Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.02.2011., 23:36   #81
Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
uvjeren da ne postoji prava povezanost/bliskost tj da nam se samo u trenutku može činiti da je tako zahvaljujući iluziji projekcije?
Yup. I ta iluzija nam dopušta da se prepustimo dovoljno dugo da realne poveznice počnu poprimat nekakve obrise. Onda smo fino uhvaćeni u vlastitu mrežu, jer smo već i to dovoljno dugo čekali i eto, sad je ovdje, iako moramo znat da je parcijalno laž.

I ne kažem da to nije bliskost. Bliskost se može ostvariti i sa psom. Ali prava povezanost? Iskreno sumnjam.
Drito Konj is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2011., 23:39   #82
Quote:
Drito Konj kaže: Pogledaj post
I ne mislim ni ja da je to nedostižan ideal, radi se "samo" o bliskosti, ali činjenica je da bendamo kriterije ili odbacujemo detalje jedan po jedan samo da u konačnici ipak ne bi bili usamljena dna. I to je činjenica.
Da, to bi bilo rješenje kada bi se zaista usamljenost mogla riješiti samo bliskim kontaktom. No, to nije uvijek tako. Ako je uzrok usamljenosti negdje duboko u tebi i još k tome ga nisi svjestan, ući ćeš u vezu i u njoj nećeš biti sretan jer ćeš i dalje biti usamljen, to se zove samozavaravanje. I to je, čini mi se, začarani krug.
lilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2011., 23:42   #83
Fak!

Nisam se uopće osjećao usamljenim dok nisam pročito ovaj post!

Sad sam tek skužio - ja sam usamljeeeeen buhuuu...
Na5kos3jela is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2011., 23:48   #84
Quote:
lilena kaže: Pogledaj post
Da, to bi bilo rješenje kada bi se zaista usamljenost mogla riješiti samo bliskim kontaktom. No, to nije uvijek tako. Ako je uzrok usamljenosti negdje duboko u tebi i još k tome ga nisi svjestan, ući ćeš u vezu i u njoj nećeš biti sretan jer ćeš i dalje biti usamljen, to se zove samozavaravanje. I to je, čini mi se, začarani krug.
Već ranije sam napisao da usamljenost nije stvar koja je isključivo uvjetovana bliskom vezom s osobom suprotnog spola. S tim da i tu "blisku vezu" isto treba definirati. Svakom je to nešto drugo.

I ne mislim da će svi i dalje bit usamljeni ako uđu u takvu vezu. Stvari su stvarno jako individualne.
Drito Konj is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2011., 23:57   #85
Zašto sam osamljen? Stvarno dobra tema ako je shvatiš ozbiljno.. Ima više razloga.

Prvi nije najvažniji, a to je da nisam u "svom" gradu, nisam ovdje tražio prijatelje.. Naletili su neki i to je ok, ali nije da ih ima previše..

Važnija su druga dva razloga.. Dijeljenje... Svega.. Od onog kad navečer raspravljaš kako nije bilo ok da je šef bio ovakav i onakav.. hvaljenja onim što si uspio na poslu.. odluke za kupnju nečega što čete još duže otplaćivati.. sreće zbog nečeg što ćete još dugo otplaćivati.. brige zbog bake.. mišljenja o nekom javnom događaju.. nervoze zbog računa.. ideja o godišnjem.. djetinjaste ushićenosti novim mobitelom.. genijalno ispalom večerom.. jutrom na godišnjem..
Znači svih osjećaja, jer oni teški postaju lakši, a oni lijepi veći. Nije to fraza, fakat meni nije. Možda nekom pali i kad se dijeli s prijateljima ili obitalji, ali meni je to to samo s onom koju volim.

I zato kada bih se sad pohvalio nečim na poslu, zapravo shvatim da nemam kome, i osjećam se samo još lošije i osamljenije..

Drugi se dio odnosi na planove i snove.. Nema ljepšeg nego sanjarit o nekoj kućici, planirati gdje će stajat koji grm.. Smišljat ideje za izlazak ili ostanak doma.. Nije bitno jel kratkoročni il dugoročni, jel realan ili samo san.. Dvije glave nisu samo pametnije, nego i kreativnije od jedne..
Naravno, i sam radim planove.. Al oni su nekako hladni.. Proračunati.. Baš su nekako planovi, nisu snovi, sam sam u njima i zato nije to to...

