Kako uspostaviti autoritet u razredu?

[Perzefona]

JohnDoe-25 kaže:

Prihvatljivo, samo onda nemojte glumiti nešto, samo ide na živce. Činjenica je da je negativna selekcija sveprisutna u školstvu, i biti će samo gore. Odgovorne to ne zanima, problem je u cijeloj priči što ću ja kao roditelj biti sveden na gotov čin, daj nam dijete "na obradu" i šuti.

Ne znam obraćaš li se meni osobno ili struci. Što se mene tiče, ja ne glumim ništa. Dapače, svjesno se i rado predstavljam kao dadilja, tj. bejbisiterica. Uopće si ne umišljam da sam išta drugo.

Samo, gle, i taj se posao plaća.

[Perzefona]

Da se malo odmaknemo od Finske i da ne ispadne da je Finska tamo neka čudačka zemlja i da jedina cijeni obrazovanje:

[frupy]

Điđe T. kaže:

S roditeljima nemam previše kontakta.

Blago tebi!

To mi je bez premca najgori, najnaporniji i najbesmisleniji dio posla.

U usporedbi s njima, klinci su melem.

[Gustavo]

JohnDoe-25 kaže:

Prvo, nije naš posao da riješavamo problematične situacije u školi, drugo, što god da predložimo vi nađete sto zamjerki zašto nešto ne može, vama je "njet inženjering" misao vodilja.



Nemaju 4 mjeseca godišnje, to nije istina, ali plaću oko 6000 kn imaju, barem nakon više godina staža.
Na te priče radite s djecom, motivirajte ih i slične pizdarije ( čita se: pomažite im oko učenja, zadaća, i svega) sam posebno alergičan, čemu služe nastavnici, ako nakon 4-7 sati svaki dan roditelji moraju još raditi s djecom?


Netko je spomenuo PISA testove, vidim da su nastavnici na njih posebno alergični, 100 postotni, objektivni dokaz kako hrvatsko obrazovanje ne valja, i kako se ništa ne poduzima, jer su rezultati svake dvije godine sve gori. Jesu i roditelji zato krivi? Ne rade dovoljno s djecom?

Pa da, mi roditelji ne radimo dovoljno s djecom, eto ja npr moram ponavljat gradivo da bi mogao raditi s njima, ono što djeci nije jasno srećom im ja uspijem pomoći iako sam školu završio prije 20 godina al sam zapamtio kako se služi knjigom. Ma totalitarni režim nama treba u školama kako za nastavnike tako i za djecu, prvima skresat plaće 30 posto, a drugima uvest stroge odgojne mjere da im ne padne na pamet izbjegavat obaveze i blejat kroz prozor na satu.

[pikuli]

john doe, nemaš djecu, ne znaš iz prve ruke kakva je situacija.

roditelji ne moraju raditi s djecom ako su ispunjena dva uvjeta - da dijete želi pratiti na satu i da u razredu nema problematičnog ponašanja. na žalost, većina roditelja je prepopustljiva i nekritična prema vlastitom djetetu. za sve su krivi profesori, a oni umjesto da nakon predavanja nadopunjavaju teoriju primjerima iz života i razgovaraju s djecom veći dio sata glume psihologe-defektologe-zaštitare. divim se nastavnicima svoje kćeri. na njihovom mjestu dala bi petama vjetra. u onakvim uvjetima ne može se raditi kako spada.

[Štokrlica]

Điđe T. kaže:

S roditeljima nemam previše kontakta.

frupy kaže:

Blago tebi!
To mi je bez premca najgori, najnaporniji i najbesmisleniji dio posla.

