Partneri s djecom i bez djece

[Rajska ptica]

Pozdrav svima!

S partnerom sam bila u vezi oko godinu dana. On ima dijete iz prethodnog braka. Ja sam pak bez djece. Nakon veze ostajemo u (prijateljskom) kontaktu s povremenim prekidima toga kontakta. I trenutno smo u jednom takvom prekidu. Prekid veze, a i kasniji prekidi kontakta nastali su zbog drugačijih shvaćanja obveza koji oni uključuju.

Temu pak otvaram jer želim čuti mišljenja forumaša (poglavito onih koji od ranije imaju djecu)kakva su vaša očekivanja od drugoga partnera.

[Automatic man]

Kad sam dosao u neke godine u kojima sam se osjetio spremnim za brak, nisam imao stalnu partnericu vec uglavnom lezerna dateanja i ons.
U glavi sam znao sto mi je od partnerice za potencijalni brak bitno, a sto nije. I sto je presudno. Eliminirane su odmah u startu one cije se zelje i ciljevi nisu podudarale s mojima, o cemu god se radilo. Tako da do natezanja,patnje ili prekida nije moglo ni doci. Bilo bi mi jadno obecavati jedno,a misliti drugo, u nadi da ce se ona zbog mene promijeniti.
To je recept za razvod unutar 2-3 godine. Ili prije.

[Only-X]

Zavisi, sta ko ocekuje o vezi.

- Neko bi ponovo stupio u brak i imao (jos) djece sa novim partnerom
- Neko vec ima djecu i ne zeli vise djece
- Neko bih imao cvrstu vezu i zivio sa partnerom bez braka
- Neko bih imako cvrstu vezu, ali da se ne zivi zajedno

Ako se sve to razjasni sta ko zeli, onda ne vidim problem u tome.

Ja na primjer preferiram zene sa djecom, jer ja imam djecu i ne zelim
vise djece "praviti".
Sve jedno kakva je ljubav, nikada ne bih ocekivao od zene, da ostane bez djece, ako zeli imati.
Zato preferiram zene sa djecom.

Isto ne zelim zajednicki zivot, i ako sam za cvrste veze.
Ali neka svako ima svoj stan i svoj prostor.
Kada budem jos stariji i djeca budu samostalna, mozda se to promjeni.

[Zubicaljubica]

Osobno se ne bih petljala s nekim tko ima djecu, pogotovo maloljetnu. Ako sam ja solo, bez obaveza, tražim istog takvog - ovo je hipotetski jer živim s partnerom i ne tražim novog :-).
Ne bih se mogla nositi s time da mi netko zadnji čas otkaže dogovor jer je dijete bolesno, ex-ženi je nešto iskrsnulo pa ne može biti s djetetom i sl. To dijete bi moglo biti najbolje, najslađe, najpametnije, meni bi išlo na živce jer bi se, sigurno, u nekim momentima ispriječilo između nas. Nadalje, ne bi mi bila draga ta komunikacija s bivšom koja je neizbježna kada imaš dijete ili djecu. Tako da, što se tiče neobaveznog odnosa, možda bi se i upustila, nešto ozbiljnije nikako. Budući nikad ne znaš kada ćeš u neobaveznoj vezi razviti osjećaje i poželjeti nešto više, bolje je i ne započinjati.
Možda, ali samo možda, bih pristala na vezu s nekim tko ima punoljetnio dijete koje je završilo školovanje i radi, pa ne treba brigati oko njega.

[DanteSt]

Ja sam rastavljen, i imam djecu.

Apolutno mi je prihvatljivo i razumljivo da neka osoba poput tebe, koja je slobodna i bez djece ne moze tek tako prijeci preko toga, jer logicno je da zelis " cisti start ".

Bilo bi glupo da te netko uvjerava u suprotno, ili da sama sebe zavaravas.

Po meni je to naj vise pitanje na tebi, imas li apetita za tako nesto ili ne.

To moze bit i lipa prica, zavisi o masu toga.

Ima zena sta su spremne na to i mogu podnijet to, ima ih sta apsolutno ne mogu prijeci preko toga, sta razumijem.

Meni osobno to ne bi to smetalo posto imam djecu, dapace, tu bi bili na nekoj istoj razini.
Al isto ne bih moga pristati na bilo sta, tipa...sto problema, komplikacija, djete problematicno itd...

Tako da to je sve relativno.


Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Lucid Mynx]

Ja sam rastavljena, i nemam djecu.

Nisam sigurna želim li ih imati, možda s pravim partnerom.