Ne znam, nit je ovo sve, nit sam toliko spretan s riječima da objasnim ovo.. Ali valjda sam objasnio bar nešto..
Čekkić is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:05   #86
Quote:
Drito Konj kaže: Pogledaj post
Yup. I ta iluzija nam dopušta da se prepustimo dovoljno dugo da realne poveznice počnu poprimat nekakve obrise. Onda smo fino uhvaćeni u vlastitu mrežu, jer smo već i to dovoljno dugo čekali i eto, sad je ovdje, iako moramo znat da je parcijalno laž.

I ne kažem da to nije bliskost. Bliskost se može ostvariti i sa psom. Ali prava povezanost? Iskreno sumnjam.
Za ovo je zaslužna zaljubljenost koja nam osigurava dovoljnu opskrbu iluzijom na određeni period i onda kada djelovanje anestezije popusti pod nama se počinje rastvarati ponor.

Naravno, ne zaljubljuje se svi jednako iracionalno, u osobe koje nas mogu "začarati" ali nam ne odgovaraju.

Zadnji put kad sam se skoro zaljubila on je bio šarmantan, zabavan, komunikativan, riječju, sasvim solidna doza ukrasnih vrlina ali moji senzori su tulili neprestano, kao da ih je netko nagazio + prije toga navio na najjače.

Ispao je veće govno od svega što sam slutila a slutila sam stvarno puno toga. Ispao je za sada najveće dno od svega što sam vidla/čula.
Zaštitila sam se jer sam sve na vrijeme nanjušila a inače je tip za kojim su mnogi izgubili glavu.
Tada mi je postalo jasno, ne mogu se zaljubiti u kalup za stvaranje šupendara osim ako je dotični em dovoljno inteligentan da točno zna kakav mi treba ispasti (teško je to odglumiti) em mu se dovoljno da zajebavati s tim.
Ne mogu se zaljubiti dok se ne osiguram barem do jedne dobre mjere i vidim da nema objektivnih prepreka i odnos ima tendenciju preći na višu razinu.

Ako se ti možeš zaljubiti u šarmantnu jebežljivu manipulativnu zmiju onda je veća šansa da će ti se otvoriti PONOR kada vidiš da ima i šarmantnijih od nje, ne.

Tvoje nevjerovanje u pravu povezanost se širi i na područje prijateljstva?
__________________
la mesure de l'amour c'est d'aimer sans mesure
Parlez français! :cerek:
Scimmia is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:20   #87
Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
Z
Ne mogu se zaljubiti dok se ne osiguram barem do jedne dobre mjere i vidim da nema objektivnih prepreka i odnos ima tendenciju preći na višu razinu.

Ako se ti možeš zaljubiti u šarmantnu jebežljivu manipulativnu zmiju onda je veća šansa da će ti se otvoriti PONOR kada vidiš da ima i šarmantnijih od nje, ne.

Tvoje nevjerovanje u pravu povezanost se širi i na područje prijateljstva?
Jbg. zaljubljenost nije racionalna - nažalost ili nasreću .

Greška koju većina muškaraca radi jest da misli ako su podobni da će žena odmah past, e neće mora tu biti i kemije, nečeg iracionalnog.
Na5kos3jela is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:29   #88
Quote:
urBana4 kaže: Pogledaj post
Fizički - nikad usamljena
Psihički - uvijek usamljena

Ovo drugo mi je bitnije i to me jebe. Zar na ovom jebenom svijetu od 6 i pol milijardi ljudi nema niti jedna jedina osoba koja me može bar imalo može shvatiti? I to nije bit da bude XY, može i XX ili XX/XY ili XY/XX Nebitno mi je..
Samo želim da s nekim mogu sve podijeliti, a ta osoba iako nekad bude na vidiku, brzo nestane. Ukrac!


