Domovi za skrb o starijim i nemoćnim osobama

[pero7376]

Moram priznati da trenutno nemam snage čitati sve prethodne postove. Čitala sam ih već prije par mjeseci kad sam se i sama našla u situaciji tražiti odgovarajuću posljednju skrb za svoju majku. Međutim, u to vrijeme na forumu nisam našla adekvatan odgovor te sam se sama upustila u rizik njenog smještaja u bolnicu u Dugoj Resi.
To iz razloga što je od kolegice tata bio smješten u domu na Jordanovcu, plaćali su mjesečno 6.000,00 kuna. Kad mu je postalo jako loše, zvali su je u nedjelju u noći doma da bi ga trebalo prebaciti na Rebro u bolnicu (udaljenost od doma do bolnice je 5 minuta pješice). Ona je morala u noći otići na Jordanovac i platiti čovjeku 200 kuna da ga njihovim vozilom odvezu na Rebro...

Moram priznati da je za mamin smještaj u Dugu Resu pridonijela i mogućnost 24-satnog nadzora liječnika... (u domovima liječnici dolaze jednom ili više puta tjedno, ali koliko sam čula nisu kontinuirano prisutni).
Kad smo prvi dan došli u bolnicu u Dugoj Resi, moram priznat da sam jedva podnijela miris smrti koji se već odavno uvukao u te zidove. Ali pretpostavljam da je to tako i po tim domovima za starije i nemoćne odnosno u njihovim stacionarima.

Međutim, kad sam joj nakon dva dana došla u posjetu, kad se borila sa smrću i više me nije primjećivala, bila sam zadovoljna što je tamo, jer je dobivala infuziju i injekcije protiv bolova, te je imala stalni nadzor sestara i dežurnog liječnika. Koliko sam se god mučila sa osjećajem krivnje tih dana prije i tijekom njenog preseljenja iz Vinogradske u Dugu Resu, posljednji dan njenog života bila sam zadovoljna jer sam joj omogućila vjerojatno najbezbolniji završetak ionako mučnog života...

Što se tiče cijene, prva tri tjedna ide preko HZZO-a, onda se nešto plati (smještaj za neko iduće vrijeme) pa se opet može biti tri tjedna. Bez obzira na cijenu, mislim da je to najadekvatniji tip smještaja za osobe o kojima nema tko brinuti.

O mami smo možda i mogli mi brinuti u zadnjim danima, ali to bi njoj bilo mučenje. Ona nije smjela primati hranu putem usta, a vodu tek pomalo. S obzirom da je imala bolove, doma joj nismo mogli davati tablete već je trebala primati injekcije. Ne znam kakva iskustva tko ima sa liječnicima Hitne pomoći, ali u stvarnosti često nisu u mogućnosti doći baš u trenutku kad ih trebate. A ako su upoznati sa situacijom jer ste ih već prethodno puta koristili (kao mi, dok smo o mami mi skrbili) onda im se često i ne žuri.

Nadam se da sam nekome pomogla u odluci što učiniti i kamo smjestiti najmiliju osobu, htio-ne htio, čovjek u vrijeme interneta, u teškim situacijama često googla pitanja na koja ni internet nema odgovor....

[noklica]

Pozdrav,

iako nemam potrebu smjestavati sebi najmilije i nadam se da nikada necu imati potrebu, htjela bih staviti ovdje par napomena vezanih za smjestaj..
Kada se nadete u situaciji da morate hitno smjestavati najblize, potrazite savjet u najblizem CZSS, jer se tamo ipak prikuplja dosta informacija, socijalni radnici imaju jako dobar uvid u kvalitetne i dobre domove.

Iz mog iskustva mogu reći da s obzirom na visoku cijenu, ako imate 5000kn i vise, svoje najblize smjestite u dom Tolić. Oni već dugo godina imaju skrb na razini cijene usluge.
Postoji i mogucnost smjestaja po udomiteljskim obiteljima (većinom oko Vrbovca), cijena je cca 2700kn, ali dobro pazite tko su udomitelji. Ima ih divnih i pozrtvovnih, a ima onih da nisu vrijedni ni spomena....

