Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.06.2012., 22:28   #1
Odgoj malenih

pošto tamo na rid-u ima tema odgoj ali je općenita..pa valjda je ok imati jednu temu tu.

dakle..

kako se postaviti kad dijete sasvim lijepo funkcionira doma, uz puno objašnjavanja, tumačenja sluša, surađuje, otvoreno je, slobodno, komunikativno, veselo, drago, mirno..jednostavno normalno dijete. a u kontaktu sa drugom djecom uopće nije nalik na sebe inače. nego vriska, otimanje igračaka, vriska, navlačenje mame (mene) za ruku naokolo, vriska, neće marelicu, hoće tuđi kroki, pa hoće nečije napolitanke, pa vrišti...

danas sam imala takvo sramoćenje u parku..
ne znam što ju je spopalo zadnja 3 dana ali je nemoguća.

pogledi drugih, komentari drugih, tobože šala (ja sam stroga, dovela bi je ja u red za tjedan dana) a ono moraš nešto reći, tu smo svi na tih nekoliko m2, uvijek isti ljudi, svakavi (oću reć, neki malo ograničeni),..katastrofa. druga djeca njene dobi se ponašaju normalno, a ona izvodi bijesne gliste, ja mijenjam boje ko semafor. (btw je li to uopće razlog za osjećati sram ili ja pretjerujem?)..

ko što rekoše savjeti sa strane iz parka- da je ignoriram. pa kak da to ignoriram? a opet, kak da uvažavam tu naizgled bezrazložnu reakciju (nažalost, kad je dijete toliko malo, onda nije moguće odvesti ga na stranu i porazgovarati o tome što mu je), šta da radim?

ako se pitate zašto nismo otišli-zato što nije to bilo konstantno, u jednom momentu veselo trči okolo, u drugom izvodi jer joj se ne sviđa što netko radi (skužila da neki dečko nateže vlažnu maramicu preko svoje face, počela se drečati na njega), u trećem se lijepo igra na pješčaniku, a onda hoće na veeeliki tobogan, viši od mojih ruku..sa hranom je isto bilo "zanimljivo", taman kad je krenula gristi marelicu (oblizivala ju je pola sata), neka mama vadi redom: napolitanke, štapiće i kroki automatski baca marelicu i kreće predstava.. a onda i komentari kako joj mama ništa ne daje jesti.. (ni njihova djeca ne jedu voće, jedu ga u voćnom jogurtu pa je to to, ko da su pojeli voće)... al ok, to već ne spada u ovu temu..

uglavnom, izgledala je kao krajnje neogdojeno, problematično derište što inače stvarno nije. a nemam pojma kako da se postavim i koji je tome uzrok?
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2012., 23:54   #2
isto to ja imam sa mojim is vi mi kazu ignoriraj ga,isto se pitam kako?kako ce onda znat da radi nesto lose?
isto vristi za svaku sitnicu,kako je nedavno prohodao kad idemo negdje uzmem ga za ruku on ne zeli i odmah pocne vristat,bacat se,nece da hoda,dignem ga isto vristi,za poludit kuci je isto tako ako mu nesto nedam sta ne smije to je vrisak,bacanje,urlikanje,ako zavicem , objasnim mu da to ne smije on jos jace,na cudu budem velikom
pitam se sta ce biti kad bude veci,nema mi gorega kad sam u ducanu znala vidjet dijete kad se majci pocne bacat po podu kad mu ne zeli nesto kupit,zgrazala sam se na to,sve me strah sad da i ja to uskoro ne dozivim
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 00:05   #3
Pretjerujete. Svi bi mi htjeli da su nam djeca mirna, divna, krasna i poslusna i da se nikad, nikad ne bace na pod u ducanu.
Ali ti tantrumi su nazalost skoro neizbjezni. Zapravo, kad vas citam, mislim da imate srece sto se to kod vasih pojavilo tek sad (znam da su tu negdje kao moj). Moj malac to radi vec mjesecima i tek u zadnje vrijeme vidim neke vece pomake.
Ja se zbog toga ne sramim po parkovima. P*zdim u sebi, ali na van sam mrtva-hladna, probam objasniti najmirnijim mogucim tonom da se ne smije tako ponasati (on uglavnom nastavi po svom), zatim ignoriram vristanje i bacakanje, a ako ne posustaje ili ima crescendo u urlanju, kazem mu da cemo sad zbog toga ici doma i odemo doma.
Prvih par puta nije ni skuzio sto ga je snaslo, ali vec je 3.-4. put doslovno pokunjeno otisao iz parka i putem se smirio.

