Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 03.02.2017., 17:56   #81
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
ovo i je i nije točno... rađamo se prilično "čisti" ali hoćemo li ostati takvi ovisi o
puno faktora...ovisi o tome
kakvo je bilo začeće, trudnoća, porod, sisanja mame, prihvaćanja prirodnih razdoblja
kako su se javljala....
zapravo mama tu ima ogromnu ulogu, ako je mama "čista" i "velika" može raspršiti puno
smeća koje dijete nosi sa sobom. Radi se o energiji
mame.

ne znam jesam li jasna ali
dijete ima prirodne potrebe i ima umne prohtjeve, to je ono što roditelji trebaju znati
prepoznati - prirodno
zadovoljiti i prihvatiti, umno ograničiti i raspršiti. Tu obično počne odgoj, tehnike i metode
koje sve useru. Pričam o djeci do cca 3g...
jasno mi je što želiš reći. To mi sliči na 'Prirodno roditeljstvo'. Meni osobno jako bitno. Slušao sam o tome prije koju godinu na seminaru. To je super stvar za naše buduće naraštaje. Jako mi je drago što se o tome počelo žuboriti.

ali i energija tate je isto tako jako važna pogotovo ako se doda intuicija da se dijete "pročita" što mu treba ili kako da mu najbolje pomognemo da izrazi svoju jedinstvenu osobnost na zdrav način.

Te da ga lakše uvedemo u ovaj nepredvidljiv... ali i prije svega bogat svega život... da bi kasnije samostalno surfalo kroz njegove blage i jake valove... uvijek naprijed bez pretjeranog obaziranja na prošle valove.

Ono prvo što si na početku spomenula u vezi urođenog psihomentalnog i emocionalnog zdravlja da to je ali i nije istina.
Ja vidim da to je, ali je i prikriveno svime i svačime kod nas odraslih. Tu je, i to se jasno vidi svakodnevno, čak i kod bolesnih ljudi ako znamo kamo gledati.

Ja sam usmjeren na sada, što se sada pojavi tijekom samorazgovora, u svijesti, nešto me muči, tada to "rješavam" uz put odmah, kad je sadržaj restimuliran i svjež, u hodu kako se pojavi.
Mam ga zgrabim za gušu!

Osobno nisam pobornik niti osjećam da je potrebno prekopavati po prošlosti u potrazi za uzrocima.
Pokušao sam to, i meni se osobno to čini čistim gubljenjem dragocijenog vremena u odnosu na usmjerenost -što se baš sada događa- makar to posljedično vuklo utjecaj iz prošlosti. Uz put ćemo malo po malo o tome.

Quote:
benny kaže: Pogledaj post
Razgovor sa samim sobom, je jedan od najkonstruktivnijih
razgovora, bez zavisti,
nadmudrivanja, svadja itd, a ćesto i pomaże, ali samo ako se provodi u glavi a ne "ispod nosa" ili na glas
na pola bih se složio s tobom. Samorazgovor može isto tako biti i destruktivan. Ovisi tko vodi razgovore i da li se uopće svjesno nekakvog SR.

A što misliš od kuda zavist, pretjeran ponos, manipulacije, konflikti, svađe...izviru? Misliš li da je pravi izvor izvan i oko nas ili ispod našeg skalpa?

Crv zavisti, straha, lažne superiornosti, ponosa... je isto tako kroz stoljeća evoluirao, i na svoj način našao brojne lukave načine izlalaska iz naših glava... posebno kroz najveću rupu na glavi, kroz istu rupu preko koje se hranimo. A zna i sasvim lako destruktivo nahraniti druge.

A i jako smo često sami sebi najgori neprijatelji.

Quote:
The Majstor kaže: Pogledaj post
Sloboda je prolaznost, a sve je
prolazno {takoda moze biti i da je realno i sve sloboda}
Imaš dobar filing koji nadam se, nije samo intelektualan. Ako je čak i nejasan filing, onda si uhvatio što stihovi žele prenjeti.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.02.2017., 22:35   #82
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Želiš li reći da tebi tako ne funkcionira? Ili misliš - Ne, u smislu većine vremena?
Želim reći da funkcionira po principu svjesnog samorazgovora. Ponekad to može biti zamornog, opsesivnog oblika.
Quote:
kor-im kaže: Pogledaj post
pošto je ono što se zapravo dešava samo automatizirano odvrtanje več utvrđenih sinaptičkih veza, koje su dakle fizički i fiziološki takve, organski, doslovce u dovoljnom uvečanju može ih se 'vidjeti' kao materialnu strukturu isto kao bilokoju konstrukciju ili formaciju, ne-aktivacija istih je nešto što se praktički nemože postiči u momentu, moguče je jedino, ako se računa na neuroplastičnost, s vremenom, i svjesnim naporom, uzrokovati da se jedna 'mreža' rastroji a druga ustroji, međutim to čime se taj svjestan trud kroz vrjeme treba vršiti jest fizički satsavljeno od istih tih sinaptičkih konfiguracija, odnosno doslovce ne postoji drugo što se može koristiti u danom momentu, ne postoji drugo što se može činiti u tom danom momentu, ne postoji drugo čega se može sjetiti u tom momentu, 'unutarnja' stvarnost u tom momentu jest zadana potpuno time i time
Samo smo nakupina mesa, kože, kostiju, organa, krvi, neurona, sinapsi....idemo do atoma, subatomskih čestica...?...
U konačnici smo samo to, ništa
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Ja sam jucer u toku duuugotrajne setnje zamislio okrugli stol na kojem su petorica mene....
Too much ego will kill you.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 10:04   #83
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
jasno mi je što želiš reći. To mi sliči na 'Prirodno roditeljstvo'. Meni osobno jako bitno. Slušao sam o tome prije koju godinu na seminaru. To je super stvar za naše buduće naraštaje. Jako mi je drago što se o tome počelo žuboriti.

ali i energija tate je isto tako jako važna pogotovo ako se doda intuicija da se dijete "pročita" što mu treba ili kako da mu najbolje pomognemo da izrazi svoju jedinstvenu osobnost na zdrav način.