U "školskom stažu" moje djece od prvih dana je nama roditeljima isticana važnost suradnje roditelj - učitelj/profesor.
Roditelj sam koji kad dođe na informacije prvo pita za ponašanje svog djeteta, da li ima problema, da li je pristojan, prati li nastavu aktivno, kakav je u odnosu spram razrednih kolega, kakvi su oni prema njemu, da li na razini razreda ima problematične djece, što bi trebalo više vježbati/učiti, tražim savjet....zadnje što gledam su ocjene, njih ionako znam.
Na sreću učitelji i profesori s kojima sam se ja sretala nisu imali ovakav stav, uistinu im je bio cilj da moja djeca postignu što bolji uspjeh i moram reći da za sada postižemo (oni, klici i ja) odlične rezultate .

[Emericzy]

Štokrlica kaže:

Na sreću učitelji i profesori s kojima sam se ja sretala nisu imali ovakav stav.

Prije svega, oni su imali sreću -- da si ti normalna i normalno se ponašaš. Onda i oni mogu biti normalni. Kad im se da šansa, kad si prema njima normalan, velika je većina nastavnika sasvim OK, kao, uostalom, i ljudi svih drugih profesija. Nažalost, rijetko kad im se da šansa, jer roditelji -- svi to znamo -- većinom nisu u stanju prema vlastitoj djeci biti objektivni. Kad nešto u školi ne štima, onda im je kriv nastavnik. Djeca, naravno, svim silama podržavaju taj stav.

[frupy]

Štokrlica kaže:

U "školskom stažu" moje djece od prvih dana je nama roditeljima isticana važnost suradnje roditelj - učitelj/profesor.
Roditelj sam koji kad dođe na informacije prvo pita za ponašanje svog djeteta, da li ima problema, da li je pristojan, prati li nastavu aktivno, kakav je u odnosu spram razrednih kolega, kakvi su oni prema njemu, da li na razini razreda ima problematične djece, što bi trebalo više vježbati/učiti, tražim savjet....zadnje što gledam su ocjene, njih ionako znam.
Na sreću učitelji i profesori s kojima sam se ja sretala nisu imali ovakav stav, uistinu im je bio cilj da moja djeca postignu što bolji uspjeh i moram reći da za sada postižemo (oni, klici i ja) odlične rezultate .

Da, nekad su postojali samo ovakvi roditelji.
Danas se u jednom razredu od 35 ucenika takvi roditelji mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Grozim se one vecine koja dolazi jednom-dvaput godisnje samo da bi solili pamet o necemu o cemu pojma nemaju.
I pritom su bezobrazni i arogantni.
S njima ionako nema nikakvog konstruktivnog razgovora. Uglavnom su zeljni drzanja monologa i demonstracije svoje pameti, moci, cega god.
Istinski gust.

Emericzy kaže:

Prije svega, oni su imali sreću -- da si ti normalna i normalno se ponašaš. Onda i oni mogu biti normalni. Kad im se da šansa, kad si prema njima normalan, velika je većina nastavnika sasvim OK, kao, uostalom, i ljudi svih drugih profesija. Nažalost, rijetko kad im se da šansa, jer roditelji -- svi to znamo -- većinom nisu u stanju prema vlastitoj djeci biti objektivni. Kad nešto u školi ne štima, onda im je kriv nastavnik. Djeca, naravno, svim silama podržavaju taj stav.

Potpis.
Jedino bih, sto se zadnje recenice tice, rekla da sam ja vecinom dozivjela da su djeca u mom razredu najcesce svjesna da im roditelji cesto pricaju gluposti i inzistiraju na glupostima. Uglavnom su svjesni zasto iz necega imaju jedan i jasno im je kako/kada to mogu ispraviti. Nisu im bas uvijek nastavnici krivi za svaku losu ocjenu.
Njihovi roditelji pak u pravilu traze krivca u drugima i po njima dijete nikad ne moze biti krivo. Ili profesor ne zna predavati, ili ne zna ispitivati ili trazi previse ili nastavi niz.

