Pitajte pravoslavnog teologa

[Rade Kumitkata]

Fazlija kaže:

Pa jel' bi vi to mogli tako, da se te stvari vec jednom rjese? Vi priznate Papu, oni vama priznaju da radite kako i do sada i svi sretni i veseli?

Djeluje jednostavno, no stvari su malo kompliciranije. Period razdele stvorio je dva tipa vjerskog života koji su međusobno u mnogo točaka različiti i za koje treba vremena za usklađivanje a bez kojeg ne bi bilo istinskog jedinstva (formalno ništa ne znači).

[krena]

Rade Kumitkata kaže:

Ovaj prijatelj mora naći u sebi moralne snage i prelomiti jednom što je, da li je krišnait ili kršćanin. Ne zbog toga što meni ovakav njegov stav smeta nego zbog njega samog, da ne postoji shizma u njemu, u njegovoj duši. Kako može tako živjeti? Meni se čini da se njemu dopada krišnaizam a da istovremeno nema dovoljno snage napustiti Crkvu. Takvo stanje jeste zaista teško, gotovo pakleno. Trebao bi unutar sebe to razriješiti.

Njemu je i Krišna i Krist jedno te isto. Krišna se rodio kao Bog prije 5000 godina, a Krist prije 2000. I on u to vjeruje i niko ga ne može razuvjeriti.

Kakav je naš pogled? Pa naša vjera ispovjeda da je ona bogoobjavljenja vjera, da ju je Bog objavio ljudima. Ona nije stvar ljudskih intelektualnih spekulacija nego je sam Bog odlučio ljudima objaviti se i objaviti ono što je za ljude u tom kontekstu dobro i spasonosno.U Kristu je punota te objave, a za sve druge sisteme vjerujemo da su produkt ljudskog duha koji je tragao i traga još uvjek za istinom i istinskim smislom, pa tak i krišnaizam. Ovakva praksa kakvu upražnjava prijatelj bi bila jednaka praksi nekoga čovjeka koji bi želio biti istovremeno i sljedbenik demokratije i totalitarizma u politikom smislu naprimjer. Krišnaizam i kršćanstvo se značajno razlikuju, u esencijalnim stvarima, te ne mogu biti spojivi. Da li je neko grešnik ili ne nezahvalno je govoriti, jer nitko od nas nije u mogućnosti procjeniti kako Bog vrijednuje nečije postupke, ali da to što se pričešćuje a ispovjeda Krišnu kao svoga Gospoda nije ispravno, to je istina.

To je za njega jedan te isti Bog. Samo što ima razne varijante prikaza.

[Rade Kumitkata]

krena kaže:

Njemu je i Krišna i Krist jedno te isto. Krišna se rodio kao Bog prije 5000 godina, a Krist prije 2000. I on u to vjeruje i niko ga ne može razuvjeriti.


To je za njega jedan te isti Bog. Samo što ima razne varijante prikaza.

Shvaćam da je to za njega jedan Bog, ali to i jeste njegov problem, u tom stavu. On ne raspoznaje suštinske razlike između Krista i Krišne, te se samim tim postavlja pitanje raspoznaje li on razliku između dobrog i lošeg? Tiome se vjera relativizira. Ima jedan momenat u Evanđelju gdje fariseji za Krista kažu da je ustvari on činio čuda pomoću đavla. Za njih je dobro i loše postalo jednako, nije bilo razlike, a složićeš se da je to ustvari nešto veoma opasno.

[krena]

Rade Kumitkata kaže:

Shvaćam da je to za njega jedan Bog, ali to i jeste njegov problem, u tom stavu. On ne raspoznaje suštinske razlike između Krista i Krišne, te se samim tim postavlja pitanje raspoznaje li on razliku između dobrog i lošeg? Tiome se vjera relativizira. Ima jedan momenat u Evanđelju gdje fariseji za Krista kažu da je ustvari on činio čuda pomoću đavla. Za njih je dobro i loše postalo jednako, nije bilo razlike, a složićeš se da je to ustvari nešto veoma opasno.

E jebi ga sad. Po tim vašim riječima bi ispalo da je moj prijatelj sotonist jer slijedi nauk Krishne. A on je čovjek sa čija je životna filozifija puna elemenata ekumenizma. Odnosno on živi kao praktični TEOZOF. A to su oni koji izjutra naprave yoga asane , a meditaciju po zen-budizmu. U podne izmole jednu krunicu, a navečer bace jedno klanjanje Allahu.
Meni to više izgleda glupo negoli opasno. Ali to je stav teozofa, pa tko voli neka uzvoli.

