O štitovima, ogradama, ranjivosti i vadičepima

[ZgSash]

malo je tesko ovdje verbalizirati
mozda je i to svojevrsni stit?

srednjevjekovnim rjecnikom receno, ako mi se netko dopadne, pustit cu ga unutar duzine maca, ali ne i unutar duzine bodeza
tj. bar ne odmah
nakon toga, najbitnije mi je da nemam posla s nekim zlocestim
ako je sve ok, uskoro osoba dobije pristup meni, a na njoj je i odgovornost sto ce s tim uciniti
netko je jako lijepo rekao: zivot ima previse ljepota da bismo ga unistavali strahom od malo boli
a i ta bol moze sasvim lijepo posluziti da vidimo onaj lijepi kontrast i naucimo cijeniti sto valja

[leptirica88]

flatoos kaže:

ranjivost uopce nije slabost osim ako mislis na nesto tipa plakanje radi napustenih macica.
to je preosjetljivost.

Da, nije. Netko je napisao da su štitovi, ograde - slabost. Meni nije ni to. Ponekad treba staviti štit, ali ne pretjerivati. Možda nas ti štitovi štite od slabosti.

Svejedno, to ostavljanje životinja mi je tužno.

[RedSonia]

flatoos kaže:

u stvari je stvar zaista poprilicno jednostavna jer postoje samo dugorocno ispravne stvari koje bi se trebale raditi, ali je problem kako doci do spoznaje koje su to ispravne stvari i kako se ne kratkorocno stititi i tako si dugorocno raditi stetu?

stvari zaista jesu jednostavne kada jednom dođemo do spoznaje samih sebe, svojih reaktivnih okidača , svojih strahova...tada nam se vrlo lako postaviti i prema drugima te praktički u hodu odlučivati koliko ćemo se kome i u kojim situacijama otvarati...a do tada živjeli štitovi, ograde i vadi/čepovi

[Lyss P. Hacker]

RedSonia kaže:

stvari zaista jesu jednostavne kada jednom dođemo do spoznaje samih sebe, svojih reaktivnih okidača , svojih strahova...tada nam se vrlo lako postaviti i prema drugima te praktički u hodu odlučivati koliko ćemo se kome i u kojim situacijama otvarati...a do tada živjeli štitovi, ograde i vadi/čepovi

E pa to ti ja želim djelomično reći Crvena Sonjo. Gnothi seauton.

Tu se odnosi tretiraju, ali ja vam kažem da nema teoretske šanse da npr. prosječna žena ikada skuži nekog muškarca, pa čak niti da proba, jer zašto bi? Slično za prosječnog muškarca, s to razlikom da on možda bude primoran skužiti ženu kao što npr. mnogi čine u već spomenutoj manosferi. To je čisto bazični nivo prirodne i društvene uvjetovanosti. Tko će se još baviti osobnim stvarima, većinom mračne naravi?

[Flat]

RedSonia kaže:

stvari zaista jesu jednostavne kada jednom dođemo do spoznaje samih sebe, svojih reaktivnih okidača , svojih strahova...tada nam se vrlo lako postaviti i prema drugima te praktički u hodu odlučivati koliko ćemo se kome i u kojim situacijama otvarati...a do tada živjeli štitovi, ograde i vadi/čepovi

fakat ne vidim smisao zastite na taj nacin jer te netko moze povrijediti samo koliko mu to dozvolis.

naravno da se svi stitimo, ali ja se sigurno necu sramiti pred nekime koga poznajem neko vrijeme i sigurno cu mu pokazati svoje prave boje.

npr. cak i demonstrativna ljutnja spada pod skrivanje ranjivosti i dizanje ograda. umjesto da iskreno kazemo sto nas smeta mi radje napadamo ili sutimo, a pravi uzrok ljutnji nije akcija ili rijec onog drugog vec se ljutimo radi onoga sto je u nama ta akcija ili rijec prouzrocila tj. sto je ona dotaknula, a dotaknula je slabost.

dakle, ne ljuti se zena radi toga kaj je muz otisao na pivu vec zato kaj je ona ostala sama i zato kaj joj muz fali. problem je kaj je to njoj najcesce tesko priznati i samoj sebi pa to ne moze priznati ni partneru jer nema sto.

edit: sad sam bolje procitao tvoj post pa nemoj ostro odgovoriti na ovaj moj jer se slazem s tobom, ali uvijek je pravo vrijeme za otkriti i graditi sebe bas sad tak da obrana i stitovi nikad nisu ispravni. to samo produzava agoniju. ne poznajem nikog tko je zatvoren i iskreno sretan.