[JohnDoe-25]

Gustavo kaže:

Pa da, mi roditelji ne radimo dovoljno s djecom, eto ja npr moram ponavljat gradivo da bi mogao raditi s njima, ono što djeci nije jasno srećom im ja uspijem pomoći iako sam školu završio prije 20 godina al sam zapamtio kako se služi knjigom. Ma totalitarni režim nama treba u školama kako za nastavnike tako i za djecu, prvima skresat plaće 30 posto, a drugima uvest stroge odgojne mjere da im ne padne na pamet izbjegavat obaveze i blejat kroz prozor na satu.

Naravno da su za to kriva djeca, sustav, program, pa tek onda nastavnici. Totalitarizam ne bi puno toga riješio.


[QUOTE=Perzefon@;49205749]QUOTE]

Znaš li ti što rade u Japanu oni koji svoj posao ne rade kako treba? Ministar prometa počini sepuku kad vlakovi kasne 15 sekundi, a naši nastavnici zadnjih 15 godina rade škart (učenici su im sposobni jedino za burzu rada), i misle kako bi im u Japanu bilo dobro jer se ne moraju klanjati caru.

[Štokrlica]

Perzefon@ kaže:

..Roditelji ...Nimalo ne skrivaju svoj prezir i omalovažavanje, jasno postavljaju svoje zahtjeve i očekivanja, demonstriraju svoju nadmenost. Jedina je razlika što mi to u školi odslušamo i puštamo ih u uvjerenju da nam je životna misija usrećiti njega i njegovo dijete.

Perzefon@ kaže:

...a mjesto nam je da služimo i budemo kuš njegovom razmaženom i lijenom derištu.

Proizlazi da se današnji učitelji/profesori "boje" zauzeti za sebe...Zašto?
Osoba koja zna komunicirat na ispravan način može i trebala bi pokazati svoje neslaganje s iznešenim optužbama, kritikama....
Budimo realni, nisu ni ta djeca "svete krave", nisu ni ti roditelji svemoćni, nije ni to ministarstvo glupavo (svi znamo da sustav ne funkcionira ni kad bi trebao).

Perzefon@ kaže:

Jebote, ja tako ni svog mehaničara ne tretiram. Kad mu odvezem auto, fina sam, ljubazna, prijazna i slatka jer si nekako mislim radije će se i bolje posvetiti mom autu nego da dođem nadrkana i osorna i da mi je svaka druga prijetnja inspekcijom ili novinarima.

simple mind kaže:

hm.... je l tako tretiraš i učenike?

Perzefon@ kaže:

Ne. Zašto bih? Od njih ne trebam ništa.
A oni od mene?

Zato što djeca uče primjerom..ovo mi je u stilu sadim limun, a očekujem da izraste banana. Poštujte djecu, jedino tako će oni poštivati Vas.
Puno razgovaram s djecom i znaju mi reći kako je neki profesor nekog učenika (najčešće onog lošeg vladanja ili ocijena) "namjerno" vrijeđao i ponižavao...skontaju to klinci, ma kako vješto i "dobronamjerno" profesori to radili.

Slažem se da su učitelji/profesori obespravljeni, da je to zanimanje koje je izgubilo na vrijednosti, no isto tako mislim da odgovornost za to u određenoj mjeri nose oni sami.

Ugl. sam imala samo pozitivna iskustva, nisam od onih roditelja koji bezuvjetno vjeruju svojoj djeci, saslušam i odem u školu čuti drugu stranu...
Sjećam se 5. razreda i lošjih ocijena iz HJ, sin mi je rekao da profesorica jako brzo priča i da skače s teme na temu, da ju jako teško prati.
Zakazala sam individualne konzultacije kod predmetne profesorice, kad ono fakat žena priča 100/h i vrlo nepovezano - ugl. ukazala sam joj na to, a ona se maksimalno trudila pričati sporije.

[Gustavo]

Primjetio sam da se dobar dio nastavnika u školama bavi djecom kojima ide gradivo, a ostalu većinu zapostavlja, ako bi mi netko od nazočnih učitelja ovdje mogao objasniti taj fenomen.

