Španjolski diktator Francisco Franco (1936.-1975.) i frankizam

[Dilberth]

U zadnje vrijeme europska Fake news media preplavila nas je sa slikama i vijestima o lijepoj spanjolskoj princezi Leonor, koja je danas porucnik u spanjolskoj armiji, ali jednog dana i spanjolska kraljica.

Buduci da je general Franco bio jedan od cimbenika obnove spanjolske kraljevske dinastije, bilo bi zanimljivo doznati, gdje, kako i u kolikoj mjeri?
Spanjolski pisac i novinar Pio Moa je ne tako davno izdao knjigu "Mitovi frankizma" (Los mitos del franquismo). Siguran sam da cemo tamo doznati nesto o tome, plus svasta drugog. Četrdeset godina nakon Francove smrti, Pío Moa - kao što je već učinio u Mitovima građanskog rata, bavi se ključnom fazom u povijesti Španjolske, kako bi demontirao lažne teme, posvećene godinama kao da su istine.

[Zoran Oštrić]

Treba spomenuti da se Pio Moa u znanstvenoj historiografiji smatra revizionizmom u lošem smislu te riječi: pokušaj da se revidiraju stavovi o povijesnim zbivanjima ne na osnovu novih činjenica i uvida, nego političkih stavova i ciljeva - konkretno, sa stajališta krajnje desnice, da se rehabilitira Francisca Franca. "Pseudorevizionizam" ili "restaurativni revizionizam".

Članak na španjolskoj Wikipediji: Revisionismo histórico en España

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Treba spomenuti da se Pio Moa u znanstvenoj historiografiji smatra revizionizmom u lošem smislu te riječi: pokušaj da se revidiraju stavovi o povijesnim zbivanjima ne na osnovu novih činjenica i uvida, nego političkih stavova i ciljeva - konkretno, sa stajališta krajnje desnice, da se rehabilitira Francisca Franca. "Pseudorevizionizam" ili "restaurativni revizionizam".

Članak na španjolskoj Wikipediji: Revisionismo histórico en España

Sam izraz "revizionizam", bilo desni ili lijevi, ima vrlo pristran predznak. To implicira da postoje tocne i neupitne istine koje "revizionisti" pokušavaju oboriti i lagati. Tvrdnja da se Pio Moa u znanstvenoj historiografiji smatra revizionizmom u lošem smislu te riječi je otprilike ista kao i ona, "ako je cijanid, onda je Vatikan".

Pio Moa vidi puno tih "neoborivih istina" o Francu kao mitovi, i on nam daje cinjenice i izvore da to dokaze. Buduci da istovremeno ulazi u dogodjaje u Europi koji su bili nama od vaznosti, mislim da to pravi ovu knjigu zanimljivom.

Zato što je malo priča bilo tako mitologizirano za ili protiv kao što je priča o Francovom režimu, a zamjena stvarne povijesti mitovima remeti sadašnjost i budućnost. Zapravo, razumijevanje tog doba bitno je za razumijevanje sadašnjeg. Danas su ostale brojne posljedice njegova režima i neriješena pitanja. Ova knjiga pokušava odgovoriti, među mnogim drugim pitanjima, što je Franco predstavljao u povijesti 20. stoljeća? Zašto je nastao i koji je problem uspio riješiti? Porazili demokraciju? Zašto nije ušao u svjetski rat? Koja je bila vaša uloga u hladnom ratu? Koliko je i tko stradao od poslijeratne represije? Zašto su makija, Juanismo i međunarodna izolacija propali? Zašto je njihova opozicija bila prvenstveno komunistička? Kako se PCE razvijao i što znači ETA? Kakav je učinak imao zaokret Crkve u šezdesetima? Što je omogućilo prijelaz u demokraciju?

