Prekinuti vezu ili ne? Žudim li za nestvarnim/nedostižnim?

[Mimose]

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga. Često pomislim da tako mora biti jer većina ljudi kaže kako nakon nekoliko godina više ni ne može biti napetosti, već samo nekakva simbioza.
No, on mi je drugi dečko. Imala sam jednog prije njega s kojim sam bila 6 mjeseci i svaki dan u tih 6 mjeseci bio mi je predivan. Prekinuli smo zajedno jer je došlo do razdvajanja putova (ja sam otišla na faks, a on u Irsku raditi).
Ja često samu sebe uhvatim kako maštam o nekom idealnom liku s kojim bi mi bilo uzbudljivo, savršeno...s kojim bih bila konstantno sretna. No, onda mi naiđu misli kako je to sve utopija te kako bih se od svakog vremenom ohladila te da trebam cijeniti ovo što imam pošto je sadašnji dečko skroz ok. Pomislim da je razlog što se nikad nisam ohladila od prvog, to što smo bili samo 6 mjeseci zajedno.
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
Pričala sam o tome s frendicama i sve do jedne su mi rekle: "mahh, svakog bi se zasitila s vremenom, dečko ti je super, budi sretna, to što ti želiš nekog tamo posebnog su bajke, ja sam sa svojim već 3 godine, a ravno mi je sve u vezi njega, i super mi je tako..."
Poprilično sam mlada, imam 21 godinu i mislim si; ako mi je već sad sve svejedno, kako će tek biti kasnije.
No, s druge strane, ne želim da mi ode iz života jer je razuman, dobar, drag...te se zapitam: što ako, ne samo da ne upoznam svog idealnog lika, već ako svi sljedeći budu gori od njega?
Imam li ja krivu percepciju svijeta, veza i odnosa? Jesam li se nagledala previše romantičnih filmova?
Susjeda od 70 godina mi je rekla da ni ne zna što to znači biti zaljubljen (udala se je s 14 godina), a još je u braku. S druge strane, svjedočila sam da se, nekad ludooo zaljubljeni, itekako bolno rastaju.
Ali opet, ovaj vikend sam čula frenda kako je rekao da živi za svoju curu, da mu je ona najveći izvor sreće i da već sad s 21. zna da je prava. Ta izjava me poprilično pogodila jer sam se tako nekako ja osjećala s prvim (on je sad u sretnoj vezi/zarukama s drugom curom koja je trudna te je usput u Irskoj, tak da je on zauvijek nedostižan) te me je potaknula na razmišljanje kako bih trebala prekinuti i potražiti nekoga koga ću tako žestoko voljeti kao toga prvog nekada...
Uglavnom, misli mi se isprepliću...ne znam što da radim, prekinuti ili ne? Živim li u bajci ili trebam pratiti osjećaje?
Hvala na čitanju i svakom savjetu/iskustvu/kapljici mudrosti.

[bubula]

Koliko dugo imaš već taj osjećaj da ti je svejedno? Jel to nešto što te nedavno uhvatilo ili duže već drži?

Može biti faza, ali mislim da ako već sad to šteka i šteka na ovaj način da tu nema baš puno sreće. Ako sad nisi bas zadovoljna i ispunjena čini mi se da to samo na gore može ići. Nema mi bas previse smisla razmišljati 'sto ako svi drugi budu gori od ovog?' , možda budu, možda ne, loša je opcija ostat s nekim iz straha. Ne bi ni sama voljela da netko samnom bude iz tog razloga.

[Zoey]

frendice su ti glupace, a ti samo nemas muda za potrazit srecu. to je ono kaj se u engleskom jako lijepo veli "settling", a ja mislim da si s tako malo godina premlada za tak nekaj.

[mrafica]

Jedno pitanje, ok, dva uz potpitanje.

Jesi li sretna?

Jesi li postala išta sretnija i mirnija nakon što su ti frendice i 70-godišnja susjeda rekle da to tako mora biti i, što misliš, hoćeš li postati sretnija ako forumski kvorum ustanovi da je tvoja veza skroz dobra?

Ne postoji jedna realnost. 70-godišnja susjeda i ja, recimo, bismo ti ispričale sasvim drukčiju realnost. Tvoja realnost je trenutno tvoj osjećaj.

[nevanevičicaa]

mrafica kaže:

Jedno pitanje, ok, dva uz potpitanje.