EDIT poDforum

Ali ovo je Forum, pa stoga može i poTforum..
Yeah join the club. I meni je to najveći bed zapravo. Ne znam zašto, jer je većini sasvim ok krenut dalje i nać nove prijatelje, ljude s kojima će se družit, jebače, ljude koje će voljet na najjače i to.

Meni je to nekako teže. Ne jer ne mogu teoretski nać, nego se ne mogu otkačit od ljudi, sjeban sam.

Quote:
Chiro23 kaže: Pogledaj post
Nećeš virovat,i ja sam danas bio na zubnom pregledu i u čekaonici razmišljao o nečemu sličnom:ro Kriste:rof

Samo da pročitam postove pa ću dati neki komentar.

Ali ovo je spooky,jebemti:

Quote:
bliss kaže: Pogledaj post
Ja sam trenutno usamljeno srce. Nisam uvijek usamljena kad sam sama i to je dobro. Nemam potrebu srljati u odnose samo da ne bih bila sama. Tako da što se toga tiče, mislim da dobro funkcioniram. Nema kod mene onog želim nekog! očaja koji se osjeti, nema forsiranja.
Vjerojatno postoje stvari koje radim krivo, ali to još nisam uspjela prokužit.
Kao što rekoh, trenutno nisam najsretnija svime u životu i neke stvari su se dogodile na koje nisam imala utjecaja (gubitak posla) i to je. čini mi se, malo potenciralo i tu ljubavnu usamljenost. Ili sad imam previše vremena za razmišljanje ili nekakve negativnosti u životu izvlače na površinu one potisnute.

Upravo to. Dogodi se trenutak koji te podsjeti na nešto o čemu ne razmišljaš svakodnevno. A zna piknut dosta.
Zajebano je, da. Pogotovo jer ne možeš odvojit druge sfere, obiteljske probleme, posao, nešto treće, od tog emotivnog dijela sebe koji potencira usamljenost. A inače sve ovo što si napisala, kao da sam ja pisao. Ali točno kao da sam ja pisao. Zapravo kad razmislim, i jesam pisao nekoliko puta. :F

Osim ovog u vezi posla.
Nimoy is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:33   #89
Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
Za ovo je zaslužna zaljubljenost koja nam osigurava dovoljnu opskrbu iluzijom na određeni period i onda kada djelovanje anestezije popusti pod nama se počinje rastvarati ponor.

Naravno, ne zaljubljuje se svi jednako iracionalno, u osobe koje nas mogu "začarati" ali nam ne odgovaraju.
Pa, ja uvijek imam filter racia prije nego ću se zaljubit. Ne zato da druga osoba ne bi sjebala mene, nego da ja ne bi sjebao nju. Znam kakav sam. Samoživ, znatiželjan, sa izborom koji nitko nikada ne bi smio imat. I uvijek ću radije izabrat da se mene sjebe, nego da ja sjebem, jer se poznam.

Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
Zadnji put kad sam se skoro zaljubila on je bio šarmantan, zabavan, komunikativan, riječju, sasvim solidna doza ukrasnih vrlina ali moji senzori su tulili neprestano, kao da ih je netko nagazio + prije toga navio na najjače.

Ispao je veće govno od svega što sam slutila a slutila sam stvarno puno toga. Ispao je za sada najveće dno od svega što sam vidla/čula.
Zaštitila sam se jer sam sve na vrijeme nanjušila a inače je tip za kojim su mnogi izgubili glavu.
Tada mi je postalo jasno, ne mogu se zaljubiti u kalup za stvaranje šupendara osim ako je dotični em dovoljno inteligentan da točno zna kakav mi treba ispasti (teško je to odglumiti) em mu se dovoljno da zajebavati s tim.
Ne mogu se zaljubiti dok se ne osiguram barem do jedne dobre mjere i vidim da nema objektivnih prepreka i odnos ima tendenciju preći na višu razinu.
Viš, zadnji put kad sam se zaljubio, ona je bila lajava, duhovita i iznimno samoživa i zla. Znao sam da je takva od starta. Mogao sam ju izmanipulirat i učinit da sve bude točno kak mi paše. Nisam. zašto? Zato jer je to pederana, a i kurca ne bi vidio pravu sliku stvari. Umjesto toga sam radije ko mali ivica fino bio stava "ak sam ja ok prema njoj, MOŽDA ona neće bit lažljivo dno". Naravno, to nije tako, jer će ti ljudi stat na kičmu čim im to dopustiš. I znao sam to. Al one sekunde kad sam rekao racionalnoj strani da si jebe mater, napustio sam sva znanja.