Te da ga lakše uvedemo u ovaj nepredvidljiv... ali i prije svega bogat svega život... da bi kasnije samostalno surfalo kroz njegove blage i jake valove... uvijek naprijed bez pretjeranog obaziranja na prošle valove.

Ono prvo što si na početku spomenula u vezi urođenog psihomentalnog i emocionalnog zdravlja da to je ali i nije istina.
Ja vidim da to je, ali je i prikriveno svime i svačime kod nas odraslih. Tu je, i to se jasno vidi svakodnevno, čak i kod bolesnih ljudi ako znamo kamo gledati.

Ja sam usmjeren na sada, što se sada pojavi tijekom samorazgovora, u svijesti, nešto me muči, tada to "rješavam" uz put odmah, kad je sadržaj restimuliran i svjež, u hodu kako se pojavi.
Mam ga zgrabim za gušu!

Osobno nisam pobornik niti osjećam da je potrebno prekopavati po prošlosti u potrazi za uzrocima.
Pokušao sam to, i meni se osobno to čini čistim gubljenjem dragocijenog vremena u odnosu na usmjerenost -što se baš sada događa- makar to posljedično vuklo utjecaj iz prošlosti. Uz put ćemo malo po malo o tome.
slažem se sa svime

navela sam ono o djeci samo kao crticu - jedan dio jako bitan u našem življenju, a kao repliku na ono što si naveo da se rađamo zdravi. Da, zdravi... ali uz veliki "veo" koji ako se ne pokida u tom razdoblju se jako lijepo omota oko nas i još mu se nadoda slojeva.
I slažem se da je tata bitan ali u prvim godinama daleko manje od mame, kroz "vezu" (riječ koja mi to bolje opisuje je prožimanje) koju imaju mama i dijete ono se čisti. Ali jako jako je tu bitno koliko je mama prihvaćena sama od sebe...tamo gdje je sama "šuplja" nema šta dati djetetu, ne može ga prihvatiti. A tada ni dijete nije potpuno niti prihvaćeno. Naši neprihvaćeni "dijelovi" su velika rupa u koju se onda useljavaju emocije - sramovi, strahovi, krivnje itd.
Bitne su i energija mame i tate, svaka u svojim razdobljima. Mama i tata koji se čiste od smeća na sebi (ako već nisu čisti, a takvih ima, hmm koliko ) su najbolji zalog za budućnost djeteta.

(bila sam i ja na prirodnom roditeljstvu i nije me zadovoljilo )


ne orijentiram se ni ja na prošlost, uopće me ne zanima niti ju analiziram, niti tražim uzroke.
I upravo tako, što u ovom trenu izađe van time se zabavljam, tj to rješavam. Uopće me ne zanima otkud je ni što je to. U procesu rješavanja mi se razjasni o čemu se zapravo radi (ne uvijek).
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 10:15   #84
još jedna stvar vezana uz to najranije razdoblje...da ne zvučim samo teoretski iako to ništa nije teorija, te stvari su mi se razjasnile kroz samu sebe i kroz odnos sa djetetom.

bivanjem u "sadašnjem problemu" (točnije je prijašnjem ali sad na vidjelu) dolazila sam do uvida da zapravo "u sada" funkcioniram iz nekih ranijih razdoblja (djeteta ili bebe)...jer "u tada" nisu stvari bile posložene kako treba i ostale su nezadovoljenje potrebe. I ovo "sada" traži zadovoljenje te potrebe ali u odraslosti se to više ne prepoznaje. Kada je to bilo zadovoljeno i od mene same prihvaćeno takvog funkcioniranja više nije bilo.
Ponavljam, nisam "tamo u prošlosti" ("kriva mi je mama za sve!!") tražila uzrok nego su se dijelovi uzroka pokazivali kako sam rješavala sadašnji problem.

Izmješani smo u sada
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 14:42   #85
Jednostavno za početak samo primjećivati da je ovo sada sadašnji trenutak.
Sadašnji trenutak nije neki poseban specifičan i specijalan trenutak. Priželjkivane iluzije sadašnjeg trenutka bi trebalo preispitati ili jednostavno ostaviti iza sebe.

"Podsjećanjem" i primjećivanjem te jednostavne i na kraju očite činjenice, polako se progresivno otkriva i osvještava a time potvrđuje ta uvijek prisutna "dubinska", stalno prisutna psihomentalna emotivna relaksacija... to je zapravo psihomentalna i emocionalna sloboda (ne u smislu: "ja sam mentalno psihički i emotivno jak, čvrst i stabilan") nego samo urođeno zdravlje svijesti koje pokušavam iskomunicirati koje je zapravo sam po sebi -Uvid, svijest o tome.