[Zoran Oštrić]

Dilberth kaže:

Sam izraz "revizionizam", bilo desni ili lijevi, ima vrlo pristran predznak. To implicira da postoje tocne i neupitne istine

Nije tako. Čak i u članku koji sam linkao, na španjolskom, govori se da je u osnovi revizija osnova znanstvenog postupka. Pitanje je međutim na osnovu čega netko traži da se dosadašnje tvrdnje revidiraju? Preispituju se dosadašnje spoznaje i ocjene, ali se također preispituju i nove teze i njihova argumentacija. Ako se zaključi da ne stoje, odbacuju se. Ne znam kako je bilo točno u Španjolskoj, a više znam kako je bilo s tezama Noltea i nekoliko drugih u Njemačkoj. Te, naravno, vidim kako njihovi "revizionistički" (falsifikatorski) kolege postupaju u Hrvatskoj (O tome nedavno izašla knjiga Ivo Goldstein: "Povijesni revizionizam i neoustaštvo : Hrvatska 1989-2022.)

Pio Moa vidi puno tih "neoborivih istina" o Francu kao mitovi, i on nam daje cinjenice i izvore da to dokaze.

Osobno to ne mogu proučavati i procijeniti. Zato sam i dao gornju primjedbu da profesionalni povjesničari većinom odbacuju njegove pro-frankističke zaključke kao neosnovane.

[IamBlackShip]

Revizija leftardskih mitova o 40 godina klerofašističke diktature nastale na talijanskim i njemačkim bajunetima i masovnim strijeljanjimaa svojih građana, e to je prava stvar. Kupit ću dva primjerka za wc, samo se nadam da je papir kvalitetan.

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Nije tako. Čak i u članku koji sam linkao, na španjolskom, govori se da je u osnovi revizija osnova znanstvenog postupka. Pitanje je međutim na osnovu čega netko traži da se dosadašnje tvrdnje revidiraju? Preispituju se dosadašnje spoznaje i ocjene, ali se također preispituju i nove teze i njihova argumentacija. Ako se zaključi da ne stoje, odbacuju se. Ne znam kako je bilo točno u Španjolskoj, a više znam kako je bilo s tezama Noltea i nekoliko drugih u Njemačkoj. Te, naravno, vidim kako njihovi "revizionistički" (falsifikatorski) kolege postupaju u Hrvatskoj (O tome nedavno izašla knjiga Ivo Goldstein: "Povijesni revizionizam i neoustaštvo : Hrvatska 1989-2022.)


Osobno to ne mogu proučavati i procijeniti. Zato sam i dao gornju primjedbu da profesionalni povjesničari većinom odbacuju njegove pro-frankističke zaključke kao neosnovane.

Ne mogu ni ja, i zato mislim da bi mogli da pogledamo sto on pise i slobodno prodiskutiramo o tome bez unaprijed stvorenih predrasuda.

[Mihail Suslov]

Uvijek sam se pitao kako je Franco kao otvoreni fašist preživio WW2 i ostao na vlasti. Sad me ova tema podsjetila na to, pa sam pitao Chat GPT. Evo što kaže:

Francisco Franco, španjolski diktator, uspio je ostati na vlasti nakon Drugog svjetskog rata unatoč svojim fašističkim tendencijama iz nekoliko ključnih razloga.

1) Neutralnost tijekom Drugog svjetskog rata: Iako je Franco pružio moralnu podršku Silama osovine, Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata. Ova neutralnost pomogla je Francovoj vladi da izbjegne izravnu konfrontaciju s Saveznicima, što je značajno doprinijelo njegovom opstanku na vlasti nakon rata.

2) Strateška važnost Španjolske u Hladnom ratu: Nakon Drugog svjetskog rata, početak Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza doveo je do toga da su zapadne sile, posebice SAD, bile voljne tolerirati Francovu vlast u zamjenu za geopolitičku stabilnost i stratešku korist. Španjolska je bila važna za SAD zbog svoje lokacije i mogućnosti da služi kao protuteža sovjetskom utjecaju u Europi.

3) Odsutnost snažne opozicije: Unutar Španjolske, nakon brutalnog građanskog rata koji je završio 1939. godine, nije bilo organizirane i moćne opozicije koja bi mogla izazvati Francovu vlast. Većina političkih protivnika bila je ugnjetavana, u zatvorima ili u egzilu.

4) Postupna ekonomska stabilizacija i modernizacija: Tijekom 1950-ih i 1960-ih, Španjolska je doživjela određeni ekonomski napredak koji je pomogao u stvaranju dojma stabilnosti i rasta, što je dodatno ojačalo Francovu poziciju.

