Bullying - zlostavljanje u školama

[Kreten]

Je li bilo o ovome problemu riječi do sada na forumu?Imate li podijeliti kakva iskustva s tim problemom i kako ga riješiti?

[zak fatalist]

Nikako. Nažalost. Bullying je produkt društva i perverznog shvaćanja društvenosti. Ispada da je kriv onaj tko se njemu suprotstavlja. Pojedinci koji to trpe uništeni su za cijeli život, a oni koji to čine su velike face. A face koje udaraju zaboravljaju da se i njima može dogoditi da postanu oni koji primaju udarce. To je žrtvama ovakvog nasilja jedina utjeha, ali time je otvorena spirala novog nasilja i natrag više nema. Barem ja ne vidim put.

[Planewalker]

Postoje razne vrste bullyinga: od premlaćivanja u WC-u preko iznuđivanja novca do suptilnog psihološkog terora. Ova zadnja vrsta je najgora, jer se pojedinac od nje ne može obraniti, čak ni nekome potužiti jer se sve svodi na perverzne mentalne igre. Ja to objašnjavam time da se u nekoj dječačkoj dobi javlja potreba za iskazivanjem i stvaranjem hijerarhije moći. Neki kažu da je bullying dio "kaljenja" ličnosti. To je najveća glupost, jer samo vrlo mali postotak se uspije oduprijeti tome, dok ostali osjećaju posljedice cijeli život u obliku manjka samopouzdanja ili težih bolesti poput anksioznosti.

Zasad nema načina da se to riješi, bar ne u našem školskom sustavu. U nekoj strogo kontroliranoj okolini bullying bi se još mogao spriječiti, ali daleko smo mi od toga.

[Apophis]

Planewalker kaže:

Neki kažu da je bullying dio "kaljenja" ličnosti.

Evo ja sam jedan od tih. Prvo da se ogradim da nisam čitao temu dalje od prve stranice, ali moje stajalište je kako slijedi :

Apsolutno se slažem da neka premlaćivanja i serijska fizička maltretiranja u brojčanoj nadmoći su jedna eskalacija koja se prije nije dešavala, makar ne učestalo koliko danas i to jest jedan problem, agreed. (primjerice ja ne pamtim da sam ikad u svom djetinjstvu čuo da 4 curice uvuku petu u školski wc i doslovno je iscipelare. Doduše tu bi trebalo malo roditelje priupitam za dozvolu parentinga.Digresija. )

Ono sa čime imam problema, je to što se danas sve živo trpa pod bullying. Vrijeđanje, teasing, svako podjebavanje, najmanje naguravanje i slično. I osobno sam bio žrtva onoga što se danas smatra bullyingom kroz cijelu osnovnu školu intenzivno, solidno i srednju.
Danas sam stajališta da to doista čini jednu integralnu komponentu u "kaljenju" djeteta i razvoju karaktera.

Evo zašto- postoji radikalan nesrazmjer između toga kako danas odgajamo djecu, sa svim tim bullyingom and stuff, koje je zbilja došlo do apsurdne mjere gdje se djetetu uskače za svaku i najmanju sitnicu, roditelji idu u školu jer je neko drugo dijete UVRIJEDILO njihovo dijete itd....

S druge strane, odrasli svijet je svakom godinom eksponencijalno sve žešći, sve oštriji i kompetitivniji, doslovno postaje cut-throat okruženje moderni poslovni svijet.
A šta se danas radi? odgajaju se čitavi naraštaji djece kojima se uopće ne dozvoljava da se nauče zauzeti za sebe, da razviju malo deblju kožu, da budu borci u karakternom i srčanom smislu i tako sve dok ne odrastu.

I onda ih bacimo u odrasli korporativni svijet.

To nije ništa drugo nego treniranje djece u hordu zlatnih ribica, da bi ih jednog dana pustili u bazen krcat morskih pasa.
I onda se ljudi čudom čude što je psiholog/psihijatar posao budućnosti gdje svaka druga osoba treba psihologa za svoje "probleme" jer nije u stanju izaći na kraj sam sa sobom a kamo se tek uhvatiti u koštac sa nekim malo ozbiljnijim životnim problemima.

