Celibat

[Floverka]

Već duže vrijeme spremam se prihvatiti izazov koji mi se neprestano nameće. Imam kod kuće na raspolaganjujednu skripticu koju je Sw. Brahmajnanananda vlastoručno pisao. Na preporuku mog osobnog gurua počela sam iščitavati Molitvu Srca. Ovaj me se dio duboko dojmio:

Zamisli da imaš neiscrpnu puno novaca, sve poželjne stvari, idealnu okolinu i savršeno zdravo i lijepo tijelo. Materijalno si zauvijek zbrinuta, živiš u najboljim uvjetima i svi Tvoji sadašnji ciljevi su ostvareni. Koji je sada Tvoj idući korak, što sada radiš? Zamisli da si obavila sve što trebaš i sad imaš sve vrijeme na raspolaganju da ga koristiš kako god hoćeš. Čime se baviš sada, što te zaokuplja? Što bi radila da ništa ne moraš raditi, a sve Ti je dozvoljeno? Zamisli da su sve Tvoje želje upravo ispunjene i da neprestano ponovo i ponovo možeš uživati u onome što ti se najviše sviđa. Da li Ti još nešto fali? Ima li još nešto što Ti nedostaje? Zamisli da imaš sve Božje moći i možeš ih koristiti bez neželjenih posljedica. Osjeti da sve imaš i sve možeš. Osjeti da si sve napravila, obavila, završila. Kada si ostvarila sve osobne želje – treba li Ti još nešto?

Sada se uživi u ulogu obične osobe koja će sigurno umrijeti za tri dana i nikako to ne može spriječiti. Sama si, znaš da ćeš uskoro umrijeti, a nedostupni su ti drugi ljudi, pa ne možeš s njima razgovarati i dovršiti nekompletirane komunikacije. Kako sada provodiš vrijeme? Preostao Ti je još jedan dan prije smrti. Na koji načina sada koristiš to posljednje vrijeme? Kako bi provela posljednji sat života ako se nalaziš fizički izolirana od drugih ljudi i životinja? Ako misliš na nešto što je to o čemu razmišljaš? Čemu se priklanja Tvoja pažnja? Ostale su Ti još tri minute života. Što imaš u svijesti? Čega si svjesna tijekom posljednjih sekundi života? A u trenu umiranja?!


Vjerujem da je za čovjeka koji je u fazi očuvanja i akumuliranja energije vrlo dobro da čita ovakve sugestije.

[malizia]

ja san od danas superrrr, a i to je malo za reć..

onaj višak energije utrošila sam na pisanje i skladanje i..osjećanje
otkud ekstaze nego iz osjećanja

[Beljki]

Jednom bijah preveo neki intervju Swamija Chidanande o celibatu. Sam ne znam dal da linkam buduci se ko i svaka takva tema barem tada pretvorilo u prepucavanje ili kopipejstam. Ili nista?

ma kopipejstam

:

Evo kad smo kod istoka i seksa jucer mi frend poslao na mail intervju sa Chidananda Swamijem na tu temu. Swami Chidananda je jedan od najpostovanijih yogija danas, najpoznatiji ucenik jos poznatijeg Swamija Shivanande iz Rishikesha koji je apravio pravu malu reformu i obnovu yoge i ostavio iza sebe masu znacajnih ucenika puput Satyanande (bihar school of Yoga), Vishnudevanande (sigurno za njega zna svatko tko se ozbiljnije zanimao za hatha yogu ili yogu opcenito na zapadu) itd. Nakon Sivanandinog Mahasamadhija Chidananda ga je zamjenio na celu Divine Live Society i Sivananda ashrama u Rishikesu. Sada zivi povuceno u Utarkashiju na Himalayi a vodstvo je preuzeo jos jedan poznati ucenik Swami Krishnananda.
Mozda treba reci da to ipak nije stav prosjecnog indijca nego jogina. U stvari nekog tko se bavi Raja jogom koja ima po definiciji pomalo emprilski, tehnicki stav prema duhovnosti pa prema tome i seksualnosti. Sato vise govori o energiji, prani itd nego o moralu.
Posto je tekst na engleskom a dosta je dug preveo sam samo prvo pitanje (koje je i najduze - oko trecina cjelokupnog materjala). Ako vam ne bude dosadilo prevedem i ostalo. Dalje vise govori o nekim konkretnijim situacijama, o pristupima duhovnosti gdje je celibat manje vazan, o tantri itd.

Edit: u medjuvremenu je Chidananda preminuo...

[Beljki]

Pitanje: Celibat, tj Brahmachariya je oduvjek imala vazno mjesto u duhovnom zivotu, i znamo da ste i Vi i Swami Sivananda podrzali njenu vaznost. Zasto je celibat vazan i koja je njegova uloga u duhovnom zivotu?

Swamiji: Jedan od razloga sto je to toliko vazno je taj da smo mi prihvatili kao nasljedja nase duhovne ostavstine koncept i pogled na celibat kao osnovu, preduvjet duhovnog zivota. Taj pogled i koncept je bio priznat kroz mnoga stoljeca tokom kojih se Indijsko drustvo mjenjalo i odbacilo mnoge stare koncepte. Normalan Hindus je oduvijek bio napredan. Nikad se nije ustezao promjene ako je osjecao da ce promjena koristiti znanju i odvesti ga u boljem smjeru. I kroz kontakte sa pogledima i znanjima drugih drustava dolazilo je do neprestanog provjeravanja i vrednovanja nasih drevnih koncepata i ideja. Bez obzira na to vidimo da je koncept brahmacharye i vazna uloga koju on zauzima u duhovnom zivotu ostao. Prosao je test vremena; postao je nesto vrijedno vjecnog postovanja. Da to nije bilo nesto trajne vrijednosti i ono bi se promjenilo. Ali nije. Kao sto se postovalo tisucama godina unatrag tako se postuje i danas medju duhovnim uciteljima, guruima i yogijima – sa istim stavom da je to nuzna i vazna stvar. Tako, premda je Swami Sivananda bio vrlo sirokih nazora i suvremen, moderni mudrac – prorok novog vremena, kako su govorili – nikada se nije ustrucavao drzati se tradicije ako je smatrao da ona ima nesto od trajne vrijednosti. Bio je veoma fleksibilan, a istovremeno je mogao bit rigidan. A to je jednako tako njegov sljedbenik, Swami Chidananda, iz istih razloga.

Jos jedan razlog sto sam uvijek podrzavao celibat je taj sto su iznimne duhovne velicine koje su imale formirajuci utjecaj u mom zivotu dokle god mi seze sjecanje – licnosti poput Ramakrishne Paramahamse, Swami Vivekanande, Sri Auribinda Gosha – sve bile ljudi koji su se kleli celibatom. To su bili ljudi koji su rekli da je on od najvece vaznosti, neophodan. Prema tome kada su ti ljudi koji su za mene bili izvor inspiracije u duhovnom zivotu bili tako jasni i cvrsti – cinilo se da nemaju nikakvih sumnji oko toga – normalno da sam rekao: znaci - to je to! Tako sam odlucio kako stvari za mene stoje u mom pristupu duhovnosti.

