Izbirljivost u hrani

Kako mi se cini od te tvoje prijateljice mala je vidjela da moze da dobije ono sto zeli i to je to.Prijateljica brzo odustala,a kako mislim nije mozda ni probavala dovoljno i uporno da maloj na milion nacina unese zdravu hranu u zivot.

Nekada treba biti zlocest roditelj nemislim tako zlocest nekada dijeci treba reci ako pojedes krusku dobijes poslije nje dvije kocke cokolade i slicno.Roditelj koji je uporan uspijet ce u tome,a ako prode neko duze vrijeme i nema progres to se mora definitvno odvesti doktoru,jer ima dijece rodenje da nepodnose,meso ili voce i povrce i slicno.Upornost treba i te kako,ali nekada ako neide treba se zapitati sto je razlog milion sam stvari pokusala neide pa tu mora da ima problem.

Reci joj ovo nemoj da se ustrucavas i da se bojis da ces je povrijediti,kao prijatelj duzna si da se zabrines i to je sve sto cinis i imas right,jer tu nesto nestima ili premalo truda ili je mala slaba.Ako se utvari da je takva rodenja da voli reci cemo samo tjestenine onda ima unos vitamina na razne druge nacine,vitaminske tablete,prahovi koji se piju sa vodom,onda slatkisi pravljeni od voca/povraca i slicno.Nekada moze izmutiti sve prokuhano povrce i stavljati to kao preljev preko paste i puno toga vise.

Sve naj reci nam ako ima novi vijesti i sto se dogada ima li progresa!!!

[ZgSash]

sorry sanny ali ako kazes da ima cokolade , nece ici
opet dodemo na to da klinci jako dobro znaju granice izdrzljivosti roditelja

ako nece jedno jelo , ok , natjeraj ga da potrosi kalorije i ponudi mu drugo jelo koje inace nece


vidjet cete da su cuda moguca

[diadora]

sto se vrtica tice - moj je stariji jeo skoro sve povrce - spinat, blitvu, kelj, kupus, kaul - upravo dok nije krenuo u vrtic. Onda je tamo jeo sendvic sa salamom godinu dana!!!! I nista drugo!
A da se navike kroz zivot mjenjaju - istina - evo moj muz zivi primjer - poceo jesti povrce sa 30 i nesto do tada je zivio na snicelama i krumpirima. Ono sto neko rece - tebi snicela meni juha od povrca - yup! njemu snicela 30 god! ( a ostalima juha od povrca )
Onda dodu prijatelji od starijeg sina kod nas i jedu s nama
( cesto) i svi traze po dva puta i sve im super! ( dobro ovo je ipak US gdje zene bas i ne kuhaju ... )
Onda ode moj kod njih i svi muku muce sto da mu daju za jesti - obicno uzme voce ili kakavu juhu ( ako u njoj ne plivaju komadi povrca)
I onda mi je dosao prosle godine s idejom da on hoce biti vgeterijanac - ja se sva ozarila - nema frke - budem ostavila posao ako treba i spremala mu povrce i zdravu hranu tri puta dnevno
Pretpostavljate , nije dugo trajalo...

Nisam rekla da sam right,samo kazem sto mi vecinom u centru radimo,i uspijeva.Ove druge su pokusale nuditi vise vrsta povraca ili voca pa da biraju od toga,nakraju bi gladni bili pa problemi sa roditeljima ja kazem bolje da pojede bilo sta od povrca/voca,i dobije nagradu poslije toga (bila velika ili mala nagrada)ponovit ce se opet to,samo next time vise povrca/voca manja nagrada i vremenom se nagrada izbaci,a dijete to ni neprimjeti.

Samo ako dijete ima problema kao sto je nepodnosenje voca/povrca zbog neznam ni ja kojeg razloga onda to treba provjeriti,a ne samo zapustiti,jer treba zdrave hrane u nama pa moze to biti na bilo koji nacin.

