Carski rez

[Dandelion_seed]

tini75 kaže:

Na kraju, beba se mora roditi ovako ili onako bitno da sve prođe dobro...nakon poroda više nema prostora za razbijanje glave kako je moglo biti, beba je tu i više ništa nije bitno.

Ovo je jako individualno. Treba imati u vidu da postoje žene koje imaju velikih problema s postporođajnom depresijom. Mislim, nema nužno veze s načinom poroda, dešava se i nakon vaginalnog, ali samo kažem da ovo tvoje ne stoji. Mogu reći da je jako jako teško kad se počneš preispitivati Je li moglo drugačije, pa zašto nisam donijela drugu odluku, je li moralo biti baš ovako. Pa gledaš u bebu i ne osjećaš ništa, samo krivnju i nemoć. I tako godinu dana.


Osobno, ne bi se nikad odlučila na hladni carski iz više razloga, a između ostalog i zato što želim puno djece. A koliko znam, već treći carski nije baš preporučljiv, a kamoli više od toga. Život je nepredvidljiv i to jako. Danas misliš da ti je dvoje djece dosta, sutra se preudaš i poželiš imati klinca s novim mužem npr. ali eto, ne može jer si imala dva carska i doktori su mišljenja da ti maternica više ne bi izdržala. I što onda? Ili ostaneš neplanirano trudna, a znaš da ne bi smjela više rađati. Riskiraš? Ili abortiraš?

Vjerojatno nas većina ne vjeruje da im se ovakvi scenariji mogu odigrati. Ali kao što rekoh, život je čudan. Meni bi to itekako bio povod za razmisliti o carskom kao jedinoj opciji.

[Francesca]

Imam 36 godina, jedva ostala trudna iz 4 Ivf-a i takav scenarij je kod mene zaista nemoguc

[sense]

tini75 kaže:

i samo mala usporedba, moja sestra je prvi put rodila vaginalno i to inducirani porod koji je krenuo sa prvim gelom u 6 ujutro, treći gel u 11 tek u 18 sati je spuštena u rađaonu i u ponoć je rodila tako da je porod dovršen vakumom

vakuma me najviše strah. više od bilo čega. zbog bebe. i kako je beba? jel imala kakvih posljedica od vakuma? i zašto su je vukli na vakum?

[Dandelion_seed]

Francesca kaže:

Imam 36 godina, jedva ostala trudna iz 4 Ivf-a i takav scenarij je kod mene zaista nemoguc

U užoj obitelji imam slučaj: jako teško ostvarena mpo trudnoća u 34. godini, blizanci.Nisu se pazili, nisu imali razloga - rekoše doktori da je nemoguće da se desi trudnoća. Ali, vid čuda, sa 41 je opet trudna. Prirodno. Možeš mi vjerovat, a i ne moraš. Ali život me naučio da "nikad" i "nemoguće" ne postoji.

Mislim da su razmišljanja o carskom sasvim prirodna - i ja sam se u prvoj trudnoći time bavila jer sam mislila da bi mi tako bilo lakše. Ali u principu smatram da nije dobro (pogotovo ne u ranoj trudnoći) donositi bilo kakve odluke o načinu poroda. Kako beba raste u buši, tako i mamina razmišljanja trebaju evoluirati i sazrijevati. Osobno sam puno promišljala, prolazila razne faze: od carskog, preko epiduralne do prirodnog pa opet carskog.. Na kraju mi je jako koristio razgovor s jednom iskusnom primaljom u 38. tjednu, koja mi je iz vlastitog iskustva ispričala svoja zapažanja.

Kad je o meni riječ ta razmišljanja o carskom su samo bila odraz straha. I to je bio potpuno krivi pristup.