Brahmacharya ili celibat je razuman proces zadrzavanja i cuvanja dragocjene energije da bi ju zatim mogli koristiti za druge osnovne i neophodne funkcije. A ako je tako ocuvana moze biti transformirana kao sto se voda pretvara u suptilni tok. Tada moze ciniti cuda. Rijeka mozda nema veliku snagu sama po sebi. Lako bi ju mogli preveslati ili preplivati. Ali ako se akumulira i njene vode se sacuvaju, tada ima snagu, kada je ispravno usmjerena, da pokrece goleme turbine i stvara struju. Sunce, cak i ljeti, obicno ne prouzrocuje pozare, ali ako usmjerite njegove zrake kroz lece, te ce zrake odmah zapaliti ono na sto su usmjerene. To je ono sto celibat u stvari jest.

Sad se postavlja pitanje: Sto je porijeklo, uzrok, te energije? Nakon godina i godina teorija i istrazivanja, moderni fizicari su dosli do zakljucka da ono sto postoji u prirodi nije cvrsta materija kao takva. To je energija, energija koja ispunjava citav svemir, sav prostor. Sve sto postoji je ispunjeno neizrecivom energijom, energijom koja uzima toliko oblika. Sve sto vidite ovdje, sve sile proizlaze iz tog konacnog izvora kozmicke energije. A nasi su preci govorili da je ta kozmicka energija ono sto drzi svemirska tijela u svojim putanjama. Ona se sva krecu zahvaljujuci ovoj tajanstvenoj, neobjasnjivoj, neopisivoj, nezamislivoj energiji. I smatrali su tu energiju necim bozanskim, bez pocetka i kraja. Vjecna je i sve prozima. Ne postoji mjesto gdje nje nema. I ta je energija, koja ne samo da oodrzava ovaj vec i nebrojene slicne univerzume, prisutna u ljudskim bicima kao seksualna energija. Prema tome Hindusi su ovu energiju smatrali svetom, necim vrijednim obozavanja, ne necim sto bi trebalo odbaciti. Govorili su da ta energija nije nista drugo nego manifestacija Bozanske Majke, kozmicke energije. Prema tome, treba se prema njoj ophoditi s postovanjem. Ta snaga se u nasem sistemu manifestira kao prana (zivotna energija, zivotna snaga). A prana je dragocijena zaliha za tragaoca. Svaka aktivnost cula ili culno iskustvo trosi puno prane. A ono sto trosi najvise prane je seksualni cin. Gurudev je jasno rekao :"On rastrese citav nervni sistem". Zato sto stvara veliko uzbudjenje, jako uznemirenje i takav intenzitet osjecaja ostavlja on nakon toga osobu iscrpljenom i ispraznjenom. Najvisi od svih ciljeva ljudskog zivota – duhovna postignuca – trazi maksimum raspolozive pranicke energije na svim razinama: mentalnoj, intelektualnoj i emotivnoj. Prana je ono kroz sto pojedinac mora obuzdati svoja osjetila. Kroz nju mora smiriti nemirne aktivnosti uma. Kroz pranu mora fokusirati sve rastresene zrake uma i uciniti ga jednousmjerenim u koncentraciji. Kroz nju mora usmjeriti koncentrirani um na objekt meditacije.
Prana je potrebna za duhovno razmisljanje i razlucivanje. Razmisljanje mora biti ostro a intelekt prodoran. Da bi se shvatile unutarnje implikacije guruovih uputa potrebna je posebna vrsta inteligencije. Mozete biti veoma intelektualna osoba i odmah shvatiti jezicno znacenje necega sto vam Guru govori, ali ako govori o nekoj tesko razumljivoj temi koja nije u normalnom dometu vaseg uobicajenog ljudskog iskustva, potrebna vam je posebna suptilna vrsta razumjevanja. A to se razumjevanje razvija kroz brahmacharyu. Prema tome, kako sam rekao, sve te razne aktivnosti zahtjevaju koristenje prane, a celibat osigurava da obilne rezerve prane budu dostupne tragaocu. Prema tome, gledano iz tog kuta, to je racionalan i veoma pozitivan proces.

Velik broj ortodoksnih Hindusa je rekao da je moguce stovati Boga, zeljeti doseci jedinstvo s Njime, doseci viziju istog, a istovremeno se ozeniti i voditi normalan zivot. Ali nasi preci su jednako tako znali da to nije lagan put jer postoji toliko stvari koje skrecu paznju, toliko pritisaka, toliko napetosti, toliko zahtjeva koji se postavljaju pred osobu u obiteljskom zivotu da je dati sebe kompletno i potpuno Bogu – pa, sve je moguce, ali to ne. Ne mozete sljediti Boga i Mamona. Mamon stoji za svjetovni, zemaljski zivot. Zato sto, ako se ozenis, zelis mamona. Bez njega ne mozes brinuti za svoje kucanstvo, odrzavati vatre u kuci upaljenima, lonce zakuhalima i ciniti sto je vec potrebno. Samo ozenjeni zna sto sve mora ciniti. Zato su rekli da je odricanje od svjetovnog zivota neophodno da bi se potpuno posvetilo duhovnoj potrazi; cijeli energetski potencijal je takodjer potreban ako se zaista zelite istinski i potpuno baciti u duhovno i njegove neophodne discipline. Gurudev Swami Sivananda je izgradio svoju intenzivnu pokoru i asketsku disciplinu u yogi na temeljima brahmacharye. Zato je ono o cemu je on govorio list iz njegove vlastite knjige zivota. On je imao kratku epizodu obiteljskog zivota dok je davno u Maleziji bio doktor, i to mu je mozda takodjer dalo, kao doktoru, svijest koliko je to veliko trosenje energije. Tako je to usporedno iskustvo potvrdilo u njemu vjeru u vaznost brahmacharye za yogija i duhovnu osobu. To je racionalno obrazlozenje celibata. Ako ocuvate tu energiju i usmjerite na duhovne procese kontemplacije, filozofskog proucavanja i razmisljanja te meditacije oni postaju uspjesni jer ste koncentrirali svoje snage i u stanju ste usmjeriti ih na vasu duhovnu praksu. Ako je ocuvana, koncentrirana i usmjerena u odredjeni kanal ciniti ce cuda.