Franco je uspio održati svoju vlast sve do svoje smrti 1975. godine, nakon čega je Španjolska postupno prešla na demokratski sustav.

Ovaj dio sa neutralnosti u WW2 sam naslućivao kao razlog.

Zna li netko je li se Tito izjašnjavao o njemu ili ovaj o Titu? Da li su se sretali kao državnici? Nisam o tome ništa našao.

[blort]

Mihail Suslov kaže:

Uvijek sam se pitao kako je Franco kao otvoreni fašist preživio WW2 i ostao na vlasti. Sad me ova tema podsjetila na to, pa sam pitao Chat GPT. Evo što kaže:



Ovaj dio sa neutralnosti u WW2 sam naslućivao kao razlog.

Zna li netko je li se Tito izjašnjavao o njemu ili ovaj o Titu? Da li su se sretali kao državnici? Nisam o tome ništa našao.

Neutralnost?
A šta je onda Plava divizija?

[Mihail Suslov]

blort kaže:

Neutralnost?
A šta je onda Plava divizija?

Pa evo, tek sada sam pročitao nešto o tome, nisam nikad to proučavao. Zanimljivo u svakom slučaju.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Plava_divizija

Franco je, kako bi održao privid neutralnosti, odnosno izbjegao moguće komplikacije u odnosima sa Britanijom i drugim zapadnim saveznicima, sa Nijemcima dogovorio kako će Plava divizija koristiti isključivo njemačko oružje, opremu i uniforme, odnosno formalno biti dio njemačke vojske, te da će se smjeti borbeno koristiti isključivo na području SSSR-a, a nikako protiv zapadnih saveznika ili za okupaciju drugih država.

Konačna zapovijed o rasformiranju divizije i povratku ljudstva je izdana 10. oktobra 1943. godine, mjesec dana nakon kapitulacije Italije. Dio ljudstva ju je, međutim, odbio poslušati te samoinicijativno ostao u Njemačkoj; dio se vratio na ponovljenu zapovijed 3. novembra, ali je njih oko 3000, uglavnom najfanatičnijih pripadnika Falange, ostalo. Oni su dobili zajednički naziv Plava legija, te su kao niz manjih jedinica bili pridodani većim njemačkim formacijama, uglavnom Waffen SS divizijama i specijalnim tzv. brandenburškim jedinicama dio kojih se borio protiv partizana u Jugoslaviji.

[lavore]

Mihail Suslov kaže:

Pa evo, tek sada sam pročitao nešto o tome, nisam nikad to proučavao. Zanimljivo u svakom slučaju.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Plava_divizija

Dvije dobrovoljačke čete (101. i 102.) Waffen-SS -a formirane su od preostalih Španjolaca borile su se u obrani Berlina protiv Crvene armije u proljeće 1945. godine .

General Halder:
"Ako vidite njemačkog vojnika neobrijanog, s otkopčanom tunikom i pijanog, nemojte žuriti da ga uhitite - najvjerojatnije je to španjolski heroj."
Ovaj izjava još uvijek stoji u Klubu veterana Plave divizije u Madridu.

Tromjesečna rotacija omogućila je ukupno 47 000 ljudi da služe u Plavoj diviziji i steknu "iskustvo Istočne fronte" tijekom dvije i pol godine operacije. Između 3500 i 4500 ih je poginulo, a više od 8000 ih je ranjeno. Od 321 dobrovoljca koje su Sovjeti zarobili, 286 preživjelih vratilo se u Španjolsku morem preko Barcelone 1954. godine uz veliko suosjećanje javnosti.

Mnogi bivši vojnici Plave divizije nastavili su uspješne vojne karijere u poslijeratnoj Španjolskoj. Njihove poluge medalja nosile su Željezni križ pored njihovih španjolskih medalja, a neki su nastavili nositi španjolsku zastavu na rukavima kao prepoznatljivu oznaku sličnu onoj koja se nosi na njemačkim uniformama. Kako pišu španjolski stručnjaci, najbolju knjigu o liječenju ozeblina dostupnu 1940-ih i 1950-ih godina napisao je vojni liječnik 250. divizije. Neki gradovi i danas imaju ulicu Plave divizije.