U svakom slucaju oprez...

[tomislav10]

Molim vas informaciju o tome da li socijalno participira za smještaj starije i oboljele osobe u privatni dom za starije i nemoćne? Ako da koliko je to otprilike!

Unaprijed hvala.

[Lisbeth]

Iskustvo s domovima, komada 2.
Nažalost preprepreloše. Bili smo u tom famoznom Godanu, uz čak 3 preporuke, ali veliko razočaranje. Dom je ružan, sobe skučene, miris bolnice, namještaj koma, nema stolaca kad dođu posjete...
Zatim:
-ravnateljica ne dopušta izražavanje svog mišljenja, na svaki komentar gleda kao napad na sebe
-ona i liječnica se uvrijede ako se izrazi potreba da osobu pregleda specijalist - iako to piše u otpusnom pismu(pa se to i nije dogodilo, danas razbijam glavu jer možda bi osoba još bila živa)
-u letku nešto bajaju o posjetima psihijatra i društvenom životu - malo morgen
-dom je neprilagođen kretanju osbe u invalidskim kolicima - nije ni građen za tu namjenu
-nema ni vrta ni kvalitetne terase
-u sobi je bio televizor ali postavljen tako da ga samo jedna osoba može normalno gledati, nije bio namješten ni jedan program osim jabuke?!, na nekoliko traženja namjestili su htv1 ali kad god bi došli u posjetu bio bi isključen
-redovno bi nakon pranja naša odjeća završavala na drugim štićenicima i obratno
-osoba, ako nije u stanju kretati se, cijeli dan leži i bulji u strop, sestre dolaze samo obaviti presvlačenje i dati hranu i lijekove
-nepokretni pacijenti se NAVODNO okreću svaka dva sata, ali naš pacijent se žalio da to nije slučaj
-navodno su super stručnjaci za dekubitus, ali nismo vidjeli nikakvo poboljšanje
-primaju i teške psihičke bolesnike, pa je naš pacijent već nakon tjeda-dva, kad su zaprimili jednu takvu bio izložen cjelodnevnom urlikanju i zapomaganju dotične
-jednom smo došli i zatekli našu osobu s visokom temperaturom kako se guši - dežurni tehničar ju je takvom ostavio više sati i tek kad smo došli se ustrčao, zvanje hitne, bolnica
-dom ima svoje fizioterapeute, no iako su proklamirali da pacijente podižu u sjedeći položaj - našeg nisu, već se "terapija" svodila na povremeno masiranje nogu
-s pacijentima se nitko od osoblja ne druži i ne razgovara - što je možda ok za one koji ionako nisu prisebni, ali naš je bio
-sestre su sve redom Bosanke i pitam se jel uopće imaju radne dozvole (to fakat ne znam, ali ne bi začudilo)
-jedina dobra stvar u cijeloj priči bio je sin vlasnice, liječnik specijalizant, koji je stvarno bio pristojan i od pomoći i s kojim se moglo razgovarati te donekle njegova sestra - no oboje su zapoleni i tek bi sporadično bili u domu na sat-dva
-dva puta tjedno se radi vizita (u letku piše više, kao i to da su domu liječnici stalno na raspolaganju - ja sam mislila da to znači da oni JESU tamo, ali nisu) i u 2-3 navrata našoj je osobi bilo jako jako loše, a doktorica je dolje u podrumu s vlasnicom pila kavu i dovukla se tek na našu intervenciju
-zadnji put je također bila kritična situacija i dr (ovaj put specijalist internist) je rekao da je stanje ok - dva sata kasnije na hitnoj i 9 dana kasnije na groblju
-dom ima ugovor s HZZO-om, ali kakve veze to ima s korisnicima nisam uspjela shvatiti, jer mi smo plaćali cijenu koju su nam rekli (6000), plus troškove tipa infuzija, antibiotik, šprice (dodatnih par stotina kuna) i naravno - račun za smještaj ni vidjeli nismo, a ovaj za dodatne troškove da - ali ti računi nisu valjani (bez podataka, potpisa, žiga...ne sjećam se više, ali to nije bio valjan račun već samo nabrajanje što je potrošeno i ukupan zbroj)
-ista stvar i u prvom domu - pa se pitate sigurno zašto se nismo bunili - vrlo jednostavno - jer drže korisnika kao taoca, pa se ne želiš zamjeriti da ga ne bi još više zanemarivali