I nisam se zaštitio u dovoljnoj mjeri, jebiga. Il sam mislio da jesam. Znali smo se predugo da bi bila dno, ali opet, bila je. Zašto? Ne znam. Nikad to neću znat. Trenutnog mnijenja sam da je zloća feat. glupa ko kurac u pitanju, a sumnjam da će se to promijenit. Kako to onda nisam vidio, nemam pojma.

Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
Ako se ti možeš zaljubiti u šarmantnu jebežljivu manipulativnu zmiju onda je veća šansa da će ti se otvoriti PONOR kada vidiš da ima i šarmantnijih od nje, ne.
Viš, al ona nikome, ali NIKOME ko ju zna nije bila ni zgodna, ni jebežljiva, ni šarmantna, ni ništa. Većina bi ju opisala riječju "žlundrava", kao osobu i fizički. Ja nisam imao niti jedan racionalan razlog bit zaljubljen u nju.

Ali iskreno, tad se nisam osjećao usamljeno. Jebeš mi mater, nisam. Pisao sam, snimao sam, a sve sam to radio jer sam bio dojma da se nekom obraćam. I to je ono kaj mi najviše fali ponekad. Da se nekom stvarno želim obratit. Baš određenoj osobi. A onda se događaju čuda, bar u mom malom svemiru. I samo meni su čuda, ali to mi je sasvim dovoljno da se ujutro budim s osmijehom. Pa taman da je sve to skupa pofarbano "nesretnom" bojom.

Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post
Tvoje nevjerovanje u pravu povezanost se širi i na područje prijateljstva?
Pa i ne, al opet, znaš da je potreba za fizičkim manifestom u takvim situacijama nešto sasvim normalnom, a to nemrem imat s prijateljima. Nusprodukt šljakanja hormona, štagod. Ja kad bi pričao s ovom bi imao erekciju, a samo bi pričali. Toliko mi je to dobro bilo. Da dobijem erekciju pričajuć s frendom, mislim da bi se jebeno zapitao. A da mi se to dogodi s prijateljicom, zaljubio bi se vjerojatno. Uvijek se zaljubim u misao i verbalizaciju iste, ne ono kaj imam za vidjet. Ukoliko to kaj gledam ipak nema karu, jel.
Drito Konj is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:36   #90
jel se slažete sa mnom da ovo vrijeme utječe na osjećaj usamljenosti?

ista ja, prija par mjeseci, rujan , listopad, skoro pa nisam osjećala tjeskobu,dok siječanj mi je katastrofalan bio.
jebe me obiteljska situacija(konstanta), faks ide sad nekak, tu je poboljšanje u odnosu na prijašnje godine, navikla sam biti solo, nije da sam zbog toga usamljena.

hladnoća i ružno vrijeme baš vrište za topao ljudski dodir, za pusice i maženje.
Splenda is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:38   #91
Quote:
Čekkić kaže: Pogledaj post
Zašto sam osamljen? Stvarno dobra tema ako je shvatiš ozbiljno.. Ima više razloga.

Prvi nije najvažniji, a to je da nisam u "svom" gradu, nisam ovdje tražio prijatelje.. Naletili su neki i to je ok, ali nije da ih ima previše..

Važnija su druga dva razloga.. Dijeljenje... Svega.. Od onog kad navečer raspravljaš kako nije bilo ok da je šef bio ovakav i onakav.. hvaljenja onim što si uspio na poslu.. odluke za kupnju nečega što čete još duže otplaćivati.. sreće zbog nečeg što ćete još dugo otplaćivati.. brige zbog bake.. mišljenja o nekom javnom događaju.. nervoze zbog računa.. ideja o godišnjem.. djetinjaste ushićenosti novim mobitelom.. genijalno ispalom večerom.. jutrom na godišnjem..
Znači svih osjećaja, jer oni teški postaju lakši, a oni lijepi veći. Nije to fraza, fakat meni nije. Možda nekom pali i kad se dijeli s prijateljima ili obitalji, ali meni je to to samo s onom koju volim.

