Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.08.2023., 21:17   #1
Kako se oporavljate nakon nekog oblika izdaje?

Nisam našla sličnu temu, pa otvaram ovu.

Dakle, kako reagirate kad vas izda/izigra neka vama bliska osoba (član obitelji, prijatelj, partner)?

Vjerujem da se svima bar jednom u životu nešto slično dogodilo, pa me zanima kako ste reagirali u toj situaciji? Jeste li nastavili odnos nakon toga? Je li isprika bila uključena od strane koja vas je izdala?
Jel se takvo nešto opet ponovilo ako ste prešli preko toga?
I slična vezana pitanja.

Raspalite.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 21:27   #2
Član obitelji. Više puta. Prekinula sam kontakt kada je usput nagazio i meni najdražu osobu. Mnogo godina kasnije, uspostavili smo 'diplomatske odnose', tj. čujemo se telefonski dva puta godišnje.

Ispriku nisam dobila. Samo neka baljezganja o različitim perspektivama.
Oprostila nisam. Ni ne namjeravam.
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 21:57   #3
Nekako sam se pomirila s tim da su ljudi pogresivi i sve me manje toga moze iznenaditi. U principu samo trebas nekog malo bolje upoznati da mozes predvidjeti koje sranje mozes u nekom trenutku ocekivati. Vise manje ljudi ponavljaju iste oblike ponasanja.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 22:02   #4
Mene otkad znam za sebe ljudi izigravaju, doslovno od djetinjstva, a počelo je od toksičnih roditelja i nastavilo se s prijateljstvima, a kasnije i partnerima. Ali ko za vraga, ja to ne mogu vratiti istom mjerom, savjest mi ne da. Godinama čuvam tajne bliskih ljudi koje bi im mogle živote okrenut na glavu da ih izdam, ali mi ne pada na pamet.

Kod mene je bilo različitih tema izdaje, od izdaje moje privatnosti, do raznih lažnih obećanja kad bi zamolila za neku uslugu, pa čak do financijske izdaje od strane osobe za koju sam mislila da mi je prijatelj.

Rezultat tih svih izdaja kroz godine je učinio to da u meni potpuno umre povjerenje prema ikome. Doslovno imam čak problem s povjeravanjem psihijatru i dižem velike zidove pred nepoznatim ljudima. A i kad se zbližim s nekim novim, u meni još uvijek postoji taj preveliki oprez i često doziram svoju intimu, i uglavnom ne tražim nikoga nikakve usluge, ni pomoć, već se oslanjam samo na sebe, a sve to iz straha da me opet netko ne iznevjeri.

Većinu tih izdaja članova obitelji sam oprostila i nastavila "diplomatski", kako Prometeja kaže, o meni više ne znaju ništa osim površnih činjenica. Isprike, naravno, nisam dobila, no nisu više ni bitne. Nepovjerljivi prijatelji/ce su postali poznanici za popit kavu - eventualno, a jedan frend više ne postoji za mene, dok su partneri standardno - prošlost.

No, mene muči što se ja izgleda neću nikad oporaviti od manjka povjerenja u ljude i malo zavidim ljudima s bliskim odnosima u kojima postoji maksimalno povjerenje. Meni je to apstrakcija.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 22:07   #5
Uh, bila sam u toj fazi. Pomogao je Marko Aurelije.
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 22:44   #6
Mene ljudi izdaju sa svojim stavovima. Ja se u sebi osjećam izdano i negdje im naplatim račune, ali znam da ti stavovi ne postoje u svrhu da bi mene izdali, pa ih ne gnjavim svojim dojmovima i emocijama oko toga. Ali da ih stisnem kad dobijem priliku - definitivno sam tome sklon. Na baš konkretne praktične činove izdaje se ne mogu žaliti da mi ljudi rade. Meni je to više u smislu da netko ima mentalni sklop koji se meni ne sviđa, zbog toga mu ne mogu vjerovati, i on je meni svojevrsni "izdajnik" koji će me kad tad zajebat ako mu to dopustim, ili ću mu u suprotnome dati po lampi. To je više neki moj oprez i nabrijanost prema potencijalnim izdajnicima nego što me ljudi konkretno uspiju izdati.
__________________
Tabasco "Zlatna Džezva" Sauce
Tabaxacum is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 22:50   #7
Quote:
Prometeja kaže: Pogledaj post
Uh, bila sam u toj fazi. Pomogao je Marko Aurelije.
Kako ti je stoicizam pomogao? Imaš li povjerenja u ljude i koliko?
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 22:55   #8
Quote:
Tabaxacum kaže: Pogledaj post
Mene ljudi izdaju sa svojim stavovima. Ja se u sebi osjećam izdano i negdje im naplatim račune, ali znam da ti stavovi ne postoje u svrhu da bi mene izdali, pa ih ne gnjavim svojim dojmovima i emocijama oko toga. Ali da ih stisnem kad dobijem priliku - definitivno sam tome sklon. Na baš konkretne praktične činove izdaje se ne mogu žaliti da mi ljudi rade. Meni je to više u smislu da netko ima mentalni sklop koji se meni ne sviđa, zbog toga mu ne mogu vjerovati, i on je meni svojevrsni "izdajnik" koji će me kad tad zajebat ako mu to dopustim, ili ću mu u suprotnome dati po lampi. To je više neki moj oprez i nabrijanost prema potencijalnim izdajnicima nego što me ljudi konkretno uspiju izdati.
Čak te razumijem. Ja već prema tuđim stavovima kužim što mogu očekivati od određenih ljudi, pa niti ne dođe do izdaja jer im ne dam priliku / ne otvaram im se. No, znali su me i obmanuti u prošlosti, ali danas već teže jer imam iskustva s takvim glumcima.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:01   #9
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
Kako ti je stoicizam pomogao? Imaš li povjerenja u ljude i koliko?
Shvatila sam da to što je netko svinja ničime ne umanjuje moju vrijednost. Vjerskim rječnikom, to je "njemu na dušu". Dok sam ja moralno ispravna takve me se stvari ne dotiču. Percipirati ću ih racionalno, reagirati na njih ako je potrebno, ali ih neću uzimati k srcu. Koliko povjerenja imam ne bih ti znala reći jer je potreba za povjeravanjem nestala čim sam shvatila što ona uistinu jest - želja za afirmacijom. A budući da znam da moja vrijednost ne ovisi o drugima, ta mi afirmacija nije potrebna.