Primjećivanje trenutka je pogotovo potrebno kad nam se u glavi vrte teški samorazgovori sa teškim i zamornim opetovanim mislima, monolozima, prošlim dijalozima sa drugima, traženje razloga i objašnjenja...kada nam iz memorije izbukte teške proživljene scene...a u grudima i utrobi nam bujaju jako neugodni i otrovni osjećaji i raspoloženja.

U kojem se trenutku ti teški samorazgovori, zamorne misli i osjećaji javljaju?

U kojem se trenutku te misli, prisjećanja, osjećaji, raspoloženja, tjelesni osjeti u svijesti doživljavaju?

Je li moguće biti psiho mentalno i emocionalno "stabilan i jak", relaksiran, svjestan, čak i kad se takvi neugodni sadržaji trenutka pojavljuju? *"*

Tu moram biti barem malo precizniji koliko god mogu biti u vezi te "relaksacije".

To nije opuštenost u klasičnom smislu - fizička opuštenost tijela ili neka "što me briga za sve; *ebe mi se", potiskivajuća, suzdržavajuća nevezujuća kvaliteta stanja uma koja je zapravo čisto poricanje i "kukavička" obrambena strategija uma, crva, ega.

...nego je više neodredljiva unutarnja opuštenost, nesputanost bez obzira kakvi se sadržaji svijesti pojavili u trenutku.

Znam da je ovo teško shvatljivo i sve više vidim i "bojim se" da je za to jednostavno nužno potreban samo unutarnji uvid, ono da te to nešto baš "strefi drito u glavu, nekako se samo posloži i sjedne na svoje mjesto", sam klik! a ne neko specijalno znanje o ljudskoj psihi, neke dubinske pomodne tehnike ili metode dolaženja do tog u biti na kraju jednostavnog ali oslobađajućeg uvida.

Nekako nebo to zna... kad slobodno pušta da svakakvi oblaci prolaze njegovim prostranstvima bez uplitanja.

Uvid je suptilan i sam po sebi iscjeljuje "ostavljanjem, "ne-djelovanjem".
Prolazi kroz brojne zamršene i kaotične sadržaje psihe a iza sebe ne ostavlja tragove da bi se mogao vratiti, niti ima ikakvog interesa vračati se, jer život jednostavno ide dalje i prolazi (um, crv, ego to radi, stalno se vračajući, pa neprestano prežvakava i oživljava prošle impresije tih već odsutnih prošlih sadržaja svijesti i minulih vanjskih događaja, trauma.)

Ovo napisano možda izgleda grubo i "neosjetljivo", pogotovo onima koji su prošli i prolaze kroz jako teške, nehumane, nasilne, traumatične i na horor slične svakakve trenutke.
I na ovom forumu ima na žalost jako puno tragičnih ispovjesti. Svatko ima neke svoje probleme i izazove.

Ali već je u početku jako puno znači samo malo po malo si dopustiti biti svjestan i sve manje stroži prema samima sebi, a dalje sve više i više svjesniji, te na kraju stvari ostavljati iza sebe da možemo biti svjesniji i dostupniji za trenutne i nadolazeće ljepše stvari.
Prilike i novi počeci se stalno rađaju i događaju.

Ta unutarnja prirodna relaksacija stalno nastavlja dalje prolažeći trenucima isto tako prirodno kao kod male zdrave, slobodne nesputavane djece. Naše male slatke "Budhhe"

...nespretno padaju...rasplaču se...primiri se i nastavljaju dalje sa svojom avanturom istraživanja svijeta...

Kad bi se male bebe koje tek uće hodati, neprestano podsjećale na svoje prošle bolne padove, tada nikakada zbog tih prošlih bolnih padova, i time zbog fobije od hodanja da ne padnu, ne bi prohodale.

Svijest ne zadržava... svijest ne zadržava sadašnji trenutak; sadašnji trenutak ne zadržava, niti nakuplja prošle stvari u neki svoj spremnik za buduće sadašnje trenutke.

@boo-boo
...da pomješani, zamućeni i zmučkani smo ponekad u sada... kada nismo svjesni da je um lukavo i neprimjetno uskočio i umješao se u sada.
Važno je priznati da su brilijantne njegove mučke.

Ali na sreću zapravo ni to nije neki problem ako smo svjesni te zmučkanosti. I klizimo dalje u trenutak bez obzira na trenutnu zmučkanost...dok se svaki trag zamućenosti sam po sebi brine o sebi i opet neprimjetno nestane...
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 15:12   #86
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Znam da je ovo teško shvatljivo i sve više vidim i "bojim se" da je za to jednostavno nužno potreban samo unutarnji uvid, ono da te to nešto baš "strefi drito u glavu, nekako se samo posloži i sjedne na svoje mjesto", sam klik! a ne neko specijalno znanje o ljudskoj psihi, neke dubinske pomodne tehnike ili metode dolaženja do tog u biti na kraju jednostavnog ali oslobađajućeg uvida.
baš je tako kako pišeš, to se ne može prenijeti...nema razumijevanja toga jer to nije u domeni onoga koji razumije. To se oslobađa i živi.