Jesi li sretna?

Jesi li postala išta sretnija i mirnija nakon što su ti frendice i 70-godišnja susjeda rekle da to tako mora biti i, što misliš, hoćeš li postati sretnija ako forumski kvorum ustanovi da je tvoja veza skroz dobra?

Ne postoji jedna realnost. 70-godišnja susjeda i ja, recimo, bismo ti ispričale sasvim drukčiju realnost. Tvoja realnost je trenutno tvoj osjećaj.

Izgleda da netko slusa videa ane bucevic . Ontopic : ugl se slazem s zoey .

[mrafica]

nevanevičicaa kaže:

Izgleda da netko slusa videa ane bucevic . Ontopic : ugl se slazem s zoey .

Ako impliciraš na mene, ne znam tko je dotična.

[plavi-safir]

Kada bi dugoročno takvo sto potrajalo,onda ipak ne bi bilo dobro..
Vodilo bi u to da ipak nisi ni sretna a ni ispunjena koliko god je on dican,dobar,drag..
U tvojoj dobi,takodjer u vezi osjecala sam nesto slicno..ma koliko je on bio dobar i meni super s njim,falilo je nesto..
No nama je to bilo id pocetka s moje strane nekako nije bilo kemije strasti ni dovoljno osjecaja..
To je prouzricilo konstatno nezadovoljsvo i moje nesvjesno sabitiranje te veze..

Mislim da nije to do filmova ili izmastanog,nego da zaista mozda itvoji osjecaji za tog decka jednostavno nisu jakog inteziteta,osjecas da bi mogla pruziti vise, bolje..
Mozda ti i ne odgovora u nekim segmentima,pa te to hladi..
I nije cudno sto se pitas,ako je sad tako,sto ce biti poslije,dal ces biti jos dalja,hladnija..
Ja nekako ne vjerujem u cudotvorne preokrete preko noći i da ćeš vratiti stari plam u sebi..

[Mimose]

Koliko dugo mi je svejedno? Err...nije tako bilo na početku. Početak je bio idiličan, vrlo sličan početku s prvim...no flegmatično ponašanje se pojavilo ubrzo, nakon 3,4 mjeseca. Sad smo već 2 godine u vezi, a moje emocije još uvijek stagniraju.
Jesam li sretna? Trenutno nisam.
Hoće li tuđa mišljenja da je veza dobra meni olakšati dušu? Pa ovako, ja se bojim jedne stvari, a to je da ne napravim u ovom slučaju kobnu grešku.
Primjerice, ukoliko ostanem s njim u vezi, i probudim se nakon 20 godina te kažem samoj sebi: "glupačo jedna, dala si cijelu svoju mladost i život nekomu koga ni ne voliš". Još ako se on uz to vremenom promjeni pa me ostavi, povrijedi... ili se pak ja zaljubim u drugog, a u braku sam....Katastrofalan ishod. Također, što ako ga sad napucam i upoznam nekog super lika u kojeg se zaljubim, a na kraju me taj lik bude varao, zlostavljao...ili pak ako ne nađem nikoga normalnog pa završim s 10 mačaka. Također katastrofa.
Opet, može se dogoditi i da ostanem s njim i nakon 20 godina ga zavolim i kažem sebi:"hvala Bogu što nisam napucala ovako divnog čovjeka" te s druge strane, također može biti da nađem svoju srodnu dušu i nakon 20 godina pomislim:"Hvala Bogu što sam napucala onog kojeg nisam voljela, da sam ostala s njim, nikad ne bih bila sretna."
Znači, htjela bih savjet, proricanje...kad bi mi netko mogao savjetovati koji je najizgledniji ishod. Znam da će većina odgovora biti; nitko ti ne može reći što će biti i sl., ali ako bi mi bar netko mogao otvoriti oči da malo racionalnije sagledam situaciju.
Hvala na dosadašnjim odgovorima, neki su zaista dobri.

[TheRevenant]

S vremenom se strasti polako smire, iako ne vjerujem da bi ti trebalo baš biti svejedno. Previše si mlada da bi ostala u takvoj vezi koja te ne usrećuje, trebala bi potražiti nešto drugo. Samo nemoj idealizirati veze i misliti da su ispale iz američkih romantičnih filmova, ne treba ni svaki dan biti vau.