U Vologdi 1949. godine odigrana je nogometna utakmica između lokalnog tima Dynamo i tima formiranog od španjolskih ratnih zarobljenika koji su služili u Plavoj diviziji.

[Dilberth]

Mihail Suslov kaže:

Uvijek sam se pitao kako je Franco kao otvoreni fašist preživio WW2 i ostao na vlasti. Sad me ova tema podsjetila na to, pa sam pitao Chat GPT. Evo što kaže:

Francisco Franco, španjolski diktator, uspio je ostati na vlasti nakon Drugog svjetskog rata unatoč svojim fašističkim tendencijama iz nekoliko ključnih razloga.

1) Neutralnost tijekom Drugog svjetskog rata: Iako je Franco pružio moralnu podršku Silama osovine, Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata. Ova neutralnost pomogla je Francovoj vladi da izbjegne izravnu konfrontaciju s Saveznicima, što je značajno doprinijelo njegovom opstanku na vlasti nakon rata.

2) Strateška važnost Španjolske u Hladnom ratu: Nakon Drugog svjetskog rata, početak Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza doveo je do toga da su zapadne sile, posebice SAD, bile voljne tolerirati Francovu vlast u zamjenu za geopolitičku stabilnost i stratešku korist. Španjolska je bila važna za SAD zbog svoje lokacije i mogućnosti da služi kao protuteža sovjetskom utjecaju u Europi.

3) Odsutnost snažne opozicije: Unutar Španjolske, nakon brutalnog građanskog rata koji je završio 1939. godine, nije bilo organizirane i moćne opozicije koja bi mogla izazvati Francovu vlast. Većina političkih protivnika bila je ugnjetavana, u zatvorima ili u egzilu.

4) Postupna ekonomska stabilizacija i modernizacija: Tijekom 1950-ih i 1960-ih, Španjolska je doživjela određeni ekonomski napredak koji je pomogao u stvaranju dojma stabilnosti i rasta, što je dodatno ojačalo Francovu poziciju.

Franco je uspio održati svoju vlast sve do svoje smrti 1975. godine, nakon čega je Španjolska postupno prešla na demokratski sustav.

Ovaj dio sa neutralnosti u WW2 sam naslućivao kao razlog.

Zna li netko je li se Tito izjašnjavao o njemu ili ovaj o Titu? Da li su se sretali kao državnici? Nisam o tome ništa našao.

Ovo gore je sve naravno sve tocno, ali sto znaci, "Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata"?
Španjolska je nekakvo zivo bice koje odlucuje ici ili ne ici u rat? Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata, jer Franco nije htio uci u rat! Za razliku od glupavog Mussolinija, Franco je imao dovoljno politicke mudrosti da se ne uvlaci u pakt s Hitlerom. Hitleru je samo poslao "Plavu diviziju" sastavljenu uglavnom od dobrovoljaca, ali ih je odmah povukao negdje nakon staljingradske bitke.

Odsutnost snažne opozicije? Sto to znaci? Snazna opozicija bi uvukla Spanjolsku u rat, ali brutalni Franco to nije dozvolio? Dakl, opozicija good, Franco bad?

Postupna ekonomska stabilizacija i modernizacija? Bad Franco?

[lavore]

Dilberth kaže:

Ovo gore je sve naravno sve tocno, ali sto znaci, "Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata"?
Španjolska je nekakvo zivo bice koje odlucuje ici ili ne ici u rat? Španjolska je ostala formalno neutralna tijekom rata, jer Franco nije htio uci u rat!

""Na sastanku je njemačka strana pokušala razriješiti nesuglasice zbog kojih je Španjolska odbijala ući u savez sa Silama osovine i objaviti rat Velikoj Britaniji. Navodno je španjolska strana zauzvrat zahtijevala da joj se dodijele Gibraltar, Maroko, Alžir i još neki teritoriji, a tražila je i gospodarsku pomoć od njemačke strane. Hitler nije prihvatio te zahtjeve pa sastanak na kraju nije doveo do konkretnih rezultata.""
povijest.hr/jedini-sastanak-adolfa-hitlera-i-francisca-franca-1940

Hitler je mislio da i bez Franca može pobijediti VB, Franco mu je bio preskup?