[Rade Kumitkata]

krena kaže:

E jebi ga sad. Po tim vašim riječima bi ispalo da je moj prijatelj sotonist jer slijedi nauk Krishne. A on je čovjek sa čija je životna filozifija puna elemenata ekumenizma. Odnosno on živi kao praktični TEOZOF. A to su oni koji izjutra naprave yoga asane , a meditaciju po zen-budizmu. U podne izmole jednu krunicu, a navečer bace jedno klanjanje Allahu.
Meni to više izgleda glupo negoli opasno. Ali to je stav teozofa, pa tko voli neka uzvoli.

Eh sada i ti pretjera Nisam rekao sotonist, govorio sam o principu. Ako bi se on zalagao za zlo u svim tim religijama koje prakticira, tada bi bio sotonist. Ali i ovako je napravio dosta kompliciranu situaciju, spajajući nespojivo: reinkarnaciju sa uskrsnućem, Krišnu koji ubija ljude sa Kristom koji daje svoj život za njih, grozomornu bogicu Kali koja proždire djecu sa Presvetom Bogorodicom koja je majka svih ljudi, vjerovanjem da je svako biće podjednako vrijedno samo time što je živo sa uvjerenjem da je čovjek biće veće i značajnije od samoga kosmosa itd itd Tvoj prijatelj nije ekumenist, nego religijski sinkretist, to su dva različia pojma. Ekumenizam je pokret za ujedinjenje kršćana i ima ih više tipova i više slojeva značenja.

[krena]

Rade Kumitkata kaže:

Eh sada i ti pretjera Nisam rekao sotonist, govorio sam o principu. Ako bi se on zalagao za zlo u svim tim religijama koje prakticira, tada bi bio sotonist. Ali i ovako je napravio dosta kompliciranu situaciju, spajajući nespojivo: reinkarnaciju sa uskrsnućem, Krišnu koji ubija ljude sa Kristom koji daje svoj život za njih, grozomornu bogicu Kali koja proždire djecu sa Presvetom Bogorodicom koja je majka svih ljudi, vjerovanjem da je svako biće podjednako vrijedno samo time što je živo sa uvjerenjem da je čovjek biće veće i značajnije od samoga kosmosa itd itd Tvoj prijatelj nije ekumenist, nego religijski sinkretist, to su dva različia pojma. Ekumenizam je pokret za ujedinjenje kršćana i ima ih više tipova i više slojeva značenja.

Ali on ne uzima loše iz harekrišne. On uzima samo dobro. Ako smo picajzle, vidjeti će mo da se baš ni Jahve ne hvali velikim opraštanjem. Mnoge je pobio dok nisi rekao "keks". Koji ga je vrag tjerao da satare cijelu faraonovu vojsku. Mogao je samo i dalje držati plamteći stup i odmah puniti more čim se maknu izraelci. A on je egipćane elegantno namamio u stupicu ! (Mojsije)
I podavio ih ko miševe.

Inače , što se tiče ekumene, često se pozivaju i budisti da mole skupa s kršćanima. http://degmat.bloger.hr/post/ekumenizam/3652079.aspx
A inače ima i jedna hibridna hipoteza koja objedinjava raj&pakao i inkarnaciju:

http://degmat.bloger.hr/post/raj-pak...a/6921038.aspx

Tu bi imao cijelo popodne pisanja odgovora !

[PIPBoy 2000]

Postoji li neoprostivi grijeh?

Kakav je "proces" s dušama pokojnika? Čekaju li one nesvjesno drugi dolazak Krista ili idu na neki sud ili nešto treće?

Što je to tzv. ognjeno jezero i druga smrt?

[Beljki]

Rade Kumitkata kaže:

Eh sada i ti pretjera Nisam rekao sotonist, govorio sam o principu. Ako bi se on zalagao za zlo u svim tim religijama koje prakticira, tada bi bio sotonist. Ali i ovako je napravio dosta kompliciranu situaciju, spajajući nespojivo: reinkarnaciju sa uskrsnućem, Krišnu koji ubija ljude sa Kristom koji daje svoj život za njih, grozomornu bogicu Kali koja proždire djecu sa Presvetom Bogorodicom koja je majka svih ljudi, vjerovanjem da je svako biće podjednako vrijedno samo time što je živo sa uvjerenjem da je čovjek biće veće i značajnije od samoga kosmosa itd itd Tvoj prijatelj nije ekumenist, nego religijski sinkretist, to su dva različia pojma. Ekumenizam je pokret za ujedinjenje kršćana i ima ih više tipova i više slojeva značenja.