Postoji jos jedan razlog sto je brahmacharya tako vazna. Sada ne govorim o izuzetnim ljudima koji su iznenada dozivjeli prosvjetljenje i onda su jednom i zauvjek uzdignuti iz grube fizicke stvarnosti tjelesne svjesti u drugo, da se nikada ne vrate. U jednom prosvjetljujucem trenutku Ramana Maharishi ja postao utemeljen u “Ja nisam niti um niti tjelo, ja sam besmrtno Sebstvo. Za mene ne postoji ni vrijeme ni prostor, nikad nisam rodjen.” U jednom djelicu sekunde – u jednom trenutku bio je obican student a onda odjednom zna da je on ono sto Bhagavad Gita opisuje kao “Vatra te ne moze opeci; voda te ne moze smociti; oruzja te ne mogu povrijediti; vjetar te ne moze osusiti. Ti si nerodjeni, trajni, vjecni, izvan vremena. Smrt ti ne znaci nista.” – on je postao utemeljen jednom i zauvjek u tom iskustvu i nikada nije izasao iz tog stanja. Citavog zivota sto god se oko njega desavalo nije ga dodirivalo. Nije utjecalo na njega. Ne govorim o takvim ljudima. Vedanta je odavno prodrla u tu temu ljudskog stanja i proroci su jasno vidjeli da je 999 od 1000 ljudi ili 9,999 od 10,000 potpuno uhvaceno u stanju “ja sam ovo tijelo”. Shvacaju svoj identitet samo kao fizicki identitet, bice sa usima, ocima, bice koje jede, spava, razgovara, cini stvari. Potpuno su vezani tijelom. Njihova je svjest zatvorena na nivou fizickog tjela. To je nasa situacija. Ali cilj duhovnog tragaoca je Kozmicka Svijest koja je njihova unutarnja stvarnost izvan vremena, prostora, imena i oblika. Tako, kada usporedite sadasnje stanje svjesti i iskustvo koje se zeli doseci, mozete samo zamisliti koliko je to tesko ako se nastavi ponavljati to potpuno poistovjecivanje s tjelom i svim njegovim procesima.
Medju svim tim tjelesnim funkcijama vecina je postala mehanicka. Vecina ljudi nije intenzivno svjesna jedenja, pijenja, spavanja, vrsenja nuzde. Sve su te stvari postale automatske. Ali jedna aktivnost u koju vecina njih ulazi s namjerom, sa velikom zeljom za njom- zeleci ju, razmisljajuci o njoj, planirajuci ju i nastojeci oko nje – jest seksualno uzivanje, sto znaci da je to proces koji usmjerava citavu njihovu svjest, citav um, kompletnu pozornost na tjelesno, njihov fizicki identitet. Iz jednog ugla seksualni cin je vrhunac tjelesnosti i animalnosti. To je proces koji usmjerava citavu pozornost na tjelesnot - i jos vise – potpuno fokusiranje zelje i namjere na onaj dio fizicke prirode koji djelimo sa citavim zivotinjskim svijetom

[Beljki]

. Da li ce to biti od ikakve pomoci u dostizanju kozmicke svjesti? Tako se ovdje ljudsko bice - kruna i slava Bozije kreacije, visoko iznad svih ostalih zivih vrsta, spusta dole do grubog, fizickog, materialnog i zivotinjskog nivoa i daje sebe potpuno tome – trazeci to, zeleci to, nastojeci doci do toga, cineci sve sto moze da bi do toga doslo, upustajuci se u to i zeleci to imati uvijek dostupno. To znaci da se pojedinac svjesno veze dole za nivo tjelesne svjesti. Ako si duhovni tragaoc zar ne vidis da radis protiv samoga sebe? Moras svoju svjest osloboditi nizih nivoa i nastaviti dizati ju postupno na sve vece i vece nivoe suptilnijih i profinjenijih stanja. Jer ako je cijeli duhovni proces prosvjetljenja proces uzdizanja u vise stanje svijesti to automatski podrazumjeva oslobadjanje od nizih stanja. Ako zelis ici na sjever to znaci udaljavati se od juga. A jedna od stvari koja vam pomaze da se oslobodite zarobljenosti u tom tjelesnom nivou jest celibat. Kozmicka Svijest, Apsolutna Svijest je dalek vapaj ako ne prepoznajete neophodnost oslobadjanja od poistovjecenosti s tjelom.

[Beljki]

Pitanje: Da li postoje odredjeni stupnjevi u duhovnom zivotu kada celibat postaje posebno bitnim ili cak neophodnim??
Swamiji: I da i ne. S jedne toske gledista celibat formira same temelje a temelji nisu neki kasniji stupanj gradnje. To je najraniji stupanj, ABC stupanj. Prema tome mozemo reci da on ne postaje vazan ili neophodan na nekom odredjenom stupnju nego da je od osnovne vaznosti od samog pocetka.

[Beljki]

Pitanje: Ako ga zelite nazvat stupnjem onda to znaci da ga nazivate stupnjem na kojem pocinjete duhovnost uzimati ozbiljno.
Swamiji: Da, ozbiljno –kad to kazete i doista mislite sto ste rekli. Ako je vasa teznja prava i iskrena i ako ona postaje potpuno posvecenje ka duhovnom iskustvu i naporu da se krece u tom smjeru onda se morate kretati samo u tom smjeru. Ne mozete trcati za raznim stvarima. Zato sto ce tada to biti kretanje jedan korak naprijed pa jedan nazad i nikada necete zaista napredovati.

Duhovni zivot zapocinje kada uvidite da dokle god trcite za culnim zadovoljstvima i ugodom necete se biti u stanju pomaknuti ni za jedan korak. Sve ce biti akademski i teoretski. Nasa teznja, nasa zelja za duhovnim zivotom bit ce samo teorijska – hir i osjecaj. Niste zapoceli. Tako je sam prvi stupanj duhovnog zivota okretanje od culnih iskustava i uzivanja u culima i pocetak kretanja u suprotnom pravcu.

Mozda je bas iz tog razloga Maharishi Patanjali stavio brahmachariju na sam pocetak svoje osmerostruke Raja Yoge a ne na neki kasniji stupanj. To je jedan od pet zavjeta koji sacinjavaju prvi stupanj. Da je mislio da je to bitno ili neophodno samo na nekom kasnijem stupnju uveo bi ju na trecem ili cetvrtom stupnju. Ali ne, on je to ucinio na samom pocetku.

Swami Sivananda je obicavao govoriti: “Brahmacharya je osnova besmrtnosti” a na mnogim mjestima u Upanishadama je receno: “iskustvo mudrosti ne moze doci onome koji nema cula pod kontrolom i koji nije obuzdao lutanja svog nemirnog uma.”

Zato ja vjerujem da to nije na nekom stupnju nego da je to cjelokupan duhovni zivot. Zato sto je duhovni zivot nadilazenje vase ljudske prirode, ljudske svjesti. A ako je to nadilazenje, transcendiranje, morate za sobom ostaviti sve sto sacinjava vasu ljudsku prirodu, vasu tjelesnost. Morat cete zapoceti sa time i odrzati to. Gledate na celibat na pozitivan nacin, ne kao nesto protu-prirodno. Ni na koji nacin ne osjecate da vrsite nasilje nad sobom.
Na kraju, sa cisto znanstvenog i tehnickog gledista, jedan od oblika yoge gdje je celibat apsolutno neophodan i neizbjezan jest kundalini yoga. Nema kompromisa u pogledu toga. Od samog pocetka to je apsolutno neophodno i neizbjezno. Inace je opasno upustati se u kundalini yogu koja se zasniva na pranayami i raznim mdrama, bandhama i asanama.

To je “ne” dio odgovora.
“Da” dio je primjetiti da u cjelokupnom kontekstu duhovnog zivota u Indiji postoje odredjeni stadiji i stanja kada covjek moze biti visoko duhovan a u isto vrijeme voditi normalan seksualni zivot. To je posebno istina za bhakti put- ljude koji sljede put ljubavi prema Bogu, devocije, molitve i obozavanja(rituala), ponavljanja Bozjeg Imena, pjevanja o njegovoj slavi. Ovaj put ne pravi razliku izmedju brahmacharya koji je u celibatu, ozenjenog grihaste (kucetomacin, covjek koji zivi obiteljskim, svjetovnim zivotom) i povucenog para koji zivi duhovno usmjeren zivot nakon sto su obavili svoje duznosti kao obiteljski ljudi.