Dateala sam jednog čovjeka koji je imao već veliku djecu na studiju u inozemstvu kojima je sve na svijetu pružio i omogućio i da, djeca su mu naravno bila prioritet broj jedan još uvijek. Zato sam i procijenila da bi bio dobar baby daddy, međutim, on je smatrao da se u životu previše već dao za djecu i nije htio imati više djece ni u kojem scenariju. Mislim da je njega počelo mučiti to što bi se mogao meni potencijalno prepriječiti na putu da imam vlastitu djecu, što nije želio. I tako smo se nekako razišli. Iako eto ja još uvijek ne znam pouzdano ni želim li djecu. Velim, s pravim čovjekom, možda. Ali eto paradoksa.

S druge strane, moji roditelji su se rastali kad sam bila jako mala. Tata je nakon 10 godina oženio drugu ženu i imali su još dvoje djece. Cijela ta situacija je za mene kao dijete bila turbulentna - imala je i svoje pozitivne i negativne strane. Negativna je da sam se u teenagerskim godinama osjećala malo zapostavljeno i što me familija od njegove nove žene nije najbolje prihvatila. Pozitivna je da sada imam polubrata i polusestru s kojima sam bliska, držimo se zajedno nakon što su i tata i ta njegova žena umrli. Otac mi je rekao nedugo prije nego je umro da je glavna stvar koju nam je u životu ostavio to da imamo jedni druge i da si ostanemo bliski.

Problem koji vidim u dateanju muškaraca koji su friško rastavljeni i imaju malu djecu je taj što je to izrazito stresan period za njih, a bivša žena itekako mora ostati dio toga života zbog djece. I tu bude onda svakakvih trzavica, a i emocionalne težine zbog djece koja također u takvoj situaciji pate i trebaju posebnu pažnju. S druge strane, moja rastava je prošla glatko i s bivšim mužem nisam više u kontaktu. Na neki način ja imam clean start, a druga strana u ovom scenariju ne.

[DanteSt]

Lucid Mynx

Koliko ti god bilo tesko u tom razdoblju sta si opisala, mislm daje je to sta ste ostali bliski vas troje stvarno lipa price, i mozete bit sretni sta je tako.

Po mom misljenju, nista krivo nisi napisala, vezano za dejtanje s nekim tko ima djecu, sve stoji i potencialni problemi postoje.

Neznam bas ocu uspit lipo srocit to sta zelim rec, i kako gledam na to, al otprilike ovako.

Ja osobno u zivotu uvik tezim tome da imam ciste racune, bez dubioza i komplikacija, lazi itd. Pokusavam bit realan.

Da upoznam kompatibilnu osobu, pokusao bih se definitvo posvetiti tom novom odnosu bas zbog te kompatibilnosti koja mi je falila do sada, a ne da mi ona bude na neznam kojem mjestu, jer djeca narastu i imaju svoj zivot.
Naravno da volim djecu i posvetim im se, al volim i svoj zivot, zelim da sam sretan s buducom. Ako smo nas dvoje sretani vjerojatno ce se ta energija prenjeti i na djecu.

Vec sam ima dosta, jasno dao doznanja i bivsoj i djeci da mi nije namjera biti sam,
I ne bi dopustija da mi se netko ide petljat u to nesto dobro sta "napokon imam".
Tj, nemam jos .
Iz moje perspektive mi ne izgleda kao nemoguca misija.













Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[endjo]

Razveden, živim sa djecom tinejdžerske dobi. Dakle mi smo ne odvojiva cjelina. To ne znači da su oni privjesak meni kao osobi, već ne odvojivi dio mene u smislu činjenice da sam ja roditelj. Imam obvezu i potrebu ih izvesti na putu ka osamostavljivanju. Zdravo i normalno po meni je da osoba sa kojom planiram život u početku to apsolvira u svom percipiranju mene kao osobe i shodno tome postavi sebe u tome svemu. Na kraju krajeva, djeca i ja smo zasebni entiteti, nisam roditelj sa spikom "djeca su mi sveeeeeee" - već njegujem zdrav odnos dijete-roditelj. Uskoro će postati samostalni ljudi i ne vidim što bi oni mogli utjecati na potencijalnog partnera koji je normalno postavljen u glavi. Isto tako razumijem svakoga kome partnerstvo sa takvima nije izbor. Shvatljivo i prihvatljivo, ali treba sa time biti na čisto od samog početka planiranja života sa nekime tko već ima dijete/djecu.

[vodainebo]

imam 4 djece i u braku sam s nekim tko nema djece i nemamo zajedničku djecu. Karte su bile otvorene i svi smo znali što želimo i što ne želimo.

