Kako se nastaviti kretati ?

[CoOoler]

Pozdrav ljudovi !! Za početak ću se unaprijed ispričati što ovu temu stavljam na Duhovnost , ali mi se definitivno čini, po kvaliteti postova , da je tako najbolje ...
Nego da se vratim na temu : ne znam da li ikad imate taj osjećaj da jednostavno ste evoluirali više od nekih ljudi i jednostavno ne vidite način na koji možete više naučiti od njih , i stvara se neki osjećaj u vama da jednostavno se morate odlučiti nastaviti kretati dalje i najbolji način da nastavite rasti kao ljudsko biće , bi bilo da promijenite ambijent koji vas okružuje. Osobni Primjer: Inače uživam u društvu ljudi i lijepo se osječam u društvu novih ljudi i novih ideja . Problem mi nastaje što vrlo brzo ljudi se počnu ponavljati i postanu sami sebi dosadni . Zatvore oči na bilo kakvo dublje razmišljanje i jednostavno postanu nesposobni vidjeti svijet iz druge perspektive . I onda me počnu zamarati sa svojim trivijalnim problemima , tipa : ne znam koje ću cipele danas obuči, joj što će reći ovaj ili onaj ako ja ovo kažem , ovi spojleri ovolko koštaju , ovaj auspuh je promjera tog i tog , ova cura ima sise broja tog i tog (premda ovo zadnje može biti tu i tamo zanimljivo ).
Probao sam svakakve metode izgradnje duha i tjela (od meditacije, yoge, lucidno sanjanje, svakakve moguće knjige i videi filozofije , mantre , Tao... ) i pokušao sam objasniti ljudima koliko zatvoreno žive i koliko bezobzirno uništavaju svoj umni potencijal koji imaju , ali ništa nije pomoglo , jer ubrzo se ponovo vrate svojim starim rutinama i svojim starim dogmama i predrasudama . I onda mi se u zadnje vrijeme počeo javljati osjećaj da kad pričam sa nekim čovjekom , kao da pričam sa kazetom . Na bilo koju temu , čovjek izrecitira neki tekst koji je pročitao ili vidio negdje , nesposoban za slušanje , a kamoli razumijevanje neke druge perspektive ili mišljenja .

I onda se javlja cinično pitanje : Zašto se uopće truditi natezati sa kazetom ?
Pa eto , za sve vas koji razumijete o čemu pričam , volio bih čuti vaše mišljenje kako se borite sa pospanosti ljudi

[Dragan]

Svi smo mi deo jednoga zivota.
U svakom od nas je neponovljiva iskra bozanskog.
Covek koji je trenutno pred tobom je najvazniji covek u tvome zivotu.
Svako je zainteresiran za istinski susret, za razumevanje, prihvatanje, ljubav.

[Ravih]

CoOoler kaže:

Pozdrav ljudovi !! Za početak ću se unaprijed ispričati što ovu temu stavljam na Duhovnost , ali mi se definitivno čini, po kvaliteti postova , da je tako najbolje ...
Nego da se vratim na temu : ne znam da li ikad imate taj osjećaj da jednostavno ste evoluirali više od nekih ljudi i jednostavno ne vidite način na koji možete više naučiti od njih , i stvara se neki osjećaj u vama da jednostavno se morate odlučiti nastaviti kretati dalje i najbolji način da nastavite rasti kao ljudsko biće , bi bilo da promijenite ambijent koji vas okružuje. Osobni Primjer: Inače uživam u društvu ljudi i lijepo se osječam u društvu novih ljudi i novih ideja . Problem mi nastaje što vrlo brzo ljudi se počnu ponavljati i postanu sami sebi dosadni . Zatvore oči na bilo kakvo dublje razmišljanje i jednostavno postanu nesposobni vidjeti svijet iz druge perspektive . I onda me počnu zamarati sa svojim trivijalnim problemima , tipa : ne znam koje ću cipele danas obuči, joj što će reći ovaj ili onaj ako ja ovo kažem , ovi spojleri ovolko koštaju , ovaj auspuh je promjera tog i tog , ova cura ima sise broja tog i tog (premda ovo zadnje može biti tu i tamo zanimljivo ).
Probao sam svakakve metode izgradnje duha i tjela (od meditacije, yoge, lucidno sanjanje, svakakve moguće knjige i videi filozofije , mantre , Tao... ) i pokušao sam objasniti ljudima koliko zatvoreno žive i koliko bezobzirno uništavaju svoj umni potencijal koji imaju , ali ništa nije pomoglo , jer ubrzo se ponovo vrate svojim starim rutinama i svojim starim dogmama i predrasudama . I onda mi se u zadnje vrijeme počeo javljati osjećaj da kad pričam sa nekim čovjekom , kao da pričam sa kazetom . Na bilo koju temu , čovjek izrecitira neki tekst koji je pročitao ili vidio negdje , nesposoban za slušanje , a kamoli razumijevanje neke druge perspektive ili mišljenja .