[zoro007]

jedan argument protiv je cinjenica da svaka operacija pa tako i carski ostavlja iza sebe kao posljedicu zaraslice koje se stvaraju htjeli mi to ili ne. one u kasnijem periodu mogu stvarati probleme..moj jajnik je npr obavijen zaraslicama slijepog crijeva..abdominalne zaraslice nisu bas bezazlene..
ako ne postoji stvarna indikacija, radije probati vaginalno.

[puffko]

tara8 kaže:

Ono što se tiče fame oko komplikacija:
- poslije carskog se može SVE, može se nositi djete - jer niti jedno djete nije teže od 10 kg a to je neka granica dizanja težine
- može se i mora šetati što više
-može se sjediti drugi dan pa nadalje
- rez se ne vidi u kupaćem kostimu - dakle isto ga vide samo muž i doktor (eventualno ljubavnik -ali taj bi vidio i onaj od epi.)
- djete se normalno doji - ja sam rodila u 12,45 a dojila u 15,00 sati
- ožiljak ne osjetim četiri mjeseca poslije (naravno neki osjete, ali neki osjete i ožiljak od epi godinama poslije)

Stoga, molim nemojte se prepucavati i dajte ljudima provjene informacije, a nemojte ih strašiti pričama starim trideset godina kada su ljudi poslije carskog ležali po mjesec dana jer su im rasjekli čitav trbuh.

Sve se slazem.
Ja sam imala dogovoreni s punih 39 tjedana jer mi je dijete bilo u poprecnom polozaju. Htjeli su me vec s 38 pa sam ja jos jedan tjedan izmolila sve se nadajuci da ce se okrenuti jer tako nisam htjela na carski.

Na kraju je ispalo dobro.

Mene je zaista boljelo ozbiljno samo 2 dana. I onda jos kojih tjedan dana onako s povremenim voltarenima. Nakon toga nista.

Dojila odmah, imala dijete u sobi, ustala vrlo brzo itd itd. Nikakvih problema s npr dolazenjem mlijeka (cega se neki boje) nisam imala.

Sad je proslo 17 mjeseci od poroda i nemam ni ziganja ni nista a oziljak je tako nisko i tako tanak da nista ne osjeti.

Iz prica prijateljica, ogromna je, ogromna razlika izmedju onih koje su zavrsile na hitnom carskom, kojima je porod vec krenuo, i onih koje su dosle na dogovoreni.

[Lali Puna]

Dandelion_seed kaže:

Kad je o meni riječ ta razmišljanja o carskom su samo bila odraz straha. I to je bio potpuno krivi pristup.

ma uglavnom strah i jest razlog, često čak ne ni strah od boli kod vaginalnog nego strah od nepoznatog, neizvjesnog...i onda same sebe žene uvjeravaju kako je carski sigurniji, ovo il ono

ja sam htjela da drugi bude vaginalni jer sam htjela roditi svoje dijete

[Suncana 007]

Ne nam jesam li ovo već napisala, jer otkad imam bebu rijetko dolazim ovdje, al moje iskustvo je takvo da bi radije još 10 puta išla na carski, nego jednom prirodno... Bilo mi je previše strašno onoliko sati dok su forsirali da rodim prirodno, tako da bol nakon carskog u usporedi s onom mukom meni nije bila ništa...

[tini75]

Dandelion_seed kaže:

U užoj obitelji imam slučaj: jako teško ostvarena mpo trudnoća u 34. godini, blizanci.Nisu se pazili, nisu imali razloga - rekoše doktori da je nemoguće da se desi trudnoća. Ali, vid čuda, sa 41 je opet trudna. Prirodno. Možeš mi vjerovat, a i ne moraš. Ali život me naučio da "nikad" i "nemoguće" ne postoji.