[brunazora]

Mislim da je zavaravanje to da ako partner ima punoljetnu djecu da oko njih nema brige.

Puno je tu još diploma, svadbi, krstitki, traženja poslova, kućenja, pomoći oko kredita, unuka i svega ostalog što nova partnerica mora odratiti skupa s partnerom. Ili ne mora, nego će ćubiti sa strane dok on bude sa svojom bivšom familijom.

Eh, sad, da bi to sve trpio/la moraš biti jako motiviran tj. ta ti osoba mora biti stvarno super. I to se isto događa.

Znam žensku koja je u nekim svojim srednjim 30-tima prihvatila udovca s 4 ili 5 djece, ne znam više niti ja. Danas su ljudi 50plus godina, odgojili skoro svu tu djecu, super se slažu i sve pet. Nisu imali svoje djece.

Sve je relativno. Ili se slažeš s nekim ili ne. Isto tako znam samohranih majki koje su same sebi tu djecu proglasile križem i smrtnim grijehom i nikad nisu poslije našle nikog, što mi je isto glupo. Čini mi se da su one same sebi više predbacivale tu djecu nego potencijalni partneri.

[brunazora]

vodainebo kaže:

imam 4 djece i u braku sam s nekim tko nema djece i nemamo zajedničku djecu. Karte su bile otvorene i svi smo znali što želimo i što ne želimo.

On tebe stvarno voli.

[Francesca]

Only-X kaže:

Zavisi, sta ko ocekuje o vezi.

- Neko bi ponovo stupio u brak i imao (jos) djece sa novim partnerom
- Neko vec ima djecu i ne zeli vise djece
- Neko bih imao cvrstu vezu i zivio sa partnerom bez braka
- Neko bih imako cvrstu vezu, ali da se ne zivi zajedno

Ako se sve to razjasni sta ko zeli, onda ne vidim problem u tome.

Ja na primjer preferiram zene sa djecom, jer ja imam djecu i ne zelim
vise djece "praviti".
Sve jedno kakva je ljubav, nikada ne bih ocekivao od zene, da ostane bez djece, ako zeli imati.
Zato preferiram zene sa djecom.

Isto ne zelim zajednicki zivot, i ako sam za cvrste veze.
Ali neka svako ima svoj stan i svoj prostor.
Kada budem jos stariji i djeca budu samostalna, mozda se to promjeni.

Na ovo nemam sto nadodati nego samo potpisati od prvog do zadnjeg slova

[DanteSt]

Da Francesca, I ja se apsolutno slazem,
Nekako je kratko a jasno.

Cila je baza u tome da se "dvoje poklope" i da su iskreni od pocetka.

Jer kao sta je navedeno ima dosta varijacija na temu tko-sto zeli, i sta je kome prihvatljivo.







Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Aurora1]

DanteSt kaže:

Da Francesca, I ja se apsolutno slazem,
Nekako je kratko a jasno.

Cila je baza u tome da se "dvoje poklope" i da su iskreni od pocetka.

Jer kao sta je navedeno ima dosta varijacija na temu tko-sto zeli, i sta je kome prihvatljivo.

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

Sve to stoji, ali vidim da se često dogodi da ljudi misle da im je nešto prihvatljivo, ali tek kad uđu u takav život, shvate da i nije. Nekad je teško biti svjestan situacije u koju ulaziš, dok je god ne osjetiš na vlastitoj koži.

[DanteSt]

Aurora1 kaže:

Sve to stoji, ali vidim da se često dogodi da ljudi misle da im je nešto prihvatljivo, ali tek kad uđu u takav život, shvate da i nije. Nekad je teško biti svjestan situacije u koju ulaziš, dok je god ne osjetiš na vlastitoj koži.

Da slazem se u potpnosti, ali zato nevalja u pocetku zurit s time, dok ta osoba bolje ne upozna tebe i cilu situaciju. Mislim da se isto dosta moze skuzit kako bi to izgledalo.
Naravno, garancije nema. Nema garancije ni u tome kad oboje imaju cisti start.
Tako da sve je to relativno.

Kad se ljudi ponovo "uparuju" a imaju koju godinu i nesto iskustva, mislim da je maalo lakse, jer znaju sta im je prihvatljivo, a sta definitivno ne.




Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Only-X]

DanteSt kaže:

Da slazem se u potpnosti, ali zato nevalja u pocetku zurit s time, dok ta osoba bolje ne upozna tebe i cilu situaciju. Mislim da se isto dosta moze skuzit kako bi to izgledalo.
Naravno, garancije nema. Nema garancije ni u tome kad oboje imaju cisti start.
Tako da sve je to relativno.