Proci ce.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 00:39   #4
Quote:
frupy kaže: Pogledaj post
r
Prvih par puta nije ni skuzio sto ga je snaslo, ali vec je 3.-4. put doslovno pokunjeno otisao iz parka i putem se smirio.

Proci ce.
Imaš sreće. Kod nas je sa starijom obično tek doma uslijedio crescendo u urlanju i gubljenju kontrole. Ponekad još uvijek zna pobjesniti uz vrištanje pa i uz griženje ruku. Kad ju zaboli, onda se kao malo 'resetira'.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 00:40   #5
moja mala ima 10 mjeseci i tantrumi su vec lagano krenuli.
a ja sam fakin odgojitelj i ipak znam neke strucne stvari kad je odgoj u pitanju, jel.

pa me nije zaobislo

kako frupy fino rece, proci ce
fakat ne pretjerujte.

kljuc je u ignoriranju svega sto se izignorirati moze, a kod situacija koje nisu za ignoriranje (opasne situacije) kljuc je dosljednost.

oni jesu mali.
ali nemojte se zavaravati da ne kuze. ooooo, itekako predobro kuze!!
hocu rec, ne kuze dovoljno da biste im mogle verbalno nesto objasniti, ali kuze da ce svojim divljanjem i ispadima em privuc paznju, em dobti ono sto zapikiraju.
zato je ignoriranje dobro. nit dobijaju paznju, nit im se udovolji.

i nemojte se, pobogu, sekirati sto neka mama u parku mozda pomisli da vam je dijete neodgojeno.
ono, lol.

postoji nesto s cime se dijete radja a zove se temperament.
i pokazuje se od prvih dana
moja nikad nije bila dobro, mirno dijete koje spava, cucla dudu i suti.
od prvog dana je zahtjevala ful angazman.
bilo bi nebulozno ocekivati da ce s odrastanjem postati mirna mazica.

ja sam se s time davno pomirila.

a sad, kad su krenuli ispadi bijesa (da, s 10 mjeseci ona itekako zna iskazati ljutnju, bit agresivna, destruktvina , gruba, bacati se) jedino sto mogu je ignorirati je, maknuti od opasnosti, pustiti da prva navala prodje i preusmjeriti joj paznju.

jer s 10 mjeseci zivota ja uz najbolju volju nit joj mogu nesto objasniti, nit mogu sebe kriviti da sam zakazala u odgoju, jer, onak, pricamo o 10-mjesecnom djetetu koje ima tantrume

temperamet.
lucky me.
__________________
Pricat ce ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli...
La_LuNa is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 01:06   #6
Quote:
Cattleya kaže: Pogledaj post
Imaš sreće. Kod nas je sa starijom obično tek doma uslijedio crescendo u urlanju i gubljenju kontrole. Ponekad još uvijek zna pobjesniti uz vrištanje pa i uz griženje ruku. Kad ju zaboli, onda se kao malo 'resetira'.
Ma vraga imam srece.
Smiri se on putem do kuce jer tocno kuzi zasto smo naprasno otisli iz parka.
Ali za sat vremena poludi doma oko neke druge gluposti, npr. kad mu ja vjestica ne dam da se igra kuhinjskim nozem.
Ili sljedeci dan opet u parku izazove raspad sistema. Ja mirno ponavljam scenarij od kojeg sam vec luda: objasnjavanje, skretanje paznje na nesto drugo, ignoriranje, i ako nista ne upali - odlazak kuci.
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
moja nikad nije bila dobro, mirno dijete koje spava, cucla dudu i suti.
od prvog dana je zahtjevala ful angazman.
bilo bi nebulozno ocekivati da ce s odrastanjem postati mirna mazica.

ja sam se s time davno pomirila.

Zapravo, kad sad razmisljam - najteze mi se bilo pomiriti s tim ful angazmanom i vatrenim temperamentom
Kad se s tim pomiris, nema vise srama u parku.

