Ljudi koji "zrače" i privlače. Imaju "ono" nešto

[The Maystor]

Da, i što je više iskustava, to može doći i do još više odbijanja, al opet negdje ipak ima ljudi koji se odluče na prihvaćanje

[Rodion]

The Maystor kaže:

Da, i što je više iskustava, to može doći i do još više odbijanja, al opet negdje ipak ima ljudi koji se odluče na prihvaćanje

Naravno da ima! Ma bitno je samo da ne klonemo i padnemo u neku vrste depresije,tuge i ocaja kao sto sam recimo ja,jer to je fakat uzasno i lose ali kao sto vidis i sam ne gubim nadu jer upravo sam uvjerenja kao i ti da ima negdje tamo vani i za nas netko,nesto!

[The Maystor]

Pa da, a ponekad je tanka crta između depresivnih i sretnog raspoloženja, ponekad zna zasmetat kaj neko potrubi, a ponekad i kad neko živčan vrijeđa, a raspoloženje biva dobro, tada i to vrijeđanje uopće ne djeluje ljutito.

Ipak, nekako mi se čini da je djelomično nepravedno kaj u ovom smislu postoji samo jedan život, i kaj se greške i na globalnoj i lokalnoj razini puno više pamte od dobrih stvari

[Rodion]

The Maystor kaže:

Pa da, a ponekad je tanka crta između depresivnih i sretnog raspoloženja, ponekad zna zasmetat kaj neko potrubi, a ponekad i kad neko živčan vrijeđa, a raspoloženje biva dobro, tada i to vrijeđanje uopće ne djeluje ljutito.

Ipak, nekako mi se čini da je djelomično nepravedno kaj u ovom smislu postoji samo jedan život, i kaj se greške i na globalnoj i lokalnoj razini puno više pamte od dobrih stvari

Istina,slazem se sa tobom ali i to je dokaz da savrsenstvo ne postoji i da nismo svi isti i da ne moramo biti svi isti i sto prije to prihvatimo to ce nama biti bolje ali i lakse da nadjemo i pronadjemo one koji su nam slicniji

Ja sam za sebe ponekad mislim da sam rodjen u krivo vrijeme u krivo doba al mos ga hebat,nemrem nazad vec samo naprijed pa kad vec moram tak (jer samo je jedan zivot) onda cu si pokusati sloziti tako da meni bude dobro,bolje i da sto vise uzivam u tome 8jest da mi nejde bas u nekim pogledima al ne gubim nadu)

[The Maystor]

Da, dokle god postoji nada, dotle će biti i cilj tražiti bolje načine u životu.

Najlošija bi bila varijanta reći u stilu ,, Ne zanima me ništa"

A ima i onih koji tako kažu, i onda su izgovori poput stari smo, nemamo novca i slično.

[Verdadera]

The Maystor kaže:

Da, dokle god postoji nada, dotle će biti i cilj tražiti bolje načine u životu.

Najlošija bi bila varijanta reći u stilu ,, Ne zanima me ništa"

A ima i onih koji tako kažu, i onda su izgovori poput stari smo, nemamo novca i slično.

Tako i ja nekad kažem, obično nakon što izgorim...i nema izgovora nego samo strah od ideje da me zaista ništa ne zanima, sve sam ispunila, postala svjesna čega trebam, ...i jednostavno nemam ni volje da me nešto zanima. Ali nema veze s traženjem partnera, već smo se našli. Meni je to period od kojih 2 mjeseca zimi.

Ima onih kojima se zapravo sviđa inertan život ali zbog nekakvog društvenog očekivanja ( moramo biti energični, prepuni volje za životom koji je oh tako divan) postavljaju izgovore. Možda misle da će samo prilagodbom pronaći nekoga dok sam ja mišljenja da će samo prihvaćanjem sebe doći i do drugoga.

[Verdadera]

Rodlax kaže:

Naravno da ima! Ma bitno je samo da ne klonemo i padnemo u neku vrste depresije,tuge i ocaja kao sto sam recimo ja,jer to je fakat uzasno i lose ali kao sto vidis i sam ne gubim nadu jer upravo sam uvjerenja kao i ti da ima negdje tamo vani i za nas netko,nesto!