A da bi se do toga došlo treba puno puta i puno godina raditi ovo:

Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Ja sam usmjeren na sada, što se sada pojavi tijekom samorazgovora, u svijesti, nešto me muči, tada to "rješavam" uz put odmah, kad je sadržaj restimuliran i svjež, u hodu kako se pojavi.
Mam ga zgrabim za gušu!
nadovezujem se na tebe jer lijepo to preneseš u pismenom obliku, i pokušavam ukazati kojim smjerom to ide jer oko sebe vidim da se obično kreće od "kraja", tj svi bauljaju u nekakvim misaonim konstrukcijama (tu se rade neke estetske operacije) umjesto da ih se oslobode.
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 16:19   #87
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post

Samo smo nakupina mesa, kože, kostiju, organa, krvi, neurona, sinapsi....idemo do atoma, subatomskih čestica...?...
U konačnici smo samo to, ništa
mislim da je jasnije ako se ide u makro razine, dođe na isto, rjeke teku, vrjeme se mjenja, sunce izlazi zalazi, planeti se vrte, galaksije se kreču uokolo, sve isti kurac

zapravo usporedba sa vremenskim sustavima je prilično adekvatna, to su momentalna stanja usljed procesa koje nemožemo kontrolirati, možemo samo trpiti stanje dok se dešava

ali kad je loše vrjeme, piči ljetno sunce ili pada bljuzga na minus 10, u svakom momentu smo svjesni da je to prolazno makar ponovljivo stanje

nekako kada ista stvar krene u mozgu nemožemo se sjetiti da če stvar proči, nemožemo se sjetiti drugog konstrukta ili kojim putem smo izašli van iz toga zadnji put, možemo samo čekati da stvar prođe spontano, pa počne opet, pa prođe, pa se izmjeni-zamjeni za onu drugu, pa opet prođe, pa se vrati, tako čitav dan, dan za danom
kor-im is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 19:50   #88
Quote:
Kor-in kaže: Pogledaj post
mislim da je jasnije ako se ide u makro razine, dođe na isto, rjeke teku, vrjeme se mjenja, sunce izlazi zalazi, planeti se vrte, galaksije se kreču uokolo,
sve isti kurac zapravo usporedba sa vremenskim sustavima je
prilično adekvatna, to su
momentalna stanja usljed
procesa koje nemožemo
kontrolirati, možemo samo trpiti stanje dok se dešava ali kad je loše vrjeme, piči ljetno sunce ili pada bljuzga na minus 10, u svakom momentu
smo svjesni da je to prolazno makar ponovljivo stanje nekako kada ista stvar krene u
mozgu nemožemo se sjetiti da če stvar proči, nemožemo se sjetiti drugog konstrukta ili
kojim putem smo izašli van iz toga zadnji put, možemo samo čekati da stvar prođe spontano,
pa počne opet, pa prođe, pa se izmjeni-zamjeni za onu drugu, pa opet prođe, pa se vrati, tako čitav dan, dan za danom
To je već nešto sasvim drugačije od onog tvojeg prijašnjeg frenetičnog ispucavanja u postu 52.

Nadam se da ovo gore, sada nisi napisao iz čisto intelektualnog rezumiranja u odnosu na moj prijašnji post jer ćeš si samo nabrijati ego, misleći da sad možda znaš da je moguće kontrolirati.

Izgleda da je tvoj problem vezan za samootkrivanje i viđenje koliko u sebi u stvari imaš malo kontrole.
P.S. I been there...ufff

Znaš što... na kraju kad pređeš taj zastrašujući prag i iskreno priznaš i prihvatis, vidjet ćeš u sebi da i nije neki big deal spoznati koliko u biti imaš malo kontrole... A što je još bolje da uopće nije stvar o kontroli.

I samo po sebi će ti se dogodit da si više dopuštaš doživljavati ovaj život, ali ovaj put bez neke pretjerane nervoze.

@boo-boo Hvala ti na nadovezivanju. Pišem u trenutku pa valjda često ispadne nepovezano. Ti to bolje vidiš od mene pa samo interveniraj.

Super mi je ovo tvoje: "To se oslobađa i živi."
Da, tako nekako....to se ne prakticira nego živi.

Quote:
benny kaže: Pogledaj post
O kakvom Vi mesu kostima, kożi itd?
Svatko je tim, kakvog sam sebe predstavlja u svojoj glavi.
Ja sam npr 94kg ćistog zlata, razvućenog na 191cm duljine
eeej baš si me nasmijao... Jesi li to ti u stvari mislio da si ustvari 94kg ćistog ega razvućenog na 191cm veličine? moramo se malo šaliti
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.02.2017., 13:42   #89
Quote:
kor-im kaže: Pogledaj post
mislim da je jasnije ako se ide u makro razine, dođe na isto, rjeke teku, vrjeme se mjenja, sunce izlazi zalazi, planeti se vrte, galaksije se kreču uokolo, sve isti kurac

zapravo usporedba sa vremenskim sustavima je prilično adekvatna, to su momentalna stanja usljed procesa koje nemožemo kontrolirati, možemo samo trpiti stanje dok se dešava

ali kad je loše vrjeme, piči ljetno sunce ili pada bljuzga na minus 10, u svakom momentu smo svjesni da je to prolazno makar ponovljivo stanje