I slazem se sa svime sto si napisala.
Mantrajmo svi zajedno: PROCI CE! ommmmm
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 02:05   #7
a proci ce, postane lakse, tamo, s nekih 4 - 5 godina..

lazem, postane lakse kad se isele iz kuce

iz svog radnog iskustva, razvojno je najgore bas do negdje 4. godine.
ne kaze se djabe da su 3 godine mali pubertet
generalno ispipavanje granica.

neka djeca su mirnija i poslusnija, a neka su zivlja i.. kako da to kazem a da politicki korektno zvuci.. nedokazanija, upornija, tvdrja?

ali vecinom to nema veze s (ne)odgojem kao takvim (da, postoje zamemarena djeca, al to se vrlo brzo skuzi, jer u svojoj "zloci" ta djeca pokazuju odredjene obrasce u ponasanju, tj, nezrelije obrasce).
radi se jednostavno o temperamentu.
neko dijete ce na prvo ne odreagrati poslusno, dok ce drugo na stopiprvo ne i dalje pokusavati

vise manje svi mi koji tu diskutiramo smo "informirani" roditelji, roditelji koji su procitali pokoju mudru knjigu, mozgali i analizirali odredjena ponasanja..

sto ne znaci da smo automatski cijepljeni od svih nepozeljnih ponasanja nase male djecice.
nismo.

sto se prije pomirite s time, bit ce vam lakse u zivotu.
a pogotovo nemojte razmisljati i opterecivati se s time sto neki drugi roditelj misli o vasem odgoju.
__________________
Pricat ce ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli...
La_LuNa is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 10:28   #8
Napokon tema za mene!

katjes, moj kad vidi da netko otvori kroki poludi, nema šanse da ne traži!
Mi imamo problem i s loptom. Čim vidi kod nekog loptu želi je uzeti (brije da sve lopte na ovoj planeti njemu pripadaju ) e onda tu krenu suze!
Nosim od doma loptu ali on oće baš tu s kojom dečki igraju nogomet ili s kojom se neko dr. dite igra.
ivana0906 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 10:54   #9


Evo da se i ja ukljucim, mi imamo 13 mj i moja otkad znam za nju krade sve dude koje su joj na dohvatu a kako sad vec i hoda i vise izlazi u park, onda krade dudu svakom djetetu koje ju ima.

Za hranu je posebna prica, to nemre smislit da netko nesto jede, a da ona ne dobije, osobito je problem kad imamo goste, ja ih ponudim s sokom i recimo keksima i ona cijelo vrijeme stoji nad stolicem i jede, a sad po novom hoce i piti sve sto vidi da drugi piju, sto je osobito problem ako se pije npr piva jel, tak da ono, valjda im je to ta faza kad hoce u svemu sudjelovati.

Moja isto u parku hoce puno toga a jos je mala pa ne moze, pa se pocne ljutiti i derati kad vidi stariju djecu da se npr ljuljaju il klackaju, pa trci odmah prema njima, a iz parka nikad nece ici doma, vec ju se mora nositi i tak, uglavnom ja mislim da je to sve normalno za djecu te dobi i uopce se ne uzrujavam.
maya_zg is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 13:10   #10
oukej to su dakle tantrumi..

nego, nama se poklopilo to da smo upravo prebolili kozice, evo ima 3 tjedna od pojave prve koze. dakle par tjedana izbjegavanja druge djece, a i par tjedana tetošenja, više pažnje i nježnosti je tražila, više tog je dobila, više popuštanja.. i dobili smo totalno sr*nje.

kako onda negirati da je i to odgoj. valjda je mini odgoj svaki naš postupak iz kojeg onda ona vuče neke zaključke i korigira svoje ponašanje. zato sam otvorila temu o mini odgoju.

ili sljedeća situacija: kad smo u šetnji, ja, mm i ona, (a u zadnje vrijeme smo uglavnom skupa) onda ona malo bi hodala, malo bi se nosila, malo bi jašila mene na ramenima, malo tatu, malo bi se vozila u kolicima. i mi joj to sve možemo omogućiti i ona zna da to može izvoljevati.
od frendice koja je samohrana majka mali zna da mu to neće proći jer se ona sama neće majmunisati s njim pa mali mirno sjedi u kolicima. zasebno ta 2 sluačaja funkcioniraju ok,. al kad zajedno šetamo, naša je ta koja je problematična, razmažena. svakom tko gleda sa strane izgleda tako.

tako i te scene u parku, kako se ja neću osjećati loše kad smo pred (kritičnom) publikom. imala sam osjećaj da je tretiraju ko specijalan slučaj , onak (u šali iznesene opaske "joj što ćeš ti biti zafrkana mala", "baš si neka škrtica".."nema mami sjedenja") .

a doma je stvarno normalna. i lijepo priča. a u parku se ponašala ko opsjednuta
2m od mene nešto radi, igra se. i najednom odluči da ja moram doći do nje i to izrazi krikom umjesto kako inače zna na normalan način.