Usporedba nije bas tocna. Krishna je tu vrhovni og, dakle vise Jahve nego Isus po znacenju, a Jahve se bome naubijao.

Krishnijevci ne stuju Kali, nju stuju neke saktisticke skupine, sasvim drugi religiozni pravac (hinduizam je u stvari skupina religija, nije teoloski homogen).

Smatraju covjeka znacajniji od ostalih bica. Smatraju da sva bica imaju dusu, ali da je dusa u ljudskom tijelu u daleko boljem i vrijednijem polozaju od bilo kojeg drugog.

[Fazlija]

Rade Kumitkata kaže:

Djeluje jednostavno, no stvari su malo kompliciranije. Period razdele stvorio je dva tipa vjerskog života koji su međusobno u mnogo točaka različiti i za koje treba vremena za usklađivanje a bez kojeg ne bi bilo istinskog jedinstva (formalno ništa ne znači).

Ma hajde, moglo bi se to. Kako mogu grkokatolici i nista im ne fali. Sta ste se tu nesto povampirili, umjesto da se druzite s Papom i katolicima.

Nego da te ja nesto pitam oko kalendara. To sam se ja jako zacudio kada sam jedno vrijeme kratko zivio u Grckoj prije rata i shvatio da gotovo svi pravoslavci osim Srba i Rusa slave bozic i ostale blagdane po gregorijanskom kalendaru.

I onda sam pomislio, vidis kako bi to bilo dobro za nasu malu Jugoslaviju (jos je bila tada) kada bi narod slavio praznike na isti dan. Jer uvijek su se nesto natezali nas bozic, njihov bozic. Koliko bi to bilo lijepo izmedju katolika i pravoslavaca. Da ne kazem izmedju Srba i Hrvata.

I onda sam pomislio kako je Tito naganjao Stepinca da se odvoji od Vatikana ko' da je Grgur Ninski, sto je realno bilo njemu vrlo nemoguce, a nije natjerao ove nase pravoslavne popove da prihvate kalendar ko' i sve druge pravoslavne crkve. Sto bi njima bilo lako prihvatljivo. Pogotovo ako bi ih se malo uvjerilo kako su komunisti to znali obicno vrlo ubjedljivo ciniti.

I onda sam pomislio, vidis kako je drug Tito bio jedan pravi drug Jugosloven i kako je svoje Hrvate stisn'o i maltretirao Stepinca, a pravoslavne popove nije cak niti na te neke manje promjene natjerivao koje bi njima bile sasvim prihvatljive. A koliko bi to bilo dobro za nase bratstvo i jedinstvo!

Tako sam ja razmisljao kao jedan Srbin iz Hrvatske, iz jedne postene partizanske obitelji, cudeci se kako to Grci slave katolicki bozic?! Sta tu imas da kazes brate Rade kao jedan drug, kolega i staresina?

[Rade Kumitkata]

krena kaže:

Ali on ne uzima loše iz harekrišne. On uzima samo dobro. Ako smo picajzle, vidjeti će mo da se baš ni Jahve ne hvali velikim opraštanjem. Mnoge je pobio dok nisi rekao "keks". Koji ga je vrag tjerao da satare cijelu faraonovu vojsku. Mogao je samo i dalje držati plamteći stup i odmah puniti more čim se maknu izraelci. A on je egipćane elegantno namamio u stupicu ! (Mojsije)
I podavio ih ko miševe.

Inače , što se tiče ekumene, često se pozivaju i budisti da mole skupa s kršćanima. http://degmat.bloger.hr/post/ekumenizam/3652079.aspx
A inače ima i jedna hibridna hipoteza koja objedinjava raj&pakao i inkarnaciju:

http://degmat.bloger.hr/post/raj-pak...a/6921038.aspx

Tu bi imao cijelo popodne pisanja odgovora !


Beljki kaže: Usporedba nije bas tocna. Krishna je tu vrhovni og, dakle vise Jahve nego Isus po znacenju, a Jahve se bome naubijao.

Krishnijevci ne stuju Kali, nju stuju neke saktisticke skupine, sasvim drugi religiozni pravac (hinduizam je u stvari skupina religija, nije teoloski homogen).

Smatraju covjeka znacajniji od ostalih bica. Smatraju da sva bica imaju dusu, ali da je dusa u ljudskom tijelu u daleko boljem i vrijednijem polozaju od bilo kojeg drugog.