Općenito, iako je naš slučaj bio takav da se neki dugi život nije očekivao, unatoč mladosti osobe, moram reći da smo svaki put hitnu čekali pre pre predugo, da smo na hitnim prijemima bolnica čekali gotovo dok nije bilo na minutu do smrti (i bili primljeni tek kad sam ja napravila scenu i bila skoro izbačena), da se osoblje u domu ponašalo preležerno, da imaju premalo sestara pa ako su neke od njih i bile ok (jesu) - opet se nisu stigle posvetiti pacijentima.
Nakon smrti, nitko iz doma nije izrazio sućut - osim sestre koja mio je predala stvari. Neke stvari su izgubljene a bile su draga uspomena.
Ja sam dolazila u posjete svaki dan, ali se ne može doći bilo kada, nego samo kad njima paše - od 4-6 (onak, za 6000 kuna koliko se sjećam da smo plaćali, barem bi čovjek mogao u bilo koje doba doći u posjetu?!)

Obiteljski dom, Zelina - još gore (tamo smo bili prije Godana).
Naizgled sve divno i krasno. Gazdarica med i mlijeko, sestra koju smo upoznali isto, velebno zdanje, veliki dnevni prostor, apartmani, "prilagođavaju se željama i potrebama pacijenata", hrana po želji... srede fizikalnu terapiju bla bla bla bla.
Sve će oni napraviti, jer već pri obilasku sam uočila da nešto nije ok - obećanje ludom radovanje.
Opet - dom nije prilagođen osobi u kolicima. Apartman ima stepenicu od 30-40 centimetara. Uopće nije povezan s dnevnim dijelom, osim strmim stepenicama. Može se doći izvana (?!) ali nije povezano asfaltom, nego bi se trebalo po blatu voziti kad padne kiša. Naravno, čim prođe ljeto, oni naprosto prestanu koristiti tu dnevnu prostoriju nego ljudi čube u tim svojim apartmančićima. Televizija? Daljinski ne radi, a opet - osoba je nepokretna. Taman se mijenjala analogna u digitalnu televiziju, a oni nisu prilagodili to - dakle, nema tv-a. Obećali su voditi na wc, umjseto toga - odmah u pelene. Obećali su fizikalnu terapiju, došla je tek nakon 3 tjedna i svako malo ne bi ni došla. Zatim - u 9 u krevet, gašenje svjetla, nemaju nikakvo zvonce da bi nepokretna osoba mogla pozvati u pomoć - navodno po noći obilaze, što nije bila istina i ne samo to - što ako pacijentu pozli i ne može dozvati?Naravno, da su obećali i zvonce i noćna dežurstva i rukohvate - ništa od toga. Kao budu. Da, 2045 možda.
Gazdarica nas je od prvog dana silom nagovarala na tablete za spavanje, iako smo izričito odbili. Sumnjam da ih je svejedno potajno davala, a kad bismo došli u posjete, osoba je bila smušena i dezorijentirana.
Taj dom smo napustili nakon 10 tjedana i zaposlili medicinsku sestru da dolazi doma, ali nažalost, nakon nekog vremena bolnica i potreba za 24-satnim nadzorom što kod kuće nije bilo moguće.