Mislim da su razmišljanja o carskom sasvim prirodna - i ja sam se u prvoj trudnoći time bavila jer sam mislila da bi mi tako bilo lakše. Ali u principu smatram da nije dobro (pogotovo ne u ranoj trudnoći) donositi bilo kakve odluke o načinu poroda. Kako beba raste u buši, tako i mamina razmišljanja trebaju evoluirati i sazrijevati. Osobno sam puno promišljala, prolazila razne faze: od carskog, preko epiduralne do prirodnog pa opet carskog.. Na kraju mi je jako koristio razgovor s jednom iskusnom primaljom u 38. tjednu, koja mi je iz vlastitog iskustva ispričala svoja zapažanja.

Kad je o meni riječ ta razmišljanja o carskom su samo bila odraz straha. I to je bio potpuno krivi pristup.

Opet tvrdim da smo svi različiti...ja sam ostala trudna iz 20. IVF-a nakon 10 godina i naravno da više niti ne razmišljam o trudnoći i porodu...i da, moje razmišljanje je samo da se beba rodi na bilo koji način jer ja nisam htjela biti trudna zbog trudnoće nego zbog bebe koja treba izaći živa i zdrava.

[Lepa26]

Nemam pojma što su trudovi, ni kako ni gdje točno boli....rodila sam dogovorenim carskim na točno 40 tjedana. Procjena dečka ja bilo oko 4,2 kg, ja se nisam ništa otvarala, a ležala u bolnici mjesec dana prije poroda. Dosta mi je bilo i bolnice i žgaravice i strah od poroda veće bebe, tako da nisam sekunde razmišljala i dogovorila carski. Nakon poroda rekla sam da bi ih još 10 rodila carskim, kad čujem priče o mučenju mama, beba itd...
Sad sam opet trudna i razmišljam si, dali opet c ili probat vag. Zašto?! Samo zato što neznam što je trud, neznam što znači "roditi"...
Mislim ipak da sam prevelika kukavica (nakon što znam kako izgleda carski) da bi uopće probala vag...
Stvarno CR nije takav bauk, kakvim se smatra...to je zapravo ono što je pisac htio poručiti...

[Victoria 08]

I ja sam svoje dvije curice rodila na carski,sad sam opet trudna i idem na treći carski rez.
Prvi porod je bio započet prirodno,završio carskim rezom,tako da znam što su trudovi,drip i ostalo.
Druga trudnoća dogovoreni carski.

Ja sam imala savršene oporavke,bez problema sam se ustajala,praktički trčala po hodniku.
Nadam se da će i treći put biti tako

[jongerica]

zanimljivo kako pišete da "želite roditi svoju bebu". ja ne kužim jel to neka majčinska iskonska potreba ili nešto drugo možda shvatim nakon što postanem majka.
ja svoje bebe želim. a sad kako ću ih roditi - radije što brže i što bezbolnije. carski rez ne smatram rizičnijom opcijom ni za sebe ni za njih.

[Helly7]

Vidim da se vodi velika rasprava "carski ili prirodno". Mogu vam samo reći moj stav o svemu, nikako ne tvrditi jel bolje jedno ili drugo. Moja malena je isto na svijet došla "dogovorenim" carskim prije 21 mj. Nekih 2 tjedna prije termina su mi prvi put u bolnici rekli da postoji indikacija za carski, iako me moja ginekologica već upozorila na to da ak beba bude velika postoji mogućnost. Al ja sam si nekak zabrijala da ne bude velika i da bum probala prirodno. Iako me poroda bilo jako strah, i često sam navračala na ovu temu i vagala što je bolje.... A onda kad je carski postao vrlo moguć jer je beba bila velika, prepala sam se carskog jer sam čitala o svemu što i vi ovdje navodite kao negativnosti.
Sve u svemu carski je prošao dobro, bez komplikacija, malena je dobro, dobila je žuticu, al to bi možda dobila da je i prirodno rođena. Oporavak je išao svojim tokom, u bolnici se do četvrtog dana nisam usudila probat bit bez inekcije voltarena (tj. tražila sam da mi daju kad god su mogli). Bolilo me kad sam se zakašljala ili kad mi se napunio mjehur (to mi je bio znak da moram na wc)- Doma su mi pomagali maksimalno, ja sam samo dojila, muž i mama su prematali i nosili za podrignuti bebu. E, sad, da nisam imala te pomoći, mislim da bi mi bilo daleko teže. I danas za promjene vremena osjetim rez... I jedna stvar, koju sam vidla i kod još nekih koje su išle na carski, ja nijednom nisam rekla da sam ju rodila...oni su mi je iščupali. Ok možda je malo glupo, al eto psihološki mi je to tak, ja nisam rodila...
Da sam mogla birati što bih, najvjerojatnije bi odabrala prirodno, ali tad i sad kažem, ma bilo kako samo da je najbolje za bebu...za mene lako...

