Čujem se sa svojima u pravilu svaki dan, rijetko koji je bez iznimke. Ako ne pričamo, onda barem pošaljem koju poruku.
Otkad živim u Zagrebu stekli smo naviku da pričam s njima dok putujem na posao i s posla jer imam relativno malo slobodnog vremena + cimericu, tako da mi u stanu baš i nije zgodno pričat, a imam cca 40 min tramvajem do posla.
Ako radim dnevnu smjenu onda ujutro zovem tatu, a navečer mamu.
Ako radim noćnu onda prije smjene zovem mamu, a poslije smjene obično samo pošaljem sms kad dođem u stan jer oni tad oboje rade.
Moj brat ima sličnu naviku i čuje se s mamom skoro svaki dan, a tatu iz nekog razloga nikad ne zove. Mislim da nije ni svjestan da ne možeš reći "čuo sam se sa starcima", ako s tatom nisi pričao xy dana
. No nije više mali, sam zna najbolje
.