Grešiš odnosno Jahvea.Ono što čini odnos Boga prenma nama ljudima jeste zapravo naš odnos prema Njemu, pa tako i faraona. Ono što je proizvelo takav svršetak njegov i njegove vojske nije Jahveova mržnja prema njemu, nego mržnja faraona prema Jahveu. Isto tako, izvesna grubost koja se projavljivala kod Jahvea prema ljudima koji Mu nisu bili vjerni bila je posljedica specifičnih povjesnih uslova u kojima su ljudi u starozavjetnom periodu živjeli. politeističke religije u tim krajevima karakterisale su se velikom dekadencijom (poznati su slučajevi i prinošenja ljudskih žrtava) gdje je razvrat, srebljoljublje, obožavanje čovjeka (cara), tiranija, hedonizam u najvulgarnijem bili su normalni i uobičajeni izrazi ovakve čovjekomrzačke kulture, ali istovremeno i opasnosti za očuvanje ljudske kulture i civilizacije i ljudskog roda uopće. Generalno, gajena je jedna kultura, kulturni model, grubosti ljudskog srca, kojoj surovost nije bila strana. Iz tog razloga je i Božija pedagogija bila oštrija, stroža, ali to ipak nije bio totalitet Božijeg odnosa prema čovjeku, nego je to došlo sa Kristom. I dok je Krišna totalitet krišnaitskog poimanja Božije ljubavi, u kršćanstvu je to Krist. Krišna se ipak nije libio ubiti drugog čovjeka, čak ne ni iz razloga ljudske surovosti i protivljenja Božijoj istini, kao što je to bilo u Starom Zavjetu, nego uz obrazloženje da je to ljudska sudbina zadata karmom (ima to u Bhagavath githi). Suštinske razlike između obrasca istine između krišnaita i kršćana je velika, te stoga nije moguće napraviti jedan takav sinkretizam, sintezu između njih.


Raj i pakao i reinkarnacija sa druge strane su također nespojivi, to je lako opovrgnuti.

Beljki, krišnaiti štuju također bogicu Kali, ali kao drugo božanstvo hinduističkog panteona. Razlika između krišnaita i drugih hinduističkih sekata jeste samo u apostrofiranju različitiv božanstvava koja se štuju, za koja se vjeruje da su bolji posrednici ka mokši, blaženom stanju duše, a ne u smislu da se druga božanstva negiraju.

Štuju čovjeka u tom smislu u kojem si naveo, ali sa druge strane se to svodi na isto. Fakat da Hindusi ne smiju ubiti slona koji divlja po ulicama jer ga smatraju za svetu životinju, bez obzira što taj slon ubije nekoliko ljudi tijekom divljanja, jasno ti pokazuje da je štivanje životinja ponekada čak i značajno veće od štivanja čovjeka. Primjera ima mnogo.

[Rade Kumitkata]

PIPBoy 2000 kaže:

Postoji li neoprostivi grijeh?

Kakav je "proces" s dušama pokojnika? Čekaju li one nesvjesno drugi dolazak Krista ili idu na neki sud ili nešto treće?

Što je to tzv. ognjeno jezero i druga smrt?

Ne postoji neoprostivi grijeh, samo onaj za koji čovjek ne želi da se pokaje (''hula na Duha Svetoga'' koju Krist spominje jeste upravo to, tvrdoglavo odbijanje pokajanja).


Da, duše pokojnika idu iili u raj ili u pakao, i tu čekaju drugi dolazak Krista, svjesne sebe.


Ognjeno jezero iz Otkrovenja ne znam iskreno što je. Nema mnogo svetitelja koji su se bavili tumačenjem ove knjige Svetoga Pisma, te samim tim i manjak objašnjenja. Ova knjiga će se razumjeti kada dođu događaji koje opisuje.

[krena]

Rade Kumitkata kaže:

Ne postoji neoprostivi grijeh, samo onaj za koji čovjek ne želi da se pokaje (''hula na Duha Svetoga'' koju Krist spominje jeste upravo to, tvrdoglavo odbijanje pokajanja).


Da, duše pokojnika idu iili u raj ili u pakao, i tu čekaju drugi dolazak Krista, svjesne sebe.