Tako izgleda da je put predanosti dimenzija Indijskog duhovnog zivota u kojoj se ne inzistira na celibatu u smislu potpunog suzdrzavanja. Na njega se ne gleda negativno ali se niti ne inzistira na njemu. Ali kako seks konzumira veliku kolicinu pranicke energije prirodno je samoobuzdavanje vazno i u ovom slucaju. A promiskulitet se nikad nije trpio, nikad gledao s odobravanjem. Tako se svojevrstan celibat u obliku samokontrole i vjernosti u vasoj seksualnoj vezi sa vasim priznatim zakonskim partnerom takodjer moze smatrati brahmacharyom. Ovdje muz gleda na sve druge zene kao na majke. On ima samo jednu zenu a to je njegova zakonska supruga. On je ono sto se naziva eka-patni-vrata muz, onaj koji se zavjetovao na jednu zenu. Ne dolazi u obzir imati ljubavnicu ili cak pomisliti na drugu zenu. A zena zasniva svoj zivot na zavjetu pati-vrata. U svakom smislu ona ima samo jednog partnera u zivotu. Svi drugi muskarci su joj poput njene djece; ima osjecaj majcinstva u srcu prema svim muskarcima osim svog muza. Na taj nacin ovdje seksualni zivot nije u sukobu sa duhovnim zivotom. A to je bio slucaj sa mogim devotijima, zaljubljenicima u Boga, a duhovnoj Indiji ne fali takvih primjera.
Po citavoj Indiji vidjeli smo fenomen velikih zajednica ekstaticnih Bozijih poklonika od kojih su mnogi, ili vecina, bili ozenjeni ljudi koji su imali normalan seksualan zivot ali bez obzira na to bili uronjeni u bozansku ljubav prema Njemu. To je “da” dio. U tom stadiju seksualnost se ne cini na bilo koji nacin zabranjenom ili nekompatibilnom sa duhovnim zivotom.

[Beljki]

Pitanje: Pretpostavljam da Vedanta, vise intelektualni pristup duhovnom, takodjer ne bi trebala biti nekompatibilna sa normalnim bracnim zivotom.
Swamiji: Da, da. Ali u Vedantinskom tipu zivota, postepeno, nesvjesno, caki i bez da to svjesno namjeravamo, tokom vremena osoba ce doci do nivoa gdje ce mu seks poceti izgledati kao nepotreban visak. Zato sto je u kontradikciji sa osnovnom tezom Vedante: “Ja nisam ovo tjelo, Ja nisam 5 elemenata, ja nisam ogranicavajuca svojstva. Ja sam nesto sasvim drugo i drugacije”. A za to drugo i drugacije seks nema znacenja. Zato sto To nije unutar kraljevstva fizicke svjesti i tjelesnog djelovanja. (da se ne bi idealu davala imena i atributi (poput Bog i sl.) koji su ogranicavajuci u upanisadama se koristi rijec To (Tat na sanskrtu).

[Beljki]

Pitanje: Na suvremenom zapadu se na celibat cesto gleda kao na demodiranu, zastarjelu praksu. Cesto ga smatra represivnim, negiranjem zivota – cak i protuetickim onome sto u konacnici duhovne prakse jesu. Mnogi duhovni autoriteti na zapadu sada poducavaju da mi trebamo, da bi ostvarili nas puni potencijal kao ljudska bica, prihvatiti, radije nego na bilo koji nacin izbjegavati ili potiskivati, nasu seksualnost. Ovi su potpuno u suprotnosti onome sto su velike tradicije uvijek poducavale. Sto mislite o tome?

Swamiji: Ne slazem se za generalnim stavom koji ste sada iznjeli. Oni nisu uspjeli shvatiti mjesto brahmacharye u duhovnom zivotu.
To nije zastarjelo; nije staromodno i nije represivno niti negirajuce. Bas naprotiv, koristi se kao uzletiste ka vjecnom zivotu, beskrajnom zivotu. Njihov pogled na zivot je izgleda jako, jako ogranicen i suzen. To nije jedini zivot koji postoji. Kada dobijete mali uvidi ili ideju o tome sto zivot uistinu jest tada ostanete zaprepasteni. Ovaj sadasnji zivot kao akav je besmislen. To je tricarija, veliko nista, ako nije shvacen kao poligon za katapultiranje u taj velicanstveniji zivot.
Ovaj zivot sluzi tom velicanstvenom, slavnom, grandioznom cilju i svrsi ljudskog postojanja a to je ulazak u ziot koji je Bozanski zivot, koji je jedno sa Bozijim zivotom, Kraljevstvom Bozijim. To je cjelokupna svrha ljudskog postojanja. Ljudski nam je zivot dan kao prelaz ka Bozanskom, prelaz ka vjecnom zivotu.
Niti jedna osoba s malo duhovnog znanja i svjesnosti duhovnih pogleda nikada nece poreci vrijednost brahmacharye. To je nesto znanstveno, a znanstvena stvar nikad ne postaje demodirana ili zastarjela. Brahmacarya nije izbjegavanje seksualnosti niti potiskivanje seksualnosti. To je napustanje seksualnosti zato da bi se potencijal i snaga seksualnog procesa sada mogla iskoristiti za nesto tako predivno da seks blijedi u beznacajnost u usporedbi sa time.
Prema tome brahmacharya nije niti potiskivanje seksualnosti niti izbjegavanje seksualnosti. To je jednostavno nadilazenje seksualnosti – koristenje tog seksualnog potencijala za nesto deset puta, stotinu puta vece. Prema tome pitanje represije i potiskivanja je kriva interpretacija. To je posljedica manjka razumjevanja toga sto duhovna potraga uistinu jest. Ako je shvacena onda se ti termini nece koristiti. Mi nismo samo ljudska bica. Nas ljudski status je samo blijedi odraz onoga sto mi uistinu jesmo. Jedini razlog zbog kojega nas ljudski status poprima neko znacenje i smisao je to sto nas, ako je ispravno koristen, moze uzdignuti i odvesti nas u ono sto je istinski nase, uvesti nas u kraljevstvo – na koje rodjenjem imamo pravo.
Ako zelite razumjeti praksu celibata kroz analogiju koja je unautar danasnjih obrazaca misljenja pomislite na sportasa cija je velika ambicija da osvoji zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. On ce se rado staviti u ruke treneru i ako trener kaze: “Nema vise lumpanja do kasno u noc, nema vise sexa, nema vise nezdrave hrane, nema vise alkohola” sportas ce to spremno prihvatiti. On ce reci: ”Slazem se sa tim, i sa vise od toga ako to zelis”. Zasto? Zato sto zeli zlatnu medalju. i nitko ne podize obrvu, nitko se ne zgraza. Zasto? Zato sto zlatna medalja opravdava sve te takozvane “inhibicije”. Ne mozete reci da on vrsi nasilje ili represiju nad smim sobom jer ne gleda na to na taj nacin. On je spreman uciniti sve sto trener od njega trazi. To mu nisu drugi nametnuli. Mi shvacamo zasto on to cini i to prihvacamo.
Kako bilo, ideja na zapadu da je brahmacharya potiskivanje nije potpuno pogresna. Ako netko potiskuje neku urodjenu prirodnu silu ili karakteristiku to moze dovesti do nezeljenih promjena na licnosti. Ako se pojedincu brahmacharya namece protivno njegovim sklonostima i volji prirodno je da bi se mogle javit nenormalne situacije zato sto je osoba prisiljena ciniti nesto sto duboko u sebi ne zeli – sile ju drugi, socijalni pritisci, ili zavjeti koje je dala prije nego je dobro razmotrila sto sve to tocno podrazumjeva.
Ali kako inteligentna osoba, nakon sto duboko razmotri cijelu osnovu zivota, kaze: “Kada zelim postici nesto veliko, nesto mocno, ne mogu si dozvoliti da rasipam energiju koju imam. Sto vise cuvam vise mogu usmjeriti ka tom postignucu i vece su sanse da uspijem. Tako razmisljajuci i shvacajuci mehanizam toga i cjeneci u punoj mjeri konacno postignuce kojemu ce to dovesti, ako on ili ona, svojevoljno, namjerno i sa velikim entuzijazmom prihvati celibat gdje ostaje mjesta za pitanja o potiskivanju?
Naprotiv, ono sto izgleda kao oblik odricanja a u stvari potpuno izrazavanje vise dimenzije vaseg bica u koju ste se sad smjestili. Tako, daleko od odricanja, to daje putpunost manifestaiji samoga sebe zato sto vise nisi poistovjecen sa nizim aspektima tvoje kompletne licnosti. Identificiran si sa visim aspektom. To je vrsta oslobodjenja i evolucije na visi nivo. To je nesto pozitivno, kreativno a ne bilo sto negativno. To nije odricanje nego istinska manifestacija sebe u obliku istinske teznje i plemenite ambicije.
Kada to predstavlja takav proces onda Freud i ostali nemaju smisla. Oni nikada nisu vizualizirali takvu situaciju, takvu mogucnost. Ali to nije samo mogucnost, to je tradicija kroz stoljeca, tisucljeca - netko tko je spreman uciniti sve, dati sve, platiti bilo koju cijenu da bi dostigo Najvise.