[sara_st]

Lepa26 kaže:

Nemam pojma što su trudovi, ni kako ni gdje točno boli....rodila sam dogovorenim carskim na točno 40 tjedana. Procjena dečka ja bilo oko 4,2 kg, ja se nisam ništa otvarala, a ležala u bolnici mjesec dana prije poroda. Dosta mi je bilo i bolnice i žgaravice i strah od poroda veće bebe, tako da nisam sekunde razmišljala i dogovorila carski. Nakon poroda rekla sam da bi ih još 10 rodila carskim, kad čujem priče o mučenju mama, beba itd...
Sad sam opet trudna i razmišljam si, dali opet c ili probat vag. Zašto?! Samo zato što neznam što je trud, neznam što znači "roditi"...
Mislim ipak da sam prevelika kukavica (nakon što znam kako izgleda carski) da bi uopće probala vag...
Stvarno CR nije takav bauk, kakvim se smatra...to je zapravo ono što je pisac htio poručiti...

Drugo ajde na vaginalni. Moja prva curica je carski, isto neznam što su trudovi, ni drip mi ih nije potaka.
I onda drugi porod, naravno ja bi opet na carski, lipo te uspavaju, umisto teba obave posao ti se probudiš beba tu. Nisam imala nikakve indikacije za carski, uhvatili su me i trudovi. Prednost je bila šta sam ja rodila svojim trudovima, što mi nisu smili dati drip zbog prvog carskog. Al isto tako nedaju ni ništa protiv bolova.
Uglavnom, porod boli, al brate mili boli i nakon carskog.
Al onaj osjećaj kad beba izađe kad je stave na tebe, to je nešto neopisivo. Svi su mi pričali o tome, ja im nisan virovala, ali kad sam to doživila znala sam o čemu pričaju. Jednostavno nešto prekrasno, savršeno.
I tako da idem na treće glasala bi za prirodan porod. I to kad kažem ja koja je bila spremna platiti za drugi carski, koja se boji izvaditi krv, koja je poblidila ko krpa kad su joj braumilu uvukli u ruku, e onda mi viruj da te ne lažem.

[FIGICA]

Iskreno ja svoj vaginalni porod nisam uopće doživjela kao neko predivno iskustvo i te brije
Tamo ležiš jadan u onim bolovima,ajde onda je došla ta epiduralna pa je bilo puno lakše ali i dalje nekako čudno,mutno u glavi,ko da se to tebi ne događa,kada je izašla beba i vidjela ju me počela prati paranoja da je mrtav dok nije zaplakao,nisam doživjela neke emocije,suze radosnice,valjda mi je to sve bio preveliki šok da bi tako reagirala
Pa onda ono grozno šivanje dok ti je beba na prsima,iskreno nije uopće pomagalo da me zaokupi i manje boli.
Tako da mi ne bi uopće bilo žao da sam rodila carskim,sve bi bilo manje stresno

U majčinstvu sam potpuno počela uživati nakon par tjedana kada je sve došlo na svoje,uhvatili svoj ritam i sada je prekrasno

[FIGICA]