[penelopa]

Evo da prijavim recenicu od maloprije, vezanu za hranu.
Mama ako ja budem puno jela ocu li onda biti velika.
Bit ces velika ako jedes puno i ako jedes malo. Svi rastu.
Ali ja necu nista jesti jer necu biti velika.
Zasto?
Zato sto kad budem velika necu imati mamu i tatu.
Ne znam sto joj je doslo. Naravno da sam joj rekla da ce mamu i tatu imati uvijek i eno je u vrtu sa bananom ali sto se mota po njihovim glavicama

[mimi2003]

Moj sin ne voli mahune na ćušpajz, razno povrće na ćušpajz i juhu, juhu još pojede, a čušpajz mu ja dam, jer ga hoć bar naviknuti da se povrće mora jest zbog vitramina, dok špinat i blitvu jede ko sumanut.Inaće je sada slabijeg apetita malo protestira radi rođenja sestre, iako se on prema njoj super ponaša , ali traaži pažnju na drugu stranu... Malo manje se kreće jer nije prvo išao u vrtić zbog sestre., a poslje zbog tamo nekih boleština meningitisa i kozica i već mu je dosta 2,5 mj biti doma.
inače voli mlječne proizvode Bio aktiv,jogurt, ab kulturu i voće jako i oblizeke naravno!!!!

[nera]

Jako je malo govora o pedijatrijskom poremećaju prehrane koji još uvijek (posebno u Hrvatskoj) nije opsežno istražen.
Zove se Selective eating disorder SE ili selektivna prehrana kod djece.

Naime, radi se o djeci koja još u ranoj dobi (od godinu dana) jedu hranu u vrlo uskom rasponu i odbijaju sve drugo, a opet uglavnom rastu normalno.
Takvoj djeci ne vrijede uvjeravanja ni mito, kazne, pokloni, niti da ih se ostavi na stolu " dok ne završe svoju hranu". Roditelji selektivnih jedača redovito izvješćuju da su pokušali sve te stvari pa još i više, ali bez uspjeha.

Ova djeca bi doslovno radije umrla od gladi nego jela hranu izvan njihovog raspona.

A što je raspon! Obično su njihove omiljene namirnice takve da se roditelji mogu samo osjećati loše nudeći ih: kruh, palačinke, flips, mlijeko, čokolada, pommes frites. Uglavnom ne jedu povrće, voće ni meso (osim jedne ili dvije namirnice koje dijete samo prihvati). Možete li zamisliti koliko je frustrirajuće to za roditelje?

Pod uvjetom da nisu istraumatizirana zbog njihovih prehrambenih navika ta djeca nemaju loše ponašanje, oni su dobra djeca, možda malo imaju neofobiju (strah od promjene i novih stvari), ali u cijelosti ta djeca definitivno nisu psihički bolesna.

No, roditelji su u pravoj nevolji. Oni se osjećaju loše jer ne mogu kvalitetno hraniti djecu. Roditelji su posebno na udaru dobronamjernih savjeta: "Samo neka sjedi za stolom, jesti će kad bude dovoljno gladan ", "meni bi takvo dijete jelo.. i sl".

Ali ne.. ona / on ne će. Apsolutno ne.
I to nije neuspjeh roditeljstva, niti je to zbog neke nebrige. Ovo je dokazano poremećaj u prehrani.

Onima koji i dalje vjeruju da se takvu djecu može natjerati na hranu koju mi želimo moram objasniti na ovaj način: „Što bi vi da vas netko uvjerava da morate jesti pseći izmet?“

Razumijete što mislim? Vjerojatno, da ste bili prisiljeni morali bi povraćati - upravo ono što mnoga od te djece učine kada forsiramo s hranom izvan njihovog dometa. Vjerojatno se nećete predomisliti o ovoj poslastici, bez obzira na to što drugi misle i što su vam rekli da je to zdravo.

Naravno da dijete treba pratiti liječnik i ako je potrebno dodavati mu vitamine i minerale.

Smilujte se djetetu čiji mozak odbacuje ono što mi smatramo da je normalna hrana.