Hitler je poslije rekao Benitu Mussoliniju: "Radije bih sam sebi izvadio tri ili četiri zuba nego da ponovno razgovaram s tim čovjekom!" Predmet je povijesne rasprave je li Franco pretjerao zahtijevajući od Hitlera previše za španjolski ulazak u rat ili je namjerno zahtijevao previše kako bi izbjegao pridruživanje ratu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Meeting_at_Hendaye

[Dilberth]

Pio Moa u prvom poglavlju svoje knjige kaze:

Kad je umro, 20. studenog 1975., Komunistička partija Španjolske (rekonstituirana), koja će uskoro stvoriti GRAPO, dijelila je po Madridu, Barceloni, Cádizu, Sevilli, Vigu, Córdobi i Bilbau desetke tisuća letaka s poznatom pjesmom Pabla Nerude "General Franco u paklu". Sjećam se (Pio Moa) da sam ga bacio u madridski metro, sa zadnjih vrata konvoja u pokretu. Jedan ili dva suborca bi se smjestila tako da ljudi u vagonu ne bi primijetili manevar, a oni koji su punili platforme skupljali bi papire. Mi vođe nismo smjeli činiti te stvari, ali nekima od nas to je predstavljalo posebno zadovoljstvo, također zbog svog udjela rizika. Nerudine kletve upućene Francu bile su toliko odjeknule da su izazvale nedoumicu i mnogi su ljudi uzeli list, vjerojatno da ga pokažu drugima. Nijedan agitativni pamflet od mnogih koje smo godinama objavili nije bio tako široko distribuiran, iako, pretpostavljam, više iz znatiželje nego zbog prešutnog pristanka većine njegovih čitatelja. Počinje ovako: Nesretniče, ni vatra ni vrući ocat u gnijezdu vulkanskih vještica, ni led koji proždire, ni trula kornjača što lajući i plačući glasom mrtve žene ne grebe po trbuhu... On to zove "izmet zlokobnih kokošaka, teški ispljuvak, lik izdaje koji krv ne briše"; Evocira "sveto mlijeko španjolskih majki" koje su svojim grudima gazili zavijajući legionari; odnosi se na "raskomadanu djecu".

Nije ni cudo da je Franco bio "jedan od najomrazenijih ljudi 20. stoljeca".

[rustaveli]

Pio Moa je preolaki treš. Ozbiljan revizionistički autor bi bio Stanley Payne.

[Dilberth]

rustaveli kaže:

Pio Moa je preolaki treš. Ozbiljan revizionistički autor bi bio Stanley Payne.

Zanimljivo. Sto kaze Payne o dogodjajima oko Francove smrti? Da li su ga Spanjolci zalili ili ne?

[lavore]

Dilberth kaže:

Zanimljivo. Sto kaze Payne o dogodjajima oko Francove smrti? Da li su ga Spanjolci zalili ili ne?

Ovdje ih je dosta žalilo za Titom pa pogledaj kako se poslije sve preokrenulo. Pojam fašizam je probleman, što se smatra fašizmom i kako se pojam fašizam povijesno mijenjao.
heretica.com.hr/Stanley-Payne-fasizam-danas-nije-relevantan-ni-Putin-ni-Meloni-nisu-fasisti

[Dilberth]

lavore kaže:

Ovdje ih je dosta žalilo za Titom pa pogledaj kako se poslije sve preokrenulo. Pojam fašizam je probleman, što se smatra fašizmom i kako se pojam fašizam povijesno mijenjao.
heretica.com.hr/Stanley-Payne-fasizam-danas-nije-relevantan-ni-Putin-ni-Meloni-nisu-fasisti

Tocno, ali ostaje pitanje koliko se žalilo sluzbeno, a koliko privatno i spontano, kao i kojem kraju?

Ovo sto kazes o Stanley Payne bi bio zanimljiv topik na ovom pdf.

[kiseli1]

Dilberth kaže:

Tocno, ali ostaje pitanje koliko se žalilo sluzbeno, a koliko privatno i spontano, kao i kojem kraju?

Ovo sto kazes o Stanley Payne bi bio zanimljiv topik na ovom pdf.