nekako kada ista stvar krene u mozgu nemožemo se sjetiti da če stvar proči, nemožemo se sjetiti drugog konstrukta ili kojim putem smo izašli van iz toga zadnji put, možemo samo čekati da stvar prođe spontano, pa počne opet, pa prođe, pa se izmjeni-zamjeni za onu drugu, pa opet prođe, pa se vrati, tako čitav dan, dan za danom
Happyining, veliš da si bio tamo i da se predje taj prag i prihvati
Kak znas da to novo stanje nije jos jedno "godisnje dobbba" Kak si tako siguran
iskreno, drago mi je za tebe, al posve kuzim kor-im i nisam siurna da se prag prijedje, nego da su duzi intervali izmedju rezignCije i smislenosti.
bilo bi me strah biti toliko sigurna.
nisam ni grinch, ni objektivna ni mudra nego jako poljuljana,
Ipak, iiippaakk, vjeriujem da mi moze biti dobro bez novih samosabotoranja i jada.
Danas sam u Prisutniku koji vidi i zna sto mu tijelo i um pricaju, dok sam sebi imenuje sve pokrete i radnje( primam kvaku), palim vatru, itd, malo je kao banalno al se osjecam ko vozac autobusa s putnicima pomalo divljim, ljutim, tuznim,napovjerljivim vozim i pazim na njih, da im bude mirno ugodno putovanje.S tim se dobro osjecam.
__________________
to nisam ja
bijelatama is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.02.2017., 16:07   #90
Quote:
bijelatama kaže: Pogledaj post
Kak znas da to novo stanje nije jos jedno "godisnje dobbba"...
Znam što misliš iskomunicirati.
Radi se samo o drugačijem pogledu, paradigmi, uvidu na prirodu ljudske psihe. I u biti je krajnje prosto(ironično je da se nakon tog uvida poslije pitaš:"Pa zar je moguće da sam se ja prije uludo zamarao oko svakakvih zavrzlama psihe i još ih u biti više komplicirao?!) jednostavno. "Psiha" radi jako proste šale sa nama.

Odgovor na tvoja pitanja je višeslojan. Gledaj, probaj ovo čitati nekako između redaka.
Kako ja to vidim i osjećam tu nema nekog kraja tome; nekog konačnog ishodišta u kojem smo konačno našli i došli u neko equilibriumsko stanje svijesti. Svaki kraj je ujedno novi svježi početak jer uvijek si tu.

"Godišnja doba" su oduvijek postojala i postojat će kao normalni prirodni ciklus. Ljudska psiha je isto potekla iz prirode koja ima svoje cikluse, mjene.
I već samo kada se to duboko uvidi i prihvati već je samim tim sve lakše, najjednostavnije rečemo.

Po meni vlada potpuno iskrivljena slika zdrave psihološke dinamike osobe.
Po toj slici u nama postoje brojna pisana i nepisana pravila od kako se ponašati: što je zdravo psihološki a što ne, kako ili ne ispoljiti emocije, ljutiti se, biti uzrujam, čak i malo nervozan nije nikako dobro...kako manipulirati i kontrolirati mislima i osjećajima, tko bi mogao psihološki biti bolestan ili zdrav i masa... masa stvari koja samo na kraju zbunjuje, komplicira i što je najgore prikriva zdravo stanje svijesti u koje ne treba do(u)laziti jer je ona već u startu zdrava i prisutna sama po sebi. To je totalno izokrenuto a pogled uprt na sasvim drugi horizont.

Quote:
bijelatama kaže: Pogledaj post
...bilo bi me strah biti toliko sigurna.
nisam ni grinch, ni objektivna ni mudra nego jako poljuljana,
Tu se uopće ne radi o nekoj sigurnosti u nešto. Jer bi ta potreba za sigurnošću opet bila motivirana iz straha.

Kad imaš uvid o tome tada i taj strah koji se pojavi vidiš u pravom svijetlu. Jednostavno strah nije nešto bauk, strašna stvar. Strašna stvar je ono što svojim dodatnostima, pričama u sebi prikalemimo i napravimo od straha užas, paralizu i fobiju. Sam strah je nešto samo po sebi prirodno i dobro, što nam dosta puta može spasiti život. Problem je psihološki "pričajući" strah.

znaš, svi smo mi sami sebi Grinch koji se poljujaju, koji si kradu i kompliciraju trenutak. Naravno ne namjerno i svjesno.

Quote:
bijelatama kaže: Pogledaj post
Ipak, iiippaakk, vjeriujem da mi moze biti dobro bez novih samosabotoranja i jada.
Danas sam u Prisutniku koji vidi i zna sto mu tijelo i um pricaju, dok sam sebi imenuje sve pokrete i radnje( primam kvaku), palim vatru, itd, malo
je kao banalno al se osjecam ko vozac autobusa s putnicima
pomalo divljim, ljutim,
tuznim,napovjerljivim vozim i pazim na njih, da im bude mirno ugodno putovanje. S tim se dobro osjecam.
i super! I gdje je u tome problem?
Full Stop! Odbaci i riječ, pojam "prisutnik" kao promatrača i vidi da si to u stvari zdrava ti! Jer to, "Prisutnik" nije odjeljen od tebe, on je taj koji je zdrav. To si ti

Vozačica si busa koja više pažnje i svijesti kao sama Svijest poklanja putovanju na cesti - svjesnosti svojeg urođenog zdravlja, dobrog osjećanja i prema smjeru svojeg srca ciljeva... umjesto da neprestano pazi i zamara se oko raznih vrsti majmuna koje vozi (koji u busu - u umu skaču amo tamo).