I zato kada bih se sad pohvalio nečim na poslu, zapravo shvatim da nemam kome, i osjećam se samo još lošije i osamljenije..

Drugi se dio odnosi na planove i snove.. Nema ljepšeg nego sanjarit o nekoj kućici, planirati gdje će stajat koji grm.. Smišljat ideje za izlazak ili ostanak doma.. Nije bitno jel kratkoročni il dugoročni, jel realan ili samo san.. Dvije glave nisu samo pametnije, nego i kreativnije od jedne..
Naravno, i sam radim planove.. Al oni su nekako hladni.. Proračunati.. Baš su nekako planovi, nisu snovi, sam sam u njima i zato nije to to...

Ne znam, nit je ovo sve, nit sam toliko spretan s riječima da objasnim ovo.. Ali valjda sam objasnio bar nešto..
Dobro si pinpointao stvar ali pazi, ja mislim da bi, ukoliko si single, te planove mogao imat u vezi samog sebe. I to je to. Ono, odseli u drugi stan, dovedi se u formu fizički, pusti kosu ili se ošišaj, upiši šah ili kukičanje, radi na nekim odnosima s obitelji, nešto deseto.

Ne treba ti partner za to. Ljepše je kad imaš nekoga i to sve ima smisla naravno, ali nije svaki životni period isti.

Kompenziraj tu usamljenost time što ćeš bit sretan na drugim poljima, sredit si život. Mislim bar ja to radim.
Nimoy is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:41   #92
Quote:
Splenda kaže: Pogledaj post
jel se slažete sa mnom da ovo vrijeme utječe na osjećaj usamljenosti?

hladnoća i ružno vrijeme baš vrište za topao ljudski dodir, za pusice i maženje.
Da. U proljeće je puno lakše jer piješ u parku i zabavno ti je. Svi izgmize iz svojih izaba i dopuze u parkove ne bi li se okrijepili čašicom (ili vučem-iz-kjupeka ekvivalentom) Pivo K+ (tm) nektara koje krijepi, čini dobro i oraspoloži društvo. Ponekad je tamo i gitara sa čak 4 žice, na kojoj se mogu svirat hitovi nirvane i crvene jabuke. Onda svi arlauču i zapomažu sretno. Na kraju puzimo kućama, a koji put i u njima nastavimo bit pijana dna.

Po zimi si doma, čekaš novu epizodu housea i nadaš se da ćeš upoznat simpatičnu pičku za koju neš morat metat titlove.
Drito Konj is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:42   #93
Ja sam trenutno najusamljenija ikad. Dno usamljenosti. A stid me i sram pisat o razlozima koji su toliko stvarni i konkretni da ih možeš napipat koliko su stvarni i konkretni. I razlozi su uvijek isti, samo je manifestacija ponešto drugačija. A možda se nekad to promijeni, samo što ću onda shvatiti da razlozi usamljenosti mi nisu ti nego neki drugi, još strašniji i demonskiji. A toliko su strašni ti razlozi da čak ni one drage personice koje mi se požele približit odgurnem, makar nesvjesno i nehotično, jer drugačije ne znam.
Nesuvisla sam i kriptična i trkeljam i zapravo samo trebam da me netko grli i tješi i potjera u krevet i izvuče sutra ujutro iz istog jer znam da sama neću htjet ustat, eto.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:45   #94
Quote:
Drito Konj kaže: Pogledaj post
Da. U proljeće je puno lakše jer piješ u parku i zabavno ti je. Svi izgmize iz svojih izaba i dopuze u parkove ne bi li se okrijepili čašicom (ili vučem-iz-kjupeka ekvivalentom) Pivo K+ (tm) nektara koje krijepi, čini dobro i oraspoloži društvo. Ponekad je tamo i gitara sa čak 4 žice, na kojoj se mogu svirat hitovi nirvane i crvene jabuke. Onda svi arlauču i zapomažu sretno. Na kraju puzimo kućama, a koji put i u njima nastavimo pit pijana dna.

