Kako sačuvati razum u kaosu

[Staromodan]

Nadam se da nisam pogriješio mjesto objavljivanja ove teme, ako je tako neka ju mod premjesti na pravo mjesto.
Ako se netko bavio ovim problemima ili možda zna nešto o tome, bilo bi lijepo da kaže svoje mišljenje ili iskustva.
Ili ako negdje drugdje postoji sličan (možda s rješenjem) sadržaj, da uputi na njega.
Razmišljao sam kada bi postojalo vrijeme kaosa, potpuno u svim područjima, kako sačuvati zdravu pamet?
Kako da osoba ostane razumna, moralna i savjesna u takvim uvjetima?
Kako da se održi, a da ne potone, da ne odustane?
Možda se nisam za neke riječi dobro izrazio, ali nadam se da shvaćate o čemu govorim.
Recimo da jedna skupina manipulira nazovi vodstvom i gomilom.
Nazovi vodstvo svojim postupcima dovede gomilu u stanje u kojem se slome i nastane kaos.
Ne zanima me priklanjanje ničijoj strani.
Ni pokretačima manipulatorima, ni nazovi vodstvu, a ni razjarenoj gomili.
Postoji li mogućnost da osoba ostane pri svojim uvjerenjima, da ne krene vođena kompromisima na bilo koju stranu?
Znači, nije važno preživljavanje, nego kako da osoba ostane normalan čovjek što duže vrijeme?
Kada se u normalnim uvjetima sretne gomila žestoko vođena jednom idejom i osjećajima, teško se oduprijeti spajanju s njima, npr. zabavljanje, navijanje i sl.
Bilo bi još teže kada ne bi postojala istina, kada ne bi bilo vode i hrane, a samoniklo i zagađeni zrak bili neupotrebljivi.
Na kraju, ne bi postojao ni siguran prostor, a nema ni pravca za siguran smjer bijega, a uostalom kamo i bježati?!
U takvom stanju, gdje nema kontrole reda, osobe bez savjesti i morala bi dobile punu slobodu.
Netko je dobro rekao da postoje ljudi koji ne mogu ostvariti ono što zamisle i oni za koje ne možemo zamisliti šta su sve u stanju ostvariti.
Šta može biti oslonac u takvim uvjetima i pružati snagu i nadanje postojanja nečeg boljeg?
Neki bi rekli vjera, ali u uvjetima kaosa i samoće, kada je svuda uokolo ludilo, teško je vjerovati.
Kada u trbuhu zakruli glad i mučnina, a uokolo je nered, brzo se zaboravljaju prijateljstva, ljubavi, dobre osobine i osjećaji, te nastaje egoizam i mnoštvo lošeg.
Naveo sam ovaj primjer, jer u slučajevima izoliranih mučenja, može postojati nadanje da će netko doći i spasiti stvar ili prekinuti mučenje ili da negdje dalje postoji dio svijeta gdje je sve normalno ili suosjećati s nekim sličnim.
Ovo je samo zamišljeno stanje i jako ozbiljna pitanja, te bi bilo poželjno da trolovi ignoriraju ovu temu, radije da ostane i bez komentara ili zatvorena.

[worldbridger]

Baš i je stvar vjere. Jer vjerovanje da svakodnevni život koji živiš nije kaos, ne odgovara stanju stvarnosti. Stvar je u tome da ljudi zbog svojih vjerovanja percipiraju selektivne djelove stvarnosti te ne prepoznaju cjelovitu sliku i to u kojoj je mjeri kaos zapravo prisutan te na koji način djeluje. Jedino fiksno što ti mogu ponuditi su zakoni kreacije:
1. Postojiš.
2. Jedan je Svi i Svi su Jedan
3. Što pošalješ van, vraća se natrag
4. Sve se mijenja, osim prva tri zakona

A sada ostatak svoj posta profiltriraj kroz ove zakone kako ti odgovara. Stvar je perspektive. Ako si vjerovao do sada da je razum bog i batina i da kaos nije toliko snažna sila u svemiru, morat ćeš proispitat svoja gledišta i perspektive. A to predlažem da si sam napraviš jer ti drugi ne mogu reči kako da gledaš na nešto, možemo ti samo reči kako mi gledamo na stvari iz svoje perspektive.

[bijelatama]

ne želiš biti lud!
odmakneš se.
energija vuče?
što vuče?

to što privlači, to nisi ti.
diši, budi, miruj.
može se.
odmak.