što da radim ako se to nastavi? da ponesem škarnicl za na glavu.
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 14:14   #11
Quote:
katjes kaže: Pogledaj post

ili sljedeća situacija: kad smo u šetnji, ja, mm i ona, (a u zadnje vrijeme smo uglavnom skupa) onda ona malo bi hodala, malo bi se nosila, malo bi jašila mene na ramenima, malo tatu, malo bi se vozila u kolicima. i mi joj to sve možemo omogućiti i ona zna da to može izvoljevati.
od frendice koja je samohrana majka mali zna da mu to neće proći jer se ona sama neće majmunisati s njim pa mali mirno sjedi u kolicima. zasebno ta 2 sluačaja funkcioniraju ok,. al kad zajedno šetamo, naša je ta koja je problematična, razmažena. svakom tko gleda sa strane izgleda tako.
gle, katjes, stvar je u tome da ti sama sa sobom moraš odlučiti (odnosno ti i TM) što dopuštaš, što ne dopuštaš, što ti je prihvatljivo, a što ne i onda se toga držiš. bez obzira imate li publiku ili ne. ne odgajaš dijete za pokazivanje u parku ili za to što će drugi reć nego da napraviš od nje funkcionalno ljudsko biće.
zašto ti je toliko stalo do toga što će reć ili mislit drugi ljudi koji vas vide u šetnji?
ok, znam da ima ljudi kojima je užasno stalo što će svijet mislit i kojima je jako važno da imaju djecu koja su primjerena prema van, ali onda to što tražiš od djeteta pred drugima ne dopuštaš ni kad tih drugih nema.
naravno da dijete ne zna da je ok nešto raditi kad nitko ne gleda, a da to ne može tražiti kad ti imaš tremu od publike iz parka.

Quote:
tako i te scene u parku, kako se ja neću osjećati loše kad smo pred (kritičnom) publikom.
ako vi nemate problema s tim da se ona malo nosi, malo vozi, a malo hoda, kakve veze ima što vaša prijateljica ne dopušta ili što susjed pero misli da te dijete zajebava?!
ako te sram da će mame iz parka misliti da je razmaženo dijete od tek ejdva više od godine zato jer ne funkcionira po peesu onda, iskreno, bolje za tebe i za nju da ju ne vodiš u park. ako je tebe sram toga što se ona ponaša pa...kao malo dijete.

Quote:
2m od mene nešto radi, igra se. i najednom odluči da ja moram doći do nje i to izrazi krikom umjesto kako inače zna na normalan način.

što da radim ako se to nastavi? da ponesem škarnicl za na glavu.
ali ona je MALO DIJETE ma beba još zapravo, naravno da viče, urla, skviči i ponaša se nerazumno. što da radiš? prihvati to.
zapravo preispitaj sama sa sobom oko čega si tako nesigurna kad je odgoj u pitanju, zašto tako očajnički strahuješ od mišljenja drugih, zašto se sramiš svog djeteta i zašto ti tako jako treba odobravanje drugih.
onda kad budeš bila sigurna da dobro postupaš sa svojim djetetom, bolit će te dupe što će netko misliti da je tvoje dijete ovakvo ili onakvo.
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 13:18   #12
Arrow