Priča završava na Mirogoju (iz Godana).

Da je naš pacijent bio u stanju da se može transportirati, pobjegli bismo i iz Godana, nažalost tamo smo bili zbog blizine svih bitnih bolnica što nam na kraju nije pomoglo jer smo hitnu čekali predugo. Preživljavanje - 3 mjeseca. Inače, prije prvog smještaja u dom, provela sam dva mjeseca istražujući, obilazeći i raspitujući se, skoro da nema doma u Zagrebu i okolici koji nisam nazvala, poslala upit - a njih 10 sam i obišla. I ova dva su bila najbolja, hahahahahahah. Katastrofa.
Navodno postoji jedan koji je san snova - na granici s Mađarskom, gdje s ljudima rade, da vježbaju mozak i tijelo, a ne da bulje u strop, ali iskreno - u snove više ne vjerujem. To s domovima za stare i nemoćne je jedan lijepi biznis za zgrtanje para uz ništa rada (i potplaćeno polustručno osoblje).

Zlo mi je i danas kad se sjetim, doslovce svaki dan na iglama, trči tamo, trči vamo, zovi, kumi moli, organiziraj... i na kraju samo ogorčenost, tuga i jad.



Eto, nikad više nikog svog ni sebe ne bih tamo poslala (u ova dva + svi drugi koje sam obišla), a što sam vidjela i doživjela i čula od drugih, jadna ti majka ako si star ili bolestan i moraš u dom. Ja osobno bi se rađe otrovala nego da me strpaju u bilo koji stacionar.

Negdje je možda ok za stare ljude koji jesu relativno zdravi i pokretni, ali ako si kritično bolestan i nedajbože nepokretan - radije se pomoli za brzu smrt.

Moram reći, da sam imala još mrvicu snage nagon višemjesečne agonije, da bih odaslala što pisama nadležnim službama, prijava, obratila se i medijima i svašta (tu mislim i na hitnu i na bolnice i na domove) - vezano uz sve propuste i nezakonitosti koje sam vidjela i doživjela i koje je na kraju dana jedna osoba platila životom. Međutim kad vidim kako jedan Maškarin koji ima slučaj čist kao suza, ne može dobiti ni ispriku ni odštetu... mogu si misliti što bih postigla u slučaju terminalno bolesne osobe - koja je zaslužila te zadnje mjesece živjeti dostojno čovjeka uz najveću moguću brigu i pažnju, a dobili smo diletantizam i obraz-đon.

Ovo je ujedno prvi put nakon svega da sam skupila živaca ovo uopće napisati, inače zna samo najuža obitelj.
Ispričavam se na dugačkom i zbrkanom postu...

[Lisbeth]

tomislav10 kaže:

Molim vas informaciju o tome da li socijalno participira za smještaj starije i oboljele osobe u privatni dom za starije i nemoćne? Ako da koliko je to otprilike!

Unaprijed hvala.

Mislim da ne, ali najbolje ti je nazvati i raspitati se - ili HZZO ili za početak kod liječnika opće medicine.

[Lisbeth]

https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...6&postcount=31

Čitam ovo gore (svoj stari post) i ne mogu vjerovati, kako je sve tada izgledalo relativno ok i kojom brzinom se sve okrenulo, što zahvaljujući progresiji bolesti, a što divotama naših navodno dobrih i kvalitetnih domova i medicinskih službi. Ne bih htjela nikoga obeshrabriti ni prestrašiti, no doista nemam lijepih riječi, jer unatoč svim provjerama i trudu, eto me već mjesecima u posjetama - ne domu, već groblju i sa sjećanjima koje nikad neću uspjeti izbrisati. Noćna mora.