Ognjeno jezero iz Otkrovenja ne znam iskreno što je. Nema mnogo svetitelja koji su se bavili tumačenjem ove knjige Svetoga Pisma, te samim tim i manjak objašnjenja. Ova knjiga će se razumjeti kada dođu događaji koje opisuje.

https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...1&postcount=90
To znači da postoje dva suda:

Što pravoslavci misle o ovome duhovnom čovjeku: http://www.spiritual-technology.com/wp_spirit_srp/

Sotonist? Šarlatan? Heretik? Tko voli nek izvoli

[Beljki]

Rade Kumitkata kaže:

Grešiš odnosno Jahvea.Ono što čini odnos Boga prenma nama ljudima jeste zapravo naš odnos prema Njemu, pa tako i faraona. Ono što je proizvelo takav svršetak njegov i njegove vojske nije Jahveova mržnja prema njemu, nego mržnja faraona prema Jahveu. Isto tako, izvesna grubost koja se projavljivala kod Jahvea prema ljudima koji Mu nisu bili vjerni bila je posljedica specifičnih povjesnih uslova u kojima su ljudi u starozavjetnom periodu živjeli. politeističke religije u tim krajevima karakterisale su se velikom dekadencijom (poznati su slučajevi i prinošenja ljudskih žrtava) gdje je razvrat, srebljoljublje, obožavanje čovjeka (cara), tiranija, hedonizam u najvulgarnijem bili su normalni i uobičajeni izrazi ovakve čovjekomrzačke kulture, ali istovremeno i opasnosti za očuvanje ljudske kulture i civilizacije i ljudskog roda uopće. Generalno, gajena je jedna kultura, kulturni model, grubosti ljudskog srca, kojoj surovost nije bila strana. Iz tog razloga je i Božija pedagogija bila oštrija, stroža, ali to ipak nije bio totalitet Božijeg odnosa prema čovjeku, nego je to došlo sa Kristom.

To su fine isprike, kao sto su i Biblijske price politicka propaganda (cemu religija uvijek i sluzi) u svrhu homogenizacije plemena. Ona samo reflektra krvavo nametanje jedne frakcije plemena nad drugima i nastoji reguliratio drzavu kroz pridavanje "viseg autoriteta" mitologizaciju vlastite povijesti koja je znanstveno dovoljno pobijena. Vec spomenuh primjer sa seobom iz egipta koju je arheologija pobila. Isto tako imas primjere stvari iz same biblije poput ponovljenog zakonika za koje je dokazano kako je nastalo kasnije (i reflektirajuci politicke potrebe), pisano daleko mladjim jezikom od ostatka i sasvim je smjesno to pripisivati Mojsiju (smijesno je i sve ostalo doduse, ali ovo je ocito puno kasnijeg datuma).
Dakle tu se radi o masi elemenata zanimljivih sa socioloske i povijesne strane, ali tesko da je tu bas tolko veze sa nekakvim Bogom.

Nadalje sva bi ta opravdanja vrijedila za krishnu samo vise, ako uzimamo sa obije strane vjerske mitove kao istine (jer isti ovi komentari mitologizacije povijesti se mogu primjenit i na njihove). Cak i vise jer Krishna nije ubijao neke koji mu ne vjeruju, u pravilu je ubijao samo demone i njihove vojske, dakle nesto sto bi se moglo usporediti borbom protiv sotone i njegovih pulena u krscanstvu. Sto na kraju dovodi do daleko manjeg faktora nasilja i daleko moralno opravdanijeg nego je to slucaj sa Jahvom koji ubija ljude jer ga ne zele sljediti

I dok je Krišna totalitet krišnaitskog poimanja Božije ljubavi,
u kršćanstvu je to Krist.

u stvari nije. Krishna je objekt ljubavi, ideal ljubavi prema Bogu (u ovom slucaju krishni) su za krishnijevce Radha i Chaitanya.
Pri tome je Radha lik kojeg neki vaishnave ignoriraju, a neki stuju u tolkoj mjeri da postaje glavni fokus vjerskog zivota.

Chaitanya je sa druge strane istovremeno savrseni sljedbenik, ekstaticni obozavatelj Boga, ali u stvari prikriveno je on sam i Krishna. Dakle tu imamo slicnu Situaciju Isusu gdje je istovremeno i Bog i savrseni primjer sljedbenika, usporedba sa samim Krishnom nije najbolje.

Dakle ako bi pokusali usporedjivati ja bih rekao da bi to prije islo na liniji
Krishna-Jahve
Radha-Marija
Cgaitanya-Isus

naravno takve usporedbe i forsiranja paralela medju raznim mitologijama su uvijek malo forsirane, ali zanimljivo je i da postoje odredjene zaajednicke crte sto ukazuje na fundamentalnu slicnost ljudskih psiha koja se manifestira kroz odredjene donekle srodne mitoloske forme, naravno ovisno os pecificnom kulturnom nasljedju, klimi, mentalitetu isl.