(Doduše, nisam baš pravi stoik jer mi ponekad dođe da popravljam internet proganjajući virtualne likove kod kojih prepoznajem patologiju koju dijele s 'izdajnikom', a mogu odoljeti svemu osim iskušenju.)
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:03   #10
Quote:
Tabaxacum kaže: Pogledaj post
Mene ljudi izdaju sa svojim stavovima. Ja se u sebi osjećam izdano i negdje im naplatim račune, ali znam da ti stavovi ne postoje u svrhu da bi mene izdali, pa ih ne gnjavim svojim dojmovima i emocijama oko toga. Ali da ih stisnem kad dobijem priliku - definitivno sam tome sklon. Na baš konkretne praktične činove izdaje se ne mogu žaliti da mi ljudi rade. Meni je to više u smislu da netko ima mentalni sklop koji se meni ne sviđa, zbog toga mu ne mogu vjerovati, i on je meni svojevrsni "izdajnik" koji će me kad tad zajebat ako mu to dopustim, ili ću mu u suprotnome dati po lampi. To je više neki moj oprez i nabrijanost prema potencijalnim izdajnicima nego što me ljudi konkretno uspiju izdati.
Ti si nekakva misaona policija?
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:22   #11
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
Vjerujem da se svima bar jednom u životu nešto slično dogodilo, pa me zanima kako ste reagirali u toj situaciji? Jeste li nastavili odnos nakon toga? Je li isprika bila uključena od strane koja vas je izdala?
Jel se takvo nešto opet ponovilo ako ste prešli preko toga?
I slična vezana pitanja.

Raspalite.
Teško podnosim izdaje, duboko me pogode. Odnose krojim, stvaram, poliram godinama i kad dođem do točke da nekog nazovem prijateljem, partnerom, izdaja me teško zaboli.

Često budem ljuta na sebe jer sam dopustila vjerovati, bila iskrena, otvorena, dala sebe (često se osjećam kao naivac), a zauzvrat ispušila ili na bilo koji drugi način uvidjela kako je netko za koga bi ruku dala u vatru zapravo fejk (cijelo vrijeme? možda, ali uzmimo u obzir da se ljudi mijenjaju, a nije baš da mislim kako imam posla s vukovima. Barem ne cijelo vrijeme.).

Dugo se borim s pomiješanim osjećajima tuge i ljutnje, na ringišpilu sam, sanjam ih, boli me u prsima kad pomislim na njih, konfrontirala bih se, etc, etc...

Dam priliku za objašnjenjem (ne uvijek, doduše), ali nakon svih emocionalnih turbulencija kroz koje prolazim dođe taj jedan trenutak nakon kojeg nema nazad. I nakon tog trenutka više nema teorije da ta osoba ikad više bude dio mog života kao dotad. Naprosto se u meni nešto odlomi (slomi? nestane? lobotimizira?). Nije bitno jel to partner, član bliže obitelji, prijatelj - gotovo je. Nije to više ni stanje u kojem kažnjavam drugog ignoriranjem i sl., naprosto u meni više nema mjesta za tu osobu.

Niti se ne osvećujem, ne želim im ništa loše (dapače, nek su živi i zdravi), naprosto ne razmišljam više o njima, prestaju biti dio mog života.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:29   #12
Quote:
Prometeja kaže: Pogledaj post
Shvatila sam da to što je netko svinja ničime ne umanjuje moju vrijednost. Vjerskim rječnikom, to je "njemu na dušu". Dok sam ja moralno ispravna takve me se stvari ne dotiču. Percipirati ću ih racionalno, reagirati na njih ako je potrebno, ali ih neću uzimati k srcu.
Slažem se i radim isto.