[Miki-Liki]

Ribbons Undone kaže:

....

>Imaš posla s ljudskim bićem.

i s *necim* sto to ljudsko bice hoce posredovati, te s pripadajucom namjerom, kalkuliranjem i ocekivanjem

>Čemu služi ijedna emocija i/ili kognitivna interpretacija događaja, jebogaled?

nije uvijek srece da je kognitivna

>Ja to ne bih nazvala izborom.

znaci, osudjena si na vjecnu sebe iz ovog trenutka?

>Ranjivost, ona o kojoj bih ja ovdje razgovarala je - "čuj, jebe me to-i-to".

ovako kako si ju srocila, to je baza piramide
ima li ikoga da ga bas nista ne jebe?
jel to ranjivost?

>Ali percepcija oblikuje emociju. Percepcija je filter.

kokos i jaje
i emocija isto tako oblikuje percepciju

>Ne kažem da nisi ubrao, ali svejedno ću napomenut: ne mislim da je ranjivost nužno povezana s percepcijom okoline kao hostilne.

sto ti onda uzrokuje dusevnu ozljedu ako ne (percipirano) djelovanje okoline?

>Ranjivost povezujem s hostilnošću okoline u smislu "evo, ovdje, vidiš, tu da me udariš, tu bi boljelo ko vrag. al ajd' pliz nemoj udarati, može?".

to jest, izravan poziv - udari, hocu da me boli
mrvu klinicki, to jest

[Almost Rosey]

Miki-Liki kaže:

to jest, izravan poziv - udari, hocu da me boli

Ne.

[mala srecica]

Ribbons Undone kaže:

Misliš da to što ti netko pokazuje svoje "ratno ordenje" nema veze s tobom, nego samo i isključivo s tom osobom, nekim unutrašnjim procesima?

Nisam sigurna da se slažem, odnosno, mislim da ja to vidim drugačije.
Mislim da doza emocionalne inteligencije (zapravo, ne volim taj koncept ali nešto ga često spominjem) olakšava prepoznavanje osobe kojoj se možeš ogoliiti i pred kojom smiješ priznati "neotpornost na hostilne utjecaje okoline". Naravno da ima onih koji nemaju zadrški i gotovo da prostituiraju svu svoju nutrinu, ali mislim da većina ljudi u stanju nanjušiti moment i osobu u kojem se i kojojo se smiju predati sa svojim nesavršenostima. Ne nužno svim, dakako.
A opet, postoje momenti kad je netko napet kao balon pa iglica s bilo koje strane može izazvati dugi prdac i kovitlanje u zraku, sasvim neselektivno istresanje svega i svačega, ali rekla bih da su to situacije ekstremno visokog stresa i napetosti.
I čini mi se, na kraju, da se onda kod tebe, po nekakvom otvaranju i demonstraciji ranjivosti, dogodi onaj scenarij u kojem ti, izbačena iz ravnoteže, otplutaš prema pučini...