Ako dijete raste normalno, trebamo biti opušteni. Ne dopustite ovim roditeljima osjećaj neuspjeha, podržite ih na njihovom dobrom putu podizanja djeteta koje uglavnom dobro raste, i neka se njihova djeca suoče sa stvarnim zadacima djetinjstva: zabavom, učenjem novih stvari, sklapajući prijateljstva i prolaženjem svog mjesta u svijetu.

Preuzeto sa: Kartini Clinic koja se bavi poremećajima prehrane.
Selective Eating in Children
posted by Julie O'Toole on March 14, 2013 at 5:48pm

Iz poštovanja prema onim obiteljima koji se bore s ovim problemom molim vas da podržite ovu temu.

[aljehin]

Mislim da je kod mog nećaka takav slučaj, dosta je sitan i mršav i ima usko područje prehrane. Otac porijeklom Slavonac nekad pokušava nagovaranjem, dosta neuspješno i vidim samo mogućnost frustracije kod roditelja i traume kod djeteta ako takva frustracija potakne daljnu "akciju" i tu nitko nije na dobitku. Jedan prijatelj mi je spomenuo traumu gdje je njegov otac koristio upravo opisanu primitivnu metodu odgoja: "Pojedi gljive ili nema od stola"!

Moj potomak je vegeterijanac od rođenja i prvih pet godina nije baš bio oduševljen s eksperimentiranjem u prehrani, također je imao niski BMI (mršav) ali danas je osim kvalitetnog BMIja i među najvišljima u razredu, također mu se znatno proširio krug prehrane.
Vjerujem da mnoge roditelje zna frustrirati ako klinac jede usko i po njihovom mišljenju malo, ali kao i u odgoju uvijek ima treći put.

Npr.: ako dijete voli frape, uvijek se mogu dodati izmiksani bademi (u mlincu za kavu) ili lješnjaci. Ako voli pomfri, gurnuti batat itd.

I da, ako baš ništa ne urodi plodom, frustracije i strah od mogućeg nazadovanja u razvoju rješavati suplementacijom.

[vlovrec]

moja nećakinja nije bila baš strašno izbirljiva, ali one stvari koje nije htjela jesti, nije htjela jesti, i na njih joj se doslovno želudac dizao.
nikad neću zaboraviti scenu, mala ne voli puding doma napravljen, nego isključivo kupovni. i mi ćemo njoj podvaliti. doslovno samo što se nije zbljuvala po stolcu i po nama kad je stavila taj puding u usta. ono vidio i čuo si kako joj ide želudac u grlo. i šta ćeš je onda siliti da jede i povraća?

a od prijateljice kćer, isto skoro ništa ne jede, jedino slatkiše obožava. probala ono "jesti će kad bude gladna", i ništa joj nije davala za jesti. mala je doslovno bila 2 dana na vodi, ne bi u usta ništa stavila osim slatkiša. i šta ćeš onda? ostaviti je još 2 dana na vodi?

zaboravila sam reći, ja u životu nisam stavila paradajz u usta, ne sviđa mi se i gotovo, i ne privlači me uopće. sve drugo normalno jedem. tako možda netko razvije averziju ne prema jednoj stvari nego prema većini hrane. sad je samo problem šta ja bez paradajza mogu glatko, a kako ćeš bez sveg povrća živjeti? ne baš kvalitetno....

[nera]

Naš sin je sad 4 godine. VIše od 2 godine ne jede meso, od voća samo bananu u voćnom jogurtu, jede kruh, palačinke, flips, pommes frites, sve mliječne proizvode, nutellu, slatkiše koje dajemo minimalno. To je prihvatio, ostalo nema šanse. Zbog probavnih problema morali smo nešto promijeniti i odlučila sam mu davati na špricu bistru juhu koju je morao prihvatiti kao što smo mu davali vitamine.
Tako je neko vrijeme pio juhu, a sad (kad se očito naviknuo na taj okus) je počeo je jesti/piti juhu na slamku ili jesti žlicom. Naravno, juhu kuham svaki dan, s puno povrća i mesa. Iako nikad ne jede ništa iz juhe zasad smo zadovoljni da popije čistu juhu.
Kad imate takav problem kao što mi imamo, vjerujte da sve isprobavate, osjećate se bespomoćno... Molili smo ga, potkupljivali, zabavljali dok jede, trčali za njim, prijetili, vikali, pustili da bude gladan, uzeli igračke... Bojiš se za dijete hoće li navući neku bolest jer ne jede. Ali nije pomoglo. On će radije otići gladan spavati nego jesti to što mu nudimo. Jednostavno ne želi ni probati. Ubrzo smo vidjeli da ima averziju / strah od hrane, ali ne znaš kome se obratiti.