I onda se javlja cinično pitanje : Zašto se uopće truditi natezati sa kazetom ?
Pa eto , za sve vas koji razumijete o čemu pričam , volio bih čuti vaše mišljenje kako se borite sa pospanosti ljudi

Tvoj slijedeći korak je pokazati svojim djelima mudrost koju živiš. Veličina je u savladavnju teškoća i nerazumijevanja a ne u izbjegavanju.
Lijepo je vinut se u visine duhovnih i moralnih veličina a lijepše je otkrivat ih u "običnim i jednostavnim" ljudima u okolnostima svakodnevnog života. Ovo drugo je najteži zadatak i tu se zapravo vidi koliko si daleko dogurao.

Veliki su uvijek išli među ljude...tamo gdje su izazovi najveći i uvjeti najteži.

[any87]

Probao sam svakakve metode izgradnje duha i tjela (od meditacije, yoge, lucidno sanjanje, svakakve moguće knjige i videi filozofije , mantre , Tao... ) i pokušao sam objasniti ljudima koliko zatvoreno žive i koliko bezobzirno uništavaju svoj umni potencijal koji imaju , ali ništa nije pomoglo , jer ubrzo se ponovo vrate svojim starim rutinama i svojim starim dogmama i predrasudama.

to što se tako osjećaš znači da si ušao u dobro znanu, čestu slijepu ulicu u duhovnom razvoju a to je ta da ego preuzima i ide u ofenzivu i defenzivu s onim šta je malo pročito i saznao. za pravu duhovnu razmjenu i iskustvo nije potrebna nikakva verbalizacija. odi baki na domaću orehnjaču i pričaj s njom o temama po njenom izboru, odbojnost i gnušanje prema njenoj nedovoljno proširenoj percepciji su ono na čemu trebaš raditi.

[CoOoler]

any87 kaže:

to što se tako osjećaš znači da si ušao u dobro znanu, čestu slijepu ulicu u duhovnom razvoju a to je ta da ego preuzima i ide u ofenzivu i defenzivu s onim šta je malo pročito i saznao. za pravu duhovnu razmjenu i iskustvo nije potrebna nikakva verbalizacija. odi baki na domaću orehnjaču i pričaj s njom o temama po njenom izboru, odbojnost i gnušanje prema njenoj nedovoljno proširenoj percepciji su ono na čemu trebaš raditi.

Odstranjivanje ega od sebe -- to si valjda mislio s ovime što si napisao ? A što ako baba ima uvijek identične priče koje izrecitira identičnim riječima i identičnim naglaskom na neke dijelove riječi? I onda tu istu priču ponavlja kad god ima priliku za to. Tu i tamo nekako joj uspiješ proukopirati misli na sadašnjost ,ali teškom mukom . Ma dobro , babu bi još i shvatio , ali što kada mlada lica , vršnjaci uđu u te kružne putanje razmišljanja bez ikakvog napretka i razvoja ? Ne smetaju mene pojedinačne stvari u ljudskoj komunikaciji , nego problem nastaje kada se ljudi počnu ponavljati bezbroj puta , valjda da i sami sebe uvjere u to što pričaju.
Ljudi žive ili u prošlosti ili u očekivanjima budućnosti , a sadašnjost (ono što je jedino bitno )su skrenuli s uma.
Nemoj me zamijeniti s nekime kome je stalo da bude u pravu , jer ja zaista nisam takva osoba kome to išta znači ...