[Lisbeth]

Marijela kaže:

Dom Godan - vlasnica radi na Rebru ali jako hladno i odurna osoba, kćerka joj dolazi kao liječnik u posjet pacijentima, Gruden također pa i dr.Djurašin ali kako se kazalo sve je to parada liječnika da opravdaju cijenu. Svi kažu , vaša majka je jako bolesna i možete očekivati svašta svaki dan. A ja sam je mogla posjetiti samo popodne od 16-19 sati , međutim to mi vrijeme nije uvijek odgovaralo. U drugom dijelu dana nisam smjela doći, eventualno ako je bilo nešto važno i sa najavom. Prave se važni, glume bolnicu, glume neku stručnost ali daleko su od topline, stručnosti i kvalitete. Naime, interesatno je to što u tom Domu Godan neki liječnici sa Rebra su smjestili svoje majke , tako dobijaju bodove za Dom,ali prema tim ženama se ponašaju potpuno drugačije i pažljivije i paze na njih i sa llijekovima i sa uslugama, ližu im guzice te medicinske sestre jer moraju kako im kaže tj.naredi vlasnica gđa. Godan.

Dom,trebate inzistirati na pretragama u bolnicama ili privatno raditi pretrage, odvesti osobu u laboratorij ili kod liječnika osobno. KOntrolirati sami zdravstveno stanje, te na vrijeme reagirati ako uvidite nešto što nije kako treba.

U Godanu nisu ni zavjese promjenili ni posteljinu uredili, ni krevete nove kupili, ni noćne ormariće, ma ništa. A Dom ubire harač več godinama. Ma fuj. .

Da sam bar ovo pročitala prije nego smo tamo završili. Makar, nije da smo imali alternativu. I sad kad vraćam film natrag - meni je dom između ostalog preporučila liječnica iz bolnice koja je svoju mamu tamo smjestila. Pa naravno! NJOJ je bilo dobro.
Nama prvi put nije trebao stacionar jer je stanje bilo stabilno, a drugi put sam inzistirala da je dom s liječnicima da se ne moram ja, nestručnjak, brinuti jel sve s medicinske strane kontrolirano kako spada - i baš tu je sve zakazalo...
Mislim si, pa nema veze što je tijesno, ružno i smrdi, a vlasnica puna sebe - bitno da smo na 2 minute do bolnice i da tamo radi stručno medicinsko osoblje.
hahahahahahahahahahaha ubila bi se sad od jada

[Moki77]

Ima li netko iskustva iz prve ruke s domovima Ćorluka iznad Gajnica ili Vrhovnik u Dugom Selu? Hvala!

[FernandoAlonso]

ima li netko iskustava s domom Villa Brezovica. čujemo da je super, ali skuplji malo??

[sebastyan]

Živim s mamom, ima 76 godina. Prije 2 godine dijagnosticirana joj je demencija, najvjerojatnije tipa Alzheimer. Dosad smo dobro funkcionirale, ostala bi sama doma dok sam na poslu, kad je lijepo vrijeme izađe u naselje i šeta sa prijateljicama. Zimus je bila gadno bolesna, neka viroza, pa upala dišnih puteva i urinarnog trakta. Nakon toga je otišla nekoliko koraka dublje u demenciju. Hvala Bogu, ured mi je samo 20-tak metara od naselja, imam privatan posao i mogu svaka 2 sata skočiti doma vidjeti kako je. No, sve teže ju je ostavljati samu. Zadnjih 15 dana radim doma, ali ni to nije rješenje. Za posao mi treba maksimalna koncentracija, a to ne mogu postići doma. A ne mogu ni na poslu jer stalno razmišljam o tom što radi i slično.
Ne dolazi u obzir smještanje u bilo kakvu ustanovu jer je mama jako vezana uz mene, još uvijek ima savršeno lucidnih trenutaka i sigurna sam da bi za mjesec dana umrla od žalosti kad bih ju nekamo smjestila.
Upravo tražim neku ženu, družbenicu da to tako nazovem, koja bi bila s njom dok sam na poslu. Za mene je ovo najbolje rješenje.
Ne mogu tvrditi da jednog dana neću biti prisiljena smjestiti ju nekamo, ali to može biti samo onda kad zaista ne bude bila svjesna ni sebe, ni mene, niti bilo čega oko nje.
Zanima me ima li tko iskustva sa takvom vrstom skrbi.
U obzir bi došao i neki poludnevni boravak u domu, recimo. Bitno mi je samo da netko brine o njoj, tako da i ja mogu kvalitetno odraditi posao.