[Beljki]

Pitanje: Tantra tj. praksa "svete seksualnosti" postaje veoma popularna danas na zapadu. Mislite li da ova ucenja predstavljaju autenticni duhovni put?

Swamiji: Ne, ne vjerujem da ova ucenja nude autentican duhovni put. Zasto? Zbog ljudske krhkosti, ljudske slabosti. Ljudski um je takav da uvijek ide putem manjeg otpora. Uvijek zeli lagani put.
Tantra je pristup Bogu kroz sve oblike culnog zadovoljstva. Sve se nudi Bogu i tako sve postaje posveceno; nista nije svjetovno. Pojedinac uziva u culnim zadovoljstvima i vidi ih takodjer kao dio Bozijeg blazenstva. Postoji glediste, i ima nesto u tome, da dok u svim ljudskim iskustvima postoji dualnost - postoji "ja uzivam u ovoj stvari" osjecaj - u konacnom/vrhunskom seksualnom iskustvu izmedju muskarca koji istinski voli, intenzivno zaljubljenog u zenu i sa potpuno uzvracenim osjecajima od strane zene, ne postoji svjest izdvojene osobnosti pojedinca. Dolazi do potpunog stapanja izdvojene svjesti u svakome od njih i postoji samo iskustvo blazenstva. Ne postoji onaj koji dozivljava iskustvo. Kazu ta je to iskustvo moguce kada je ucinjeno ne savrsen nacin. Dvije prestaje postojati i ostaje samo jedno iskustvo jedinstva, iskustvo Apsoluta, svjesti Brahme. Zato oni kazu da je ljudsko tjelo instrument koji, kada ispravno koristen, moze dovesti do uzdizanja iznad tjelesne svjesnosti.
Za jednog od milion to moze biti ono pravo.
Potraga za zadovoljstvom je dio zapadnjackog nacina zivota - ne uzdrzavanje od zadovoljstva. I jedan od deset ucitelja moze biti autenticni ucitelj koji istinski nudi nesto sto odgovara zapadnom temperamentu. Ali devetorica njih su veoma sumljive osobe. Oni znaju da postoji trziste za to i dovoljno su pametni da to iskoriste. Pristup je: mozete dobiti svoj kolac i pojesti ga takodjer.
Postoji epizoda u zivotu velikog Sri Ramakrishne, ucitelja Swamija Vivekanande. On je prakticirao sve puteve yoge kao i Krscanstvo, Islam i ostale, i otkrio da svi vode konacnom iskustvu Boga. A tokom jednog djela svog duhovnog zivota prakticirao je i tantru. Jedna zena tantrik mu je pristupila i rekla: Bog me poslao ovdje da te iniciram u tantricki put ostvarenja Boga. " Dan za danom izlagala je tantricki put. Ali kad je stigla do posljednjeg nivoa, Sri Ramakrishna, koji je bio zakleti brahmachary, je odgovorio da je kroz ovo tjelo to nemoguce. Ona je rekla: "onda cu je prirediti cijelu stvar pred tobom kao predstavu". Tako je ona nasla tantrickog muskarca i zenu da odigraju krajnje ispunjenje prakse pred njim. Kako je promatrao stupanj po stupanj ona mu je opisivala "Pazljivo gledaj. Sada vidis kako su oni u ekstazi; oni su ekstaticni. Gube svoju vlastitu svijest." I na tom stupnju, odjednom je ramakrishna izgubio svjest. Usao je u duboki samadhi. Tako je dokazao sam sebi da krajnje seksualno iskustvo moze osobu dovesti do stanja izvan svake dualnosti.
Prema tome znanost kao takva postoji, ali samo je nekolicina iautenticnog gurua, a ona mora biti prakticirana striktno pod osobnim vodstvom istinskog gurua. Vjerojatno ce me optuziti da sam uskogrudan, ali ja vjerujem da je vecina uzdanica moderne svete seksualnosti zainterensirana da izvuku profit sa sebe same.
Kao sto sam vam rekao, seksualna snaga je sveta; sex je svet. To je jedna od najsvetijih stvari. Ali sveti seks je nesporazum. Jednom kada se uvalite u seksualnost mozete se pozdravit sa svetoscu. To je zbog ljudske slabosti, krhkosti. Prema tome ja to necu podrzati.

[Beljki]

Pitanje: S obzirom na broj gresaka i abnormalnosti kod onih koji su dali zavjet dozivotnog celibata, i na zapadu i na istoku, osjecate li da bi mozda prihvacanje te prakse trebalo biti ograniceno na individue koje su prije toga dosegle odredjeni nivo duhovne zrelosti?

Swamiji: ne bih se u potpunosti slozio sa time zato sto su, kao prvo, ljudi koji su dosegnuli odredjeni stupanj duhovne zrelosti to ostvarili barem djelomicno kroz brahmacharyu. Sama cinjenica da su dosegnuli odredjeni stupanj duhovne zrelosti ukazuje na to da je brahmacharya, makar u najsirem smislu, morala biti djelom nijihove osobnosti ili puta kojim su dosli do tog nivoa zrelosti. I ne ustrucavam se ni najmanje reci da greske i abnormalnosti o kojima govorite ni na koji nacin ne umanjuju vrijednost koncepta i tradicije brahmacharye. One su u potpunosti posljedica nesavrsenosti osoba na koje se to odnosi.