Kad se ljudi ponovo "uparuju" a imaju koju godinu i nesto iskustva, mislim da je maalo lakse, jer znaju sta im je prihvatljivo, a sta definitivno ne.




Sent from my SM-A336B using Tapatalk

Slazem se.
Garancije nikada nema, a neke stvari se mijenjaju.

Ja cu sebe navesti kao primjer:

- Ja sam pokrenuo razvod, jer nismo bili sretni zajedno, zivjeli smo kao cimeri, jednostavno smo se razvijali u druge smjerove.
Razlog na kraju nije bitan, jednostavno je to postalo cinjenica.
I sada mogu reci, da je ona super osoba, ali nismo jedno za drugo.

- Sredili smo sa puno teskoca razvod i skrbnistvo oko djece.
Ona se odselila, djeca su 50% kod mene, 50% kod nje.

- Dok su djeca relativno mlada, ne zelim da se useli kod nas druga zena.
Ako ne ide, ne zelim da djeca svakih par mjeseci upoznavaju drugu tatinu curu. Upoznavanje tek ide, kada oboje budemo sigurni u vezi.

- Ne zelim se nikuda seliti, jer imam djecu. A isto ne zelim biti u situaciji, da nemam kud, ako veza pukne.

- Na kraju ja zelim biti sa zenom, kojoj nisam potreban, nego hocu biti sa zenom, koja mene zeli.
Ja volim jake, neovisne zene i volim imati ravnopravnu partnericu.

- Tada sam sebi rekao, da imam dosta djece, da imam previse godina da bih
osnovao opet obitelj.
Ali i to sve se pocelo mijenjati.
Sada mogu zamisliti da zivim pola vremena sa curom, kada djeca ne budu kod mene.
Sada nekada razsmisljam, kako bih lijepo bilo, imati sa voljenom osobom jos jedno dijete... i nekada se uhvatim u mislima, kako bih brak bio lijep...

Na kraju sve ovisi od novog partnera ili partnerice.
Nove zelje se mogu probuditi, stare strahove mogu nestati.
Sa voljenom osobom se moze sve, ako se zelje i mogucnosti poklapaju.
Naravno oboje moraju biti spremni za kompromis.

Zato bih ja prihvatio zenu sa djecom.
A na kraju ce djeca otici kad tad, i moja i njena.

[DanteSt]

Only-X kaže:

Slazem se.

Garancije nikada nema, a neke stvari se mijenjaju.



Ja cu sebe navesti kao primjer:



- Ja sam pokrenuo razvod, jer nismo bili sretni zajedno, zivjeli smo kao cimeri, jednostavno smo se razvijali u druge smjerove.

Razlog na kraju nije bitan, jednostavno je to postalo cinjenica.

I sada mogu reci, da je ona super osoba, ali nismo jedno za drugo.



- Sredili smo sa puno teskoca razvod i skrbnistvo oko djece.

Ona se odselila, djeca su 50% kod mene, 50% kod nje.



- Dok su djeca relativno mlada, ne zelim da se useli kod nas druga zena.

Ako ne ide, ne zelim da djeca svakih par mjeseci upoznavaju drugu tatinu curu. Upoznavanje tek ide, kada oboje budemo sigurni u vezi.



- Ne zelim se nikuda seliti, jer imam djecu. A isto ne zelim biti u situaciji, da nemam kud, ako veza pukne.



- Na kraju ja zelim biti sa zenom, kojoj nisam potreban, nego hocu biti sa zenom, koja mene zeli.

Ja volim jake, neovisne zene i volim imati ravnopravnu partnericu.



- Tada sam sebi rekao, da imam dosta djece, da imam previse godina da bih

osnovao opet obitelj.

Ali i to sve se pocelo mijenjati.

Sada mogu zamisliti da zivim pola vremena sa curom, kada djeca ne budu kod mene.

Sada nekada razsmisljam, kako bih lijepo bilo, imati sa voljenom osobom jos jedno dijete... i nekada se uhvatim u mislima, kako bih brak bio lijep...



Na kraju sve ovisi od novog partnera ili partnerice.

Nove zelje se mogu probuditi, stare strahove mogu nestati.

Sa voljenom osobom se moze sve, ako se zelje i mogucnosti poklapaju.

Naravno oboje moraju biti spremni za kompromis.



Zato bih ja prihvatio zenu sa djecom.

A na kraju ce djeca otici kad tad, i moja i njena.