[samting]

CoOoler kaže:

Nego da se vratim na temu : ne znam da li ikad imate taj osjećaj da jednostavno ste evoluirali više od nekih ljudi i jednostavno ne vidite način na koji možete više naučiti od njih , i stvara se neki osjećaj u vama da jednostavno se morate odlučiti nastaviti kretati dalje i najbolji način da nastavite rasti kao ljudsko biće , bi bilo da promijenite ambijent koji vas okružuje.

Možda bi bilo bolje prvo doći do odgovora što je rast za čovjeka.

[emofree KJ]

CoOoler kaže:

I onda mi se u zadnje vrijeme počeo javljati osjećaj da kad pričam sa nekim čovjekom , kao da pričam sa kazetom . Na bilo koju temu , čovjek izrecitira neki tekst koji je pročitao ili vidio negdje , nesposoban za slušanje , a kamoli razumijevanje neke druge perspektive ili mišljenja .

I onda se javlja cinično pitanje : Zašto se uopće truditi natezati sa kazetom ?

Zasto ti to smeta? Izgleda mi kao jos nerijeseni unutarnji konflikt , kod tebe i koji te koci u daljnjem razvoju . Preispitaj se malo , koji ti se osjecaji jos javljaju : nemoc, bijes?...i na sto te to podsjeca u tvojoj poslosti . Mozda slican konflikt sa nekim ?
Mozda si bio ti taj koji je ponavljao jedno te isto...( lupam)?
Imala sam tu fazu, kada sam se osjecala odgovorna za srecu drugih .
Ako s iskren sa sobom , rijesit ces to

[venerijanac]

Da, kada je čovjek suočen sa nečim novim, zanimljivim, osjeća se prekrasno. Objašnjenje je jednostavno. Kada je um suočen s nečim novim, a što ne procjenjuje opasnim, postaje znatiželjan i naporna, svakodnevna, razmišljanja se stišavaju.
Ali, onog trena kada to novo postane staro, znano, um prestaje biti pažljiv, razmišljanja se vraćaju i 'čarobni' trenutak nestaje.

Međutim, ako se čovjek odluči na promjenu sebe samog, on postaje samom sebi neprekidno interesantan. Također, mijenjajući sebe, on mijenja svoj pogled na okolinu. Samim tim i okolina mu postaje drugačija, jednako zanimljiva.
Drugim riječima, rješenje nije u promjeni okoline, nego u promjeni sebe samog. Tek tada, ništa više ne može postati znano, ponavljajuće.

[any87]

ne raditi front JA vs. ONI... iz mog iskustva jedna od najtežih duhovnih lekcija. i traje, kako mi se čini, negdje od 5 minuta nakon rođenja do 5 minuta prije smrti

[venerijanac]

any87 kaže:

ne raditi front JA vs. ONI... iz mog iskustva jedna od najtežih duhovnih lekcija. i traje, kako mi se čini, negdje od 5 minuta nakon rođenja do 5 minuta prije smrti

Pogotovo što je ta, JA vs. ONI, fronta samoobmana.
Zapravo, fronta je JA vs. MOJE MIŠLJENJE o njima.

[CoOoler]

venerijanac kaže:

Pogotovo što je ta, JA vs. ONI, fronta samoobmana.
Zapravo, fronta je JA vs. MOJE MIŠLJENJE o njima.

U načelu se slažem s tobom , i jasno mi je da tvoje mišljenje o drugim osobama je hologram tvojih osobina pretočenih u drugom čovjeku , bile pozitivne ili negativne . I kad svoju percepciju stvarnosti promjeniš , doslovno si i promjenio svijet. O tome kvantna fizika i govori(čestice postoje ili kao materija , ili kao beskonačni potencijal , što znači da promatrač ima mogučnost samim promatranjem materijalizirat nove čestice , tj. da se transformiraju iz beskonačnog potencijala u materiju).
Tako da je sve subjektivno , tj. sve sam JA . Ali onda se nalaže pitanje , zašto radimo interakcije sa drugim ljudima? Zato jer ipak sve nisi ti , i nešto se mora papati, da bi se preživjelo u ovakvom obliku postojanja. A tu su , dovraga , i drugi instinkti , kao recimo za preživljavanje i reprodukcijom , ili spavanjem , ili komunikacijom sa drugim ljudima, ... A ta komunikacija je tako teška kad si okružen kazetama

[Ravih]

any87 kaže:

ne raditi front JA vs. ONI... iz mog iskustva jedna od najtežih duhovnih lekcija. i traje, kako mi se čini, negdje od 5 minuta nakon rođenja do 5 minuta prije smrti

Zapravo je pitanje koliko si to napredovao do sad a da nisi ovu bazičnu stvar apsolvirao?!