Moj ima 16 mjeseci i isto se tako ponaša u parku. Uzima sve tuđe igračke naravno. Nije neka izjelica pa na hranu baš i ne reagira osim na sokove. Glavna mu je zabava u zadnje vrijeme lupati po parkiranim autima u blizini parkića. Uredno se fiksira na nešto i možeš se slikati. Kad želim da negdje ne ide moram ga fizički vratiti na drugo mjesto i tako jedno 100 puta. Nema baš neke jake ispade bijesa ali se i otima i urla povremeno zbog nekog glupog razloga (smiri se dosta brzo). Počne plakati svaki put čim neko starije dijete malo povisi ton. Mene to sve zajedno uopće ne zabrinjava i zbilja nisam naletila na tako blesave ljude koji ne kuže da je on beba. Zapravo nisam ni vidjela niti jednog njegovog vršnjaka koji se tako ne ponaša. Nema baš smisla govoriti o odgoju u toj dobi ali se slažem s tim da oni već pokazuju neke crte karaktera. Sigurna sam da će ovaj moj biti tvrdoglav za poludjeti
Gala is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 13:58   #13
katjes, mislim da se puno previse opterecujes sto ce reci druge mame u parku.
Neka pricaju sto god hoce. Imam ja jednu koju vidjam svaki dan i koja stalno baca te nekakve poluironicne komentare na drugu djecu, a ne vidi da i njeno dijete otima drugima igracke, protestira kad nesto nije po njegovom i obavezno mora jesti tudje kifle i kekse.
Djeca su takva - neka vise, neka manje. Kod nekih tantrumi dodju ranije, kod nekih kasnije. Kod nekih traju krace, kod nekih dulje.
Uz to sto su sami po sebi poprilicno iscrpljujuci i ponekad vrlo iritantni za roditelje, mislim da se ne treba jos dodatno zamarati komentarima drugih.
Sigurno mi nije ugodno kad se zbog neke totalne gluposti pocne valjati nasred ceste, ali treba zadrzati hladnu glavu, uvijek postupati dosljedno i u sebi boga moliti da sto prije prodje.
Ne treba od toga praviti neku nauku.
Svi smo mi nekad kolutali ocima i iscudjavali se djeci koja se u ducanu bacaju po podu i vriste iz petnih zila.
What goes around, comes around.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 14:26   #14
moj muz radi upravo tu gresku: opterecuje se s time sto ce drugi ljudi pomisliti.
nasa mala nikad nije voljela niti skroz prihvatila kolica.
ali nikada.
urlala je u kosari, urlala je u sportskom dijelu, urla i sad u kisobran kolicima.
i obicno se razurla bas kad smo u centru, medju puno ljudi
i njemu je onda bed.. samo sto se jadnicak ne zacrveni k'o paprika. jer, hjoj, sva ostala djeca se voze u kolicima, sute i cuclaju dudu, a mi smo odvratni roditelji cije dijete urla. i nema dudu
ne volim ici s njim u setnju, jer je on onda obicno digne iz kolica. bed mu je.
ja ne, ja tocno kuzim da ona protestira i zna frajerica da ce ici na ruke. kad skuzi da nakon par minuta ja ne trzam, usuti
sve oni znaju i sve itekako kuze, koliko god vi mislile da ne kuze i da su premali.
zato velim, ignor kad god je to moguce.

i nimalo se ne opterecivati s time sto ce netko drugi pomisliti.
jebote, ja sam iza ledja cula komentar u jednom ducanu da je nosim k'o ciganka, jer je bila u slingu (to dok je bila skroz mala) di bi dosla da takve stvari uzimam k srcu
__________________
Pricat ce ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli...
La_LuNa is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 16:20   #15
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
moj muz radi upravo tu gresku: opterecuje se s time sto ce drugi ljudi pomisliti.
nasa mala nikad nije voljela niti skroz prihvatila kolica.
ali nikada.
urlala je u kosari, urlala je u sportskom dijelu, urla i sad u kisobran kolicima.
i obicno se razurla bas kad smo u centru, medju puno ljudi
i njemu je onda bed.. samo sto se jadnicak ne zacrveni k'o paprika. jer, hjoj, sva ostala djeca se voze u kolicima, sute i cuclaju dudu, a mi smo odvratni roditelji cije dijete urla. i nema dudu
ne volim ici s njim u setnju, jer je on onda obicno digne iz kolica. bed mu je.
ja ne, ja tocno kuzim da ona protestira i zna frajerica da ce ici na ruke. kad skuzi da nakon par minuta ja ne trzam, usuti
sve oni znaju i sve itekako kuze, koliko god vi mislile da ne kuze i da su premali.
zato velim, ignor kad god je to moguce.

i nimalo se ne opterecivati s time sto ce netko drugi pomisliti.
jebote, ja sam iza ledja cula komentar u jednom ducanu da je nosim k'o ciganka, jer je bila u slingu (to dok je bila skroz mala) di bi dosla da takve stvari uzimam k srcu
Ispričavam se što ovako upadam na temu, ali samo jedno pitanje, tj. iskustvo.
Zašto je ustvari "tjerate" da sjedi u kolicima?

Pitam zato što je naša bila ista takva, od prvog dana je bila alergična na bilo kakvu vrstu sputanosti i svezanosti.
Do cca 11 mjeseci još kako tako je to prolazilo, ali kad je prohodala derala se u kolicima k'o da je kolju.
Međutim, mi smo joj u toj stvari popustili.
I nije je trebalo uopće puno nosati, ona je jednostavno htjela hodati, kretati se.
Zbog toga sve ide sporije, to je istina, ali jbga, pošla sam od sebe- da ne želim biti vezana, a netko me na to tjera.
Pa urlala bih k'o beštija.

Nije da kritiziram, molim te nemoj tako shvatiti, samo kažem- ako neće u kolica- pa neka hoda.
A možete kupiti i nosiljku, to smo mi napravili i za neke baš dulje relacije, kad bi se umorila- hop! u nosiljku.