Krišna se ipak nije libio ubiti drugog čovjeka, čak ne ni iz razloga ljudske surovosti i protivljenja Božijoj istini, kao što je to bilo u Starom Zavjetu, nego uz obrazloženje da je to ljudska sudbina zadata karmom (ima to u Bhagavath githi).

daj konkretne primjere ako to tvrdis
Sto se gite tice - radilo se o vojskovodjama i legalnim vladarima drzave koje su pokusale sve da izbjegnu rat sa uzurpatorima. Bili su u egzilu, zadovoljili bi se bili komadom zemlje gdje mogu zivjeti, niti t nije bilo omoguceno. Tada Krishna kaze kako je njihova duznost kao vladara i vojnika ratovati kad nema druge opcije i kako zbog toga ne cine lose djelo vec ispunjavaju svoju duznost, a rezultati i situacije u kojima se to odvija su pitanje sudbine, odnosno karme.
Recimo to ovako. Da netko napadne tvoju zemlju sa osvajackim namjerama bi li bila duznost vojskovodje i njegove vojske da ju obrani (dakle bez ikakve zelje za ubijanjem i osvajanjem drugih) ili ne? I kod nas postoje razlike u ponasanju s obzirom na duznosti. Vojskovodja koji ne bi ispunio svoju obrambenu svrhu bi ucinio goru stvar nego da ubija - jer je posljedica njegovog neispunjavanja te svrhe patnja nevinih u tom sukobu sticenje kojih je njegov posao. S druge strane mogli bi reci da kakav redovnik Bogu zavjetovan ako se ukljucuje u ratni sukob gazi svoju halju.
U Indiji je ta klasna razlika jos izrazitija, a oni kojima se u toj knjizi Krishna obraca su vojnici i vladari, dakle njihova je posao i duznost, pa cak i vjerska, obaviti taj posao te je bjezanje sa bojnog polja izbjegavanje odgovornosti, a ne plemenitost i duhovnost. Iako su cak i tako nakon borbe odluciti provodit neke stroge asketske prakse osjecajuci se necistim sto su morali ubijati.
To je kontekst Gite, a ne nekakvo nasumicno ubijuckanje ljudi po cesti

Suštinske razlike između obrasca istine između krišnaita i kršćana je velika, te stoga nije moguće napraviti jedan takav sinkretizam, sintezu između njih.

u stvari iznimno su slicni. Za razliku od ateisticko-asketskih sramanskih ili teisticko-asketskih yogickih skupina koji prvenstveno spasenje vezu za vlasiti napor oni se vrlo slicno krscanima baziraju na ideji milosti, predanosti, ljubavi prema bogu isl kao uzrokom spasenja (iako ima i tu strogih asketizama, ali ne spasava sam asketizam nego na kraju uvijek milost). Dakle kao psiholoski profil i pristup duhovnosti vrlo su slicni za svakog sa strane koji ne promatra sa polazista odredjene ogranicene vjerske mitologije gdje su jednostavno drugacije prikazivanje objekta obozavanja, drugaciji mitovi ili obredi dovoljni da se stvar percipira drasticno razlicitom

Raj i pakao i reinkarnacija sa druge strane su također nespojivi, to je lako opovrgnuti.

nisu sa krscanskog, jesu sa krishnijevskog jer u teoriju samsare/reinkarnacije ulaze i rajevi i paklovi, samo sto nisu vjecni.

Beljki, krišnaiti štuju također bogicu Kali, ali kao drugo božanstvo hinduističkog panteona. Razlika između krišnaita i drugih hinduističkih sekata jeste samo u apostrofiranju različitiv božanstvava koja se štuju, za koja se vjeruje da su bolji posrednici ka mokši, blaženom stanju duše, a ne u smislu da se druga božanstva negiraju.

ne bude bas tako. Ima sekti koje su iskljucive, ima koje prihvacaju druge. )ma ih cak koje Kali smatraju demonom. Danasnji hinduizam je konglomerat raznih povijesnih lokalnih kulteva i rasirenijih vjerskih skupina te se nikad ne moze tako jednostavno definirati. Za Krishnijevce npr kao tipican bhakti (devocijski) kult moksa nije cilj i krishna nije posrednik u postizanju mokse. Krishna, odnosno cista ljubav prema Bogu su jedini cilj, moksha je irelevantna i smatra se niskim stremljenjem. Druga bozanstva smatraju polubogovima, nesto poput uloge koju bi andjeli, demoni ili sveci imali u krscanstvu, ali samo je jedan vrhovni Bog stvaratelj i vladar, a to je za njih Krishna. S druge strane neki shakte koji stuju recimo Kali stavljaju Krishnu u poziciju njena obicnog sluge.