Ne zalažem se za spartansko okruženje, ali općenito je dušebrižništvo u današnjem društvu došlo do takve apsurdne mjere da smo kompletno eliminirali ikakvu prirodnu selekciju, osnovni prirodni mehanizam što u pravilu backfires.

[magic potion]

Apophis kaže:

To nije ništa drugo nego treniranje djece u hordu zlatnih ribica, da bi ih jednog dana pustili u bazen krcat morskih pasa.
I onda se ljudi čudom čude što je psiholog/psihijatar posao budućnosti gdje svaka druga osoba treba psihologa za svoje "probleme" jer nije u stanju izaći na kraj sam sa sobom a kamo se tek uhvatiti u koštac sa nekim malo ozbiljnijim životnim problemima.

Ne zalažem se za spartansko okruženje, ali općenito je dušebrižništvo u današnjem društvu došlo do takve apsurdne mjere da smo kompletno eliminirali ikakvu prirodnu selekciju, osnovni prirodni mehanizam što u pravilu backfires.

Sam pojam "prirodna selekcija" povezujem s nekakvom džunglom i općenito životinjskim svijetom, a nikako s ljudskom vrstom u 21. stoljeću.
Voljela bih vjerovati da se društvo nalazi na višem stupnju civilizacije. Bar si ljudi stalno tepaju kako su iznad životinja.

[Apophis]

magic potion kaže:

Sam pojam "prirodna selekcija" povezujem s nekakvom džunglom i općenito životinjskim svijetom, a nikako s ljudskom vrstom u 21. stoljeću.
Voljela bih vjerovati da se društvo nalazi na višem stupnju civilizacije. Bar si ljudi stalno tepaju kako su iznad životinja.

A čuj, svašta si ljudi tepaju ali to ne znači da je to istina. Ljudski emocionalni i biološki sklop se formirao 700 000 godina i to samo od kad smo ljudi, zbilja je smiješno pretpostavljat da je zadnjih 4-5 tisuća godina "civilizacije" nešto bitno promijenilo. Nije.
Prirodna selekcija je i dalje vrlo aktivan proces koji konstantno postoji i djeluje, samo što su je ljudi premostili donekle medicinom, socijalnom brigom za apsolutno svim ljudima itd....

[Pingulizator]

Bok svima. Također sam zlostavljan fizički/psihički u osnovnoj bio 2 godine .Bio sam mlađi ali se i dalje jako dobro sjećam tog dana. Normalno sam krenuo kući da bih što prije pobjegao od dvoje vršnjaka. Međutim,nisam se ni okrećao,bio mi je cilj samo da pobjegnem od tog mjesta. Ali šta se desilo?
Jedan me udarao a drugi mi se sa strane smijao.
Naravno,tu mi je prekipjelo i udario sam ih oboje i pobjegao kući plačući.

Hajde,osnovna i nije toliko strašna bila...Ali srednja...

Opet zlostavljan od dvoje vršnjaka koji su fizički bili i veći i razvijeniji od mene.
Bilo je tu svačega,od čega mi je najbolnije sjećanje to da me jedan vukao za ruku sa jedne strane a drugi drugu ruku.

Pa zatim,nasloni se na tebe a ti se ne možeš pomaći zbog njegove težine.

I onaj grozni osmijeh,a ti bi najradije da zaplačeš od tog jada ali ne želiš jer bih im onda dokazao da si slab.
Nikada,ali baš nikada neću zaboraviti to vrijeme.
Suze sam nadoknađivao kući. Znao sam plakati po cijelu noć,onako potajno. Te probleme sam želio sam riješiti,nisam želio da iko od porodice zna.