[mrafica]

Mimose kaže:

Koliko dugo mi je svejedno? Err...nije tako bilo na početku. Početak je bio idiličan, vrlo sličan početku s prvim...no flegmatično ponašanje se pojavilo ubrzo, nakon 3,4 mjeseca. Sad smo već 2 godine u vezi, a moje emocije još uvijek stagniraju.
Jesam li sretna? Trenutno nisam.
Hoće li tuđa mišljenja da je veza dobra meni olakšati dušu? Pa ovako, ja se bojim jedne stvari, a to je da ne napravim u ovom slučaju kobnu grešku.
Primjerice, ukoliko ostanem s njim u vezi, i probudim se nakon 20 godina te kažem samoj sebi: "glupačo jedna, dala si cijelu svoju mladost i život nekomu koga ni ne voliš". Još ako se on uz to vremenom promjeni pa me ostavi, povrijedi... ili se pak ja zaljubim u drugog, a u braku sam....Katastrofalan ishod. Također, što ako ga sad napucam i upoznam nekog super lika u kojeg se zaljubim, a na kraju me taj lik bude varao, zlostavljao...ili pak ako ne nađem nikoga normalnog pa završim s 10 mačaka. Također katastrofa.
Opet, može se dogoditi i da ostanem s njim i nakon 20 godina ga zavolim i kažem sebi:"hvala Bogu što nisam napucala ovako divnog čovjeka" te s druge strane, također može biti da nađem svoju srodnu dušu i nakon 20 godina pomislim:"Hvala Bogu što sam napucala onog kojeg nisam voljela, da sam ostala s njim, nikad ne bih bila sretna."
Znači, htjela bih savjet, proricanje...kad bi mi netko mogao savjetovati koji je najizgledniji ishod. Znam da će većina odgovora biti; nitko ti ne može reći što će biti i sl., ali ako bi mi bar netko mogao otvoriti oči da malo racionalnije sagledam situaciju.
Hvala na dosadašnjim odgovorima, neki su zaista dobri.

Aha, hoćeš potpisanu garanciju za život, što ne reče odmah. :klap:

Evo jedna stiže!








Proricati još ne znam, znam samo da mi muž fali cijeli dan i neću leći spavati dok ga ne dočekam, iako smo 9 godina skupa i nisam ga vidjela od jutros. If it helps.

[Mimose]

Dodatak na pitanje kad mi je postalo svejedno: ...nakon 3,4 mjeseca kad sam ga bolje upoznala te saznala za neke njegove mane (ništa posebno, zapravo poprilične gluposti: često izvaljuje glupe fore, žvače otvorenim ustima, hrče, ulaže više novca u svog psa, nego u sebe (pas ima pozlaćeni privjesak na ogrlici, gomilu prslučića i sl., dok se on dosta bezvezno oblači), knjige koje ja obožavam, on smatra glupima i vice versa...) Ništa od tih razloga nije nešto posebno loše, no nekako su mi razbili idealnu sliku s početka. Nadala sam se da će se osjećaji vratiti na staro, no nikad nisu.

@mrafica actually it helps, čak me navelo na duboko promišljanje...

[4fun]

ne jebe ko hektor a?

[mrafica]

Mimose kaže:

Dodatak na pitanje kad mi je postalo svejedno: ...nakon 3,4 mjeseca kad sam ga bolje upoznala te saznala za neke njegove mane (ništa posebno, zapravo poprilične gluposti: često izvaljuje glupe fore, žvače otvorenim ustima, hrče, ulaže više novca u svog psa, nego u sebe (pas ima pozlaćeni privjesak na ogrlici, gomilu prslučića i sl., dok se on dosta bezvezno oblači), knjige koje ja obožavam, on smatra glupima i vice versa...) Ništa od tih razloga nije nešto posebno loše, no nekako su mi razbili idealnu sliku s početka. Nadala sam se da će se osjećaji vratiti na staro, no nikad nisu.

@mrafica actually it helps, čak me navelo na duboko promišljanje...

Gle, svakog čovjeka ćeš s vremenom upoznati bolje, što znači uočiti mu i mane. Mnoge će ti i smetati, ali će biti dio cjeline koju voliš. Nećeš ih moći odijeliti od njega, on će biti takav kakav je baš zato što su one dio njega. I bit će ti najbolji iako žvače otvorenih usta i hrče, a za posebne prigode ćeš mu kupovati sitnice za psa, jer ćeš znati da će ga to raspizditi od sreće, a ti ćeš ga gledati sa smiješkom i misliti-hebeš mi sve ako je ovaj moj normalan s tim kerom. <3
You got the pont.