[Antonela2907]

vidim da je ovdje već bilo riječi o domu za starije i nemoćne u ulici Remete (u Zagrebu) pa stoga, obzirom da imam, nažalost, vrlo blisku osobu koja je tamo boravila (privremeno tijekom oporavka), imam potrebu napisati par stvari.
u svakom slučaju, taj dom ne preporučujem nikome!
razlog: na početku su svi divni, krasni i ljubazni - dok ne smjestite osobu i ne platite. obećaju vam izvrsnu brigu i njegu, kvalitetnu hranu, konstantan rad i vježbe s fizioterapeutom i još niz drugih "beneficija". vjerujete im jer je ipak mjesečna cifra nemala - cca. od 5-6 tisuća kn, ovisno o sobi.
kod nas je ishod bio sljedeći - o osobi koja u tom momentu nije mogla skoro ništa bez tuđe pomoći brinuli su vrlo loše, bila je zanemarena, ne-presvlačena (završila je nakon mjesec dana s nekoliko unutarnjih upala), vježbe s fizioterapeutom trajale bi doslovce par minuta (uz ispriku "danas vam ne ide, prekidamo"), osoba je bila izgladnjela i oslabjela (jer sama tada nije mogla uzimati hranu), a doživjeli smo u tom domu i krađu (za što nam nikada nije bio refundiran iznos, iako je jedna "struja" uprave doma to obećavala, a druga opovrgavala). uz to, ti jadni i nemoćni ljudi su tijekom ljetnih dana imali pokvarenu klimu koja sobu uopće nije rashlađivala, a prozor se nije smio otvoriti "da netko ne bi pao". uglavnom, gušili su se u smradu i vrućini - i to za gore navedenu mjesečnu cifru!
o ravnateljici mogu reći sve najgore - u početku je, naravno, ljubazna, a nakon što osoba tamo bude smještena i u slučaju ne daj Bože bilo kakvog problema (kao što je bilo u našem slučaju), "ploča" se mijenja i žena pokazuje svoje pravo lice - osobe u potpunosti bezosjećajne, nespremne na suradnju i pomoć i, zapravo, vidite da joj je jedini cilj novac i zarada, a ne briga i empatija prema bolesnoj i nemoćnoj osobi!
zbog svega što smo proživjeli još uvijek važem isplati li se cijeli slučaj prijaviti Ministarstvu zdravlja (ne znam bi li išta konkretno poduzeli ili bi to za njih bilo samo prazno slovo na papiru) ili je ipak efikasnije na sve moguće načine svoje iskustvo dijeliti s ljudima i pomoći im da se osobi koja im je draga i važna ne dogodi ovo što se dogodilo članu naše obitelji. kod nas je hB cijela priča sretno završena, osoba o kojoj govorim se oporavila, no bešćutnost i aroganciju koju smo tamo doživjeli neću nikada moći shvatiti, ni zaboraviti. da sam na mjestu onih koji vode taj dom, mogu reći samo jedno - gadila bi se svako jutro gledajuć sebe u ogledalo! i bilo bi me Boga strah!