Po zimi si doma, čekaš novu epizodu housea i nadaš se da ćeš upoznat simpatičnu pičku za koju neš morat metat titlove.
Vjerovao ili ne, mene proljeće više sjebe nego zima. Zimi se više družim, u proljeće me satre ona neka čudna šema, umor i to. Oduvijek, otkad sam bio klinac. Ne podnosim pelud i to, nemam pojma. Ne ubije me toliko kao nekad al ono, u proljeće sam dno krepanoće. Zato možda i sad radim sve ikad hardkor.

Btw ja volim engleske titlove. Lakše mi je pratit.
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Ja sam trenutno najusamljenija ikad. Dno usamljenosti. A stid me i sram pisat o razlozima koji su toliko stvarni i konkretni da ih možeš napipat koliko su stvarni i konkretni. I razlozi su uvijek isti, samo je manifestacija ponešto drugačija. A možda se nekad to promijeni, samo što ću onda shvatiti da razlozi usamljenosti mi nisu ti nego neki drugi, još strašniji i demonskiji. A toliko su strašni ti razlozi da čak ni one drage personice koje mi se požele približit odgurnem, makar nesvjesno i nehotično, jer drugačije ne znam.
Nesuvisla sam i kriptična i trkeljam i zapravo samo trebam da me netko grli i tješi i potjera u krevet i izvuče sutra ujutro iz istog jer znam da sama neću htjet ustat, eto.
Nimoy is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:47   #95
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Ja sam trenutno najusamljenija ikad. Dno usamljenosti. A stid me i sram pisat o razlozima koji su toliko stvarni i konkretni da ih možeš napipat koliko su stvarni i konkretni. I razlozi su uvijek isti, samo je manifestacija ponešto drugačija. A možda se nekad to promijeni, samo što ću onda shvatiti da razlozi usamljenosti mi nisu ti nego neki drugi, još strašniji i demonskiji. A toliko su strašni ti razlozi da čak ni one drage personice koje mi se požele približit odgurnem, makar nesvjesno i nehotično, jer drugačije ne znam.
Nesuvisla sam i kriptična i trkeljam i zapravo samo trebam da me netko grli i tješi i potjera u krevet i izvuče sutra ujutro iz istog jer znam da sama neću htjet ustat, eto.
Ne moraš pisat o razlozima, ali moraš sama sebe natjerat da te zbog njih ne bude stid.
Nije mi nepoznato to o čemu govoriš jer, recimo, cijelu srednju školu sam imala neku vrstu anoreksije, a toliko sam si to negirala da u mojim dnevnicima, koje sam pisala svaki dan, nigdje nije bilo ni spomena tog problema.
Da, bila sam svjesna toga da ne jedem, da, bila sam svjesna toga da se ljudi brinu, ali sam jednostavno samu sebe uspjela uvjeriti u to da ne jedem jer mi se ne da (i, naravno, pritom sam debela, jel...). Rezultat je bio izbjegavanje svih živih koji bi uopće započeli tu temu i totalna usamljenost, fizička i psihička, jer ni sa kim nisam htjela razgovarati o problemu koji sam imala, samo i isključivo zato što me bilo stid.
Progovorila na trećoj godini faksa, btw.
I tad je krenulo nabolje.

Tako da, ne moraš na forumu, ali pričaj s nekim. Šutnja je često kontraproduktivna.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:54   #96
Quote:
Nimoy kaže: Pogledaj post
Kompenziraj tu usamljenost time što ćeš bit sretan na drugim poljima, sredit si život. Mislim bar ja to radim.
Agreed.. I pokušavam to šta ćeš drugo.. Bolje je nego sjedit i plakat, ofkors.. A vjerojatno i neš korisno za poslije od toga dobiješ..

Al opet i sam kažeš, to je kompenzacija. I ipak samo to..
Čekkić is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 00:56   #97
Quote:
Čekkić kaže: Pogledaj post
Agreed.. I pokušavam to šta ćeš drugo.. Bolje je nego sjedit i plakat, ofkors.. A vjerojatno i neš korisno za poslije od toga dobiješ..