[Epic hero]

Kratko i jasno odgovor je - nikako. To jednostavno nije moguće, sam se bavim istom problematikom već zadnjih 10-setak godina, napravio sam određene pomake da si dokažem određene stvari vezano uz to, i shvatio sam te iz istog zaključio, harmonija = harmoniji, disharmonija = disharmoniji.

Nemože se biti jednak niti i jedno ni drugo ne može koegzistirati, jedno isključuje drugo u potpunosti.

Jedna filharmonija svira Mocarta druga ugađa instrumente, nevalj više ni jedno ni drugo, oboje je užas u isto vrijeme na istom mjestu, hoću reći sami pokušaj da se disharmonija ispravlja harmonijom je moguće samo ako su mjesta različita, i to je to. Ako smo mi sada u domeni kaosa, a jesmo, nemožemo implementirati u toj domeni poddomenu harmonije, one ne mogu koegzistirati zajedno ni u kakvim uvjetima, može u labaratorijskim ali to nije život u domeni onda, to je život u labaratoriju.

Zato treba promjeniti domenu skroz na skroz ako i kada energije kaosa potpuno zavladaju ili kade se um osvijesti zapravo da u ovoj domeni ne želi više biti ni pod koju cijenu. Jer što će se desiti sa ovom filharmojiom nakon što svira sa disharmoničnim orkestrom u isto vrijeme duži vremenski period, netko se mora povući, ilo harmonija od disharmonije ili obrnuto, netko treba otići, a logično je nažalost da će uglavnom uvijek odstupiti oni iz domene razuma i harmonije a ne ovi iz domene kaosa i disharmonije, jednostavo u prirodi kaosa je da se želi širiti kao rak dok ne prožme sve, to je ideja i priroda stvarnosti te domene, isto tako domena harmonije se ne nameće ona se rađa kao čista protuteža kaosu jer mora postojati da bi postojao kaos, jedina razlika je te domene moraju biti odvojene u smislu prostora, dakle jedna je tamo negdje a druga je tamo negdje ili ovdje, ili tamo još dalje negdje. Dakle može se ako se shvati kako to sve funkcionira, ali prvo treba to shvatiti da bi se mogao plučiti neki sljed stvari koji je u nekom odnosu na iste.

[yakuzza]

TIHOST

Unutar ove nepoznate ljubavi, umri.
Tvoj put počinje na drugoj strani.
Postani nebo.
Kreni sa sekirom na zatvorski zid.
Spasi se.
Izađi kao neko ko se iznenada rodio u boji.
Učini to sada.
Pokriven si crnim oblakom.
Klizni postrance. Umri,
i budi tih. Tihost je najsigurniji znak
da si umro.
Tvoj stari život bio je mahnito bežanje.

~ Rumi

[Lozimka]

Mene zanima zašto razmišljaš o tome.
Osjećaš li sada prisutan kaos ili misliš da bi se mogao dogoditi?

Ljudi mogu sačuvati razum. To su dokazali svi oni koji su nakon rata nastavili svoj život, umjesto da su se prepustili depresiji.

[krena]

bijelatama kaže:

ne želiš biti lud!
odmakneš se.
energija vuče?
što vuče?

to što privlači, to nisi ti.
diši, budi, miruj.
može se.
odmak.

A možeš probati i nešto drugo: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...3&postcount=25

[zoki89]

Sve je savršeno. Kaos proizlazi samo u našem neshvačanju toga, te nepotrebnih strahova i borbi. Dakle, da bi znao zadržati razum, prvo ga moraš dovoljno sagraditi i uskladiti sa svojim srcem. Npr. ne možemo uvijek utjecati na sve što nam se događa, ali uvijek možemo izabrati svoju reakciju na nastalu situaciju. Čineči najbolje što možemo i znamo, ne postoji razloga za strah, žaljenje, brigu itd.

[Wild_East_]

Staromodan kaže:

...

1. Ako bi bio u srcu spreman (što pretpostavlja prethodnu vjernost dobru/istini) tad bi dobio sve što ti je potrebno/snagu/mudrost/bistrinu da ostaneš svoj/postojan/zdrav.


2. a) Ako bi bio nespreman tad bi se ili prilagodio ludilu/gomili u određenoj mjeri koja ti je potrebna da "preživiš"/da očuvaš kontrolu nad sobom = i sam postao nerazuman/zao

b) ili u drugoj mogućnosti kada se nebi prilagodio, tad bi potpuno prolupao, ostao bez kontrole nad sobom = postao sumanut.