To je moja greška,ali tako sam razmišljao tada a i razmišljam i sada.
Razvio sam oblik socijalne fobije,strah od ljudi,upoznavanje. Jednostavno,živjeti između 4 zida je meni predstavljalo sigurnost. Iako je to pogrešno,u zadnje vrijeme pokušavam da se malo intenzivnije družim ali teško. Izbjegavam mjesta na kojem se okupljaju ti koji su me zlostavljali. I juče je trebala biti proslava završetka srednje škole ali ja nisam išao jer bih opet mogao biti zlostavljan. A to je njima sve smiješno. Tužno je da se niko nije usudio ništa reći protiv ovog zlostavljača nego su svi stajali sa strane i nijemo posmatrali. Najbolji prijatelj mi je bila mačka koju sam stavio sebi u naručje i odveo je kući. Bila je bolesna. I u njoj sam se pronalazio jer sam na neki način i ja bio bolešljiv. Ne želim upoznavati ljude iako vjerujem da ima dobrih ljudi. Ali me to jednostavno više ne zanima.

Ne dira me to više psihički uopće,jednostavno znam da je to njihov gubitak.

Tako da se mogu i zahvaliti na ovom iskustvu. A bullying nadamnom je počeo kada sam odbranio jednu curu koju su zlostavljali svi u mom razredu.
Ok,bilo mi je jadno da gledam njezine suze ali eto,ti debili koji su je tjerali da plače...Čisto sumnjam da je ona sretna danas iako se ne čujemo. Ja se nadam da jeste i da će zaboraviti na štakore koji su joj uništili život.


U zadnje vrijeme sam u težoj depresiji i nije mi baš važno šta će biti sa mnom. Nekad se samoubojstvo čini kao nešto najdivnije ali nisam nikada razmišljao da to učinim a niti ću učiniti.

Tako da svima poručujem,ne mislite na samoubojstvo,ne budite tužni i budite optimistični. Ja se svako jutro budim optimističan i smijem se. Tako trebate i vi činiti. Teško je,ali mora se.

[gold_girl]

Pingulizator kaže:

Bok svima. Također sam zlostavljan fizički/psihički u osnovnoj bio 2 godine .Bio sam mlađi ali se i dalje jako dobro sjećam tog dana. Normalno sam krenuo kući da bih što prije pobjegao od dvoje vršnjaka. Međutim,nisam se ni okrećao,bio mi je cilj samo da pobjegnem od tog mjesta. Ali šta se desilo?
Jedan me udarao a drugi mi se sa strane smijao.
Naravno,tu mi je prekipjelo i udario sam ih oboje i pobjegao kući plačući.

Hajde,osnovna i nije toliko strašna bila...Ali srednja...

Opet zlostavljan od dvoje vršnjaka koji su fizički bili i veći i razvijeniji od mene.
Bilo je tu svačega,od čega mi je najbolnije sjećanje to da me jedan vukao za ruku sa jedne strane a drugi drugu ruku.

Pa zatim,nasloni se na tebe a ti se ne možeš pomaći zbog njegove težine.

I onaj grozni osmijeh,a ti bi najradije da zaplačeš od tog jada ali ne želiš jer bih im onda dokazao da si slab.
Nikada,ali baš nikada neću zaboraviti to vrijeme.
Suze sam nadoknađivao kući. Znao sam plakati po cijelu noć,onako potajno. Te probleme sam želio sam riješiti,nisam želio da iko od porodice zna.

To je moja greška,ali tako sam razmišljao tada a i razmišljam i sada.
Razvio sam oblik socijalne fobije,strah od ljudi,upoznavanje. Jednostavno,živjeti između 4 zida je meni predstavljalo sigurnost. Iako je to pogrešno,u zadnje vrijeme pokušavam da se malo intenzivnije družim ali teško. Izbjegavam mjesta na kojem se okupljaju ti koji su me zlostavljali. I juče je trebala biti proslava završetka srednje škole ali ja nisam išao jer bih opet mogao biti zlostavljan. A to je njima sve smiješno. Tužno je da se niko nije usudio ništa reći protiv ovog zlostavljača nego su svi stajali sa strane i nijemo posmatrali. Najbolji prijatelj mi je bila mačka koju sam stavio sebi u naručje i odveo je kući. Bila je bolesna. I u njoj sam se pronalazio jer sam na neki način i ja bio bolešljiv. Ne želim upoznavati ljude iako vjerujem da ima dobrih ljudi. Ali me to jednostavno više ne zanima.