Twenty days of official mourning were decreed, and all public entertainments
were to remain closed until the twenty-third. Hundreds of thousands filed past his bier in Madrid as he lay in state in the Royal Palace on November 21 and 22. The longest vigil was maintained by a red-eyed Vicente Gil, who stood near the coffin for many hours. “I want to be beside the Chief until the final moment,” he said.78
According to an opinion survey, 80 percent of Spaniards polled qualified his death as a loss, but 90 percent declared their positive opinion of the succession of Juan Carlos (in one sense validating Franco’s judgment)

izvor:"Franco: A Personal and Political Biography" by Jesús Palacios Tapias and Stanley G. Payne

Franko je bio prilicno dugo na vlasti , pa je davao publici odredjen osjecaj stabilnosti (isto kao i Tito)

Franko , barem po meni ,nije bio fasista, neko konzervativni katolicki politicar

[rustaveli]

Mislim da možemo sigurno pretpostaviti da se 50 posto žalilo iskreno, 50 posto po naredbi - s obzirom dakako na podjelu španjolskog društva još od građanskog rata.

Ove ankete da ih je 80 posto bilo ražalošćeno vrijede otprilike kao legendarna anketa Dejana Jovića kojom je on u proljeće 1990. ustanovio da su Hrvati listom bili za ostanak u konfederativnoj Jugoslaviji. Čuj, u oba slučaja imaš režime koji su 40-ak godina đonom išli* baš na temu nazovimo ju X i onda te odjednom netko zove doma na telefon i pita "što mislite o temi X?" Vjerodostojna anketa my arse.

*Sjećam se kako je Boris Maruna jednom pričao da je dok je živio u Španjolskoj tamo 1960-ih imao nekog prijatelja ljevičarskog intelektualca, socijalista (simpatizera PSOE). Čovjek je podijelio neke letke za štrajk turističkih radnika, nakon čega je nestao par dana - ćopila ga politička policija - i kad se konačno vratio s isljedovanja imao je počupane nokte s prstiju i bio je pretvoren u invalida za cijeli život. Baš i nije poticajna atmosfera za otvorene i iskrene odgovore, jelte.

[Dilberth]

kiseli1 kaže:

Twenty days of official mourning were decreed, and all public entertainments
were to remain closed until the twenty-third. Hundreds of thousands filed past his bier in Madrid as he lay in state in the Royal Palace on November 21 and 22. The longest vigil was maintained by a red-eyed Vicente Gil, who stood near the coffin for many hours. “I want to be beside the Chief until the final moment,” he said.78
According to an opinion survey, 80 percent of Spaniards polled qualified his death as a loss, but 90 percent declared their positive opinion of the succession of Juan Carlos (in one sense validating Franco’s judgment)

izvor:"Franco: A Personal and Political Biography" by Jesús Palacios Tapias and Stanley G. Payne

Franko je bio prilicno dugo na vlasti , pa je davao publici odredjen osjecaj stabilnosti (isto kao i Tito)

Franko , barem po meni ,nije bio fasista, neko konzervativni katolicki politicar

Pio Moa, na pocetki knjige kaze.

Na tridesetu godišnjicu smrti starog Caudilla, izdavačka kuća Planeta naručila me da napravim kratak rad o njemu. Naslovio sam je Franco, povijesna bilanca, knjiga koja se vrlo razlikuje od sadašnjosti. Njegov uvod je aludirao na "dvije Nerudine pjesme", koje sada reproduciram s novim naslovom. Nisu svi mrzili ili mrze Franca, naravno. Zapravo, milijuni Španjolaca su ga voljeli, samo provjerite na YouTubeu masivne popularne prijeme koje je posvuda imao, bila to Barcelona, Sevilla, Bilbao, Vigo, Valencia... koncentracije na Plaza de Oriente, u Madridu ili ogromni redovi su se formirali da se oproste kada je umro. No, oni koji su ga mrzili, činili su to neuobičajenim intenzitetom, te ga se u tom smislu može smatrati jednim od najomraženijih likova 20. stoljeća.

Pio daje brojne primjere te, gotovo sulude mrznje. Naravno da ce Pio Moa za nih biti "preolaki treš" i da je njegov revizionizam "u znanstvenoj historiografiji smatran revizionizmom u lošem smislu te riječi".