[Staromodan]

Razmišljam o tome jer mislim da još uvijek imam na trenutke malo pameti u glavi, pa razmišljam kako da ju održim.
Osjećam se slično kao krajem osamdesetih.
To je kao da pričamo o zagađenosti sadašnjeg zraka, koji je zdrav i čist u usporedbi s onim za nekoliko godina.
Dosad nije bio kaos (stanje bez reda) kompletno u svim područjima.
Izgleda da hepiendovi postoje samo u filmovima, pa je najveća vjerojatnost da će biti 2b.
Kako dovoljno sagraditi razum?
Kako biti spreman u srcu?
Pretpostavljam kakav je cilj, ali ne znam ispravan put.
Osim toga, treba imati i snage, ili volje, vjerovati u nadanja.
Nadanja koja nemaju opipljivi oslonac, tako da ga nitko ne može maknuti i srušiti osobu iz njene ravnoteže.
S velike visine sve ima smisla, ali se taj smisao gubi što se ide dublje.
Nakon rata postoji polet za obnavljanjem, nekakva sloga, a zlo je manje prisutno.
Jesu li bili razumni dok je trajao?!
Teško je u sadašnjim vremenima biti razuman.
Vjerojatno ste čuli za onu priču o hrabrosti i kutiji s keksima.
Prije sam se bojao vremena što će doći.
Sada se brinem da se ne prodam.
Pitao sam sada, jer kad se tlo počne tresti onda će biti kasno.
One koji imaju razum se naglo i nasilno miče odavde.
Ostali se prodaju za sitnice.
Jedino što me smiruje je pretvarati se da živim (ne mislim na svakodnevno preživljavanje), da odvojim neke trenutke za sebe, sitnice za opuštanje, da radim ono što volim i biti izgubljen u vremenu, kao da ne teče.

[Lozimka]

Staromodan kaže:

One koji imaju razum se naglo i nasilno miče odavde.

Može li to malo konkretnije?
Tko je imao razum, a odveli su ga?
Tko oni?

[yakuzza]

Staromodan kaže:

...

Umesto samo na forumu, obratiti se i Bogu, ne kroz nekakvu religiju već kroz Srce, iskreno zajecati. Treba se imati na umu da je On uvek u Vama, da Vas razume i pomaže, ali pomozite u tome i samom sebi bez sumnje, onda ste našli pomoć. Može deloveti trivijalno na prvu loptu, ali je jednostavno koliko deluje.

Duhovna Znanja su oko nas, odaberite jedno, ako ga doživite Srcem, to je onda pravi način, razum ne ide dotle, jednostavno ne može ma koliko se trudili.

"Intelekt, mada nije daleko od praga (Voljenog), nije predodređen da uživa božansko prisustvo." ~ dr Iqbal

Osećaj božanskog prisustva ne bira ni mesto ni vreme, niti događaje, već samo našu pažnju.

[Staromodan]

Lozimka, ne mogu, i rekao sam maknuli, a ne odveli.

Ljudi su se tokom vjekova nadali, iako mnogo toga nisu mogli zamisliti, a sad već postoji dovoljno znanja o tome da se djelomično može i zamisliti ono u šta se vjeruje, a opet kad se bolje pogleda vidi se sad je sada manje vjere nego prijašnjih vremena.
Osim vjere važnija su djela, a teško je odlučiti šta je ispravno, a šta nije i ne može se ostati potpuno miran na tuđe jauke i prepoznati koji jauk je iskren, a koji lažan.
Pogotovo kad se vidi vlastiti poraz u današnjim manjim životnim iskušenjima.

Hvala na komentarima, pomogli su mi da se sjetim nekih zaboravljenih razgovora koje sam vodio sam sa sobom i predpostavljao moguće izlaze.

[Lozimka]

Pretpostavljam da vodiš neke bitke u sebi. Je li to točno?

[Amiš]

Svakako je i vjera,ali nije jedina.To svako od nas ima za sebe.To je i odgoj.Onaj pravi,iskreni,zdravi odgoj,kada prepoznaješ prave vrijednosti u životu.Za takav odgoj netko mora imati iskustva.