Štuju čovjeka u tom smislu u kojem si naveo, ali sa druge strane se to svodi na isto. Fakat da Hindusi ne smiju ubiti slona koji divlja po ulicama jer ga smatraju za svetu životinju, bez obzira što taj slon ubije nekoliko ljudi tijekom divljanja, jasno ti pokazuje da je štivanje životinja ponekada čak i značajno veće od štivanja čovjeka. Primjera ima mnogo.

Totemi odnosno ideja o nekoj svetosti je prisutna svugdje. Kod nas se mozda nece povezivati sa nekakvom zivotinjom jer ne postoji kontinuitet od primordijalnih religija kao tamo vec nagli prekidi, ali ce recimo postajati sklonost da se sveceniku vise gleda kroz prste, teze ga se za nesto optuzi, teze udari kad provocira nego nekog drugog jer ga se poistovjecuje sa necim svetim, cak i kad je osobno zadnji idiot. To su prirodne ljudske sklonosti, nista specificno za indijce. A ono sto sam ja primjetio (a fala klincu zadnjih deset godina redovno odlazim i trenutno zivim tamo) je da slonove prvenstveno stite drzavne i "zelene" organizacije dok narod sve vise zeli "uzet zakon u svoje ruke". Slican problem je sa tigrovima. Jedino krava ima nesto drugaciji status. Sto je logicno kad se uzme da su arijevski doseljenici bili nomadska stocarska kultura, a kod vecine takvih plemena uocavamo odredjeno iracionalno postovanje prema govedu, to se od tada naravno pretjerano izmistificiralo. No prilicno sam siguran da ne bi bilo bas tako da se radi o agresivnoj zivotinji koja ljude ugrozava

[Rade Kumitkata]

Fazlija kaže:

Ma hajde, moglo bi se to. Kako mogu grkokatolici i nista im ne fali. Sta ste se tu nesto povampirili, umjesto da se druzite s Papom i katolicima.

Nego da te ja nesto pitam oko kalendara. To sam se ja jako zacudio kada sam jedno vrijeme kratko zivio u Grckoj prije rata i shvatio da gotovo svi pravoslavci osim Srba i Rusa slave bozic i ostale blagdane po gregorijanskom kalendaru.

I onda sam pomislio, vidis kako bi to bilo dobro za nasu malu Jugoslaviju (jos je bila tada) kada bi narod slavio praznike na isti dan. Jer uvijek su se nesto natezali nas bozic, njihov bozic. Koliko bi to bilo lijepo izmedju katolika i pravoslavaca. Da ne kazem izmedju Srba i Hrvata.

I onda sam pomislio kako je Tito naganjao Stepinca da se odvoji od Vatikana ko' da je Grgur Ninski, sto je realno bilo njemu vrlo nemoguce, a nije natjerao ove nase pravoslavne popove da prihvate kalendar ko' i sve druge pravoslavne crkve. Sto bi njima bilo lako prihvatljivo. Pogotovo ako bi ih se malo uvjerilo kako su komunisti to znali obicno vrlo ubjedljivo ciniti.

I onda sam pomislio, vidis kako je drug Tito bio jedan pravi drug Jugosloven i kako je svoje Hrvate stisn'o i maltretirao Stepinca, a pravoslavne popove nije cak niti na te neke manje promjene natjerivao koje bi njima bile sasvim prihvatljive. A koliko bi to bilo dobro za nase bratstvo i jedinstvo!

Tako sam ja razmisljao kao jedan Srbin iz Hrvatske, iz jedne postene partizanske obitelji, cudeci se kako to Grci slave katolicki bozic?! Sta tu imas da kazes brate Rade kao jedan drug, kolega i staresina?

Problem je u tome što mi sagledavamo dogme u kontekstu ontološke postavke čovjeka. Dogma je proizvod nekog određenog načina života, odnosa prema Bogu koji netko ima, i on može biti ispravan ili neispravan. radi toga, za nas su neke dogme rimokatoličke Crkve problematične (prije svega papski primat i filioque) i vjerujemo da je način života i razišljanja jednog prosječnog rimokatolika (u svome odnosu prema Bogu) donekle različit od onoga koji je postojao u periodu postojanja nepodjeljene Crkve prvih 11. stoljeća. Stoga je takvo jedinstvo sa Papom za pravoslavne kršćane zaista problem i nešto neprihvatljivo.