Ako sebe postavljaš kao nešto kvalitetno (ne kroz ego nego svoje vrijednosti) onda ti odbijanje može biti pozitivno. Dakle, nije te neka odbila zašto što si ti ovakav ili onakav nego niste kompatibilni i uštedjeli ste jedno drugome patnju.
Kako biraju one tako biraš i ti. Možda za promjenu neka izbira tebe? Od muškaraca se danas puno očekuje i kao da se zaboravi da su i oni osobe sa jednakim emocijama kao i žene.
Ako padaš u depresiju zbog ovoga, jesi li promislio da će ti se isto događati i kad nađeš neku ali iz drugog razloga?
Nisam za to da depresivni ljudi to ubijaju u sebi jer nije "ispravno". Ja sam za to da se to prihvati kao dio tebe koji je sasvim u tvojoj moći da ga kontroliraš. Kad se to kontrolira, kad ne izbija iz tebe ukomponirano uz očaj i želju za toplinom...onda ostavljaš sasvim drugi prvi dojam. A nisi glumio ništa, bio si ono što jesi.
Oprosti što ti upadam ovako

[The Maystor]

Verdadera kaže:

Tako i ja nekad kažem, obično nakon što izgorim...i nema izgovora nego samo strah od ideje da me zaista ništa ne zanima, sve sam ispunila, postala svjesna čega trebam, ...i jednostavno nemam ni volje da me nešto zanima. Ali nema veze s traženjem partnera, već smo se našli. Meni je to period od kojih 2 mjeseca zimi.

Ima onih kojima se zapravo sviđa inertan život ali zbog nekakvog društvenog očekivanja ( moramo biti energični, prepuni volje za životom koji je oh tako divan) postavljaju izgovore. Možda misle da će samo prilagodbom pronaći nekoga dok sam ja mišljenja da će samo prihvaćanjem sebe doći i do drugoga.

da, ponekad se desi da čovjek previše žali za onime što nema, pa zaboravlja cijeniti ono što ima. Eh, da i meni se čini da to zimsko doba, naročito nakon blagdana, da to doba djeluje neko i na lokalnoj pa i na globalnoj razini onako nezanimljivije u odonsu na druga doba kroz godinu.

Ma, da ,nekako je i bizarno previše forsiravati pozitivu ako zaista ruže ne cvjetaju, ako se zaista čovjek trenutno osjeća potištenim.

Inače, ima nekaj i u tome, baš to toj kasnoj jeseni i zimi, kad se radnim danima puno radi, a onda dođe vikend koji povremeno biva melankoničan, koji povremeno djeluje nekako dosta dugačkijim u odnosu na radne dane.

[Verdadera]

The Maystor kaže:

da, ponekad se desi da čovjek previše žali za onime što nema, pa zaboravlja cijeniti ono što ima. Eh, da i meni se čini da to zimsko doba, naročito nakon blagdana, da to doba djeluje neko i na lokalnoj pa i na globalnoj razini onako nezanimljivije u odonsu na druga doba kroz godinu.

Ma, da ,nekako je i bizarno previše forsiravati pozitivu ako zaista ruže ne cvjetaju, ako se zaista čovjek trenutno osjeća potištenim.

Inače, ima nekaj i u tome, baš to toj kasnoj jeseni i zimi, kad se radnim danima puno radi, a onda dođe vikend koji povremeno biva melankoničan, koji povremeno djeluje nekako dosta dugačkijim u odnosu na radne dane.

Osobno, ne žalim za ičim, ono što nemam a želim- odem i uzmem. Istina, ponekad se trebam podsjetiti cijeniti ove prekrasne stvari koje imam sada. Moj problem nije izvući volju iz onih koje volim i onog što imam...nego iz same sebe. Kako živjeti isključivo zbog samog sebe ako pretpostavimo da ta osoba živi "moralno ispravan" život? Jer kad nemaš nikoga koga bi volio, čini mi se da postaje puno lakše živjeti sebično. To je ono što ja tražim, kako živjeti zbog sebe a na način da voliš one oko sebe i ne ugrožavaš ih? Bila sam sama u životu, ali pre kratak period da bih znala što je to živjeti doista sam.