Imali smo tad problema i sa AS-om, ali tu nije bilo kompromisa i na kraju se navikla, iako nevoljko.
Ali za kolica mi je nekako, šta ja znam... Pa nije to nešto presudno i toliko bitno.
Iskreno, meni poprilično glupo izgleda kad vidim "mrcinu" od 4 godine u kolicima, kako mu se noge vuku po podu.
__________________
After this we have to rewrite all definitions of what awesome stands for.
Morticia Addams is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 16:48   #16
Quote:
Morticia Addams kaže: Pogledaj post
...
isto iskustvo, s tim da ću dodati da je meni smisao šetnje upravo hodanje ja s njim idem van da se on nahoda, rastrči, i općenito rješi dijela energije, pa da onda drugdje bude miran.
kako uopće nikad nije bio u kolicima, od starta je naučen na "pravila hodanja", naravno da pokušava ponekad istjerati svoje, ali ne dopuštam (iako, ne udarcima ni zastrašivanjem, postoje ipak i drugi načini).


i samo ću još iskomentirati topic: ja sam kad je moj imao godinu dana sam čitala topic o TT, i meni je zaista pomoglo.
prvo, ne uzrujavaju me konflikti u koje upadamo jer se njegova ličnost formira i traži sve više samostalnosti, drugo - na neke sam situacije bila spremna i dobro sam reagirala upravo zbog foruma.

pa što se tiče odgoja malenih, što se mog malenog tiče, najbitnije je: da je naspavan (znam čak i optimalan dnevni iznos sna radi se o 12 sati, ispod toga sve lošije reagira kad su po njega ograničavajuće situacije), da je prošetan/rastrčan, i da ima slobode u većini situacija (npr. može birati gdje ćemo šetati i hoćemo li uopće biti u parku, koliko ćemo puta stati u šetnji itd, ali jedino mora uvijek šetati po nogostupu; i tako stalno, da je uvažen kao punopravni član koji može birati, a onda da su ove "velike" stvari po mome).
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 16:54   #17
Quote:
katjes kaže: Pogledaj post
ili sljedeća situacija: kad smo u šetnji, ja, mm i ona, (a u zadnje vrijeme smo uglavnom skupa) onda ona malo bi hodala, malo bi se nosila, malo bi jašila mene na ramenima, malo tatu, malo bi se vozila u kolicima. i mi joj to sve možemo omogućiti i ona zna da to može izvoljevati.
od frendice koja je samohrana majka mali zna da mu to neće proći jer se ona sama neće majmunisati s njim pa mali mirno sjedi u kolicima. zasebno ta 2 sluačaja funkcioniraju ok,. al kad zajedno šetamo, naša je ta koja je problematična, razmažena. svakom tko gleda sa strane izgleda tako.
Zasto to izgleda kao da je razmazena? Ona cvili i moljaka sad ovo sad ono...vi bas nista time odusevljeni pa popustite ...pa ju cas nosite, cas vozite...ili ona jednostavno i mirno zamoli sto hoce pa to i napravite?
Ako je ovo drugo, ne znam zasto to nekome djeluje kao razmazenost.

Quote:
2m od mene nešto radi, igra se. i najednom odluči da ja moram doći do nje i to izrazi krikom umjesto kako inače zna na normalan način.
I sto napravis? Uvazis to kricanje kao poziv?
Imo,trebalo bi unaprijed objasniti da ako netko zeli da treba doci do tebe i reci sto zeli, a da na ovakve "pozive" koji nisu bas lijepi ne zelis dolaziti. I tako onda i napraviti.
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
moj muz radi upravo tu gresku: opterecuje se s time sto ce drugi ljudi pomisliti.
nasa mala nikad nije voljela niti skroz prihvatila kolica.
ali nikada.
urlala je u kosari, urlala je u sportskom dijelu, urla i sad u kisobran kolicima.
i obicno se razurla bas kad smo u centru, medju puno ljudi
i njemu je onda bed.. samo sto se jadnicak ne zacrveni k'o paprika. jer, hjoj, sva ostala djeca se voze u kolicima, sute i cuclaju dudu, a mi smo odvratni roditelji cije dijete urla. i nema dudu
ne volim ici s njim u setnju, jer je on onda obicno digne iz kolica. bed mu je.
ja ne, ja tocno kuzim da ona protestira i zna frajerica da ce ici na ruke. kad skuzi da nakon par minuta ja ne trzam, usuti
Znaci ona urla samo kad ste skupa, jer zna da ce on popustiti.
Tako je i moj necak...kad su mama i tata tu, urlanje i onda ga vade iz kolica i nose. Drugom prilikom je bio samnom i bakom...i vozimo ga u kolicima prema igralistu (ima do tamo desetak minuta...dakle tamo ce se moci istrcati koliko zeli) i dize mali rukice (jos nije pricao) ...pokusava nam objasniti da bi on da ga mi dignemo i nosimo...a mi obje dignemo ruke kao i on. Gleda nas tupo...misli si valjda kaj je ovima, ove nis ne kuze. Digne on ponovo ruke, dignemo mi. Odustao je ...sto ce kad ima s bedacima posla.
Dakle, mislim da se dosta tih urlanja, drecanja i tantruma moze izbjeci ako je odgoj dosljedan, ako se u istim situacijam reagira na isti nacin i nema toga da nesto malo moze, a malo ne. To naravno zna biti problem kad su djeca vani...(park/ducan) jer oni naravno skuze da je situacija drugacija nego doma ...iskoristavaju tu situaciju (sto ce ljudi reci, pa roditelji cesto ne reagiraju onako kako bi doma) jer osjacaju da mogu. Cesto i uspiju u naumu, pa im to daje motiva za sljedeci put. Kad vide da od toga nema nista (evo tvoje dijete prestane, kad mu to ne prolazi) i to uvijek (bez obzira gdje bili), onda ce sve to skupa brze i lakse proci. Mislim.
Quote:
sve oni znaju i sve itekako kuze, koliko god vi mislile da ne kuze i da su premali.
zato velim, ignor kad god je to moguce.
Bas tako.