Ne postoji idealno, postoje samo ljudi koje zavolimo.

[Mimose]

4fun kaže:

ne jebe ko hektor a?

Ne znam jesam li shvatila foru, no ako impliciraš na to da je sex loš pa mi je zato loše, zapravo apsolutno ne...sex je odličan, puno bolji od sexa s prvim dečkom. Emocije su ipak ovdje problem.

[Zek0slav]

Možda sam ja pod utjecajem romantičnih komedija, ali s 21 godinom bi u vezama trebala osjećati golemi optimizam u ljude i vjeru u sami odnos. Ali interes za jednu osobu te brzo prođe. To je relativno normalno za sve te prve veze. Svi koje znam da su se uparili s 18-19 su se razišli do 22-23 godine. Neki su požalili, neki nisu, ali se svi slažu da protiv sebe nisu mogli. Napravili su kako su se tada osjećali.

Ako je tebi katastrofa ostati sama ili riskirati vezu s potencijalno manje dragom osobom onda je možda najbolje da ostaneš u vezi.

Samo imaj na umu dvije stvari. Prva je da si nakon 3 mjeseca veze postala flegma i istrpila to dvije godine. Nemoj se zavaravati da možeš tako provesti cijeli život bez teških posljedica. Druga stvar jest da si u vezi s čovjekom kojeg ne gledaš na isti način kao on tebe. Možda on ne želi pristati na istu žrtvu? Biti s osobom kojoj je "svejedno".

[Ego]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga. Često pomislim da tako mora biti jer većina ljudi kaže kako nakon nekoliko godina više ni ne može biti napetosti, već samo nekakva simbioza.
No, on mi je drugi dečko. Imala sam jednog prije njega s kojim sam bila 6 mjeseci i svaki dan u tih 6 mjeseci bio mi je predivan. Prekinuli smo zajedno jer je došlo do razdvajanja putova (ja sam otišla na faks, a on u Irsku raditi).
Ja često samu sebe uhvatim kako maštam o nekom idealnom liku s kojim bi mi bilo uzbudljivo, savršeno...s kojim bih bila konstantno sretna. No, onda mi naiđu misli kako je to sve utopija te kako bih se od svakog vremenom ohladila te da trebam cijeniti ovo što imam pošto je sadašnji dečko skroz ok. Pomislim da je razlog što se nikad nisam ohladila od prvog, to što smo bili samo 6 mjeseci zajedno.
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
Pričala sam o tome s frendicama i sve do jedne su mi rekle: "mahh, svakog bi se zasitila s vremenom, dečko ti je super, budi sretna, to što ti želiš nekog tamo posebnog su bajke, ja sam sa svojim već 3 godine, a ravno mi je sve u vezi njega, i super mi je tako..."
Poprilično sam mlada, imam 21 godinu i mislim si; ako mi je već sad sve svejedno, kako će tek biti kasnije.
No, s druge strane, ne želim da mi ode iz života jer je razuman, dobar, drag...te se zapitam: što ako, ne samo da ne upoznam svog idealnog lika, već ako svi sljedeći budu gori od njega?
Imam li ja krivu percepciju svijeta, veza i odnosa? Jesam li se nagledala previše romantičnih filmova?
Susjeda od 70 godina mi je rekla da ni ne zna što to znači biti zaljubljen (udala se je s 14 godina), a još je u braku. S druge strane, svjedočila sam da se, nekad ludooo zaljubljeni, itekako bolno rastaju.
Ali opet, ovaj vikend sam čula frenda kako je rekao da živi za svoju curu, da mu je ona najveći izvor sreće i da već sad s 21. zna da je prava. Ta izjava me poprilično pogodila jer sam se tako nekako ja osjećala s prvim (on je sad u sretnoj vezi/zarukama s drugom curom koja je trudna te je usput u Irskoj, tak da je on zauvijek nedostižan) te me je potaknula na razmišljanje kako bih trebala prekinuti i potražiti nekoga koga ću tako žestoko voljeti kao toga prvog nekada...
Uglavnom, misli mi se isprepliću...ne znam što da radim, prekinuti ili ne? Živim li u bajci ili trebam pratiti osjećaje?
Hvala na čitanju i svakom savjetu/iskustvu/kapljici mudrosti.

