Jesu li samo ljudi koji imaju djecu sretni?

[stidljiva ljubičica]

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

[jelena1777]

Ne. Sretni su oni koji žele djecu i istu imaju.

Oni koji ne žele djecu i koji ih nemaju isto tako mogu biti jednako sretni ako su izabrali onu opciju koje su svjesni i istu primjenili u svom životu.

Nema pravila. Postoje samo nagađanja i uputstva da je sreća potpuna tek ako...i ako...i ako...

A nije tako

[radical change]

stidljiva ljubičica kaže:

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

Ljubičice, svijet nije crno-bijel stoga ne postoji podjela na imati djecu= biti sretan i ispunjen i nemati djecu= pasti u depresiju od tuge i besmisla. Svijet se ne sastoji od samo dvije bolje nego postoji ravno bezbroj raznih nijansi i uopće se ne može uzeti bilo kakvo pravilo u bilo čemu pa tako ni u tome. Dakle generalno je u našem društvu prihvatljivo i poželjno imati djecu, kršćanima naročito i onima tradicionalno orjentiranima, jer oni vrijednost svog života u velikoj mjeri temelje na toj činjenici. No postoji i jako mnogo ljudi koji jednostavno ili ne žele djecu ili ne zaju sa djecom ili ne mogu imati djecu ili nemaju partnera s kojim bi imali djete ili nemaju vremena za razmišljati o djeci i ti isti ljudi vode također ispunjene i svrhovite živote.
Ti ćeš izabrati ono što najbolje odgovara tvom načinu razmišljanja i tvojim željama i ako želiš djecu vjerujem da ćeš biti najsretnija mama na svijetu...

[Lucid Mynx]

stidljiva ljubičica kaže:

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

Naježim se na ovakve psihologe.

[Éowyn]

Lucid Mynx kaže:

Naježim se na ovakve psihologe.

Pa fratar je u pitanju. Taj ne bi bas trebao imati djecu i biti sretan U teoriji, jel.

[mrafica]

Dugo nije bila tema o djeci!

[siddharta]

stidljiva ljubičica kaže:

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

Nije ti rekao cijelu istinu, ali tako je. Doduše ne odnosi se na ljude općenito nego samo na prave Rvat'ce i Rvate, katolike dabome, domoljube i pripadnike domoljubne koalicije koji ne mogu ostvariti istinsku sreću ukoliko nemaju djecu. Jedno pe'šest bar. Crkva tu naravno nema ama baš nikakav interes

Edit: pa vi'š Tomicu našeg poturčenog crnog Marka (kara nije penis nego je crno ) kako je iz domoljubnih pobuda, a poradi ostvarenja vlastite sreće napravio dite ka da je mladić.

[pozitivax]

jelena1777 kaže:

Ne. Sretni su oni koji žele djecu i istu imaju.

Oni koji ne žele djecu i koji ih nemaju isto tako mogu biti jednako sretni ako su izabrali onu opciju koje su svjesni i istu primjenili u svom životu.

Nema pravila. Postoje samo nagađanja i uputstva da je sreća potpuna tek ako...i ako...i ako...

A nije tako

Jelena

Sreća je vrlo osobna stvar ali možda je fratar mislio da djeca pomažu sazrijevanju, osobađanju od ego muhetina i mušica, donose određenu kvalitetu života, spoznaju o životu i sebi, prebacivanje fokusa sa bedastoća na važne stvari, spoznaju bezuvjetne ljubavi a time donose sreću.
No ono što čovjeka čini sretnim za svakoga je ustvari individualno.
Da isključivo djeca donose sreću ? Da ali pametnim i zrelim ljudima.
Mnogi imaju djecu pa nisu sretni, imaju sve materijalno, zdravstveno, statuse, brakove, društvenu važnost pa nisu sretni. To nikaj ne znači.
Dakle nisu sretni samo ljudi koji imaju djecu. Ono... imaš klince i puf odmah si time bolji, odmah imaš garanciju biti turbo uber sretan cijeli život bez obzira na tvoje emocionalno i duhovno stanje, način života i shvaćanje svijeta oko sebe. To su bedastoće.
Mnogi ostanu cijeli život nezreli, sebični ili depresivni, tužni ili frustrirani unatoč djeci koju imaju. Sreća je stvar odluke, pogleda na život i stanja svijesti, spoznaja sebe, unutarnja sloboda itd. a ne nužno produkt vanjskih uvjeta života.

[siddharta]

pozitivax kaže:

Da djeca donose sreću ?

A kako znamo da djecu donose rode, znači li to da rode posredno donose i sreću?

[pozitivax]

siddharta kaže:

A kako znamo da djecu donose rode, znači li to da rode posredno donose i sreću?

Ne znam kakva je tebe roda donijela. Ti si sigurno bio jako dobro pufi mucica plava bebica, sa veselih oblaka maminih i tatinih maženih, paženih srećica ali moja se roda sa mnom namučila.

http://https://youtu.be/-a6Pe1ovKHg

I tak....

[Zoe]

Prema istraživanjima parovi bez djece su sretniji. Nakon što dobiju djecu, razina sreće opada i doseže samo dno kad su djeca tinejdžeri , pa opet raste nakon što se djeca odsele.
Link

Podizanje djece je zahtjevno. Što nije razlog za ne imati djecu, samo treba imati na umu da nije sve sunce i cvijeće kao što neki fratri (veliki stručnjaci za brak i odgoj djece) tvrde.