Mene zgromi zima jer nema više posla, previše vremena provodim sama sa sobom, sve ono što mjesecima nekako stavljam sa strane u tom periodu dotrči nazad. Ovu zimu me pogodilo gore nego ikad...i sad sam, nadam se, napokon uspjela prihvatiti taj dio sebe. I to je potrebno, izbaciti onu drugu stranu iz sebe, problem nastaje ako ta depresija, anksioznost, postaje nečiji lifestyle.
Mogu ti reći da nekad baš uživam u toj sjetnoj jeseni i melankoličnoj zimi.

Kad netko forsira sreću umjesto da prihvati ono što osjeća- onda radi preopterećenje mozga i apsolutnu kontru. U toj situaciji forsiranja efekt je katastrofalan. Na kraju se taj netko i osjeća krivim što nije sretan. Mislim da previše ljudi sebi govori "moram biti sretan/na" umjesto "zašto nisam sretan/na?"

[Rodion]

Verdadera kaže:

Osobno, ne žalim za ičim, ono što nemam a želim- odem i uzmem. Istina, ponekad se trebam podsjetiti cijeniti ove prekrasne stvari koje imam sada. Moj problem nije izvući volju iz onih koje volim i onog što imam...nego iz same sebe. Kako živjeti isključivo zbog samog sebe ako pretpostavimo da ta osoba živi "moralno ispravan" život? Jer kad nemaš nikoga koga bi volio, čini mi se da postaje puno lakše živjeti sebično. To je ono što ja tražim, kako živjeti zbog sebe a na način da voliš one oko sebe i ne ugrožavaš ih? Bila sam sama u životu, ali pre kratak period da bih znala što je to živjeti doista sam.

Mene zgromi zima jer nema više posla, previše vremena provodim sama sa sobom, sve ono što mjesecima nekako stavljam sa strane u tom periodu dotrči nazad. Ovu zimu me pogodilo gore nego ikad...i sad sam, nadam se, napokon uspjela prihvatiti taj dio sebe. I to je potrebno, izbaciti onu drugu stranu iz sebe, problem nastaje ako ta depresija, anksioznost, postaje nečiji lifestyle.
Mogu ti reći da nekad baš uživam u toj sjetnoj jeseni i melankoličnoj zimi.

Kad netko forsira sreću umjesto da prihvati ono što osjeća- onda radi preopterećenje mozga i apsolutnu kontru. U toj situaciji forsiranja efekt je katastrofalan. Na kraju se taj netko i osjeća krivim što nije sretan. Mislim da previše ljudi sebi govori "moram biti sretan/na" umjesto "zašto nisam sretan/na?"

U ovom sam se nasao i super si ovo napisala ... ali sto kad recimo jesam sretan u svemu al u necemu sto mi fali nisam nikako

[The Maystor]

Verdadera kaže:

Osobno, ne žalim za ičim, ono što nemam a želim- odem i uzmem. Istina, ponekad se trebam podsjetiti cijeniti ove prekrasne stvari koje imam sada. Moj problem nije izvući volju iz onih koje volim i onog što imam...nego iz same sebe. Kako živjeti isključivo zbog samog sebe ako pretpostavimo da ta osoba živi "moralno ispravan" život? Jer kad nemaš nikoga koga bi volio, čini mi se da postaje puno lakše živjeti sebično. To je ono što ja tražim, kako živjeti zbog sebe a na način da voliš one oko sebe i ne ugrožavaš ih? Bila sam sama u životu, ali pre kratak period da bih znala što je to živjeti doista sam.

Mene zgromi zima jer nema više posla, previše vremena provodim sama sa sobom, sve ono što mjesecima nekako stavljam sa strane u tom periodu dotrči nazad. Ovu zimu me pogodilo gore nego ikad...i sad sam, nadam se, napokon uspjela prihvatiti taj dio sebe. I to je potrebno, izbaciti onu drugu stranu iz sebe, problem nastaje ako ta depresija, anksioznost, postaje nečiji lifestyle.
Mogu ti reći da nekad baš uživam u toj sjetnoj jeseni i melankoličnoj zimi.