Ne dira me to više psihički uopće,jednostavno znam da je to njihov gubitak.

Tako da se mogu i zahvaliti na ovom iskustvu. A bullying nadamnom je počeo kada sam odbranio jednu curu koju su zlostavljali svi u mom razredu.
Ok,bilo mi je jadno da gledam njezine suze ali eto,ti debili koji su je tjerali da plače...Čisto sumnjam da je ona sretna danas iako se ne čujemo. Ja se nadam da jeste i da će zaboraviti na štakore koji su joj uništili život.


U zadnje vrijeme sam u težoj depresiji i nije mi baš važno šta će biti sa mnom. Nekad se samoubojstvo čini kao nešto najdivnije ali nisam nikada razmišljao da to učinim a niti ću učiniti.

Tako da svima poručujem,ne mislite na samoubojstvo,ne budite tužni i budite optimistični. Ja se svako jutro budim optimističan i smijem se. Tako trebate i vi činiti. Teško je,ali mora se.

To ti je tako, svi gledaju i nitko ništa ne poduzima. Dobro si ih nazvao štakorima. Žao mi je zbog svega što ti se dogodilo, kao i te cure. Vjerujem da nije zaboravila, jer se to ne zaboravlja baš lako. Od bullyinga kod mene je prošlo već par godina, ali zaboravila nisam i još me boli. Još me viš boli kad se sjetim da me nitko nije branio. Svima je to bilo ok, tako da su i ti sudionici u tome. Oni za mene više ne postoje kao osobe, oni su jedna velika nula. Kad završiš školu napokon nećeš morati ih gledati više. A jesi probao u školi nekome se povjeriti? Jer mislim da su u srednjoj ipak veče kazne nego u osnovnoj i da se nasilje manje tolerira

[fantazista]

Pingulizator kaže:

Bok svima. Također sam zlostavljan fizički/psihički u osnovnoj bio 2 godine .Bio sam mlađi ali se i dalje jako dobro sjećam tog dana. Normalno sam krenuo kući da bih što prije pobjegao od dvoje vršnjaka. Međutim,nisam se ni okrećao,bio mi je cilj samo da pobjegnem od tog mjesta. Ali šta se desilo?
Jedan me udarao a drugi mi se sa strane smijao.
Naravno,tu mi je prekipjelo i udario sam ih oboje i pobjegao kući plačući.

Hajde,osnovna i nije toliko strašna bila...Ali srednja...

Opet zlostavljan od dvoje vršnjaka koji su fizički bili i veći i razvijeniji od mene.
Bilo je tu svačega,od čega mi je najbolnije sjećanje to da me jedan vukao za ruku sa jedne strane a drugi drugu ruku.

Pa zatim,nasloni se na tebe a ti se ne možeš pomaći zbog njegove težine.

I onaj grozni osmijeh,a ti bi najradije da zaplačeš od tog jada ali ne želiš jer bih im onda dokazao da si slab.
Nikada,ali baš nikada neću zaboraviti to vrijeme.
Suze sam nadoknađivao kući. Znao sam plakati po cijelu noć,onako potajno. Te probleme sam želio sam riješiti,nisam želio da iko od porodice zna.

To je moja greška,ali tako sam razmišljao tada a i razmišljam i sada.
Razvio sam oblik socijalne fobije,strah od ljudi,upoznavanje. Jednostavno,živjeti između 4 zida je meni predstavljalo sigurnost. Iako je to pogrešno,u zadnje vrijeme pokušavam da se malo intenzivnije družim ali teško. Izbjegavam mjesta na kojem se okupljaju ti koji su me zlostavljali. I juče je trebala biti proslava završetka srednje škole ali ja nisam išao jer bih opet mogao biti zlostavljan. A to je njima sve smiješno. Tužno je da se niko nije usudio ništa reći protiv ovog zlostavljača nego su svi stajali sa strane i nijemo posmatrali. Najbolji prijatelj mi je bila mačka koju sam stavio sebi u naručje i odveo je kući. Bila je bolesna. I u njoj sam se pronalazio jer sam na neki način i ja bio bolešljiv. Ne želim upoznavati ljude iako vjerujem da ima dobrih ljudi. Ali me to jednostavno više ne zanima.