Od nedavno imam potvrdu da je to poremećaj Selektivnog jedenja pa sam iz tog razloga i napisala ovo na forumu da i drugi znaju gdje mogu pročitati više o toj temi.
Na žalost u Hrvatskoj još uvijek mnogi, čak i lječnici okrivljuju roditelje i ne bave se ovim problemom detaljno. U svijetu se Selective eating disorder istražuje i roditeljima se daju savjeti da ne forsiraju dijete jer će napraviti puno veći problem.
Kad god smo vadili krv, nalaz je super, željezo sasvim u redu kao da jede najzdravije namirnice koje postoje.

Američki znanstvenici dokazuju da mnoga djeca to prevladaju oko 6 ili 7 godine, neki u tinejdžerskom dobu, a neki nikad.
Nama za sad ni vrtić i jedenje uz ostalu djecu nije pomoglo. I dalje plaćamo ručak, ali će on od svega odabrati samo i vjerujte samo kruh.

[mom2be]

nera, imate PM

[JustForFun]

Nera, a u kakvoj je vezi taj poremecaj sa poremecajem senzorne integracije? Postoji tema "dijete koje ne zeli jesti" na kojoj je vise upisa i po meni vecina spada u vid neadekvatne senzorne integracije, bilo da je tekstura, okus ili jacina okusa u pitanju.

I ja svoju smatram izbirljivom, ali kad citam neke roditelje, mi smo jos dobro, nama je povrce problem i djelomicno meso.

Mala od moje sestre 5 godina bas se uklapa u opis, jos pije bocu, juhe bez mrvica s tjesteninom, slatkisi, pastetu tek odnedavno ito jednu vrstu samo, ali npr voli corbu s lecom, a sestra kulirs i ne sili je, natprosjecno je visoka, ona juhu nece jest ako ima mrvica vegete, vec se vegeti pa cjedi, nista manje zdrava od sestara koje bolje jedu, normalno dijete po intelektu i svemu, natprosjecno zivahna, glasna i aktivna.

Tko daje tu dijagnozu i na temelju cega?

[nera]

Poštovana, čula sam za poremećaj senzorne integracije i na ovoj stranici sam čak i pročitala nešto o tome da su ti poremećaji slični.

kažu da je povezano, ali vjerojatno ovisi o djetetu u kojoj mjeri.

možete pročitati ovdje:

http://weighingthefacts.blogspot.com...revisited.html

Ovaj članak bi vrijedilo prevesti., pa kad ga prevedem stavit ću ovdje tekst na hrvatskom.

[nera]

Naš sin isto ne će juhu ako ima i mali komadić nečega (on kaže prašne), znači obavezno cijedimo.
I on je zdrav (osim normalnih virozica), veselo i razigrano dijete.
Koliko ja znam ovdje još nitko ne daje tu dijagnozu. Kad upišete na internetu poremećaj selektivnog jedenja izbaci neke definicije bez objašnjanja. Nema literature o tome za razliku od Njemačke, Engleske ili Amerike gdje se obavljaju istraživanja, postoje klinike za poremećaje prehrane, puno literature.

Kao što je anoreksija prije 20 tak godina bila nepoznanica, tako je sad i ovo. Ali ako ukucate na engleskom
Selective eating disorder ili picky eating...bit će vam jasno da se mnogi s time bore, da postoje podrške roditeljima, savjeti i sl.