Iako se slazem s tim da postoje teze i lakse odgojiva djeca...nekako mi smeta kad netko na to gleda vise u smislu moj se rodio ovakav a ovaj onakav.
Da, ok je to ako govorimo o tim nekim razlikama koje su stvarno stvar gena, ali cini mi se da tu ima svega, pa da se ponasanje djeteta (koje ne bi trebalo biti takvo kakve je bez obzira na temparament i odgojivost) opravdava s tim - on je takav.
Jer, niti jedno dijete nije takvo kakvo se rodilo...ne zivi u vakumu vec sa svojim roditeljima...koji ga svakim svojim postupkom odgajaju..oblikuju...ne mislim kao glinu...vec ono...uticu na formiranje njegove licnosti.
Tako da ono "zivo" dijete cije nam se ponasanje mozda bas ne svidja imo nije takvo iskljucivo zato jer se takvo rodilo. Da, mozda to je temperamentnije, upornije, teze odgojivo dijete...ali na roditelju je da utice na dijete i pokusa nauciti dijete sto i kako, kako se treba ponasati, a kako ne. Roditelji djece koja stvarno jesu hiperaktivna uspijevaju (naravno uz puno truda) usmjeriti korisno njihovu energiju i smiriti ih ...isto bi morali i svi ostali koji misle da imaju peh i dobili su takvo dijete ...s kojim se ne moze.
(ne ide ovo nikome ovdje, govorim opcenito)
S druge strane, mislim da postoji i zabluda o lako odgojivoj djeci. Kao sto sam vec rekla slazem se s tim da ima teze i lakse odgojive djece, ali mislim da je ipak pretjerivanje kada se svako dijete koje nema tantrume i djeluje poslusno/dobro...automatski svrstava u tu kategoriju "takvo se rodilo" i "blago tim roditeljima, dijete nije zahtjevno".
Moje je misljenje da je svako dijete zahtjevno.
Niti jedno malo dijete bas ne sjedi nepomicno, suti i razmislja o bitku...cijelo vrijeme. I tzv. mirno dijete...koje istina ne vristi i slusa zabrane...ima neku svoju zahtjevnost. Recimo brblja neprekidno, neprestano trazi suradnju, razgovor, odgovor, stalno nesto pita, dolazi pokazivati, izmislja igre u kojima treba sudjelovati. Kolicina angazmana je u tom segmentu prilicno ista kao i kod zivlje djece...i mirna djeca hoce cas na ljuljacku, cas na tobogan, gore, dole, sim - tam...samo sto mozda to ne izgleda na prvi pogled tako jer su tisa, nema urlanja i sl. Ali za svako "ne", treba razgovarati i objasnjavati, puno truda treba uloziti u dosljednost i u sljedece:
Quote:
"Ako pružite djetetu dovoljno rutine u životu, na dobrom ste putu da izbjegnete tantrume. Mališani vole ugodu i sigurnost koju im daje rutina jer na taj način znaju što mogu očekivati u datom trenutku. Bude li dijete znalo što mora raditi u određeno vrijeme, manje će praviti problema zbog toga."
Kada dijete zna i moze biti sigurno u reakcije okoline tj. da nece takvim ponasanjem nista postici, onda se prestaje tako i ponasati.
Tako da mislim da dijete koje je "dobro" nije dobro samo zato jer se takvo rodilo nego tu ima i puno zasluge roditelja koji su radili na tome da zadovolje djetetove potrebe i da ono zna potrebe/zelje izraziti rijecima, znajuci da je to nacin na koji moze doci "do roditelja". (puno puta sam vidjela da roditelj uopce ne reagira na dozivanje djeteta..dok to ne prijedje u urlanje)
Ima i jedan problem s "lako odgojivom" djecom.
Cini mi se da svi na takvo imanje takvog djeteta gledaju kao na neku prednost. Ne bih se sasvim slozila s tim..bez obzira na nepostojanje tantruma i sl.
Ovdje se govori o roditeljskim stilovima i temperamentu djeteta...tj. o njihovom medjusobnom utjecaju i prozimanju..