Al opet i sam kažeš, to je kompenzacija. I ipak samo to..
Čru det, ali kompenzacija koja može dovest do rezultata poboljšanja bilo kojeg aspekta tebe (kaj već odlučiš radit) koje ultimativno može bit presudno i za prekidanje tog sjebanog momenta usamljenosti. Kuiš?
Drito Konj is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 01:01   #98
Quote:
Drito Konj kaže: Pogledaj post
Čru det, ali kompenzacija koja može dovest do rezultata poboljšanja bilo kojeg aspekta tebe (kaj već odlučiš radit) koje ultimativno može bit presudno i za prekidanje tog sjebanog momenta usamljenosti. Kuiš?
Yep. Ono, neće ti uspjeh na drugim poljima potpuno zamijenit one momente ljubavi i srećušnosti kad si zaljubljen i kad sve ima smisla, ali na ovo prvo možeš utjecat, na ovo drugo baš i ne.

Ajde odi van i zaljubi se. SAD!

I natjeraj je da se zaljubi u tebe. Puškom.

Ono, ne ide.

Ali dovest si život u red na drugim poljima i bit sretan koliko možeš bit, razvijat se u smjeru u kojem se želiš razvijat, to je nešto na što itekako možeš utjecat stari moj. Pitaj mene, ja sam bio dno postojanja a sad imam sense of direkšn bar. I to je big deal.

Inače ovaj post je upućen Čekkiću naravno.
Nimoy is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 01:04   #99
Quote:
morcego kaže: Pogledaj post
Ne moraš pisat o razlozima, ali moraš sama sebe natjerat da te zbog njih ne bude stid.
Nije mi nepoznato to o čemu govoriš jer, recimo, cijelu srednju školu sam imala neku vrstu anoreksije, a toliko sam si to negirala da u mojim dnevnicima, koje sam pisala svaki dan, nigdje nije bilo ni spomena tog problema.
Da, bila sam svjesna toga da ne jedem, da, bila sam svjesna toga da se ljudi brinu, ali sam jednostavno samu sebe uspjela uvjeriti u to da ne jedem jer mi se ne da (i, naravno, pritom sam debela, jel...). Rezultat je bio izbjegavanje svih živih koji bi uopće započeli tu temu i totalna usamljenost, fizička i psihička, jer ni sa kim nisam htjela razgovarati o problemu koji sam imala, samo i isključivo zato što me bilo stid.
Progovorila na trećoj godini faksa, btw.
I tad je krenulo nabolje.

Tako da, ne moraš na forumu, ali pričaj s nekim. Šutnja je često kontraproduktivna.
Lemme put it this way, trenutno je svima neugodno pričati sa mnom o tome. Ili se razbacuju frazama koje kurca ne znače. I površno je i glupo i mislim da idem isključit mobitel i uspavat se vrištanjem u jastuk. Mislim, da se razumijemo, za dan ili dva ću opet biti okej, premda to ostaje stalno tu i ne znam kad će me puknut sljedeći put. Znam da @tm zvučim kao da imam žešćih problema, ali nemam, to ja samo malo dramim jer mi se ponekad skupi i onda idem dalje jer natrag očito ne mogu.
Meh
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2011., 01:20   #100
ovako. mene nekaj muci.

svakim danom sve vise i vise forumasa pocinje pisati kao drito i nimoy.
we are drito and nimoy. prepare to be assimilated. zakaj je to tako molim lepo?

fakat ste labilno i povodljivo dno ikad. i isus. i kaj vec sve ide.

sto se tice teme;
prije sam se znala tako osjecati s vremena na vrijeme. bez obzira bila u vezi ili ne. ne znam zasto je bilo tako, nikad nisam isla nesto preduboko u introspekciju, prelijena sam
no bitno je da me pustilo. ne znam kako. nije ni bitno. ne treba trositi vrijeme na to. ionak cemo svi umrijeti.
__________________
svi cemo umrijeti.
nata_lie is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor



Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:30.