Živote Moj

[Jakov :P]

Živote moj, pitam se nekada da li zaista upravljam tobom
Živote moj, najviše tražim od tebe da budem svoj i zadržim svoje ličnosti s nekom voljenom osobom
Pokušavam uhvatiti zvijezde, ne bi li ispunio svoje male znacajne želje, no nekada previše truda svu neviđenu sreću pomete
Ispod zvijezda, stojim uspravno na zemlji i čekam svoj zalogaj

Živote moj, skitam u ovoj ulici koja me vodi u mračnu zaborav, tešku prazninu
Živote moj, molim te da budeš pravedan i da me odvedeš s ovog mjesta
Vrati me u unutrašnju dubinu moga tijela gdje se osjećam kao jedini kralj svoga usamljenog dvorca
U dubini svoga srca, brojim koliko stihova je ostalo da izbacim iz sebe do kraja moga nerealnoga života

Živote moj, koliko puta ću od tebe tražiti male stvari koje puno znače?
Živote moj, cijeli svijet je teatar, no da li su u tom teatru ljudi dio zajednice ili svaki čovjek glumi za sebe?
Bezbroj puta pokušavam shvatiti tvoju važnost, ne bi li okončao vječni misterij najstrašnijeg pitanja
Vrijeme zna liječiti rane, no kada te netko ili nešto podsjeti na te rane, tvoje emocije više ne mogu da se brane

Komentari su dobrodošli, ali bi volio i da mi netko pokaže kako da ovaj tekst preoblikujem u prozu. Bio bih zahvalan!

[Brkchey]

"... kome biti zahvalan, zivote moj? " by Gibonni

Na taj stih me asocirao naslov tvoje teme

Nekad davno Don Juan rece Carlosu Castanedi: "Zivot je misterija!"

Odgovore na tvoja pitanja znas samo ti i niko drugi, zato je zivot lijep i zanimljiv, jer samo ti si kreator svoje sudbine.

Zivotno iskustvo ce ti pomoci da ove stihove pretocis u prozu; to bih mogao i ja da uradim, ali to onda tebi ne bi imalo nikakvog smisla, jer to bi onda bila neka tudja sudbina.
Svaki tvoj stih ce da se grana kao krosnja drveta koje raste, sa iskustvom kojeg budes sticao kroz zivot...

[Jakov :P]

Živote moj, pitam se nekada da li zaista upravljam tobom. Živote moj, najviše tražim od tebe da budem svoj i zadržim svoje ličnosti s nekom voljenom osobom. Pokušavam uhvatiti zvijezde, ne bi li ispunio svoje male znacajne želje, no nekada previše truda svu neviđenu sreću pomete. Ispod zvijezda, stojim uspravno na zemlji i čekam svoj zalogaj. Živote moj, skitam u ovoj ulici koja me vodi u mračnu zaborav, tešku prazninu. Živote moj, molim te da budeš pravedan i da me odvedeš s ovog mjesta. Vrati me u unutrašnju dubinu moga tijela gdje se osjećam kao jedini kralj svoga usamljenog dvorca. U dubini svoga srca, brojim koliko stihova je ostalo da izbacim iz sebe do kraja moga nerealnoga života. Živote moj, koliko puta ću od tebe tražiti male stvari koje puno znače? Živote moj, cijeli svijet je teatar, no da li su u tom teatru ljudi dio zajednice ili svaki čovjek glumi za sebe? Bezbroj puta pokušavam shvatiti tvoju važnost, ne bi li okončao vječni misterij najstrašnijeg pitanja. Vrijeme zna liječiti rane, no kada te netko ili nešto podsjeti na te rane, tvoje emocije više ne mogu da se brane.

Dobro rečeno Evo sada sam napravio, valjda je job done kada sam vidio da je u prozi napisan Don Quixote, pa sam po njemu složio tekst

[polimer]

Živo me zanima što ti znači "da budem svoj i zadržim svoje ličnosti s nekom voljenom osobom"? To nikako ne mogu dešifrirati.

[Jakov :P]

polimer kaže:

Živo me zanima što ti znači "da budem svoj i zadržim svoje ličnosti s nekom voljenom osobom"? To nikako ne mogu dešifrirati.

Pa biti svoj što se tiče karakteristika tj ne mijenjati se zbog društva, ali i ne odbacivati svoj dio tj pružiti sebe u cjelini nekoj voljenoj osobi. To pogotovo Mora se zadržati svoja ličnost i ne dopustiti da ta jedna specijalna osoba upravlja cijelim tvojim svijetom jer je većina takvih slučajeva, a zna biti velika greška. Srećom ne vrijedi više: "Drugi puta ću pametnije" jer neće biti drugog puta, bar zasad tako mislim jer nema ništa u ovim godinama s obe strane nešto duboko, dugotrajno... Tko zna što će biti kasnije, a možda ostanem vezan uz glazbu zauvijek. Ako ću biti precizniji, najveća ljubav moga života je gitara, a veza traje 3 godine, više nego bilo koja veza koju sam imao s pravom curom hahaha A s glazbom sam već od malih nogu. Malo žešći offtopic, ali eto... https://www.forum.hr/showthread.php?t=594304 Teško je shvatiti nas vodenjake