Obzirom da mislim da su kod svakog roditeljstva prisutni svi stilovi odgoja, naravno u razlicitom postotku, mislim da ove "kategorije" nisu tako ostre, vec da se zasigurno preklapaju. Onaj roditelj ciji je odgoj autoritativan u slucaju da ima pasivno dijete... ima sljedecu zadacu:
Quote:
tada će pasivno dijete biti pravi izazov za autoritativne roditelje. Oni će nastojati kod takve djece razviti što više aktivnih crta volje uspostavljajući balans sa već izgrađenim osobinama kao što su: marljivost, strpljivost i skromnost. Zadaća autoritativnih roditelja se ogleda i u pokušajima da se kod pasivnog djeteta razviju samopouzdanje i spremnost za preuzimanje odgovornosti.
Medjutim, ako takav roditelj nije 100% takav vec u odgoju postoje ponekad i permisivni i autoritarni elementi (a ja mislim da to i je uglavnom tako i da nitko nije ili - ili)...dolazi do teskog zadatka, jer mora uloziti poseban trud oko tog svog ponekad pre dobrog i pre poslusnog djeteta ...jer nije bas niti zadovoljan time da ono bude bas takvo, vec bi zelio da dijete bude glasnije, buntovnije, samopouzdanije. A to nije bas lak zadatak, ako djecji temperament nije takav. Dapace, moglo bi se reci da je to tezi zadatak nego odhendlati tih par godina ovog drugog tzv. "buntovnog" djeteta, s kojim ce nakon te 3-4 godine biti lakse. Mislim da se cak manje moze zabrljati kod takvog djeteta nego onog koje je "poslusno" ..i da ta poslusnost (u negativnom smislu) nije uvijek posljedica iskljucivo strogog (autoritarnog) roditelja vec i djetetovog temperamenta.
Pa kao sto neka djeca imaju tantrume, neka su sasvim drugacija ...ali ni u jednom slucaju se imo nisu takva rodila. Rodjena jesu drugacija, ali roditeljski utjecaj je uvijek prisutan i na roditlejima je da ove prve malo smiri (dosljednost, ignoriranje i sl.), a ovim drugima pokusa graditi samopouzdanje i motivirati ih.
kajpa is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 14:32   #18
da sam dobila kunu svaki put kad je netko komentirao da mi je dijete razmaženo (izravno ili rekao nekome tko me zna pa je taj netko rekao meni) danas bi imala bar parsto kuna.
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 15:33   #19
potpis skroz na frupy.

zato sam rekla katjes da dobro razmisli sama sa sobom što joj je bitno, do koje granice je spremna ići, što dopustiti, a što ne, koliko ima živaca za što i onda neka piči po tome.
ako je nekome jako jako jako bitno da dijete vani ne urla, ne podigne glas i bezpogovorno sluša, dijete od 15 ili 18 mjeseci - udarit će ga ili dreknut ili već nekako zastrašiti kad napravi to neprihvatljivo i onda dijete to više neće raditi. i bit će na van primjerno dijete, a ne razmaženo derište. jedino taj prečac postoji.
drugi put je imati tone živaca, biti svjestan da su oni prepremali da im sjedne od prve i da u tome je onaj težak dio roditeljstva - da ponavljaš k'o kreten mjesecima isto dok ne sjedne
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2012., 16:00   #20
lali, mislim da si u zabludi što se tiče fizičkog kažnjavanja..
ne bi onda neka djeca gotovo pa redovno dobivala batine da je dovoljno da za svaku vrstu prekršaja jednom ga se lupi i da bude kuš.
batine tek provociraju bijes i otpor. možda klinac taj tren prestane, ali neće zato postati mirna poslušna bubica koja radi sve što mamica zamisli
foresst is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 21:42.