Kad trema preuzme kormilo

[monkeybusiness]

Danas sam bila na razgovoru za jedan posao. Od nas 500 kandidata izabrali su 30 najboljih (po prethodno odrađenim testovima). Uslijedio je intervju na kojem su se morali odlučiti kojih 8 kandidata otpada. I tu je nastao problem. Ovo je trenutak odluke, tu je potrebno zabljesnuti, odgovoriti na pitanja s puno samopouzdanja,prodati se. Međutim,meni glas toliko drhti i to svaki put i zvučim ko vrtićko dijete. Ne mogu shvatiti,do sada sam uvijek radila s ljudima i to mi ne predstavlja problem,ali svaka bolja prilika za posao i ta trema me preobrazi. Ima tko slična iskustva, kako se smiriti,kako rješavate takve situacije?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

[PunmijeKsvega]

monkeybusiness kaže:

Danas sam bila na razgovoru za jedan posao. Od nas 500 kandidata izabrali su 30 najboljih (po prethodno odrađenim testovima). Uslijedio je intervju na kojem su se morali odlučiti kojih 8 kandidata otpada. I tu je nastao problem. Ovo je trenutak odluke, tu je potrebno zabljesnuti, odgovoriti na pitanja s puno samopouzdanja,prodati se. Međutim,meni glas toliko drhti i to svaki put i zvučim ko vrtićko dijete. Ne mogu shvatiti,do sada sam uvijek radila s ljudima i to mi ne predstavlja problem,ali svaka bolja prilika za posao i ta trema me preobrazi. Ima tko slična iskustva, kako se smiriti,kako rješavate takve situacije?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

A malo racionaliziraj i razmisli da su i oni "najnormalniji" ljudi, nista bolji ni pametniji od tebe vjerojatno, bar ja to tako sebi postavim. Racunaj da nemas sta izgubit, samo dobit jer ionako posla trenutno nemas, ako ne dobijes taj posao nisi nista izgubila jer ga nikad nisi ni imala, prema tome nema potrebe za strahom
Probaj ih gledat ko prijatelje i neke manje bitne ljude, nasmjesi se i reci sebi mogu ja to i nije to uopce nikakav problem i ako si predstavis to kao nista veliko onda ti i nece biti nista veliko i bit ce ti puno lakse izaci i reci ono sta trebas bez puno treme jer stvarno nes ti ljudi...

[monkeybusiness]

PunmijeKsvega kaže:

A malo racionaliziraj i razmisli da su i oni "najnormalniji" ljudi, nista bolji ni pametniji od tebe vjerojatno, bar ja to tako sebi postavim. Racunaj da nemas sta izgubit, samo dobit jer ionako posla trenutno nemas, ako ne dobijes taj posao nisi nista izgubila jer ga nikad nisi ni imala, prema tome nema potrebe za strahom
Probaj ih gledat ko prijatelje i neke manje bitne ljude, nasmjesi se i reci sebi mogu ja to i nije to uopce nikakav problem i ako si predstavis to kao nista veliko onda ti i nece biti nista veliko i bit ce ti puno lakse izaci i reci ono sta trebas bez puno treme jer stvarno nes ti ljudi...

Svjesna sam tih stvari, ali kao da ih moj mozak ne "priznaje". Jesi li ikada bio/bila u mojoj situaciji- mislim na tremu, ne na intervju Ili jednostavno oduvijek imaš takav stav?

[bubula]

Nošenje s tremom je stvar koja se dugotrajno vježba i uči da bi se došlo do nekakvog efekta. Pogotovo trema od bilo kakvog oblika nastupa pred ljudima, bio to razgovor za posao ili neka prezentacija. Mislim da sam negdje naisla na neku statistiku da se ljudi vise boje javnog nastupa nego smrti, skroz ih kuzim

Postoje vježbe i tehnike koje mogu donekle olakšati tremu ali vjerujem da si i sama to vec izguglala i probala. To pomaže u nekoj mjeri, ali iz mog iskustva, koje je na pocetku bilo dosta kriticno najviše pomaže svjesno se izlagati tim situacijama i proći kroz sto više njih.

[leona_lewis]

monkeybusiness kaže:

Danas sam bila na razgovoru za jedan posao. Od nas 500 kandidata izabrali su 30 najboljih (po prethodno odrađenim testovima). Uslijedio je intervju na kojem su se morali odlučiti kojih 8 kandidata otpada. I tu je nastao problem. Ovo je trenutak odluke, tu je potrebno zabljesnuti, odgovoriti na pitanja s puno samopouzdanja,prodati se. Međutim,meni glas toliko drhti i to svaki put i zvučim ko vrtićko dijete. Ne mogu shvatiti,do sada sam uvijek radila s ljudima i to mi ne predstavlja problem,ali svaka bolja prilika za posao i ta trema me preobrazi. Ima tko slična iskustva, kako se smiriti,kako rješavate takve situacije?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

Ja sam bila na puno razgovora za posao i svaki put imam tremu. Koliko god često išla na razgovore, uvijek mi je isto. nekad znam reći i nešto nespretno pa se kasnije grizem zašto sam to išla govoriti. jednostavno ne mogu biti prirodna 100% i ležerna jer u startu znam da me procjenjuju. Kad izađem van sam skroz druga osoba i inače nisam nimalo sramežljiva. Isto ne znam recept kako se riješiti treme, nekako to proguram i pokušavam ne razmišljati puno o tome što sam rekla i kako su me oni doživjeli, nego dam sve od sebe i u sebi se molim da se moja trema nije jako primjetila. Znala sam dobiti posao kad sam mislila da sam skroz zabrljala i bila koma, tako da ima nade