Lipo si ovo napisa, i ja razmisljan u tom smjeru..
Definitivno ne zelim vezu posto po to, i da naravno ne bih "novu" predstavio djeci dok nismo nacisto i sigurni za vezu.

Negdi sam procita na forumu tipa
"uc u vezu zbog djece" to mi definitivno nije opcija, mislim da je to totalno pogresno.



Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[arorua]

Only-X kaže:

Slazem se.
Garancije nikada nema, a neke stvari se mijenjaju.

Ja cu sebe navesti kao primjer:

- Ja sam pokrenuo razvod, jer nismo bili sretni zajedno, zivjeli smo kao cimeri, jednostavno smo se razvijali u druge smjerove.
Razlog na kraju nije bitan, jednostavno je to postalo cinjenica.
I sada mogu reci, da je ona super osoba, ali nismo jedno za drugo.

- Sredili smo sa puno teskoca razvod i skrbnistvo oko djece.
Ona se odselila, djeca su 50% kod mene, 50% kod nje.

- Dok su djeca relativno mlada, ne zelim da se useli kod nas druga zena.
Ako ne ide, ne zelim da djeca svakih par mjeseci upoznavaju drugu tatinu curu. Upoznavanje tek ide, kada oboje budemo sigurni u vezi.

- Ne zelim se nikuda seliti, jer imam djecu. A isto ne zelim biti u situaciji, da nemam kud, ako veza pukne.

- Na kraju ja zelim biti sa zenom, kojoj nisam potreban, nego hocu biti sa zenom, koja mene zeli.
Ja volim jake, neovisne zene i volim imati ravnopravnu partnericu.

- Tada sam sebi rekao, da imam dosta djece, da imam previse godina da bih
osnovao opet obitelj.
Ali i to sve se pocelo mijenjati.
Sada mogu zamisliti da zivim pola vremena sa curom, kada djeca ne budu kod mene.
Sada nekada razsmisljam, kako bih lijepo bilo, imati sa voljenom osobom jos jedno dijete... i nekada se uhvatim u mislima, kako bih brak bio lijep...

Na kraju sve ovisi od novog partnera ili partnerice.
Nove zelje se mogu probuditi, stare strahove mogu nestati.
Sa voljenom osobom se moze sve, ako se zelje i mogucnosti poklapaju.
Naravno oboje moraju biti spremni za kompromis.

Zato bih ja prihvatio zenu sa djecom.
A na kraju ce djeca otici kad tad, i moja i njena.

Bas lijepo napisano. Mene sve to tek ceka.

Kad razmisljam o nekom sljedecem partneru, nekako mi se uvijek podrazumijeva da ce to biti netko takodjer rastavljen i s djecom. Mene su ta zivotna iskustva toliko promijenila da mi je tesko zamisliti da bi mi netko tko prije nije iskusio brak i roditeljstvo uopce mogao biti kompatibilan partner.

[Francesca]

arorua kaže:

Bas lijepo napisano. Mene sve to tek ceka.

Kad razmisljam o nekom sljedecem partneru, nekako mi se uvijek podrazumijeva da ce to biti netko takodjer rastavljen i s djecom. Mene su ta zivotna iskustva toliko promijenila da mi je tesko zamisliti da bi mi netko tko prije nije iskusio brak i roditeljstvo uopce mogao biti kompatibilan partner.

Teško da može biti za ista ozbiljnije

Samo kad počneš od osnovnog - kad se možete vidjeti?
On može kad hoće, jel...
A ti možeš kad možeš, ako su djeca više kod tebe, još manje možeš
I s vremenom će mu to sve više ići na zivce

Mene nedavno lik pozove van, srijeda je bila, i ja kažem da sam slobodna tek u ponedjekjak
Brzo se ohladio
Ali to je moja realnost

[blues4lady]

Kad je moj sin bio “mali”, ja sam doslovno odlučila da ne želim biti u vezi. Mi smo bili sami jednostavno meni je bilo prezahtjevno dejtat ili čak hodati s nekim. Vremena nisam imala, a slobodno vrijeme jednostavno nije bilo koncipirano na način da se u njega uklopi muškarac.
Bilo je tu još nekih okolnosti, ali ovo sto Fran kaže “ja sam slobodna slijedeci tjedan “. Moj sin nije odlazio nikamo na vikend (tati ili baki).

Kad je porastao i odselio se sa 17 godina, onda je priča dobila drugu boju i ton. Tako da kužim razvedene ljude koji ne žele vise klasične veze, idemo zajedno živjeti i tralalala i spajati djecu i slično. Meni to zvuci ko horor.