Zanimljiva si mi skroz znaš
Ova me tema introspektivno draska ali ja bježim od samo analize ko luda. Sve ono što izgovoris i sto ogledalo kaže je za mačku o rep okaciti, ako ti refleksija svijeta ne da odgovore sto si i tko si.
Nastojim spoznavati se živeći, a ne samo analizirajući se. A ovo za ogolijevanje ti je meni moja predivna stara dama u familiji rekla - dečku i drugu otkrij o sebi ono što bi bila spremna izjaviti na radiju. Tako da to je ta mudrost neka koja mi je usadena - da govorim i blebecem o svemu sta mi je na kitki, ali da malo ili ništa ne kažem . Moguće da je tu taj čvor na mom vadi čepu. Mislim da moj otpor nastaje kad se takne na čep jer ga ne dam van naprosto. Ali to nije onaj stil ah ona se plaši ljubavi i bježi, već je to naprosto moja genetska opcija i odgojem /tj odgojnim modelima usadena slika sebe kao lonca s poklopcem. Tako da nisam bila u situaciji deprivacija i u ljudima tražila dasku da me mesare, naprosto su moji sastojci bili svoj na svome u svojoj serpi. Za to nešto što je moje sve ove godine ostala sam jako sebična iako se to nešto ispod čepa znalo i veoma uskomesati, ali nisam dala van. Valjda si moja "ratna ordenja" samo moji junaci i ne mislim da su i čija prsa dovoljno vrijedna da im ih okacim?
To što me pitaš zasto se ratna ordenja nose i pokazuju je pitanje zašto neka žena nosi mini druga dugu suknju a treća hlače. Radi se o potrebi eksponiranja ili možda čuvanja sebe (kako ja vjerujem da je kod mene dslucaj) koja može biti i intrinzicno i ekstrinzicno motivirana , a endogeno ili egzogeno pobudena. Nema tu mjesta unifikacije pobuda. Prvo razumjeti bazu ličnosti kao takve, a onda i statika odnosa i tek tada dinamiku odnosa. Konkretno imala sam posla s pijavicama koje bi se i na majmuna nasadile ako bi to značilo da bezbrižno mogu piti krvi - znaci Totalno nevažno sto sam to ja. A bilo ih je takvih koje je nešto u meni i u vezi sa mnom nagonilo da mi se otvore bilo da su se htjeli samo da osjećaju bolje bilo jer su smatrali da sam napredak odnosa to traži.
Moje pučine sto ih spominješ ovako zgodno su moja vječita mjesta plovidbe u kojima stranim brodovima ne dopuštam ulaz jer je to moj zen i napajaliste. U međunarodnim vodama moženo skupa, ali u onom što je samo moje ne. Kada tu krene desant, odlazim ili se distanciram da druga strana sama shvati gdje joj je mjesto

[zlakopriva]

Ranjivost nije za pickice. Da bi bio ranjiv, moras i na neki nacin biti jak, jer svjesno se otvaras drugima iako znas da te mogu povrijediti. Ranjivost je po meni osobina snaznih osoba koje su dovoljno jake da bi priznale da su krvave ispod koze.

[Fantasist]

a neznam o kojim osjećajima mogu govoriti ženi, ima li to uopće smisla ? ta dovoljno je što je hoću, a mogu je i komplimentima - iskrenima naravno..zadiviti trenucima moje zaljubljenosti dotičnom, što više ženi treba nego da joj se diviš..a onda joj objasniš da je sve prolazno, te da se mora potruditi te zadržati.

[roxene]

Sad sam procitala u knjizi nesto sto me podsjetilo na ovu temu.
"Mi smo ranjiva, ali i mocna bica koja tu moc osvoje tek kad naucimo voljeti.'

[ANUŠKA]

Granice i ograde postoje jer nam trebaju . Ništa ne postoji bez razloga. Što nam je neka osoba bliskija , ograde padaju . One zadnje često ostaju i brane i nama pogled . I one su nužne. Rušimo ih kad nam više ne trebaju.

[nemouzagrebu]

ANUŠKA kaže:

Granice i ograde postoje jer nam trebaju . Ništa ne postoji bez razloga. Što nam je neka osoba bliskija , ograde padaju . One zadnje često ostaju i brane i nama pogled . I one su nužne. Rušimo ih kad nam više ne trebaju.

Puno toga postoji bez razloga. Ili zaista misliš da tolikim ljudima trebaju svi njihovi kompleksi? Nekontrolirane ljubomore? Frustracije?
Ok, sve to može imati neku korist u umjerenim količinama, ali velika je razlika ako imaš male nesigurnosti koje te potiču da se poboljšaš, ili ako si toliko nesiguran u sebe da te to potpuno paralizira u ikakvom pomaku.

Tako je isto i granicama i ogradama, jako puno puta tu nisu s nekim razlogom. Mislim da kod većine ljudi ih baš te barijere sabotiraju puno više nego što ih čuvaju, tek kod rijetkih slučajeva mislim da imaju svoju zamišljenu svrhu. I zapravo se čak ni ne bi složio da se spuštaju što je osoba bliža, jer ne mogu ni nabrojati koliko puta sam u životu upoznao nekoga tko ograde diže tek pred bliskim ljudima

[-Logrus-]

nemouzagrebu kaže:

...jer ne mogu ni nabrojati koliko puta sam u životu upoznao nekoga tko ograde diže tek pred bliskim ljudima

Potpis.
Jer samo bliski ljudi i mogu nanijeti bol.