Kad netko forsira sreću umjesto da prihvati ono što osjeća- onda radi preopterećenje mozga i apsolutnu kontru. U toj situaciji forsiranja efekt je katastrofalan. Na kraju se taj netko i osjeća krivim što nije sretan. Mislim da previše ljudi sebi govori "moram biti sretan/na" umjesto "zašto nisam sretan/na?"

Ja si ne mogu zamisliti da nemam baš nikoga koga bih volio, a i ne žeim si ni zamišljati da budem nepristojno sebičan, premda se to čini kao lakšom solucijom, a opet teško je kada dođe i do prečestih odbijabnja, kada dođe do toga da srce previše osjeća a premalo dobiva.

Možda i pošten, aobilazan put, koliko god bio teži, možda baš takav put ipak i jest nešto u čemu se može pronaći puno toga što donese snagu za akotualna doba.

na koncu konca, ponekad i s ponosom ću se sjećati nekih događaja, pa čak i s pnoosom i laganim osmijehom nam pričati o nekoliko posolva gdje sam bio po nekoliko probnih dana, negdej je fakat malo falilo do dobivanja posla, ali u svemu tome sam stekao neka nova iskustva, iskustva u koijma sam ui došao do nekih boljih osjećaja u sebi i oko sebe.Na ovim poslovnimprobama nisam našaoi proijatelje, ali na jednom poslu kaj sam nedavno radio oko tri mjeseca sam našao nekolkio ljudi kojisu zaista ugodni i dobri, kao i dvije baš jako dobre prijateljice. Evo, pred mjesec dana sam i našo novi poso, i oopet mi je trebalo nekih dva tri tjedan za boilji ritam, al eto proteklih nekoliko dana sam napokon ulovio taj ugodiniji opušteniji a opet i radno efikasan ritam.

A, ono forsiranje srece jest djelomićno neugodno, nekad to i pređe u naviku, a opet, nekad to ostaje samo kao privremeno razdoblje, kao što i odjelo ne čini čovjeka, tako i optimizam, ponekad je optimizam relativna zaštita od nekih stvari koje se ne uspjevaju na vrijeme prepoznavati, a opet, optimizam mi se cini logicnijom varijantom od pesimizma, premda je i optimizam ponekad zavaravajuci.

[The Maystor]

Rodlax kaže:

U ovom sam se nasao i super si ovo napisala ... ali sto kad recimo jesam sretan u svemu al u necemu sto mi fali nisam nikako

Pa onda nisi u svemu. I zašto ti to nešto baš toliko fali?

[Verdadera]

Rodlax kaže:

U ovom sam se nasao i super si ovo napisala ... ali sto kad recimo jesam sretan u svemu al u necemu sto mi fali nisam nikako

Hvala Ipak mi je žao što si se tu pronašao....
To nešto što ti fali si već definirao? Da li si definirao ZAŠTO ti to fali? Da li je riječ "samo" o partnerici?
Da li znaš točno što želiš?
Ja sam to riješila pukom srećom, toliko jako sam nešto željela da se sve urotilo da to i dobijem. Naravno, nisam samo sjedila kući nego poduzimala korake da to i dobijem. Meni je bilo vezano uz posao.

U tvom slučaju mi se čini da je naj bolje riješiti samog sebe u glavi, prihvatiti što želiš, tko si, što imaš, upoznati sebe. Upornost u ovom slučaju ne vidim u tome da izlaziš i ideš po principu pokušaja i odbijanja- to mi se više čini kao ono uvjeravanje i forsiranje sreće. Ono što vidim je ako si zaista sretan sam sa sobom, iako ne postoji žena, ta žena će se pojaviti. Neće biti odbijanja, neće biti ni potrebe za društveno uvjetovanim ulogama. Bit će ti sve kristalno jasno. Možda samo nije vrijeme?

Ne možeš biti sretan u svemu dok ti nešto fali, možeš biti relativno zadovoljan, sreća je skup SVIH stvari zajedno ali ne ide na silu.
Kako iz tvojih postova nekako osjećam mir, iako ga ti možda ne vidiš- tako se i mislim da ćeš doći do onoga što želiš ali da ti fali malo strpljenja prema samome sebi. I to ne zato jer za svakoga postoji netko nego zato što ZA TEBE postoji netko.