Ali, pregovori su u tijeku, ima popuštanja sa obe strane, radi se na zbližavanju. Papina nova djela se sa strane suvremenih pravoslavnih teologa gledaju blagonaklono, dosta bliski pravoslavnoj misli. Mislim da prevazilaženje razlkika nije nemoguće i neostvarivo. Ali, vidjećemo, vrijeme će pokazati. Za pravoslavne kršćane odstupanje od dogmata nije moguće, Pravoslavlje jeste punina Kristove objave, u dogmatskom i egzistencijalnom smislu, i u očuvanju te istine pravoslavni su veliki revnitelji. Nekada čak i pretjerano. Pitanje kalendara u pravoslavnoj Crkvi je jedna stvar približavanja sa Zapadnom Crkvom, po mome mišljenju i korak ka nekom eventualnom ujedinjenju. Ruska, Srpska, Crkva u Makedoniji, Jerusalimska Patrijaršija (majka svih Crkava) i Sveta Gora još se vode julijanskim kalendarom. U pravu si, slavljenje praznika ili blagdana u isti dan bio bi korak ka zbližavanju udaljenih vjrom naroda, ali motiv ka tome ne smije biti iz političkih razloga ili na račun gubljenja Kristove istinske predaje

Dragi Krena i Beljki, dali ste mi opširna pitanja, danas nisam imao vremena odgovoriti na njih, ali gledat ću sutra ako mi vrijeme dozvoli. Hvala na dobrim pitanjima

[Beljki]

Ja iskreno ne vidim neku preveliku bitnost formalnog ujedinjavanja. Vanjske crkve su ionako "kosare" za vjernike, bitan je duhovni zivot pojedinca, kako ce se "kosare" organizirati ne vidim kao nesto presudno jer su to u osnovi po svojoj prirodi promjenjive stvari, kao sto i covjek po svojoj prirodi uvijek "talasa" i trazi nesto novo i drugacije. Tako bi, da se sada ujedine, vrlo lako za 200-300 god doslo do nekih trecih, novih promjena.

Bitno je da se oni lijepo medjusobno postuju, a dal ce se spajati, pod kojim uvjetima, nekako ne vidim zasto bi to pitanje bilo tako goruce

[Rade Kumitkata]

Beljki kaže:

Ja iskreno ne vidim neku preveliku bitnost formalnog ujedinjavanja. Vanjske crkve su ionako "kosare" za vjernike, bitan je duhovni zivot pojedinca, kako ce se "kosare" organizirati ne vidim kao nesto presudno jer su to u osnovi po svojoj prirodi promjenjive stvari, kao sto i covjek po svojoj prirodi uvijek "talasa" i trazi nesto novo i drugacije. Tako bi, da se sada ujedine, vrlo lako za 200-300 god doslo do nekih trecih, novih promjena.

Bitno je da se oni lijepo medjusobno postuju, a dal ce se spajati, pod kojim uvjetima, nekako ne vidim zasto bi to pitanje bilo tako goruce

Beljki, apsolutno se slažem sa tvojim zaključkom, ako ne dovede do ujedinjenja (koje mora da bude suštinska nikako formalna), pregovori i ekumenistički pokret će svakako dovesti do zbližavanja i boljeg poštivanja ove dvije kršćanske najveće konfesije, ali i ostalih od strane ove dvije.

[barmen jitro]

I sviju ljudi dobre volje !!!

[Beljki]

kakav je odnos pravoslavnih crkvi prema crkvama nastalima iz katolicke, ali koju su se odvojile prvenstveno po pitanju papinske nepogresivosti i autoriteta poput anglikanske ili starokatolicke?

[Filip_1974]

krena kaže:

Njemu je i Krišna i Krist jedno te isto. Krišna se rodio kao Bog prije 5000 godina, a Krist prije 2000. I on u to vjeruje i niko ga ne može razuvjeriti.


To je za njega jedan te isti Bog. Samo što ima razne varijante prikaza.

Nije jedno te isto nego mnogi takvi ne znaju kamo bi, pa prakticiraju obje religije.

[black1888]

Postoji li nekakav sluzbeni stav pravoslavne crkve o homoseksualcima/homosekualnosti (ako postoji, koji je to), ili to ovisi o tumacenjima pojedinih patrijarha ili koga vec?
Isprike ako je pitanje vec postavljeno.