[frupy]

Gustavo kaže:

Primjetio sam da se dobar dio nastavnika u školama bavi djecom kojima ide gradivo, a ostalu većinu zapostavlja, ako bi mi netko od nazočnih učitelja ovdje mogao objasniti taj fenomen.

Ne znam na kakvom si ti to uzorku istrazivao i dosao do tog zakljucka, ali ja ti mogu reci da si potpuno u krivu.
Meni, na moju veliku zalost, najveci dio vremena ode na one koji ne razumiju (ili ni ne zele razumjeti), ili idu po pp.
Ne stignem se baviti dobrima ni priblizno onoliko koliko bi htjela.

[Perzefona]

Štokrlica kaže:

Proizlazi da se današnji učitelji/profesori "boje" zauzeti za sebe...

Uopće se ne radi o strahu. Nego o svijesti da je to uzaludan trud i jalova bitka.

Zašto?

Biram svoje bitke. Da uđem u ovu, trebalo bi mi biti stalo. Zašto da mi bude stalo? Uopće mi nije važno što će plebs misliti o meni. Radim svoj posao korektno i izbjegavam nevolje. Dalje od toga ne kanim mrdnut malim prstom. Nemoj sad past u nesvijest, al ja radim za plaću. Ne za status i ugled. Dakako, to je povezano, jer prosječan čovjek prosječno više poštuje bogatije. Dakle, hoće li mi narasti plaća ako me Marko i Markova mama voli? Ili ako ja volim njih. A neće? Jebe mi se.

I opet me iznova zadivljuje očekivanje roditelja da učitelju bude stalo. Podrazumijevanje ljubavi, očekivanje ljubavi kao odgovora i reakcije na nepoštovanje, bahatost i sveznajućost roditelja. Mene to zabavlja.

Osoba koja zna komunicirat na ispravan način može i trebala bi pokazati svoje neslaganje s iznešenim optužbama, kritikama....

Zašto? Ako je zdrava u glavi i nema iluzija, neće očekivati da roditelj koji sustavno zapostavlja i zanemaruje svoje dijete odjednom izađe prosvijetljen iz kabineta nakon razgovora s profesorom na koji je bio pozvan pisanim putem (kako bi škola imala pisani trag da je obavila svoju dužnost i kontaktirala roditelja koji se ne pojavljuje u školi čitavo polugodište). Da svašta!

Budimo realni, nisu ni ta djeca "svete krave"

Budimo realni, jesu.

Slažem se da su učitelji/profesori obespravljeni, da je to zanimanje koje je izgubilo na vrijednosti, no isto tako mislim da odgovornost za to u određenoj mjeri nose oni sami.

Misliš na one nastavnike koji su zalutali u profesiju i na studij jer su bili loši i nisu mogli upisati prosperitetniji fakultet? O da, dragi roditelji, učiteljima postaju loši učenici, oni koji nisu mogli upisati prestižne i perspektivne fakultete. Pitam se pitam, zašto je tome tako? Ne pitam se, lažem. Znam.

frupy kaže:

Jedino bih, sto se zadnje recenice tice, rekla da sam ja vecinom dozivjela da su djeca u mom razredu najcesce svjesna da im roditelji cesto pricaju gluposti i inzistiraju na glupostima. Uglavnom su svjesni zasto iz necega imaju jedan i jasno im je kako/kada to mogu ispraviti. Nisu im bas uvijek nastavnici krivi za svaku losu ocjenu.
Njihovi roditelji pak u pravilu traze krivca u drugima i po njima dijete nikad ne moze biti krivo. Ili profesor ne zna predavati, ili ne zna ispitivati ili trazi previse ili nastavi niz.

Eto nje, prava prosvjetarka, dječica nisu ništa kriva.

Da, ti si u pravu da djeca točno znaju i da su svjesna zašto imaju loše ocjene, što i kako trebaju učiniti da ih poprave.