Helly a koliko je tvoja bebica imala kg?
Moj 4170 g,jedna iz moga grada što je rodila isti dan ko ja je imala bebu od 4500,isto vaginalno,u Ri rodilištu ne šljive što je beba velika
Ja sam još dobro prošla,samo 2 šava i mali je imao 1 hematom na glavici

[tini75]

FIGICA kaže:

Iskreno ja svoj vaginalni porod nisam uopće doživjela kao neko predivno iskustvo i te brije
Tamo ležiš jadan u onim bolovima,ajde onda je došla ta epiduralna pa je bilo puno lakše ali i dalje nekako čudno,mutno u glavi,ko da se to tebi ne događa,kada je izašla beba i vidjela ju me počela prati paranoja da je mrtav dok nije zaplakao,nisam doživjela neke emocije,suze radosnice,valjda mi je to sve bio preveliki šok da bi tako reagirala
Pa onda ono grozno šivanje dok ti je beba na prsima,iskreno nije uopće pomagalo da me zaokupi i manje boli.
Tako da mi ne bi uopće bilo žao da sam rodila carskim,sve bi bilo manje stresno

U majčinstvu sam potpuno počela uživati nakon par tjedana kada je sve došlo na svoje,uhvatili svoj ritam i sada je prekrasno

A šta misliš kako sam se ja osjećala kojoj je ispala pupkovina nakon prokidanja vodenjaka, beba ostala bez otkucaja...hitni CR ja vrištim do sale samo nek je živu izvuku van...budim se u intenzivnoj bez bebe i muža opet plač nemam pojma šta se desilo...ne puštaju mi muža, a bebu će donijeti tek ujutro...jedva prihvaćam činjenicu da sam rodila i da je s bebom sve ok...iskrvarila na porodu, dobivala krv izašla iz intenzivne nakon dva dana od silnog stresa nije mi krenulo mlijeko niti nakon 5 dana...kasnije sam dobila nekakav osip po prsima pa dojenje nije dolazilo u obzir...i ne vidim što je super bezbolno...ne kažem da mi vaginalni porod ne bi bio traumatičan ali ovaj je bio grozan...ne žalim ni za čim jer je moja beba dobro i to mi je najbitnije sve ostalo je iza mene...

[FIGICA]

tini pa ja pišem o dogovorenom carskom a ne hitnom,sasvim druga priča

[Lali Puna]

jongerica kaže:

zanimljivo kako pišete da "želite roditi svoju bebu". ja ne kužim jel to neka majčinska iskonska potreba ili nešto drugo možda shvatim nakon što postanem majka.
ja svoje bebe želim. a sad kako ću ih roditi - radije što brže i što bezbolnije. carski rez ne smatram rizičnijom opcijom ni za sebe ni za njih.

ja pričam o ovome, ja sam doista željela to doživjeti. odnosno, nikad ne bih svjesno bez prevelikog razloga sebi to uskratila

sara_st kaže:

Al onaj osjećaj kad beba izađe kad je stave na tebe, to je nešto neopisivo. Svi su mi pričali o tome, ja im nisan virovala, ali kad sam to doživila znala sam o čemu pričaju. Jednostavno nešto prekrasno, savršeno.

ja sam htjela taj osjećaj da sam JA to izvela, donijela svoje dijete na svijet.
ne mora to svatko željeti, ne mora to svakome biti ni bitno...meni je, eto, bilo.

[ZARA1402]

[QUOTE=sara_st;36406643]Drugo ajde na vaginalni. Moja prva curica je carski, isto neznam što su trudovi, ni drip mi ih nije potaka.
I onda drugi porod, naravno ja bi opet na carski, lipo te uspavaju, umisto teba obave posao ti se probudiš beba tu. Nisam imala nikakve indikacije za carski, uhvatili su me i trudovi. Prednost je bila šta sam ja rodila svojim trudovima, što mi nisu smili dati drip zbog prvog carskog. Al isto tako nedaju ni ništa protiv bolova.

Ali se ne smi dat drip nakon carskog? A epi?