[Ravih]

CoOoler kaže:

U načelu se slažem s tobom , i jasno mi je da tvoje mišljenje o drugim osobama je hologram tvojih osobina pretočenih u drugom čovjeku , bile pozitivne ili negativne .

Ne bih se složio da su tvoje (moje, naše) osobine pretočene u drugom čovjeku nego tvoje djelovanje izaziva povratnu reakciju. A to znači da ti određuješ u najvećoj mjeri kakva će povratna reakcija biti. A naravno, po povratnoj reakciji vidiš tko si jer onaj si kako djeluješ.

A to sa pretakanjem sebe u nekog drugog je traženje sličnosti, obično, na krivim mjestima.

[CoOoler]

emofree KJ kaže:

Zasto ti to smeta? Izgleda mi kao jos nerijeseni unutarnji konflikt , kod tebe i koji te koci u daljnjem razvoju . Preispitaj se malo , koji ti se osjecaji jos javljaju : nemoc, bijes?...i na sto te to podsjeca u tvojoj poslosti . Mozda slican konflikt sa nekim ?
Mozda si bio ti taj koji je ponavljao jedno te isto...( lupam)?
Imala sam tu fazu, kada sam se osjecala odgovorna za srecu drugih .
Ako s iskren sa sobom , rijesit ces to

da , mora da je do mene...
A sad se više ne osječaš odgovornom za sreču drugih? Uzmi si neku osobu koja ti je draga , i napiši iskreno da se ne osječaš odgovornom za njenu sreću i da te ne opterećuje njena sreća ili nesreća. Zašto bi onda išla pomagat nekoj drugoj osobi ?? Da li je to samo zbog toga što se ti sama osječaš onda sretnije (sebični razlozi) , ili je ipak razlog pomaganju to što misliš da bi mogla usrećiti tu drugu osobu, premda možda i sama budeš ispaštala neko vrijeme?

[CoOoler]

Ravih kaže:

Ne bih se složio da su tvoje (moje, naše) osobine pretočene u drugom čovjeku nego tvoje djelovanje izaziva povratnu reakciju. A to znači da ti određuješ u najvećoj mjeri kakva će povratna reakcija biti. A naravno, po povratnoj reakciji vidiš tko si jer onaj si kako djeluješ.

A to sa pretakanjem sebe u nekog drugog je traženje sličnosti, obično, na krivim mjestima.

Ja sam govorio o načinu na koji percipiramo druge ljude , a percipiramo ih kroz vlastiti filter iskustava koje smo imali do tada ... Drugim riječima , čovjek koji vidi , nikad neće i ne može shvatiti osobu koja je od rođenja slijepa . Jednostavno nije to nikada doživio .Ovo o čemu ti pričaš je način na koji djeluješ (činiš) stvari , i to je normalno da način na koji djeluješ izaziva povratnu reakciju ,ali ta povratna reakcija nisi ti , nego filter iskustava te druge osobe.

[venerijanac]

CoOoler kaže:

U načelu se slažem s tobom , i jasno mi je da tvoje mišljenje o drugim osobama je hologram tvojih osobina pretočenih u drugom čovjeku , bile pozitivne ili negativne . I kad svoju percepciju stvarnosti promjeniš , doslovno si i promjenio svijet. O tome kvantna fizika i govori(čestice postoje ili kao materija , ili kao beskonačni potencijal , što znači da promatrač ima mogučnost samim promatranjem materijalizirat nove čestice , tj. da se transformiraju iz beskonačnog potencijala u materiju).
Tako da je sve subjektivno , tj. sve sam JA . Ali onda se nalaže pitanje , zašto radimo interakcije sa drugim ljudima? Zato jer ipak sve nisi ti , i nešto se mora papati, da bi se preživjelo u ovakvom obliku postojanja. A tu su , dovraga , i drugi instinkti , kao recimo za preživljavanje i reprodukcijom , ili spavanjem , ili komunikacijom sa drugim ljudima, ... A ta komunikacija je tako teška kad si okružen kazetama