Netočno je, međutim, da njihovi roditelji sami od sebe traže krivca u školi ili profesoru, nego im ta ista svjesna dječica svjesno lažu, okrivljuju profesore i školu, a roditelj im vjeruje i dolazi u školu s pričama koje mu je napričalo njegovo zlato. Dakle, ta nevina dječica manipuliraju svojim roditeljima. Koji im bezuvjetno vjeruju.

edit: ovo tek sad vidim:

Zato što djeca uče primjerom..ovo mi je u stilu sadim limun, a očekujem da izraste banana.

Jako volim metafore.

Zato ću i ovu iskoristiti: za čije babe brašno da ja posađeni limun (jer ne sadim ja ništa, nego sade roditelji) pretvaram u bananu i vratim roditelju kao bananu, i sve to uz zdušno opiranje roditelja?

[Štokrlica]

Perzefon@ kaže:

Radim svoj posao korektno i izbjegavam nevolje. Dalje od toga ne kanim mrdnut malim prstom.

Perzefon@ kaže:

Ako je zdrava u glavi i nema iluzija, neće očekivati da roditelj koji sustavno zapostavlja i zanemaruje svoje dijete odjednom izađe prosvijetljen iz kabineta nakon razgovora s profesorom na koji je bio pozvan pisanim putem (kako bi škola imala pisani trag da je obavila svoju dužnost i kontaktirala roditelja koji se ne pojavljuje u školi čitavo polugodište). Da svašta!

Korektno obavljanje posla je pretpostavljam izvršavanje dužnosti,
no da li je izbjegavanje nevolja u biti okretanje glave od stvari koje proizlaze kao odgovornost poziva učitelj/profesor.

Perzefon@ kaže:

Misliš na one nastavnike koji su zalutali u profesiju i na studij jer su bili loši i nisu mogli upisati prosperitetniji fakultet?

Ne.

Nisam od onih roditelja koji očekuju ljubav za svoje dijete od strane učitelja, svi mi radimo za plaću, ljubavi (valjda) imamo doma,
no svakako spadam u skupinu ljudi koji očekuju da svatko ponese svoj dio odgovornosti kako u privatnom tako i u profesionalnom životu.
Isto tako učim djecu da oni nose svoj dio odgovornosti.

[Perzefona]

Štokrlica kaže:

Korektno obavljanje posla je pretpostavljam izvršavanje dužnosti,
no da li je izbjegavanje nevolja u biti okretanje glave od stvari koje proizlaze kao odgovornost poziva učitelj/profesor.

Ne. Poslužit ću se opet tvojom metaforom o limunu i banani.

Imaš limun, dobar, zdrav, lijep limun. Roditelj kaže - banana! Ti vrlo obazrivo kažeš da misliš da je plod ipak limun, navedeš sve prednosti i dobre strane bivanja limunom, no roditelj se uvrijedi. Banana, kaže. Indigo banana, ADHD banana, bonsai banana. Ti si nekompetentna, pedagoški neupućena, stručno neusavršena. Donijet će on tebi dokaz da je njegov plod banana sa sindromom. Tu se povučeš iz te rasprave i nadalje povlađuješ roditelju. Ako je sustav takav da roditelju daje za limun uvjerenja i dijagnoze da je to tirkizna banana, kako sam ja odgovorna?

[frupy]

Perzefon@ kaže:

Eto nje, prava prosvjetarka, dječica nisu ništa kriva.

Da, ti si u pravu da djeca točno znaju i da su svjesna zašto imaju loše ocjene, što i kako trebaju učiniti da ih poprave.

Netočno je, međutim, da njihovi roditelji sami od sebe traže krivca u školi ili profesoru, nego im ta ista svjesna dječica svjesno lažu, okrivljuju profesore i školu, a roditelj im vjeruje i dolazi u školu s pričama koje mu je napričalo njegovo zlato. Dakle, ta nevina dječica manipuliraju svojim roditeljima. Koji im bezuvjetno vjeruju.