[prilika]

Već sam pisala na dugoj temi. Meni je jako dobar dojam ostavio dom Villa Brezovica u Brezovici. Uredno je i čisto, vode štićenike van iz soba u dnevni boravak. Oni koji su u boljem stanju izlaze i van u dvorište. Članovi obitelji mogu biti sa svojim bolesnicima i po danu i po noći ako treba uz neku nadoknadu. Imaju stalno zaposlenog fizijatra. Primaju ljude i na privremenu rehabilitaciju na oporavak od operacija. Sestre su mlade i ljubazne, meni su ostavile jako dobar dojam. Mi smo već bili dogovorili smještaj za oporavak za mamu gdje bi i ja bila tamo sa njom cijeli dan i nadgledala oporavak. Na žalost uslijed nebrige u bolnici i sepse mama nije doživjela odlazak na rehabilitaciju.

Nakon prve operacije ove godine mama se oporavljala doma. Dolazio je fizioterapeut iz ustanove Zorica, ali mamu nije niti vidio liječnik fizijatar jer oni ne dolaze doma.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[rainbowhunter]

Bok svima

Molim vas za pomoć...naime, mama mi je oboljela od Alzheimerove bolesti, ona i tata žive sami, tata je isto već star i bolestan, a o njoj se sve teže skrbiti tako da će joj sigurno biti potreban smještaj u domu, a tata bi joj se nakon nekog vremena pridružio. Kome se i kako obratiti? Čujem da se jako dugo čeka slobodna soba...iz Zagreba smo i nikako ih ne bih smjestila negdje daleko, ali najveći problem su, dakako, financije...oboje imaju malu mirovinu i ne mogu si priuštiti domove od 4000kn pa nadalje, a ja im isto nisam trenutno u mogućnosti pomoći financijski. Barem mi za početak preporučite nekakvo savjetovalište za umirovljenike, bilo kakva informacija dobro bi mi došla.

Hvala

[prilika]

Ovo što bi vama odgovaralo po cijeni su državni domovi. Ali tamo se čeka slobodno mjesto godinama. Uvjeti boravka su bolji u nekim boljim i poznatijim privatnim domovima. Mamin fizioterapeut koji nam je dolazio doma je često prije nego je došao kod nas doma bio kod pacijenata u državnom domu. Rekao je da neki nisu stigli biti niti presvučeni kada je on ujutro dolazio. Nekima je on dodavao vodu jer im nisu niti dali piti. Koliko sam ja shvatila najveći problem je što je premalo osoblja u državnim domovima.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[body halleck]

rainbowhunter kaže:

Bok svima

Molim vas za pomoć...naime, mama mi je oboljela od Alzheimerove bolesti, ona i tata žive sami, tata je isto već star i bolestan, a o njoj se sve teže skrbiti tako da će joj sigurno biti potreban smještaj u domu, a tata bi joj se nakon nekog vremena pridružio. Kome se i kako obratiti? Čujem da se jako dugo čeka slobodna soba...iz Zagreba smo i nikako ih ne bih smjestila negdje daleko, ali najveći problem su, dakako, financije...oboje imaju malu mirovinu i ne mogu si priuštiti domove od 4000kn pa nadalje, a ja im isto nisam trenutno u mogućnosti pomoći financijski. Barem mi za početak preporučite nekakvo savjetovalište za umirovljenike, bilo kakva informacija dobro bi mi došla.

Hvala

Ako već nisi kontaktirala, pitaj njih...

[rainbowhunter]

prilika kaže:

Ovo što bi vama odgovaralo po cijeni su državni domovi. Ali tamo se čeka slobodno mjesto godinama. Uvjeti boravka su bolji u nekim boljim i poznatijim privatnim domovima. Mamin fizioterapeut koji nam je dolazio doma je često prije nego je došao kod nas doma bio kod pacijenata u državnom domu. Rekao je da neki nisu stigli biti niti presvučeni kada je on ujutro dolazio. Nekima je on dodavao vodu jer im nisu niti dali piti. Koliko sam ja shvatila najveći problem je što je premalo osoblja u državnim domovima.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

znam da su uvjeti u državnim domovima na rubu jada, ali nažalost doista si oni sami, a ni ja, ne mogu priuštiti mjesto u privatnom domu....možda u nekom jeftinijem, morat ću se raspitati o cijenama

body halleck kaže:

Ako već nisi kontaktirala, pitaj njih...

hvala puno, čini mi se da bi odavde mogla saznati puno informacija, ne samo o domu, već i kako pomoći mami dok je još kod kuće, kako se nositi s činjenicom da boluje od AD i sve ostalo vezano uz tu bolest

[prilika]

Ako je ikako moguće ostavite mamu kod kuće i nemojte je dati za stalno u dom. To vam je moj savjet. Nekad je čak i nešto jeftinije ako nađete nekoga da vam pomogne doma oko mame kada vas nema. Postoji i dom Villa Brezovica koji izgleda kao hotel i primaju bolesnike i na rehabilitaciju privremeno nakon operacije. Imaju i stalno zaposlenog fizijatra i svoje fizioterapeute. Taj je dom dosta skup, ali ima dobre uvjete. Primiti će i člana obitelji koji želi biti uz svog bolesnika na rehabilitaciji, ali to će posebno naplatiti. Tako da je cijena dosta visoka.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[quatro]

Da malo osvježim temu, silom prilika smjestili smo baku u dom Ćorluka u Gajnicama, Orešje 5, ugodno se iznenadili, od prijema, usluge, izgleda doma, doduše mogle bi sobe biti malo vece ali... nešto je skuplje ali to je najbolje što smo našli u Zagrebu

[FassGoHard]

Što ako nepokretna ili slabopokretna osoba ne želi ići u dom, nego vas na suptilne načine ucjenjuje da brinete o njoj?

[TinaZg91]

Dobar dan svima.Htjela bi vam ispricati svoje iskustvo iz prve ruke vezano za Dom Ćorluka u Gajnicama.Radila sam tamo pa znam da je izvana sve super,bajno sjajno ali zapravo nije tako.Nebi preporucila nikome taj dom.Izvana je lijep,lijepo ureden i sve ostalo,ali cim posjete zavrse sve se preokrece.Premalo je osoblja,u noćnoj smjeni je 1 sestra na 54 korisnika,a tokom dana je max 3.Odnos osoblja prema korisnicima je blago receno uzasan.Pojedine sestre se izderavaju na njih,ismijavaju ih - lijece svoje frustracije.Sestrinska soba zapravo ne postoji jer je u obje korisnik/ca.Kao med sestra smatram da je to protiv svih pravila jer kao prvo - tamo su lijekovi i sve ostale potrepstine koje nisu uopce pod kljucem..kao drugo - korisnici nemaju mira uopce tokom dana a kamoli tokom noci jer je upaljeno svjetlo u sobi jer je to i sestrinska soba,sto znaci ispunjavanje raznih papira,priprema lijekova itd i stalno je guzva u tim sobama.Nemirne korisnike se zakljucava u sobu,sto je totalno ludo ali i opasno za njih jer tada nisu pod nadzorom.Znaci ima i otvoren prozor ili balkonska vrata pa ne vidim smisao zakljucavanja.Puno puta tokom smjene mi je pacijent izasao iz kreveta sa podignutom ogradom,a na prenosenje obavjesti o tome sestri iznad mene receno mi je - nemoj to nikome govoriti.Svaki korisnik ima telefon u sobi i u svakom trenutku moze nazvati med sestru koja je u smjeni,ali sestre se jave i evo sad cu...naravno znalo je proci i po pola sata..Smjestit ce korisnika i na metar na metar samo da zarade.Ima toliko toga jos,al da skratim..Ugl,ne preporucam ovaj dom nikome.Odnos vlasnika prema osoblju je uzasan.Pa vjerojatno zbog takvog odnosa je i osoblje lose prema korisnicima.Zacarani krug :/ dala sam tamo otkaz jer je to bilo pregrozno i otisla na inspekciju.