S tobom je sasvim sve Ok! ...ne zamaraj se više, samo se opusti u vožnji stalno prema sebi i svom srcu.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2017., 13:58   #91
Psiho ventilator

Quote:
The Dove kaže: Pogledaj post
Ja razgovaram sama sa sobom stalno. O banalnim stvarima, tipa što ću jesti danas. Ili ako se radi o ozbiljnim stvarima onda razmišljam što trebam učinit, što mogu učinit i što sam mogla učinit. Uvijek prije nego razgovaram s nekim,
makar to bila prodavačica u dućanu, znam što ću reći,
isprevrtim moje rečenice sto puta. I uvijek prije nego što nešto napišem, uvijek mi to prvo padne na pamet, izgovorim to u sebi i onda napišem.
Da li se i tebi čini da je dobar dio tvojih samorazgovora opterećujući, zamoran i iscrpljujuć da ponekad doslovno zna i zaboliti glava od sveg tog prežvakavanja u glavi? Da se puno uzaludnosti, banalnosti i nepotrebnosti vrti po glavi?

Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
...negdje si spomenuo svoj primarni SR...što si pod time mislio?

ja sam imala neke spoznaje o svojim bazama koje su bile baš začuđujuće, potresne i radikalno me izmijenile (u
smislu da kad sam ih osvjestila više nisu samnom "upravljale" - što se do tad događalo potpuno nesvjesno); no to su bili spoznajni blicevi, ne u obliku SR, već baš neki bazični "programi" - stavovi, uvjerenja.
Zato me zanima
To si vjerojato mislila na moj prijašnji post 33. :
- "primjećivanje nekolicine primarnih SR, koji se u mojoj svijesti po inerciji navici "nesvjesno" možda desetljećima vrte u glavi i određuju dobar dio mojeg ponašanja i kvalitete kako se osjećam većinu vremena.

- nekako sam postao biti u mogućnosti da voljnije i
svjesnije razgovaram sa sobom pogotovo u prisutnosti osjećaja
kada je SR zamršeniji.
U smislu "stopiranja", nevjerice a time do prevencije da se poneki SR ne napuhaju u za mene negativnom, nezdravom i neproduktivnom smjeru."
-
Da, to je nešto slično a možda i isto kao sa tvojim bazičnim programima. Koje kada ih "riješiš", ja bih tu rekao neutraliziraš, tada se jako velik dio prošlog tereta, psihološkog smeća neutralizira i oni dalje ne predstavljaju neki problem.
A neutralizacijom tih glavnih uzročnih SR, posredno se i automatski djeluje/čisti/neutralizira ostale sporedne, manje smetajuće "pain in the ass" samorazgovore pa lančanom reakcijom i oni oslabe ili jednostavno nestanu.

To gore što sam sad napisao i ono što sam napisao prije nekoliko dana u postu 33 se sad promijenilo na još suptilnije ali i jednostavnije, jer mi se valjda puno toga neutraliziralo/raščistilo od prvog dana kad sam počeo pisati o samorazgovorima. Rafiniralo se.

Sad ću probati opisati što se sada trenutno događa da se lakše vidi ta finija razlika.

Tih nekad nekolicina uzročno primarnih razgovora koji utječu na većinu ponašanja i raspoloženja tijekom dana, su mi postala po kvaliteti i prirodi isti kao i sporedni, manje zamorni samorazgovori jer su po prirodi isti.
Primarno uzročni su samo po intenzitetu jači.
Razlika između prije i sada, je u tome da se sa primarnim SR "postupa" isto kao i sa sporednim i manje intenzivno uzročnim.
Bit je da mi više nema razlike između "većeg ili manje uzročnog" samorazgovora. Nema velikog ni manjeg. Po prirodi i djelovanju su isti.

Sljedeće što se događa je efekt da su mi samorazgovori jako popustili, smirili su se. Naravno, dođu, isplivaju u svijest ja ih primjetim...."pokušaju izazvati neku reakciju bilo mentalnu ili emotivnu (prvenstveno mislim više o negativnim ili smetajućim SR) i ponekad i izazovu neki minjaturni vrtlog. Ali to traje par sekundi jer ih jednostavno "vidim" i nestanu bez traga. Netom poslje se ponekad ni ne mogu sjetiti što je to bilo jer samo automatski uklizim, prijeđem u drugi novi, svježi trenutak.

Nadam se da je bar malo jasno što sam mislio reći jer je i meni samome teško odabrati kombinaciju riječi da bi bio što jednostavniji za verbalno "hvatanje" tako suptilnog i intuitivnog "procesa" kojeg vidim da se događa i čini mi jako puno dobroga.

Metaforički bi mogao reći da su samorazgovori kao ventilator koji se vrti dok je uključen u struju.

Sada je taj ventilator isključen iz struje ali se dalje zbog svoje inercije vrti i dalje, polako usporavajući dok se njegova inercija ne potroši.

Samorazgovori se vrte se i dalje ali bez njihove prijašnje žestine i snage nad mnome, jer više nemaju toliko moje energije/pažnje kojom sam ih prije hranio, osnaživao i držao na životu kao nekakvim "stvarnostima".

I mogu u sebi iskreno reći da mi je super zbog toga, jer se većinu vremena zaista osjećam jako dobro i raspoloženo te puno puno lucidnije nego prije.

