Priča o sucokretu

[mona22]

Bio je predivan dan. Kao i svakoga dana,bez mog dopuštenja sunce je podiglo moju glavu visoko prema njemu. Oh,zašto? Zašto mu služim. Čekao sam i čekao. Ali nikako da svane. Kako bih volio da je mračno! Volio bih da dođu mračni oblaci i prekriju to hvalisavo sunce.- Pogledaj,spušta se. - Doviknuo sam malenom maku. Kako se ono spuštalo tako su i moje latice pružile pogled prema pruzi gdje je stajao maleni mak. Gledao sam ga. Bio je predivan. Crvene boje poput,poput neba pred zalazak sunca. Najednom, upitao sam ga, - Što vidiš ? Maleni mak se osmijehnuo te mi reče. - Oh, vidim nebo,predivno je. Ima mnogo točkica. Kako me zanimalo što su te točkice i zašto se pojavljuju kada nema sunca. Sigurno slave što je otišlo. Volio bih podići glavu i vidjeti taj prizor,ali sunce mi to ne bi dopustilo. Odahnu sam. Mak me upitao. - Što ti je ? Zašto si tužan. Ispričao sam mu cijelu priču, i o suncu i o tome kako mu služim. Njegove crvene latice usmjerile su pogled prema meni. -Sigurno mu je bilo žao,čim me tako pogledao. Reče mi onako hrapavog glasa. - Oh, zlatni moj prijatelju ne budi tužan,ali znaš da i mene ne bi bilo da nema sunca. Ono nam daje život i hranu.... Ali kako ti ne bi bio tužan ja ću ti svaki dan pričati priče o noći. - Tako sam bio sretan. Odmah sam ga upitao bili mi ispričao sada jednu priču. Maleni mak se samo osmijehnu te započeo. Kada ode sunce... Počinje magija. Mnogo točkica stvori se na nebu.. - Čuo sam kako ih zovu zvijezdama. Ali uvijek se ističe ona jedna najveća što se nalazi visoko,višlje od svih. Ona je i najsjajnija. Može se vidjeti ponekad i puno,puno krijesnica kako lete oko polja. Plešu. Imaju veliki bal. Predivne haljine,sjajni plesači. Da samo to vidiš. Zatim slijedi pjesma cvrčaka. Sviraju na svojim travnatim gitarama, najljepšu pjesmu... O mladiću i djevojci. A ponekad nam se pridruži i mjesec koji nas gleda i smiješi se. Kada se sunce naljuti on nas uvijek tješi. - Oh ! -Uzviknuo je!. -Slušaj. Pa to je,to je: Pjesma. Maleni cvrčci je sviraju. Sviraju je samo za mene. Predivna je. Čak su i maleni mravi izašli da je čuju. - Osjećam se tako posebno.

Plizz recite mi vaše mišljenje
+ ima jos jedno 4 dijela

[mona22]

Kako je lijepo biti sretan. Kako je lijepo napokon bez gunđanja podići glavu visoko i nasmijati se suncu. Osjećam se tako posebno, ali usamljeno,da maleni mak nije pokraj mene bio bih jako tužan. Sada mogu slušati lijepu pjesmu cvrčaka i osjećati se posebno,mogu slušati cijelu noć priče i priče o noć i zamišljati predivne prizore neba i točkica što ih nazivaju zivijezdama. Danas je vruće. Sunce kao da se naljutio, žarke zrake udaraju ravno u moju okruglu glavu. Oh, što sam sada skrivio ? Jesam li opet ja kriv ? Zašto je još gore ? Već je trebalo svanuti. Toliko različitih misli prošlo je kroz moju glavu. No, u tom trenutku ugledao sam malenog prijatelja. Izgledao je umorno,tužno. Oh, što mu se to dogodilo ? Zvao sam ga i zvao ! : Prijatelju Prijatelju, o maleni moj prijatelju. -Nije odgovarao. Sunce je i dalje žarilo, snažno ga je udaralo svojim zrakama,kao bičem sa svake strane. Bio sam nemoćan. Tako jako sam želio nagnuti se prema njemu i zaštiti ga. Tako jako želio sam da njegova bol prestane,ionako trpim tu bol svaki dan kada bude visoko , i sjaji. Zašto mene ne kazni. Zar je razlog taj što mi je priče pričao?
Napokon,smračilo se. Nagnio sam se prema njemu. Nije odgovarao. Kako je vjetar puhao, tako je njega njihao vamo,tamo. Plakao sam. Iako bilo bi nemoguće da jedan jadan sluga od suncokreta plače, ali ja sam plakao. Suze su neprestano prolazile kroz moje sjemenke,nisam ih mogao zaustaviti. Zatim,sjetio sam se rečenice koju mi je moj maleni najbolji prijatelj rekao. Jednoga dana ću otići... Neće me biti... No,ti znaj da sam ovdje s tobom i uvijek ću biti. Zamišljaj priče,bajke sve zamišljaj zato što je istina. Sve u što vjeruješ je istina...- Još više sam plakao.. Poput kiše koja nosi sve moje uspomene. Saprala je sve. Nisam mogao prihvatiti to, da ga nema....