Ne dira me to više psihički uopće,jednostavno znam da je to njihov gubitak.

Tako da se mogu i zahvaliti na ovom iskustvu. A bullying nadamnom je počeo kada sam odbranio jednu curu koju su zlostavljali svi u mom razredu.
Ok,bilo mi je jadno da gledam njezine suze ali eto,ti debili koji su je tjerali da plače...Čisto sumnjam da je ona sretna danas iako se ne čujemo. Ja se nadam da jeste i da će zaboraviti na štakore koji su joj uništili život.


U zadnje vrijeme sam u težoj depresiji i nije mi baš važno šta će biti sa mnom. Nekad se samoubojstvo čini kao nešto najdivnije ali nisam nikada razmišljao da to učinim a niti ću učiniti.

Tako da svima poručujem,ne mislite na samoubojstvo,ne budite tužni i budite optimistični. Ja se svako jutro budim optimističan i smijem se. Tako trebate i vi činiti. Teško je,ali mora se.

Jel mogu ja ici s tobom na ta mjesta koja izbjegavas? Evo povest cu i prijatelje da budemo ekvivalent.

Nista nije crno. Ja sam stajao SAM pred petoricom kad sam isao obraniti curu, da dobio sam batine ali me nije stid, nisam pobjegao, suocio sam se.

Da, prosao sam torturu u srednjom i sad bi im se rado najebao majke svima, i nadam se da ce ih kako takva pravda stic.

Premda imam zelju, vrlo malu, da ih opet vidim negdje vanke, i neka mi kazu da sam pas, tako su me zvali u srednjoj, i pustali meni pjesmu "who let the dogs out" ja ti garantiram da prosli kao i protivnici od mog avatar borca.

Okreni drugi obraz, nisi slabic, to si i dokazao, glavu gore, jos si (vrlo) mlad da bi razmisljao crno.

[muzikalno prase]

Apophis kaže:

To nije ništa drugo nego treniranje djece u hordu zlatnih ribica, da bi ih jednog dana pustili u bazen krcat morskih pasa.
I onda se ljudi čudom čude što je psiholog/psihijatar posao budućnosti gdje svaka druga osoba treba psihologa za svoje "probleme" jer nije u stanju izaći na kraj sam sa sobom a kamo se tek uhvatiti u koštac sa nekim malo ozbiljnijim životnim problemima.

Slazem se s nekim stvarima iz tvog posta, ali gledam na prevlast 'dusebriznistva' danas i iz drukcije ugla. Imam dojam da se cesto o socijalnim problemima raspravlja samo kao o psiholoskima. Primjerice, kad se prica o bullyingu, govori se i o nasilnicima kao pojedincima, cesto bez osvrta na siri kontekst koji ih generira. Lakse je jednostavnim prikazivanjem necega kao problema pojedinca oprati ruke od odgovornosti zbog neadekvatnih nacina na koje se sistem nosi s problemom.

[silenT scientisT]

Planewalker kaže:
Zasad nema načina da se to riješi, bar ne u našem školskom sustavu. U nekoj strogo kontroliranoj okolini bullying bi se još mogao spriječiti, ali daleko smo mi od toga.

Mislim da je bitnija edukacija kod takvih slučajeva nego neka strogo kontrolirana okolina.

Treba nać pravi pristup...

[Planewalker]

silenT scientisT kaže:
Mislim da je bitnija edukacija kod takvih slučajeva nego neka strogo kontrolirana okolina.

Treba nać pravi pristup...

Na kakvu edukaciju misliš? Valjda shvaćaš problem koji se tu nameće, a to je da djeca (bullyji) dođu u te godine kad ne mare puno za autoritet učitelja i ne slušaju što im on govori. Tu onda treba biti neka vrhunska pedagogija na djelu.

silenT scientisT kaže:
Mislim da je bitnija edukacija kod takvih slučajeva nego neka strogo kontrolirana okolina.