[Verdadera]

The Maystor kaže:

...

I meni je teško zamisliti da živim bez ljubavi. Ali sam "čula" da se ne živi zbog drugih nego zbog sebe pa još uvijek pokušavam naći to -zbog sebe. Slažem se, pošten put jest "teži", ovisi kako se gleda. Ja takav put gledam kao jedini mogući jer ipak želim naučiti nešto od života, od onog drugog puta se ne uči. Ali, da nemam baš nikoga kraj sebe, koliko bih bila spremna ići tim obogaćujućim putem? Mogu reći, ma naravno jer, to je jedini put koji vidim. Ali ne znam, jer da ne volim, ne znam koji bi sve putevi postojali i koliko duboko bih išla u razumijevanje.

Ja ću s apsolutnim ponosom imati u sjećanju sve poslove koje sam prošla, makar samo privremeno, sve je to iskustvo, komadići koji ti pomažu da se izgradiš. Npr, bila sam na stotine razgovora za posao. I što sam naučila? Dokle god sam u strahu i u biti molim za bilo koji posao...to ne ide na dobro. Kad se postavim- vi dobivate s mojim zaposlenjem jer vrijedim kao radnik i to dobro znam...poslovi mi magično padaju s neba. To se odnosi i na ono što želim to i uzmem.

Za mene "ne valja" ni optimizam ni pesimizam nego realizam. Izabirem realnu soluciju a jednako je realno (iako ovisi o situaciji) da krajnji ishod može biti loš, kao što može biti i dobar. Čisti optimizam zatvara oči jednako kao i čisti pesimizam. Optimizam vidim kao korisnim samo u samom trenu djelovanja a u onome što dovodi do toga vidim realizam. Pesimizam je obrana ličnosti, strah od straha, strah od boli. Ne prihvaćanje. I u njega ne ubrajam biti svjestan loših strana.

[The Maystor]

Ne možeš biti sretan u svemu dok ti nešto fali, možeš biti relativno zadovoljan, sreća je skup SVIH stvari zajedno

Zar baš svih stvari?

[Verdadera]

The Maystor kaže:

Ne možeš biti sretan u svemu dok ti nešto fali, možeš biti relativno zadovoljan, sreća je skup SVIH stvari zajedno

Zar baš svih stvari?

Da, onih stvari koje su tebi bitne. Primjer, osobni.
Imam posao koji volim, imam muškarca kojeg volim i s kojim se jako dobro slažem. S mojom užom obitelji imam odnos na kojem bi mi netko pozavidio. Ali...ako u svemu tome nemam inspiraciju da nacrtam, naslikam nešto, što je meni npr iznimno važno...ja neću biti sretna. Mogu biti zadovoljna ali dok mi fali taj dio mene, ne mogu biti sretna. Znači, svih stvari individualno postavljenih.
Moje sve nije i tvoje. Nekome je sve imati krov nad glavom i kad ostane bez njega...može se uvjeravati da je sretan ali nije- može biti zadovoljan.
Sreća je ideal, vrlo jednostran ideal.
I naravno, ovisi o tome koliko su ti određene stvari bitne. Ja npr ne prihvaćam kompromis kad je o tome riječ.

[The Maystor]

Da, sreća i zadovoljstvo su slični pojmovi, ja skužim da već dulje nisam bio sretan, ali zadovoljan relativno jesam.

A sad, polusreća je ono. Sve kaj je na pola, je ipak na pola, treba napraviti nešto da bude osjetno više od pola.

Ma, ja se često filam za motivacijskim izrekama, ponekad i djelomično živim u tom stilu, al opet zbog precestih odgađanja i starijih lošijih navika, ipak dolazi do precestih izgovora {i onda ne slušam svoje srce}

[Verdadera]

The Maystor kaže:

Da, sreća i zadovoljstvo su slični pojmovi, ja skužim da već dulje nisam bio sretan, ali zadovoljan relativno jesam.

A sad, polusreća je ono. Sve kaj je na pola, je ipak na pola, treba napraviti nešto da bude osjetno više od pola.