[Precioznost]

Sretni su oni koji se imaju za što truditi i boriti. Često smo sretni kad vjerujemo da smo u nečemu bolji od drugih, to nas drži. Ali postoji ona jako stara poanta da su neutralni i glupi ljudi sretni a oni pametni nesretni.

Taj fra je u jednoj baš lijepoj poziciji, ima priliku ljudima pametovati o tome što bi njih trebalo činiti sretnima. I ja bih ponekad volio takvih 45 minuta ispuhivanja, da ljudima govorim što i kako bi trebalo da bismo bili sretni i da još za to dobijem novce. Dok bih trošio te novce vjerojatno bih umirao od smijeha prisjećajući se za što sam ih dobio.

[Etta]

Istina je da ništa na svijetu čovjeku ne donosi trajan osjećaj sreće.
Cijeli život se za njom trči, a nikad je se ne dohvati i ne uhvati.

A pitanje djece spada u stvaranje jedne nove dimenzije koja čovjeka zauvijek mijenja.

[Retra]

stidljiva ljubičica kaže:

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

Pa da. Svecenici imaju veliko iskustvo po pitanju imanja djece pa mogu donositi takve zaključke.

Glupost.

[Precioznost]

Retra kaže:

Pa da. Svecenici imaju veliko iskustvo po pitanju imanja djece pa mogu donositi takve zaključke.

Ne, nego žele reći da je cilj da se rodi što više malih Hrvata. Ali oni su prefensi da bi ih osobno radili, na to potiču druge.

[kosmata]

pozitivax kaže:

Sreća je vrlo osobna stvar ali možda je fratar mislio da djeca pomažu sazrijevanju, osobađanju od ego muhetina i mušica, donose određenu kvalitetu života, spoznaju o životu i sebi, prebacivanje fokusa sa bedastoća na važne stvari, spoznaju bezuvjetne ljubavi a time donose sreću.
No ono što čovjeka čini sretnim za svakoga je ustvari individualno.
Da isključivo djeca donose sreću ? Da ali pametnim i zrelim ljudima.
Mnogi imaju djecu pa nisu sretni, imaju sve materijalno, zdravstveno, statuse, brakove, društvenu važnost pa nisu sretni. To nikaj ne znači.
Dakle nisu sretni samo ljudi koji imaju djecu. Ono... imaš klince i puf odmah si time bolji, odmah imaš garanciju biti turbo uber sretan cijeli život bez obzira na tvoje emocionalno i duhovno stanje, način života i shvaćanje svijeta oko sebe. To su bedastoće.
Mnogi ostanu cijeli život nezreli, sebični ili depresivni, tužni ili frustrirani unatoč djeci koju imaju. Sreća je stvar odluke, pogleda na život i stanja svijesti, spoznaja sebe, unutarnja sloboda itd. a ne nužno produkt vanjskih uvjeta života.

Potpis ko kuća. Kler poznam iznutra, sigurna sam da je poanta bila u sreći ne u smislu osjećaja - nego osobina života roditelja. Uz djecu ti život postaje često puno teži ali i smisleniji. Kako god se osjećao prije roditeljstva, nakon njega zaista znaš zašto postojiš. A ima nešto i u tom nedostatku obitelji koji zrači iz njih.

[Lucid Mynx]

kosmata kaže:

Potpis ko kuća. Kler poznam iznutra, sigurna sam da je poanta bila u sreći ne u smislu osjećaja - nego osobina života roditelja. Uz djecu ti život postaje često puno teži ali i smisleniji. Kako god se osjećao prije roditeljstva, nakon njega zaista znaš zašto postojiš. A ima nešto i u tom nedostatku obitelji koji zrači iz njih.

Tvoj post mi je nejasan, osobito u boldanim dijelovima. Možeš objasniti?

[Nunna]

Još nitko nije pronašao univerzalan recept za sreću, pa čisto sumnjam da je i taj fratar "nadošao" s rješenjem.

Onaj kome se dijete "dogodilo" biti će možda ipak ponešto manje sretan od onog koji je dijete planirao ne-imati do daljnjeg, jer mu tako paše.

Djeca jesu blagoslov, ali daleko od toga da u njima uživa svatko na isti način.

[-honey-]

stidljiva ljubičica kaže:

Imala sam neku primijenjenu psihologiju na faxu koju je predavao jedan fra. Rekao nam je da su samo ljudi koji imaju djecu sretni a oni koji nemaju ne. Sad se ja pitam jel to stvarno tako ili to može biti interes naše Crkve

Možda se on osjeća nesretno zato jer nema djecu, pa govori iz vlastitog iskustva. Inače mislim da to znaju samo osobe koje nemaju djecu. Mi ostali možemo samo nagađati, dok oni mogu reći bilo da su sretni bilo da su nesretni, što ne mora uvijek odgovarati istini jer nitko ne voli da ga se žali. S druge strane, možda su se tom fratru neki na ispovijedi žalili da nisu sretni zbog tog razloga pa je zato tako zaključio. Ljudi se baš ne hvale javno osobnom nesrećom.
Dakle, odgovor na to pitanje je individualan i ovisi samo o osobi koje se to tiče.

[Preveza]

siddharta kaže:

Edit: pa vi'š Tomicu našeg poturčenog crnog Marka (kara nije penis nego je crno ) kako je iz domoljubnih pobuda, a poradi ostvarenja vlastite sreće napravio dite ka da je mladić.

Jooj :klap: Iako nisam iz HR, malo sam pratila vase vesti i svaki put sebi kazem da je to crno, a ne ono sto ja mislim, ali dzabe


Naravno da smo sretni ( mi bez dece ) jer smo tako sami odlucili, bez ikakve prislile ili zdravstvenog problema