[nemouzagrebu]

-Logrus- kaže:

Potpis.
Jer samo bliski ljudi i mogu nanijeti bol.

Da, baš to. Nekada je stvarno lakše biti opušten kraj nekoga tko je "samo u prolazu". Dok s druge strane, što dublji odnos postane s nekime, veća je mogućnost za razočarenje, veći će teret biti ako ispadne loše, jer puno više toga je uloženo. Lako je baš tu početi podizati sve veće ograde.

[Gorštak]

Ja uglavnom promatram ljude. Gledam sto rade suoceni sa izazovom. Npr netko dobije ruzan odjeb i pomisli za sebe da je govno, a netko dobije ruzan odjeb i pomisli, gle glupace, mene je odbila, hej mene?! Jel ona luda? Ovo drugo je obicno znak visokog ega a mozda i arogancije, bahatosti, ali je u svakom slucaju pozeljnije od ovog prvog. Ja sam to uocio i prihvatio kao vlastiti nastup. Ne bih rekao da imam bilo kakav zid ili ogradu, bas suprotno, otvoren sam za sve sto zivot nudi, samo sam s vremenom naucio kako neki "patterni" ponasanja odgovaraju necemu nepozeljnom meni, pa shodno tome, kad uocim takav pattern, sklon sam odjebat osobu u startu, bez ulaska u neke dubioze. No svo moje iskustvo je "nauceno"...netko kreativan me moze uvijek povrijediti, ako ne prepoznam pattern. Ali cim se to dogodi, pravim novi pattern, radim sistem obrane, lizem rane i idem dalje...npr, naucio sam da ako me netko fizicki napadne, mogu reci nesto cool, mogu ne reagirati, mogu se povuci, mogu uzvratiti, a mogu i pobjeci. Sve pristupe sam probao i zakljucio da se poslije doma zderem ako ne reagiram nasiljem na nasilje. Pa sam usvojio i to. Kod mene su sve u biti patterni i nauceni obrasci ponasanja. Vrlo lako kopiram tudji pristup problemu kao svoj, i nesto teze se rijesavam losih navika, ali i to ide polako. Cilj je naravno, savrsenstvo...

[ANUŠKA]

nemouzagrebu kaže:

Puno toga postoji bez razloga. Ili zaista misliš da tolikim ljudima trebaju svi njihovi kompleksi? Nekontrolirane ljubomore? Frustracije?
Ok, sve to može imati neku korist u umjerenim količinama, ali velika je razlika ako imaš male nesigurnosti koje te potiču da se poboljšaš, ili ako si toliko nesiguran u sebe da te to potpuno paralizira u ikakvom pomaku.

Tako je isto i granicama i ogradama, jako puno puta tu nisu s nekim razlogom. Mislim da kod većine ljudi ih baš te barijere sabotiraju puno više nego što ih čuvaju, tek kod rijetkih slučajeva mislim da imaju svoju zamišljenu svrhu. I zapravo se čak ni ne bi složio da se spuštaju što je osoba bliža, jer ne mogu ni nabrojati koliko puta sam u životu upoznao nekoga tko ograde diže tek pred bliskim ljudima

Nisi sasvim u pravu. Ljudi su komplicirana bića. Puno toga je naoko suvišno , glupo, nepotrebno. Ali kad pročačkaš dublje vidiš da svaki zidić stoji tu s razlogom. Pri tome ne mislim da su korisni i da ih treba čuvati i zidati. Ali čuvaju nas dok nam trebaju. Nažalost često i kad ne trebaju.

[ZgSash]

zalosno je da se u stoljecu nikad vecih sloboda, bojimo sebe i jedni drugih

[Almost Rosey]

Nisam u stanju suvislo sudjelovati u temi jer nisam za računalom ovih dana a htjela bih na miru odgovoriti na neke zanimljive postove. Budem.

[ANUŠKA]

ZgSash kaže:

zalosno je da se u stoljecu nikad vecih sloboda, bojimo sebe i jedni drugih

Ljudi se nisu mnogo promijenili unazad tisuća godina. I ograde ne postoje samo da nas brane od drugih ljudi , neke nam trebaju da nas brane od tuge npr.
Inače, ja nisam neki ljubitelj obrana, samo što sam starija uviđam sve više da su nam potrebne.