[nera]

http://imageshack.com/a/img912/8463/Y2svv0.png

[Floverka]

Moja nećakinja je sve uredno jela dok nije krenula u vrtić i tamo valjda od drugih klinaca vidi da biraju pa će i ona. Njezini je tetoše, ugađaju, ona odlučuje što se jede, za nju se extra kuha (ima 5 godina). Dok je na ručku kod nas drugačja je spika, nema igranja dok se ruča, ne želi mrkvu iz juhe i onda si ju ja izvadim i stavim u tanjur naglašavajući pritom da je to zadnja i da je moja, a ona nek ostane mala, jer se od mrkve raste, onda se ona raspameti i praktički mi otme mrkvu. Nešto sam čitala da djeca imaju neki problem sa bojama, pa im je zeleno povrće izrazito odbojno.

Imam i frendicu čiji se klinjo sa 3 godine doslovce bojao cijele jabuke, oguljenu u komadićima je normalno jeo.

[JustForFun]

Nera, procitala sam link davno, ali evo nikako da nesto napisem. U principu jasnije je stosta, ali ja bih konstatirala da gotovo da nema djeteta koji nije u nekoj fazi picky eater ako je vjerovat mamama koje ovdje pisu
Ako sam razumila vi ste dobili dijagnozu?

Lako je pametovat, ali po meni je vazno ne cinit dostupnim i ne upoznavat dijete sa industrijskim alternativama... Ono vecina djece ce uzet pomfrit mjesto variva, i ja sama bih cesto... Zato sto manje znaju o nezdravim alternativama, bolje

[nera]

da, slažem se s Vama za obje stvari koje ste napisali:
Svi su nešto izbirljivi u zadnje vrijeme, ali to nije poremećaj, to je ta klasična ljudska pa i dječja izbirljivost.
I slažem se da ni ne treba dopustiti djeci da odaberu tu drugu lošu alternativu koju će naravno radije uzeti.
I suprug i ja smo bili tog mišljenja i još uvijek smatram da se tako treba postupati prema djeci koja su u nekoj slabijoj varijanti picky eater.
Kod nas je situacija ipak nešto drugačija jer on neće radije ništa ili će sami kruh, pa vjerujte da smo bili sretni (znam da to grozno i zvuči) kad je odabrao još jedno jelo koje je prihvatljivo... npr. pommes frites. (uz svakodnevni cjeloviti ručak)
Koliko god to nezdravo, za nas je to bio napredak. Isto tako za juhu, i dalje svaki dan pokušavamo da jede juhu s bilo čim, ali i dalje na kraju pojede samo čistu juhu. I tako s tim malim napretkom moram biti zasad zadovoljna.
I sama se često nađem u situaciji kad pričam o tome, pa mi netko kaže: "pa ni moje dijete ne jede... ne jede špinat, uopće neće kelj i slično...". Opet ponavljam ne zamjeram nikome jer prije nekoliko godina ni ja ne bih znala o čemu netko priča kad kaže da dijete doslovno živi na desetak namirnica.

[nera]

Floverka, zanimljivo ste to prikazali kako se nekoj djeci dopusti da biraju pa to i koriste. Ako Vaša nećakinja kod Vas jede (uz igru, nagovaranje, šalu...) onda je ona mali izbirljivac u hrani i tu doista ovisi kako se prema njoj tko postavi. Vi ste pronašli jedan od načina kako ju "navući" na hranu
Njoj očito treba postaviti neka pravila pa će vjerojatno i jesti sve.

[DonDuck]

ja sam postao selektivan sa cca 5 godina, do tad sam znao uzeti povrće na vrtu i jesti na licu mjesta, od tad nisam povrća ni ukusio osim krumpira i mrkve, bježao sam iz kuće kad se kuhao kelj ili grah, neka variva sam znao jesti ali samo tekući dio. Prije nekoliko godina sam rekao sebi da se to mora promjeniti i sad jedem skoro sve, variva od sveg povrća obožavam, ponekad čak i uzmem raznih salata