S druge strane osoba mora biti sigurna u svoj poziv prije nego prihvati zavjet dozivotnog celibata, mora postajati unutarnji poziv na takav zivot i na prihvacanje celibata. To ne moze biti odluka donesena na osnovu osjecaja i emotivne euforije. To je vise procjena kroz racionalno, logicno razmatranje zivota. Takodjer inzistiram na tome da osoba ne bi trebala prihvacati redovnicki zavjet dok nije dovoljno stara da razumije svoju vlastitu biologiju i dok nema nekog iskustva toga sto ima u sebi, sa cime ce se morati nositi.

Isto bi tako savjetovao da se osobi dozvoli da prihvati zavjet dozivotnog celibata samo nakon sto se neko vrijeme nalazi pod promatranjem i patronatom. Npr u Ramakrishna Mission osoba je pred-novicijatu jednu godinu. Nakon toga prolazi kroz novicijat od najmanje osam godina. Tek je tada dozvoljeno zatraziti da postane potpuni redovnicki swami. Takav bi se nacinom prihvacanja, promatranja i isprobavanja mozda izbjegle mnoge od tih gresaka i skretanja. Dozvolite da osoba prihvati zavjet samo nakon odredjenog perioda u duhovnom zivotu.

Kako bilo, cak i kada su svi uvjeti koje sam spominjao ispunjeni, treba biti krajnje oprezana dok se ne dostigne nivo na kojemu je brahmacharya normalno i prirodno stanje.
Brahman je najvisi brahmachari jer je on jednota bez drugosti i ako ste utemeljeni u Brahmanu vi ste u tom istom stanju - gdje nema drugosti, gdje nema podjele. Postoji stanje u kojemu osoba postaje potpuno slobodna od ideje seksa. Ne postoji seks, niti zena ili muskarac niti ovo niti ono zato sto su njeni pogledi radikalno izmjenjeni. Potpuno izdvojeno od svega u okolini - svijetu u kojemu zivi - osoba je potpuno izmjenjena. Njena svijest vise nije na onom nivou na kojemu te stvari imaju bilo kakvo znacenje ili vaznost. Kada je svjest na drugom mjestu sve se stvari vide, zamjecuju, ali ostavljaju ravnodusnim. Vidite ovo, gledate ono; sve vidite ali to ne dovodi do bilo kakve promjene u stanju vase unutarnje svjesti koje uvijek ostaje jednako. To je konacno nadilazenje (ultimate transcendence) koje je moguce i koje je ideal kojemu treba teziti i koji treba biti postignut. To je ono sto guru zeli za sljedbenika. To je ono sto sveci zele za obicnog covjeka. Zato sto je prije toga uvjek prisutan rizik od pada. Zato nasi sveci kazu da sve do posljednjeg daha uvijek budemo pazljivi.
U stvari velika, velika vecina ljudskih bica su samo ljudske zivotinje; potpuno su ukorjenjeni u tjelesnu svijest. Zato yogi kaze da se njihova svjest krece samo u tri niza centra, tj. hrani, sexu i nuzdi. Ako dodje do nekog viseg budjenja i oni razviju suosjecanje prema drugima, duh sluzenja, zelju da druge cine sretnima, tada se svjest povremeno manifestira u cetvrtom centru, centru osjecaja.
Ako je svjest uporna u uzdizucoj teznji duhovne evolucije i idealnog zivljenja moze doci do visuddha-chakre gdje osoba moze dozivjeti mnoga subjektivna iskustva, vizije itd., ali jo uvjek iskustva dolaze i odlaze a svjest se krece gore - dole, gore-dole.
Ako se svjest uzdigne dalje, do ajna-chakre, osoba je sklona tome da bude sve stabilnija, utemeljenija, zato sto je to centar uma, psihe. Ali tek kad svjest dodje do sahasrare nema vise mogucnosti pada. Osoba je iznad tjelesne svjesti. Nije svjesna sebe kao tjela. Ne dozivljava se uopce kao fizicki entitet. Nema kretanja dolje. Svjest je cvrsto utemeljena. Ali sve do tada uvijek postoji potreba za oprezom.

[Beljki]

Pitanje: Sto je kljuc uspjeha u brahmacharyi?
Swamiji: To kako se na nju gleda!
Prije svega to kako ju razumijete. Brahmacharya je okretanje visem cilju. Skretanje ka visem cilju i koristenje bazicne, primarne energije univerzuma locirane u covjeku. To je individualizirani, mikrokozmicki aspekt bezgranicne, beskonacne, primordijalne Kozmicke Snage koja je makrokozmicki aspekt dinamickog aspekta ne-dualne stvarnosti. Kao sto znate, staticki aspekt je Brahman koji je transcendentalna, ne-dualna stvarnost. A kineticki odnosno dinamicki aspekt je ista stvar u manifestaciji, izrazaju, pokretu.

Individualizirani aspekt ove Primordijalne Energije, smjesten u svim bicima, je taj latentni potencijal za neprekidnom trajnoscu zivota i postojanja. Taj se potencijal nalazi prakticno posvuda. Samo to sto ste mozda u poziciji da ga opisete i definirate ili objasnite u terminima moderne fizike ili kemije ni na koji nacin ne mjenja metafizicku ili filocofsku cinjenicu njegovog postojanja. Fizicki to mozete objasniti u terminima tlaka(pritiska?) itd., ali to je samo objasnjenje necega sto vec jest transformirajuci proces neprestanog bivanja i postajanja, bivanja i postajanja (being and becoming)

Taj je stvaralacki potencijal, stvaralacka snaga, prisutan u citavom biljnom i zivotinjskom svijetu. Samo je to ono sto se manifestira kao sve te razlicite snage u ljudskom pojedincu – snaga djelovanja, snaga razmisljanja, sposobnost gledanja, slusanja, mirisa, ukusa, probave, disanja – sve. I to je ono sto je jednako prisutno u oba spola kao seksualna energija. Prema tome, s obzirom da je to kljuc zivota, moze se zamisliti njena vaznost, a moze se takodjer zamisliti i njena dragocjenost i kvaliteta.

Ako netko to moze na taj nacin shvatiti – razumjeti njenu stvarnu, svetu, kozmicku prirodu kao mikrokozmickog aspekta makrokozmicke Shakti ili Kozmicke snage – on prihvaca zdrav odnos postovanja prema njoj. Nije nesto sto se samo izbacuje poput pljuvacke. Covjek se moze razbacivati sitnim novcem, ali ako posjeduje zlatnike nece se tako lako rastati od njih. Zato je postovanje plod ovakvog razumjevanja. Dalje, aspirant prepoznaje i jasno vidi: “Postoji nesto veoma vazno sto moram uciniti. Moram postici veliki cilj i potrebna mi je sva raspoloziva energija koju bih mogao usmjeriti na duhovnu potragu. Ne mogu si dozvoliti da je usmjeravam drugim kanalima da bih postigao nize ciljeve.” Kako je Swami Krishnananda obicavao govoriti, “Bolje je nisaniti na lava i promasiti ga nego na hijenu i pogoditi.”

Prema tome prvi kljuc uspjeha u brahmacharyi je prpoznavanje i razumjevanje svete i dragocjene prirode covjekovog energetskog potencijala. Kada netko ima tu jasnu predodzbu da je ona namjenjana cuvanju, prikupljanju i usmjeravanju prema najvecem od svih dostignuca, tada oni ima zelju biti brahmachari. To vidi kao veoma pozitivan proces.