Imaš izbora:
Možeš se seliti iz okoline u okolinu. Kada nova postane stara (znana) ideš dalje.
Možeš pokušavati mijenjati postojeću okolinu i suočavati se sa njenim otporom (nitko se ne mijenja zbog drugog, već isključivo zbog sebe).
Možeš samo maštati o tome kako bi trebao izgledati svijet da bi tebi, takav kakav jesi, bilo lijepo (tu postoji problemom sa vlastitim permanentnim nezadovoljstvom).
Možeš mijenjati sebe izlaženjem iz svijeta relativnog (jedino što ti, pri tom, stoji na putu su tvoje navike. Ali, i to je rješivo - lakše nego što naoko izgleda).

[ivana.mala]

CoOoler kaže:

zanimljivo ).
I onda se javlja cinično pitanje : Zašto se uopće truditi natezati sa kazetom ?

Probaj malo poslušati te kazete. Može biti da se u njima krije još nešto, osim što ne ispunjavaju tvoja očekivanja. Meni se dogodi, kad tako mislim da sam visoko iznad nečega, da na kraju shvatim da ja imam problem sa prihvaćanjem same sebe.

[Dijaa]

a da te jednostavno prestane biti briga za tuđi duhovni napredak? ne možeš im otvoriti oči, ako oni to sami ne žele... duhovnost je put kojim svatko kroči sam... neki još nisu ni spremni... sve u svoje vrijeme...
i zašto misliš da si 'evoluirao' više od nekog drugog? to je isto malo ograničeno mišljenje, čini mi se... zar svi 'napredni' ljudi moraju biti 'ozbiljni' i 'roniti u dubinama'? zašto ne bi mogli biti jednostavni ili možda i malo blesavi? pa šta i da citira i da se ponavlja? nemoj mi reć da si ti toliko originalan da okolina niti malo ne utječe na tebe i da je sve šta govoriš i radiš 100% autentično i nikad viđeno, samo tvoje?

[emofree KJ]

Ako sazaljevam nekoga, taj se netko , mozda osjeca shvaceno,
ali iz njegove muke ipak ne izlazi , zbog moga sazaljenja.
Sazaljenje, znaci identificirati se sa patnjom, slikovito receno uskociti
u rupu, u kojoj se drugi vec nalazi .
Sada su dvoje u rupi i ne nalaze izlaza .
Puno je korisnije ostati vani, na rubu provalije i drugome pruziti ruku .
To znaci, da se ne poistovjecujemo sa tudom patnjom .
Znam , suosjecam kako se doticni osjeca ali ne osjecam isto . Njegova je sloboda da li ce prihvatiti pomoc ili ne . Svaku odluku trebamo akceptirati i postovati , pa i "ne" . Ili patiti, zbog toga, sto je nesto takvo kakvo jeste.

Taj drugi mogu biti i ja , onda je to samosazaljenje .

Postoji i varijanta da se ostane izvan i drugoga kritizira , da kako je mogao , vidi kako ja ...to ce izazvati prije otpor, nego neciju spremnost da mu se pomogne .

[Coeli]

CoOoler kaže:

ne znam da li ikad imate taj osjećaj da jednostavno ste evoluirali više od nekih ljudi i jednostavno ne vidite način na koji možete više naučiti od njih.
I onda se javlja cinično pitanje : Zašto se uopće truditi natezati sa kazetom ?
Pa eto , za sve vas koji razumijete o čemu pričam , volio bih čuti vaše mišljenje kako se borite sa pospanosti ljudi

ah, to ti je isto kao kad prerasteš cipele, pa ne možeš više u njih jer te žuljaju. A ne možeš ni od 'tih drugih' o kojima pričaš ili s kojima pričaš, očekivati da uskoče u tvoje cipele i osjećaju se u njima jednako dobro kao u svojima.
Osobno, s pospanošću ljudi oko sebe borim se tako da kažem što imam, pa pričekam da vidim hoće li im se u glavi dogoditi kakav 'klik'. Ako se ne dogodi, nikom niš.
Ipak, katkad se i dogodi, i zato vrijedi ustrajati.