristalima, naročito na polju iscjeljivanja.
...Nakon četvrtog pokušaja da ostvarim "Vantjelesni ugođaj" putem meditacije (a s fizički prisutnim kvarcnim kristalom) "doživio" sam sljedeće:
18. lipanj, 1988. godine.
Vrijeme: oko 17 sati, dan sunčan i veoma topao.
Ležim na kauču i posmatram kristal u lijevoj ruci.
Vrh i jedan mali dio ravnih površina šesterokuta je proziran. Ostali dio je neproziran - od mliječno bijelih zrnaca koja se nalaze u unutrašnjosti kristala.
Na jednom dijelu prizme primjećujem manju površinu koja je tvorila (kao da je urađeno brušenjem) lik trokuta.
Bio je to istokračni trokut.
Postavljam si pitanje:
- Bi li to mogao biti ulaz u kristal?
Imam neki unutrašnji osjećaj kao da sam nekad davno bio u istom ovom položaju, doživio ista razmišljanja, osjećao iste vibracije iz kristala.
Spuštam lijevu ruku uz tijelo i zatvaram oči.
Osjećam pulsiranje kristala.
Odjednom, ne osjećam kristal u šaci.
Kao da je nestao.
Mozak mi je potpuno oslobođen od bilo kakvih "ovozemaljskih" razmišljanja.
Ipak, u jednom trenutku čujem vrisak djece koja se igraju na ulici, ali misaone reakcije nemam.
Moje tijelo za mene više ne postoji.
Ispred mene se pojavljuje kristal.
Potpuno je iste veličine i na istom mjestu kako sam ga doživio za vrijeme posljednje meditacije.
Veoma je svijetao.
U nekim momentima iz zidova izbija sekundarna blještavost.
U zidu ispred mene se nalazi otvor u obliku raznostraničnog trokuta.
Ugao lijeve katete je oko 35O od podnožja, a desne oko 60 O.
Nailazi mi misao da je trokut ispred mene potpuno različit od onog koji sam promatrao prije meditacije.
Želim ući u kristal, ali primam misaonu zapovijest:
- Ne ulazi dok ne pregledaš svoju auru!
Pregled aure doživljavam potpuno identično kao i za vrijeme treće meditacije.
Tek tada ne osjećam nikakav otpor da uđem u kristal.
Kad ulaska, mahinalno, potrebno je da malo pognem glavu kako ne bih udario u rub kristala.
Desnim stopalom stajem na neko uzvišenje.
Prvo viđenje unutrašnjosti je fascinirajuće.
Veliki hol u koji sam ušao je kristalno jasan i svijetao.
Unutrašnjost je potpuno identična s vanjskim oblikom kristala.
Odmah primjećujem savršenu geometrijsku točnost rasporeda svih elemenata.
Od polovine hola do zida koji se nalazi nasuprot ulaza uzdužno se proteže stepenica preko koje se dolazi na veliki podij koji zauzima 2/4 širine kristala.
Lijevo i desno; po 1/4 prostora je potpuna prazna.
U zidu, nasuprot ulaza, nalaze se dvoja vrata koja su udaljena jedna od drugih za 2/4 širine podija.
Od polovine visine kristala, točno u simetrali između vrata, proteže se tanka pregrada koja se u luku spaja s vrhom kristala.
Prilazim do lijevog zida.
Oslanjam se o njega.
Osjećam ponovo miris ustajalog leda.
Hodam uz zid dodirujući ga.
Pod prstima osjećam ugodnu glatkoću zida.
Povremeno primjećujem sekundarni odsjaj iz zidova.
Pod je isto takav.
Stojim na sredini hola.
Potpuna, ali ugodna tišina vlada oko mene.
Ništa se ne događa.
Odjednom pomislih:
- Bi li s kristalom mogao poletjeti u kozmos?
Istog momenta osjećam da se kristal strelovito kreće u visinu.
Vrh i zidovi kristala nestaju.
Osjećam samo čvrstu površinu platoa na kojoj stojim.
Oko mene je sve tamnoplavo.
U tom dijelu prostora nema ničega.
Hvata me panika.
Zašto sam poželio da odem u kozmos?
Kako ću se, i hoću li se vratiti?
Počeo sam vikati: - Stani! želim se vratiti!
Panika se pretvara u užasan strah.
Odjednom osjećam da sam se zaustavio negdje u prostoru.
Postajem svjestan da se sve događalo sekundarno.
Povratak je identičan odlasku.
Osjećam zaustavljanje na čvrsto tlo.
Prvo zidovi, a zatim vrh formiraju kristal kao što je bio prije moje želje da ostvarim putovanje u kozmos.
Strah nestaje, ali ipak žurim da izađem iz kristala.
Tak tada osjećam sigurnost.
Možda ne i potpunu smirenost.
Otvaram oči.
Nalazim da sam u potpuno istom položaju s kristalom u ruci kao i prije započete meditacije.
Ipak, još sat-dva se nalazim pod izuzetno snažnim dojmom mog prvog doživljaja u kristalu, koji mi se vraća i dandanas ako obnovim razmišljanje na ovaj četvrti pokušaj da ostvarim Nešto tijekom meditacije...
Prijedlog moderatoru za anketu. Na ovom forumu se puno govori o duhovnosti, a samoj meditaciji gotovo ništa.
Hibridni mod