Ma ne, nisam ja rekla da djecica nisu nista kriva.

Tocno je da djecica manipuliraju svojim roditeljima, lazu i muljaju, a roditelji im bezrezervno vjeruju..
A onda je pomalo i zabavno gledati te naivne roditelje kako se pjene bez pokrica i bacaju drvlje i kamenje na cijelu skolu.
Samo sam htjela reci da meni klinci nasamo kazu sve sto doma seruckaju, otvoreno priznaju da lazu i preuvelicavaju da ne bi slucajno oni ispali krivi kad dobiju losu ocjenu.
Ne podrzavam laz ni u kojem obliku, ali mislim da bi se tu prije trebali zabrinuti roditelji nego djeca.
Meni je normalnije da tinejdzer doma mulja za ocjene nego da roditelj svaki put bez iznimke pusi te spike i u skoli rezi na svakoga tko mu se nadje na putu.

[Perzefona]

frupy kaže:

Meni je normalnije da tinejdzer doma mulja za ocjene nego da roditelj svaki put bez iznimke pusi te spike i u skoli rezi na svakoga tko mu se nadje na putu.

Ovo!

[CANDY-CANDY]

simple mind kaže:

hvala isusu, budi i alahu da su mi potomci odrasli i da im ovakve spodobe nisu predavale ni u osnovnoj, ni u srednjoj, ni na faksu
ovo je fkt prejadno i pretužno
da imam tako malo godina, a toliko puno gorčine u sebi, stvarno bih se potrudila naći bolji posao

Pa nećemo, jako nam je lijepo, imamo plaću oko 6000 kn i 3 mjeseca godišnjeg

[CANDY-CANDY]

fer instrukcije kaže:

kako bilokoji profesor ovim učenicima da ocjenu 2? ne, ovo nije za ocjenu dovoljan!
ali, da, kada netko ne zna nemojmo mu dati 1. jer onda će profesor morat ić na popravne, razgovarat s roditeljima, možda organizirat dopunsku nastavu. stoga dajmo mu 2 i nek prođe razred! (po meni, najgora moguća opcija)
nakon osnovne škole kada učenik dođe u srednju školu i odjedanput skrahira (jer ocjene obično postanu realnije)- koji je učestali scenarij? daj 1 lijenoj guzici i nek počne učit.
.

Danas moraš ocjenjivati lijepo da bi živio lijepo, što se tol'ko čudiš!!

[fer instrukcije]

CANDY-CANDY kaže:

Danas moraš ocjenjivati lijepo da bi živio lijepo, što se tol'ko čudiš!!

Pa mislim da bi bilo puno efikasnije osobi dati ocjenu koju zaslužuje. Ako netko zna za 5 dobit će 5, ako netko ne zna minimum minimuma dobit će 1. Tada će ocjena 5 značiti odličan, ocjena 3 dobar i ocjena 1 nedovoljan.
Mislim da je svaki profesor dovoljno sposoban adekvatno procijeniti učenikovo znanje. Ali unatoč tome dobar dio profesora je svjestan da učenik uopće ne kuži stvari, ali mu se ne zeza s tim, pa je lakše dat 2, ili neku drugu 'općeprihvatljivu' ocjenu.

Iz mog iskustva odlučni i nepopustljivi profesori su rijetki, možda nisu simpatični na prvu, ali poslije ih se cijeni. I takvi profesori su u stanju jako utjecat na djecu (u pozitivnom smislu). Da takvih profesora nisam imala vjerojatno ne bih postigla stvari u školovanju koje ipak jesam.

Znam da roditelji mogu biti naporni i sa fix idejama, ali ako se vi držite toga da dijetetu date ocjenu koju zaslužuje nznm što vas može poljuljat.
Iako su plaće mizerija razina školstva se može podić, i barem srednje škole neće završavati ljudi koji ne znaju zbrojiti 2 negativna broja. Tada neće biti ni poplave odlikaša i svih problema koji dolaze s time.