[King Elvis]

Pitanje kako ostati normalan nije dobro pitanje.
Zato jer prije toga treba postaviti definiciju normalnosti.
Ajmo poći od kaosa gdje više nitko nikom ne vjeruje.
U takvom kaosu potpuno je normalno umlatit napadača, i potpuno je normalno toljagom ostvariti najosonovnije životne potrebe: hrana, sklonište itd....
Šta je normalno?

[bijelatama]

krena kaže:

A možeš probati i nešto drugo: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...3&postcount=25

tako je

vokalni kreveljizmi rješenje su za sve.
pratiš li, Staromodni

[bijelatama]

Staromodan kaže:

Razmišljam o tome jer mislim da još uvijek imam na trenutke malo pameti u glavi, pa razmišljam kako da ju održim.
Osjećam se slično kao krajem osamdesetih.
To je kao da pričamo o zagađenosti sadašnjeg zraka, koji je zdrav i čist u usporedbi s onim za nekoliko godina.
Dosad nije bio kaos (stanje bez reda) kompletno u svim područjima.
Izgleda da hepiendovi postoje samo u filmovima, pa je najveća vjerojatnost da će biti 2b.
Kako dovoljno sagraditi razum?
Kako biti spreman u srcu?
Pretpostavljam kakav je cilj, ali ne znam ispravan put.
Osim toga, treba imati i snage, ili volje, vjerovati u nadanja.
Nadanja koja nemaju opipljivi oslonac, tako da ga nitko ne može maknuti i srušiti osobu iz njene ravnoteže.
S velike visine sve ima smisla, ali se taj smisao gubi što se ide dublje.
Nakon rata postoji polet za obnavljanjem, nekakva sloga, a zlo je manje prisutno.
Jesu li bili razumni dok je trajao?!
Teško je u sadašnjim vremenima biti razuman.
Vjerojatno ste čuli za onu priču o hrabrosti i kutiji s keksima.
Prije sam se bojao vremena što će doći.
Sada se brinem da se ne prodam.
Pitao sam sada, jer kad se tlo počne tresti onda će biti kasno.
One koji imaju razum se naglo i nasilno miče odavde.
Ostali se prodaju za sitnice.
Jedino što me smiruje je pretvarati se da živim (ne mislim na svakodnevno preživljavanje), da odvojim neke trenutke za sebe, sitnice za opuštanje, da radim ono što volim i biti izgubljen u vremenu, kao da ne teče.

moralna dilema.
ok.
prvo, možeš li biti savršen?
ne možeš.

i zašto bi bio.
drugo.
prodati se?
jel to nešto gore od zločina?

hoćeš li radije stajati na svom kriteriju.
malo herojski ton u svemu što pišeš.
da smanjiš važnost sebi i okolnostima.
od trena do trena se krećemoo.
a stabilnosti nema bez kretanja, ljuljanja.
tad bismo bili kipovi.
hoćemo li u šetnju?
uzbrdo!
tad se misli pretvaraju u ubrzano bilo, pogled se sljubljuje s granam bez lišća, u daljini stoji tiha zimska šuma. šetnja uzbrdice rješava sva moralna pitanja.
pojednostavljuje te, jer postaješ prirOdniji..
žIVOT JE LIJEP. u TEBI JE.
OKOLO JE ODRAZ STRAHA.
A..MOŽE SE BEZ NJEGA..BAR POKOJI PUT.

[Staromodan]

L., šta nije očigledno?!

A., odgoj je možda važniji i od raznih vjerovanja, jer to su djela, za razliku od riječi koje bez djela ostaju prazne.

K.E., normalno kao moralno, savjesno... u tom smislu. Znači li to da ne bi trebalo biti razlike između onoga koji napada i onog koji se brani? U ludim vremenima za normalne osobe kažu da nisu normalne.

B.T., zavukao sam glavu u pijesak.

[Wild_East_]

Staromodan kaže:

Kako dovoljno sagraditi razum?
Kako biti spreman u srcu?

Okvirno odgovoreno ovdje (podcrtano i podebljano):

1. Ako bi bio u srcu spreman (što pretpostavlja prethodnu vjernost dobru/istini) tad bi dobio sve što ti je potrebno/snagu/mudrost/bistrinu da ostaneš svoj/postojan/zdrav.

Jeli ti ovo jasno?

Staromodan kaže:

Pretpostavljam kakav je cilj, ali ne znam ispravan put.

Obradovat ćeš se, jer put je obznanjen.. prepoznaješ li vrijednosti istine, pravde, poštenja, milosti, suosjećanja, empatije.. općenito dobra i ljubavi?