Drugi kljuc uspjeha i nacin gledanja i na brahmacharyu i na seks, jos je od veceg znacaja i jedan je od dva faktora koja sam ja koristio u velikoj mjeri. To je jasna spoznaja da ono sto nazivaju muskim seksualnim organom uopce nije seksualni organ. To je samo odvodna cijev za mokracu. To je ono sto on jest i to je njegova glavna funkcija od trenutka kada djete izadje iz majcine utrobe i ugleda svjetlo dana sve do zadnjeg daha, sve dok ne napusti ovaj svijet.

U stvari, ako bolje pogledate, seks se uopce ne nalazi u tom djelu nase anatomije. Seks nije u organu za mokrenje; seks je u umu osobe. Prema tome to je pitanje vaseg mentalnog stava. Ako ste uvjereni i izvjezbate um da razmislja o tome na jedan zdrav i racionalan nacin – to je samo organ za izlucivanje, njegova glavna funkcija nije ono sto vlada svijetom i dovodi ga do ludila – tada ste vec toga oslobodjeni. Ne opsjeda vas jer o tome ne razmisljate na nacin na koji navedena da razmislja vecina naseg nesretnog ljudskog drustva.

Dio razloga opsjednutosti svijeta seksom i toga sto je on postao tako velikim problemom- predbracni seks, preljub, promiskulitet – je eksploatacija u komercijalne svrhe i njihovo reklamiranje. Da bi prodali proizvod napuhuju cura-srece-decka situaciju – tijelo djevojke je namjenjeno uzivanju i prema tome ona mora izgradjivati tijelo koje moze privuci najvise moguce – kao da je seks jedina vazna stvar na svijetu. Potpuno iskrivljuju njegovu osnovnu svrhu. Sto se to prije prepozna laksom postaje mogucnost brahmacharye. Jer ako razmislite o tome, glavna uloga seksualnog cina je vazan, neophodan proces prokreacije. U visem metafizickom smislu muz i zena suradjuju sa Tvorcem u nastavljanju vrste tako da bi se kreacija mogla nastaviti. To je njegova osnovna funkcija, ne zadovoljstvo koje ju prati. To je njegov sekundarni proizvod. Zasto je ta funkcija onda nacinjena tako ugodnom? Moralo je biti tako. Funkcija razmnozavanja, nastavka vrste je ostvarena kroz seksualni cin i da nije bio kombiniran sa vrhunskim iskustvom uzitka i zadovoljstva niko se ne bi u njega upustao i njegova bi svrha bila unistena. Zato je Majka Priroda u svoj svojoj mudrosti spoila to dvoje – seks i zadovoljstvo.

Ali ako je um okrenut visim stvarima brahmacharya automatski postaje lagana. Mozete uspjeti u brahmacharyi ako je um potpuno obuzet necim tako predivnim, tako velikim da vas potpuno zaokupi i uzdigne i ako je um potpuno zahvacen time. Kada zelite beskonacno veci uzitak kazete: “moje odricanje od toga uopce nije odricanje. Moje odricanje manjih zadovoljstava tjelesnog aspekta mog bica uopce nije nista cime bi se trebalo hvaliti.” Naprotiv, vi ste lukavi i mudri jer zelite ici za necim beskrajno divnijim. To je kao da bacite komad stakla ako vam netko kaze: Zamjenit cu ga dijamantima.” To je jos jedan nacin gledanja na cijeli fenomen celibat sa tocke gledista duhovnog zivota i najviseg dostignica prosvjetljenja.

Treci je kljuc uspjeha takodjer nesto sto sam koristio od samog pocetka i mislim da je to konacni odgovor. Prava tajna uspjeha u brahmacharyi, pravi kljuc, jest ono sto cu sada ustvrditi.

Onog momenta kad pocnete misliti ja sam nerodjeni, bezimeni, bezoblicni Atman, ja nemam ni tijela ni uma, ja sam satchidananda (postojanje-svijest-blazenstvo), samodostatan, ja sam sacinjen od same prirode Apsolutnog Blazenstva – ako tako preselite svoju svijest na vasu prirodu, vasu osnovnu, vjecnu, istinsku osobnost, tada je gotovo. Brahmacharya vise nije problem. Problem brahmacharye prestaje postojati osim veoma rijetko uslijed starih impresija. Ako se desi da neki faktor izvan vas ima ulogu stimulansa moze se javiti ideja.

Podsjecam vas, nije samo ono sto vas mentalno-intelektualni mehanizam misli o vama, to je takodjer vas osjecaj o samom sebi. Oboje – i vase misljenje i osjecaji – uzdignuti su do takve visine, uzneseni do te dimenzije – nije to samo pitanje visine, to je potpuno druga dimenzija- i vi idete u tu dimenziju, ova niza dimenzija prestaje imati vaznost, prestaje imati bilo kakav uticaj na vas. To je; moze funkcionirati, ali ni na koji nacin niste pod njenim utjecajem.

Jednom kada pocnete uzgajati odrzavanje u svijesti vase vlastite prave osobnosti, tada brahmacharya vise nije problem. On je rijesen. Zato je krajnji kljuc uspjeha u brahmacharyi atma bhava, postati potpuno uvjeren da ste nesto potpuno onkraj tijela, uma, cula itd. Um, zahvajujuci svojoj navici pogresnog razmisljanja, moze povremeno izvuci pogresnu ideju “ja sam taj i taj.” Budite ravnodusni prema tome. Odbacite to kao besmislicu. Odbijte to odrzati. Ne obracajte nikakvu paznju na to. Samo budite. Boravite u vlastitom sebstvu. To je vrhunski kljuc vise od svega ostalog.

Ako zelite prevesti terminima predanosti (devocije) postoji jedna fina mala kompozicija Swamija Yoganande Koja kaze otprilike: “ja sam mjehuric, ti si ocean. dozvoli da prestanem biti mjehuric, ucini me morem.” I tako vjernik moli Gospodina: “ ja sam tvoje djete, ono sto Ti jesi, to sam ja. Ti si bozanski, prema tome i ja sam bozanski. Ti nemas tijelo, tako ni ja nemam tijelo. Ja sam cisti Duh, sveprozimajuci, poput tebe. Uzdigni me u tvoje stanje svijesti.
Tako poklonik to shvaca na drugaciji nacin. Ali krajnji kljuc uspjeha u brahmacharyi je Vedantski proces preokkretanja svijesti – odbacivanje tjelesne svjesti i utemeljivanja u istinskoj samo-svijesti, svijesti sebstva kao necega sto nije niti musko, niti zensko, niti tijelo, niti spol, niti osobnost.

[kokobill]

Evo nekoliko razloga u prilog celibatu. Isus Krist, kao primjer svakom čovjeku, na poseban je način primjer svećeniku koji, osobnije ga nasljedujući, i sam živi kao što je živio i Isus, u celibatu. Nova verzija priče, 'Da Vincijev kod' objašnjava da se i Isus ženio, ali samo će naivni prije povjerovati legendama nego kanonskom Evanđelju. Isus Krist nije ustanovio celibat, ali ga je živio i ako netko želi raditi u njegovoj službi, primit će celibat kao eshatološki znak jer u raju, niti će se tko ženiti, niti udavati. Celibat je s jedne strane 'trn u tijelu' o kojem govori apostol Pavao, ali s druge onaj dragocjeni biser za kojeg će čovjek prodati sve i kupiti ga.