A sljedeći će mi trenuci i dani biti test i provjera trajnosti i vjerodostojnosti toga što se događa i kako se osjećam u mojoj psihi, svijesti, umu, srcu, duši ili u čemu god to bilo.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2017., 15:38   #92
samorazgovor je ono što ja prakticiram....ali to je više u terapeutske svrhe

jednostavno ponekada je i to dobro, ako nemaš nekoga s kime b mogao konstruktivno razgovarati o onome što te muči

ima i metoda louise hay, rad sa zrcalom, sjedneš ispred ogledala i govoriš si kako si lijepa, pametna i sl. Navodno je ta metoda vrlo djelotvorna i liječi

onaj kome su dijalozi sa samim sobom čudni...mora znat da to zaista funkcionira...morate probati da bi znali
__________________
ne brinite što ljudi misle oni to rijetko rade!
cura-sa-foruma is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.02.2017., 11:03   #93
Samorazgovori mogu zaista pomoći jer svatko prirodno ima dostupan taj "alat", ali samo ako ih se svjesno vodi, a u velikom broju slučaja je sasvim dovoljno da ih se jednostavno vidi, dopusti da se kreću i bude ih se svjestan.

Sam samorazgovor sam po sebi nije ni pozitivan ni negativan, ni u smislu kao nešto dobro ili loše.
Razlika je samo u konstruktivnim, poticajnim ili destruktivnim, blokirajućim konfliktnim sadržajima, zaključcima, jačini vjerovanja i nevjerovanja u njih, te stupnju svjesnosti sadržaja samorazgovora.

A zaljučna kvaliteta, ishod i konstruktivnost/destruktivost samorazgovora ili razgovora sa drugima direktno ovisi našem kapacitetu konstruktivnosti/destruktivnosti, zrelosti/nezrelosti, iskustvu, intuiciji, iskrenosti/tendenciji poricanja, sposobnosti priznanja, poniznosti i na kraju se sve to svodi na stupanj proširenosti svijesti i jednostavnom upotrebom zdravog razuma.

Pri tome ne mislim na upotrebu self-help tehnika koje su malo kome pod navodnicima pomogle. Naročito sam sumnjičav prema Louise Hay i sličnim navodnim "moćima podsvjesti" i kvazi pozi-afirmativnim metodama. Koje su po meni samo pogoršavanje i kompliciranje problema i vlastitih boljki. Guranje glave u pijesak i čisto poricanje i stvaranje još jačeg konflikta sa onim što jest, toga što se realno događa.

Ne sjećam se više, prije par godina sam negdje vidio vjerodostojan opis poznanika Louise Hay kakva je zapravo u prikrivenom privatnom životu. Sličan kao i kod mnogih zapadnih self-help gurua. Dan ispunjen neurozama, depresivnim fazama, strogim rasporedima i pravilima utiskivanja brojnih afirmacija u um i pri tome iscrpljujući forsirana pažnja da se slučajno ne bi koja negativna misao prikrala i umješala u takavo "na silu, nasilno" utiskivanje poz. afirmacija.

Što za posljedicu stvara jak osjećaj krivice, nesigurnosti, nezadovoljstva, letargije, teškog konfliktnog grča u utrobi dok na kraju ne dođe do "eksplozije".

Uopće mi nije čudno da takvi ljudi puknu ko kokice jer ih baš takav pristup i čini dodatno fragilnijim.

Što jače pritišćeš loptu dublje u vodu i teškim naporima je misliš sakriti od vlastitog pogleda to ona baš zbog toga ima još veću snagu i povratnu silu, žestinu pritiska na gore i prema svijesti da bi iznenada kad se najmanje nadamo iskočila, strefila i bacila u bedaru depresije, frustracije, letargije, pomaknute agresivnosi i samodestruktivnosti, mračnih noći duše i očaja.
Brdo bespotrebnih dodatnih suvišnosti, kompliciranja i kao posledica komplikacija.

Puno je jednostavnije i lakše biti običnim i jedinstvenim čovjekom kakvi smo mi po prirodi, kad se ne uspoređujemo sa drugima isto tako jedinstvenima.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.02.2017., 22:30   #94
Pojašnje teme Samorazgovor

Post 56. tema -Aktualna promišljanja o životu- , podforum Duhovnost slobodnim stilom...

tema je na kojoj sam nekada pisao nakon "osebujnog i dugotrajnog blica" koji sam doživio u ono vrijeme.

Ja sam se toliko nasmijao
na taj svoj post da ne mogu doći do sebe. Ejjj...ku ku...gdje si?

Hvala dragoj osobi koja me je danas podsjetila na te prošle upise.

Stao sam na tom postu i jednostavno mi je postalo jasno da u ovom trenutno prevladavajuće govorno- pojmovno-verbalnim terminima kojim neke nama nejasne pojave; verbalno, riječima možemo koliko-toliko na taj način riječima opisati, iskomunicirati, prenostiti u rječitim terminima/simbolici....huuuh... je, da je naša svijest ili sama Svijest to što se pod tim slovnim simbolima podrazumijeva je, da je: Svijest jedno te isto što i ovaj sadašni trenutak ili najjedostavnije, sama naša svjesnost. Nema razlike.

Sada... svi koji žele ovo shvatiti i objasniti si samo intelektom zavezat će si mozak u "čvor" a oni koji će "razmišljati" osjećanjem opustit će svoj mozak/intelekt i život.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2017., 13:54   #95
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Tih nekad nekolicina uzročno primarnih razgovora koji utječu na većinu ponašanja i raspoloženja tijekom dana, su mi postala po kvaliteti i prirodi isti kao i sporedni, manje zamorni samorazgovori jer su po prirodi isti.
Primarno uzročni su samo po intenzitetu jači.
Razlika između prije i sada, je u tome da se sa primarnim SR "postupa" isto kao i sa sporednim i manje intenzivno uzročnim.
Bit je da mi više nema razlike između "većeg ili manje uzročnog" samorazgovora. Nema velikog ni manjeg. Po prirodi i djelovanju su isti.