Treba nać pravi pristup...

Možda bi više pomogla nekakva "edukacija" za žrtve nasilja, i to takva da znaju da se nekom mogu obratiti s povjerenjem i da zbog toga neće imati još više problema. Oni često zbog straha ni ne pričaju o svojim problemima. To se događa i kod starijih kod raznih zlostavljanja na poslu koja često dolazi baš od strane nadređenog i trebao bi biti netko neovisan koji bi takvoj žrtvi mogao pomoći. Sličan problem je čak bio nedavno i u vojsci kod seksualnog zlostavljanja. Tamo zbog te hijerarhije u kojoj se ne smije obratiti nikom osim svom prvom nadređenom, koji je često upleten u to, se žrtva ne usudi obratiti nikom.
U školama se ne radi o zlostavljanju od strane nadređenog nego o nedovoljnom povjerenju u nadređenog.
Malo sam otišao preširoko, ali sve se svodi na isti problem.

[eena_]

fa-Q kaže:
Možda bi više pomogla nekakva "edukacija" za žrtve nasilja, i to takva da znaju da se nekom mogu obratiti s povjerenjem i da zbog toga neće imati još više problema. Oni često zbog straha ni ne pričaju o svojim problemima. To se događa i kod starijih kod raznih zlostavljanja na poslu koja često dolazi baš od strane nadređenog i trebao bi biti netko neovisan koji bi takvoj žrtvi mogao pomoći.

prvo treba postojati volja i način da se takve stvari rješavaju, a onda možeš educirati. šta vrijedi što negdje u nekoj zemlji postoji sve riješeno kada ti živiš tu.

[vikiy]

Postoji Unicefov projekt za suzbijanje bullynga u školama koji se provodi, ali samo u onim školama koje su se za taj projekt prijavile. zapravo mi nije jasno zašto ravnatelji mirno gledaju kako im se u školi događa nasilje, ne samo bullyng, nego i uništavanje školske imovine, alkoholizam, krađe i razne duge stvari, a onda je jedino važno zataškati slučaj umjesto da se problemi rješavaju.

[Dunj@]

kakva edukacija i za koga?

Djeca su preslika odnosa u svom okruženju....roditelja npr!

Koliko roditelji cijene školu i učitelje, toliko i njihova djeca!

[Dunj@]

Ravnatelji da rješavaju bilo što?

Meni je moja učiteljica (1-4) rekla kad sam već bila u drugom mjestu u V razredu...da smo mi posljednja generacija koja je imala poštovanje prema učitelju! A meni je danas 65 godina!

[eena_]

Dunj@ kaže:
kakva edukacija i za koga?

Djeca su preslika odnosa u svom okruženju....roditelja npr!

učitelji su također dio te okoline, a ne izdvojeni planet u svemiru

[Dunj@]

Pa sad računajte od kad se srozava školstvo....i naš odnos....

[eena_]

Dunj@ kaže:
Ravnatelji da rješavaju bilo što?

Meni je moja učiteljica (1-4) rekla kad sam već bila u drugom mjestu u V razredu...da smo mi posljednja generacija koja je imala poštovanje prema učitelju! A meni je danas 65 godina!

ja itekako imam poštovanja prema dobrim učiteljima, a oni koji očekuju da drhtim pred njima u smrtnom strahu - njih zaobilazim kao blagorečeno agresivne čudake. Nisam primjetila ni ostale da se odnose s nekim posebnim nepošivanjem. Ima onih učenika koji su problematični, ali prenositi to na cijele kolektive je smiješno. Mene zanima kako ti profesori koji se žale na nedostatak poštovanja smatraju da bi ih se trebalo poštovati - čime bi bili zadovoljni. Normalno, danas je nepismenost skoro iskorijenjena, i učiteljica koja podučava djecu abecedu više nije seoski ajnštajn

EDIT: postoji opcija "Uredi" lijevo od dugmića "citat" - to stisneš kada želiš nešto dodati što si zaboravila napisati, ispraviti grešku...