Ma, ja se često filam za motivacijskim izrekama, ponekad i djelomično živim u tom stilu, al opet zbog precestih odgađanja i starijih lošijih navika, ipak dolazi do precestih izgovora {i onda ne slušam svoje srce}

Mene te motivacijske izreke nekad frustriraju, obično u ta 2 mjeseca duboke anksioznosti. Ono, wtf, tako je jednostavno kako vi kažete, huh? E pa NIJE.
Zapravo jest ali dok se tako osjećam stvaram otpor...jer zapravo želim živjeti u naviknutom obrascu. Zato dolazi do izgovora, jer se čovjek boji prihvatiti to.
Ne volim one izjave tipa lako je biti tužan ali hajde budi dovoljno jak pa budi sretan...jer zapravo je lako živjeti u bilo kojoj iluziji koju odabereš za sebe i u koju se dovoljno čvrsto uvjeriš, možda za nekoga iluzija sreće simply doesn't cut it.
Kako misliš da ne slušaš svoje srce?

[The Maystor]

A ono, nije jednostavno baš zbog tih obrazaca, s jedne strane mi se čini da je dosta toga sudbinski, a s druge strane da opet postoji mogućnost i da čovjek donekle sam kreira svoju sudbinu.

Ponekad ne slušam srce jer srce ne razmišlja, ono voli bezuvjetno, a razum sugerira da je bezuvjetna ljubav, da je tada previše riskantna, naročito ako je neuzvraćena

[Verdadera]

Sad bismo mogli i otići u raspravu "da li je bezuvjetna ljubav moguća na duži period?"

Da, srce osjeća a razum važe rizik, zato i jest bitno imati oboje u harmoniji. Ne vjerovati srcu i davati prednost razumu mi se čini kao manjak povjerenja u samog sebe, tj, strah da u datom trenutku nećeš donijeti dobru odluku, dakle, strah od boli. Za mene svaka odluka je tu da te izgradi a da li u dobrom ili lošem smislu, to odabireš ti sam. Doduše meni je lako o tome na taj način razmišljati jer oduvijek jako puno riskiram, možda i previše po nečijim mjerilima.

Oprosti, ne vjerujem da postoji neuzvraćena ljubav jer ne vjerujem da postoji bezuvjetna ljubav (dugoročno). Neuzvraćenu ljubav vidim kao manjak ljubavi prema samom sebi u onom trenu kad se shvati da je neuzvraćena ali se i dalje drži te ljubavi.

Sudbina...pa mislim da je to pola pola- sudbina ti daje a ti oblikuješ. Ponekad ne čekaš sudbinu nego sam uzmeš što želiš. Mislim da čovjek kreira svoj karakter i odnos prema životu a sudbinu tu vidim kao "pomagalo" u razumijevanju života. Omjer "dobrih i loših" stvari je podjednak ali mi odlučujemo dati prvenstvo jednoj od te dvije stvari.
Ta nekakva ravnoteža i povjerenje u samog sebe (što bi dovelo i do ljubavi prema sebi) bi i bili faktori osobe koja zrači.

Kod mene je to on and off, čas mislim da sam mirna sa sobom, da si vjerujem, da je sve moguće...a čas mi proleti kroz glavu kako se zapravo nesigurno i ranjivo osjećam u svijetu. Da taj strah prevladam namjerno sam otvorena koliko god mogu i koliko druga strana to prihvaća prije nego me vidi kao ugrozu. Netko to vidi kao rizik a za mene je to moja obrana ličnosti- što više dam to sam mirnija sa sobom i tako uvjerenija da mogu podnijeti bol ako se sve izjalovi. Najbolji recept koji sam našla je da više ništa ne očekujem od ljudi a onda nema ni razočarenja.
Primjer- ne očekujem od tebe da ćeš na ovo odgovoriti jer "je to pristojno" ili jer bih ja to napravila i zato nema ni razočarenja ako ti odlučiš prekinuti komunikaciju.
Prestati mjeriti druge prema sebi je teško. Ali ako se uspije, omogućava jedan potpuno novi stupanj čovjekovog razvoja.