Sljedeće što se događa je efekt da su mi samorazgovori jako popustili, smirili su se. Naravno, dođu, isplivaju u svijest ja ih primjetim...."pokušaju izazvati neku reakciju bilo mentalnu ili emotivnu (prvenstveno mislim više o negativnim ili smetajućim SR) i ponekad i izazovu neki minjaturni vrtlog. Ali to traje par sekundi jer ih jednostavno "vidim" i nestanu bez traga. Netom poslje se ponekad ni ne mogu sjetiti što je to bilo jer samo automatski uklizim, prijeđem u drugi novi, svježi trenutak.
I dalje nisam sigurna da sam pohvatala što misliš pod tim "primarnim"...zanimalo me ali nije bitno...nema potrebe zapetljavati se u objašnjavanje nečega što je riječima teško opisati...možda se radi samo o individualnim "načinima rasvjetljavanja"

jer ovo dalje mi je jasno i to živim
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.02.2017., 09:32   #96
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
I dalje nisam sigurna da sam pohvatala što misliš pod tim "primarnim"...zanimalo me ali nije bitno...nema potrebe zapetljavati se u objašnjavanje nečega što je riječima teško opisati...možda se radi samo o individualnim "načinima rasvjetljavanja"

jer ovo dalje mi je jasno i to živim
Jasno...
Htio sam jednostavno ukazati da meni nema razlike između "primarnog i sekundarnog" sadržaja samorazgovora, misli, osjećaja, osjeta... problematike, složenosti, kvalitete, "jakosti"...priroda im je ista. I da, na kraju to zaista nije bitno.

Svatko od nas je specifično individualno ljudsko biće kako god da nas je priroda porodila; prikratila ili obdarila sa specifičnim životom i iskustvima.

Ljubav voli "razlike"...
Teško je sve to pretočiti u riječ. Valjda zbog toga postoji nešto takvo kao što je poezija.

Kako drugačije u riječ preobraziti delikatnost i istančanost filinga osim pjesmom ili stihom?

Sve više vidim da u poeziji ima više znanja i mudrosti nego svo govorno i pisano, logički-pametno mudrovanje.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 12:07   #97
brisan je offtopic. molim da za chat koristite neke druge teme. hvala
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 18:33   #98
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Da li ja imam ispravan dojam da u biti svi mi ljudi razgovaramo sami sa sobom?
Napišite što mislite o tim samorazgovorima?
Tko tu priča s kim? Ja imam osjećaj da ja sam pričam sa samim sobom.
I nekako mi je dojadio taj samorazgovor jer nekako crpi energiju. Vjerojatno to radi ona negodnija strana samorazgovora. Ne mogu ovo opisati.
A i sam sebe najlakše nagovoriš na svašta u životu jer u biti ne primjećujemo da razgovaramo sami sa sobom najveći dio dana i za pa za to jednostavno okrivimo nekog ili nešto drugo, za na primjer neke, pazite sad na ovo:Naše!: odluke, izbore, način rješavanja nečega...

Da li primjećujete da razgovarate sa samim sobom? Ili je to samo ono što trpamo pod sposobnošću razmišljanja?
Da samo znaš koliko sam stvari otkrio i shvatio samorazgovorom i introspekcijom - začudio bi se. Jako korisna stvar, nužna stvar za očuvanje mentalnog zdravlja i razumijevanja svijeta.
Prokhorov is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 20:43   #99
Quote:
Prokhorov kaže: Pogledaj post
Da samo znaš koliko sam stvari otkrio i shvatio samorazgovorom i introspekcijom - začudio bi se. Jako korisna stvar, nužna stvar za očuvanje mentalnog zdravlja i razumijevanja svijeta.
Oprosti... zapravo zaboli me za ta tvoja otkrića i shvaćanja ako sa toliko začudnog entuzijazma ne iskomuniciraš svoje argumente u smislu senzibiliteta ove teme bez svojeg prikrivenog reklamiranja. Ni ti ni ja nemamo nešto što drugi nemaju.
Ova tema nije populistička, niti je self-help orijentirana.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 14.02.2017., 06:17   #100
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
U zadnje vrijeme sam naglo primjetio, tj. postao sam jako svjestan da puno pričam sam sa samim sobom.


Da li primjećujete da razgovarate sa samim sobom? Ili je to samo ono što trpamo pod sposobnošću razmišljanja?
Da, skoro pa sam se zabrinula za sebe kad sam shvatila koliko je trajao jedan od tih razgovora.
Onda sam jedan dan nakon tako jednog razgovora rekla prijateljici, "Danas potpuno volim I prihvatam sebe"..
Opravdavam se da moram pricati sama sa sobom kad zivim sama i tjesim se da to i drugi rade.

Volim cuti sta sebi govorim.. bolje se cujem i kao da pricam trecoj osobi koju volim i savjetujem je sta da uradi..
__________________
One day it will happen, without noticing it,
Something will change. Something will calm in us
Something will touch us and there will be nothing to fear from. And it will come. Confident in itself.
EmiliaK is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:20.