[Dragan]

malizia kaže:

na koji način misliš NESVJESNIH?

Govorim o uobicajenim, svakodnevnim, rutinskim dodirima kojih jednostavno nismo svesni, pocev od menjaca brzina u autu, pa preko mazenja kuceta/maceta, dok pricamo sa nekim, pa sve do rutinskog rukovanja na poslu i automatskog grljenja bliznjih.

Ili na primer, dodira sa hranom (koju isto neko spomenu), koji je u kontekstu celibata isto vazan. Uglavnom jedemo automatski ono sto nam je poznato, tek kada probamo nesto novo obratimo malo vise paznje (iako je zapravo uvek sve novo).
Posto je jezik osetilni organ svadistane, a istovremeno akcioni organ visude, onda je bitno imati ga pod kontrolom tokom celibata - sto znaci obratiti paznju na jelo i pricu.

Beljki, svaki dobar tekst je dobrodosao, kao i vlastito iskustvo.
Meni se eto na primer cini da je enormno porastao broj lepih, seksi devojaka na ulici.
A i meditacije su mi postale energetskije (kao i jutarnja erekcija).

[malizia]

shvaćam da utječe celibat na dosta toga pa tako i na hranu, no ne kužim kako bi mi trebali UTJECAT na hranu

postit na sve načine ?

[albaharija]

malizia kaže:

shvaćam da utječe celibat na dosta toga pa tako i na hranu, no ne kužim kako bi mi trebali UTJECAT na hranu

postit na sve načine ?

Možda za početak da razmisliš i probaš osjetiti zašto hraniš svoje tijelo? Ili da ne jedeš kada ti je hrana ponuđena već onda kada ti to želiš ili trebaš. Odnos prema hrani je jedna vrsta slobode koju možeš iskusiti.

[malizia]

ah da trebala bi bit gorivo i to no ja prema hrani imam poremećaj (kad mi fali ljubavi ili motivacije)... tipa prejedanje-post, prejedanje-post, no to je s duhovne strane ok, bolje nego da je bez posta

evo je meni 25 dana...
i tako mi je dobro da sam sigurna da više nikad u životu neću upražnajvati "self service"

[pukovnikz]

Mislim da je najbitnije da čovjek gaji svijest da nije ovo tijelo, da se ne prisiljava na ono za što nije spreman pogotovo ako je u pitanju ponos. Muškima je teže zagospodarit strašću, a ženske više padaju na ponos!

[r0nin]

pukovnikz kaže:

Mislim da je najbitnije da čovjek gaji svijest da nije ovo tijelo, da se ne prisiljava na ono za što nije spreman pogotovo ako je u pitanju ponos.

Sto ti je u zivotu ukazalo na tako nesto, da mozes sa sigurnoscu tvrditi da nisi ovo tijelo?

[Lovecat]

Bruna kaže:

Opusti se Pusti osjećaje, tj. energiju koju osjećaš da slobodno kola tvojim tijelom. Glavno je da ti energija zatomljene seksualnosti ne izaziva frustracije, a ako i izazove, samo je propusti.
Energija, tj. ono što pod tim podrazumijevamo, to 'nešto', već se samo naći put.

Koju energiju?

Pričamo li i dalje o onoj seksualnoj ili nekoj općenitoj energiji? Ako govorimo o seksualnoj onda mi najmanje smisla ima pustiti ju (svjesno?!) da kola tijelom (duhom ) jer se to malo kosi sa cijelom spikom celibata. Barem onako kako ja vidim.

Baš kao što sam napisala, ne osjećam da se ta ista energija diže ili transformira (ili nešto slično tome), nego da jednostavno nestaje. Bez frustracija, naravno. Po mom mišljenju, frustracije prouzrokovane potiskivanjem seksualnosti značile bi neodlučnost ili neiskrene/nejasne ciljeve. I tada je sasvim jasno da celibat baš i nema smisla. Pritom pod ciljevima ne mislim na kakvu transformaciju te seksualne energije (nagona?) u nešto novo, zanimljivije i duhovnije, nego njih više gledam kao približavanje Bogu čistim duhom. U tom slučaju, svaka frustracija koja proizlazi iz potisnute seksualnosti nekako bi mi značila da je sama seksualnost ipak jača od čežnje za božanskim, odnosno da čovjek nije na čisto što želi i koliko mu je važna čistoća (i na kraju uzvišenost). Kada shvati tu važnost i kada je želja za istom potpuno jasna i iskrena, mislim da frustracije jednostavno ni od kuda ne mogu izvirati.

Ali jako mi je zanimljiv ovaj tvoj post:

Bruna kaže:

Da.. zato jer si želju za zadovoljavanjem tjelesne potrebe pretočila u potrebu za odnosom s nekim duhovnom kompatibilnim partnerom.
Fokus ti se pomiče na ono što ti u biti treba, što treba svima nama. Kvalitetan odnos s Drugim, u ovom slučaju suprotnog spola.
Ljudi su skloni izdvajati seksualni odnos iz odnosa općenito, tako da je najnormalnije ga upražnjavati bilo s kim, ako je prilike, samo da bi se zadovoljila potreba za seksom, za izbacivanjem energije iz sebe, te vrste. Navikli su višak izbaciti, jer ne znaju ga reciklirati, pretvoriti u nešto drugo.
Ne znaju zatvoriti krug.
U biti ovime što si rekla, oslikava se i razlog mog celibata.

Jer možda iz njega najlakše shvaćam što želiš reći.

Možda govoriš o nekoj seksualnosti koja evoluira iz one primarne, čisto nagonske, tzv. "pražnjenja" u tzv. "energetsko punjenje" i tu bih možda mogla uklopiti sliku s čakrama čak. Otprilike kao da ta priprosta seksualnost prerasta u neku malo dublju, jaču, duhovniju potrebu za povezivanjem s drugim. Postoji i taj način (ali kao što rekoh, to za mene nije celibat) da se (kontrolom ili spontano) ta energija zaista na neki način diže, razvija, povećava i na kraju postane toliko jaka i moćna da bi mogla upiti (ili proždrjeti) tog "drugog" ne samo putem seksualnog odnosa i spolnih organa, nego cijelim bićem na tom duhovno/energetskom nivou. Problem nastaje ako druga strana nije razvila isto i nema što dati, odnosno nije moguće "spojiti se" u taj jedan ogroman izvor energije.

Ali, kao što i sama kažeš - sve se to svodi na kvalitetan odnos s Drugim, u ovom slučaju suprotnog spola. Više ili manje fensy, sve je to seksualnost. Ljudi svoju snagu i energiju usmjeravaju upravo na taj odnos s Drugim (suprotnog spola), jer kao što kažeš "to nam svima treba", umjesto na Boga. Zato mislim da je celibat dobar put skretanja tog (pretjeranog?) fokusa sa posebnog odnosa s drugim (seksualnim) ljudskim bićem i traženja posebnog odnosa s Bogom.

To bi ujedno bio i odgovor na tvoje pitanje upućeno meni.

Makar, nakon što uočih ovu temu, čisto me zanima koje su sve moguće "nuspojave" ovakvog jednog "eksperimenta", odnosno način na koji bi određene događaje ili doživljaje netko povezao s istim.