[monkeybusiness]

bubula kaže:

Nošenje s tremom je stvar koja se dugotrajno vježba i uči da bi se došlo do nekakvog efekta. Pogotovo trema od bilo kakvog oblika nastupa pred ljudima, bio to razgovor za posao ili neka prezentacija. Mislim da sam negdje naisla na neku statistiku da se ljudi vise boje javnog nastupa nego smrti, skroz ih kuzim

Postoje vježbe i tehnike koje mogu donekle olakšati tremu ali vjerujem da si i sama to vec izguglala i probala. To pomaže u nekoj mjeri, ali iz mog iskustva, koje je na pocetku bilo dosta kriticno najviše pomaže svjesno se izlagati tim situacijama i proći kroz sto više njih.

Dok sam bila još na faksu, ponekad sam imala manju prezentacijsku tremu, ponekad veću. I dosta smo prezentacija odradili i očekivalo bi se da će mozak zapamtiti da su te situacije bezopasne, a ustvari nije. Puno prezentacija, oko 10 intervjua...ne vidim neki pomak. Da, čitala sam, sve ono o pozitivnim mislima, dubokom disanju, zamišljanju golih ljudi i sl... Trema još uvijek sve nadjača.

[monkeybusiness]

leona_lewis kaže:

Ja sam bila na puno razgovora za posao i svaki put imam tremu. Koliko god često išla na razgovore, uvijek mi je isto. nekad znam reći i nešto nespretno pa se kasnije grizem zašto sam to išla govoriti. jednostavno ne mogu biti prirodna 100% i ležerna jer u startu znam da me procjenjuju. Kad izađem van sam skroz druga osoba i inače nisam nimalo sramežljiva. Isto ne znam recept kako se riješiti treme, nekako to proguram i pokušavam ne razmišljati puno o tome što sam rekla i kako su me oni doživjeli, nego dam sve od sebe i u sebi se molim da se moja trema nije jako primjetila. Znala sam dobiti posao kad sam mislila da sam skroz zabrljala i bila koma, tako da ima nade

Evo ovo kao da sam ja pisala! To je to. Meni često zna biti problem da mi netko postavi pitanje, a ja krenem nešto filozofirati i na kraju izgovorim nešto što uopće nema smisla

[drumforce]

Ja većinom nemam s tim problema jer znam, tj. očekujem da nisam ja onaj koji će dobiti posao pa mogu biti smiren i opušten na razgovoru.

Ovi namješteni preko veze isto nemaju tremu jer znaju da će 100% dobiti posao

Najveća trema je kad sam za sebe procijeniš da su ti šanse pola-pola (npr. kad se na oglas javi malo ljudi a istog ranga pa je intervju jako bitan eliminacijski faktor)

[Benny]

A sa ćime se ona jede?

Trema je melem za mazohiste

[Puky Lee]

Trema je prirodan fiziološki proces koji je sličan strahu, samo što ima jednu drugu namjenu - priprema organizam i tijelo na javni govor. Trema je ustvari oblik energije koji se stvori kada se osvijesti da će se govoriti u javnosti ili povodom važnog i stresnog eventa - npr. neki ispit pa i razgovor za posao.

S te strane razumljivo, svima se događa. Bilo bi čudno da se ne događa. Budući da tremu imaju i glumci i pjevači pred svaki nastup, treba promatrati problem s njihove perspektive. Oni svaki svoj nastup pripreme. Trema se ustvari iskoristi i taj sudden energy boost pomaže da se pojača u nastupu ono što privatno ne treba.

Najvažniji je pristup. Budući da ideš poslodavcu, moraš imati stav. U smislu samouvjerenosti. Budući da još nemaš posao, nemaš što za izgubiti, pa je prema tome i dobrodošlo da razmišljaš u stilu ne da ti trebaš njih, nego da oni trebaju tebe. Ako to probaš osvijestiti, trebalo bi ti biti lakše.

Pritom ne miješati bahatost i samouvjeren te ujedno i asertivan stav.

[Common Sense]

A možda da jednostavno pokušaš biti iskrena. Kažeš lijepo jasno i glasno "imam tremu". To je najspontanije što možeš napraviti, a nekad se baš to poslodavcu svidi. Jedino se nadam da ne tražiš poslove koji uključuju javne nastupe ili slično, gdje se trema smatra nepoželjnom. Olakšaš si na taj način i možeš se koncentrirati na sadržaj razgovora, a ne na način na koji se predstavljaš. Imaš tremu, ali koliko to može biti bitno ako imaš sve ostale kvalitete potrebne za posao?!
Imam jednu prijateljicu koja uvijek savšeno prezentira jer se dobro pripremi. Međutim ponekad joj prikrivena trema izazove vegetativne znakove koje ne može sakriti (crvene fleke po licu i rukama), a cijela situacija izgleda istovremeno i smiješno i žalosno. Ovo je ekstremni primjer, koji samo pokazuje koliko neproduktivno može biti pokušavati izgledati opušteno, a da to u stvari nisi.