Zaljubljenost je prolazno stanje. S kime god bila, za 2 godine neces vise sigurno osjecati leptirice i ne znam ja sto ne kao na pocetku. E sad, stvar je da u dugim funkcionalnim vezama taj prvobitni osjecaj zaljubljenosti zamjene neke dublje stvari poput ljubavi, postovanja, zajednistva, povjerenja... Posto ti pises da ti je "svejedno", onda se vjerojatno taj prijelaz nije dogodio nego ste jednostavno prestali biti zaljubljeni i ostali nista, pa pisi kuci propalo.

[My time]

Nakon ove tvoje rečenice:
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
možemo samo zaključiti da tog dečka ne voliš, nego ti je 'drag' i potreban da preboliš onog prvog.

Nisi ti jedina, mnoge današnje cure žive u bajci i traže gosp. savršenog.
Na kraju obično završe same jer ne znaju što ustvari žele.
Btw, sa prvim si bila samo 6 mjeseci, sa ovim si već dvije godine.
Opće poznata stvar je da luda zaljubljenost traje baš tih famoznih 6 mjeseci.
Tko zna kako bi bilo da ste ostali duže zajedno.
Nemam savjet, možda samo jedan - probirač nađe otirač.

[SubSV]

Mimose kaže:

Znači, htjela bih savjet, proricanje...kad bi mi netko mogao savjetovati koji je najizgledniji ishod.

Za dvadeset godina ćeš ga htjet zatuć oklagijom kad bude sjedio preko puta tebe u kuhinji i žvakao otvorenih usta.

Evo, to ti je puno izgledniji ishod od onog da ćeš s vremenom zavoljeti njegove mane...

Plus sve te njegove dobre osobine tipa nježnost, simpatičnost, blagost nisu istestirane na nekim težim životnim situacijama. To nije nikakav problem biti dobar smiren i nježan prema curi koju vidiš tri put tjedno na par sati a oboje studirate i kulirate i nemate nekih većih obveza i problema.

[bubula]

Meni je čudno zazvucalo da netko s 19, 20 razmislja i zivi u strahu da ne umre sam s mačkama. Iz svog kruga prijatelja i poznanika sam primjetila da ti neki strahovi niknu tek negdje prema drugoj sredini 30ih, ako uopce.
Autorice, imas li mozda u svojoj bližoj okolini primjere ljudi koji su prekidali veze, rastajali se i nisu zavrsili sretni pa da te to vec sad toliko brine?

Meni je teško shvatljivo da s 19 20 godina provedes dvije godine s nekim jer je ok i eto podnosis ga. Nikako mi to ne zvuči dobro, vjerujem da bi i frustracije i nesreca u takvoj vezi dosle vise do izrazaja da nije tih toliko izrazenih misli o strahu i razlicitim specificnim scenarijima kako moze krivo zavrsiti ako ga ostavis.

Nisam u braku pa ne mogu reći kako funkcioniraju stvari dugoročno, ali svog decka znam 10 godina i u vezi smo 5, isto krenuli s mojih 20 tako da iz te perspektive svog pocetka ove veze u tim godinama pokušavam zamisliti kako bi mi bilo da me nakon 2 3 mjeseca pustila pocetna euforija. Ne vjerujem da bi pre dugo izdrzala, i da me danas puste svi snazni i blagi osjecaji koje imam prema njemu ne bih se mogla odlučiti ostati kraj nekoga tko mi je samo ok. Ne mogu reci dal bi mi nakon 40 godina braka to bilo dovoljno i normalno, nadam se da necu ni saznati, ali zasad sigurno nije i ne bi.

[blagotebi]

ne brinem se ja za tebe. ja s 21 godine ako sam trebala uzbuđenje, ja sam ga i potražila. ti međutim dobro sve vidiš, kalkuliraš, mjeriš rizike i razmišljaš o sigurnosti koju ti dečko pruža pa mislim da za tebe nema problema u budućnosti. isto tako, s 21 godinu nema šanse da bih mogla provesti 2 godine u vezi s nekim kog ne volim. ti čim to možeš, u svrhu sigurnosti, opet ponavljam, mislim da si osigurana u budućnosti, barem u tom smislu i vidu koji se ovdje pretpostavlja