Quote:
Koliko povjerenja imam ne bih ti znala reći jer je potreba za povjeravanjem nestala čim sam shvatila što ona uistinu jest - želja za afirmacijom. A budući da znam da moja vrijednost ne ovisi o drugima, ta mi afirmacija nije potrebna.
E, ali ovo boldano mi je novost. Ja cijelo vrijeme povjerenje gledam kao reciprocitet i nešto što je ljepilo u zdravom odnosu (rodbinskom, prijateljskom, ljubavnom), uz poštovanje i razumijevanje, naravno, i ne mogu zamisliti odnos dvoje ljudi bez toga, pa mi nije jasno kakva je onda kvaliteta odnosa u kojem se nemam potrebu povjeriti drugoj osobi?

Meni je polovično "rješenje" otarasiti se te potrebe i ne vodi me željenim odnosima. Zato i postoji sad ova tema. Svi moji odnosi su sad takvi, a to me ne ispunjava. Kaj to onda znači da sve emotivne potrebe koje imam od drugih ljudi bi bile želja za afirmacijom? Ne znam, ne sjeda mi baš to objašnjenje.

Quote:
(Doduše, nisam baš pravi stoik jer mi ponekad dođe da popravljam internet proganjajući virtualne likove kod kojih prepoznajem patologiju koju dijele s 'izdajnikom', a mogu odoljeti svemu osim iskušenju.)
Vidim. No, evolucija u stoika traje cijeli život. Nije ni Markec postao stoik odjednom, već je implementirao stoička načela u svoj život malo pomalo.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:35   #13
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post



E, ali ovo boldano mi je novost. Ja cijelo vrijeme povjerenje gledam kao reciprocitet i nešto što je ljepilo u zdravom odnosu (rodbinskom, prijateljskom, ljubavnom), uz poštovanje i razumijevanje, naravno, i ne mogu zamisliti odnos dvoje ljudi bez toga, pa mi nije jasno kakva je onda kvaliteta odnosa u kojem se nemam potrebu povjeriti drugoj osobi?
Bas nisam primijetila da je povjeravanje neki reciprocitet. A niti neka rijetkost. Meni se cini da se ljudi vole docepati nekog, moze i osobu koju vide prvi put u zivotu, nije da mi se nije dogodilo milijun puta do sada, i onda ga iskoristiti da mu istresu ono sto ih muci. Pritom nisu nesto specijalno zainteresirani da cuju sto ja imam za rec, npr.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2023., 23:39   #14
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
E, ali ovo boldano mi je novost. Ja cijelo vrijeme povjerenje gledam kao reciprocitet i nešto što je ljepilo u zdravom odnosu (rodbinskom, prijateljskom, ljubavnom), uz poštovanje i razumijevanje, naravno, i ne mogu zamisliti odnos dvoje ljudi bez toga, pa mi nije jasno kakva je onda kvaliteta odnosa u kojem se nemam potrebu povjeriti drugoj osobi?

Meni je polovično "rješenje" otarasiti se te potrebe i ne vodi me željenim odnosima. Zato i postoji sad ova tema. Svi moji odnosi su sad takvi, a to me ne ispunjava. Kaj to onda znači da sve emotivne potrebe koje imam od drugih ljudi bi bile potvrda za afirmacijom? Ne znam, ne sjeda mi baš to objašnjenje.
Nisam sigurna jesam li se dobro izrazila. Mislila sam na povjeravanje u smislu 'objašnjavanja sebe' kroz prepričavanje nekih situacija iz prošlosti ili nečega što uopće nije relevantno za taj odnos. Ono 'iskorištavanje' nekoga kao NKV psihoterapeuta. Ne nekakvu emocionalnu zatvorenost, generalnu distanciranost i sveopći cinizam. Dakle ne, nisu sve tvoje emotivne potrebe od drugih ljudi potvrda za afirmacijom. Neke možda jesu, ti sebe bolje poznaješ, ja pišem o stvarima koje sam uočila u sebi.
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 00:09   #15
Quote:
Azz kaže: Pogledaj post
Često budem ljuta na sebe jer sam dopustila vjerovati, bila iskrena, otvorena, dala sebe (često se osjećam kao naivac), a zauzvrat ispušila ili na bilo koji drugi način uvidjela kako je netko za koga bi ruku dala u vatru zapravo fejk (cijelo vrijeme? možda, ali uzmimo u obzir da se ljudi mijenjaju, a nije baš da mislim kako imam posla s vukovima. Barem ne cijelo vrijeme.)., nek su živi i zdravi), naprosto ne razmišljam više o njima, prestaju biti dio mog života.
Da, i ja se često osjećam kao naivac, ali mislim da je naivnost (ako je uopće bila) sad konačno umrla u meni.

Quote:
soks kaže: Pogledaj post
Bas nisam primijetila da je povjeravanje neki reciprocitet. A niti neka rijetkost. Meni se cini da se ljudi vole docepati nekog, moze i osobu koju vide prvi put u zivotu, nije da mi se nije dogodilo milijun puta do sada, i onda ga iskoristiti da mu istresu ono sto ih muci. Pritom nisu nesto specijalno zainteresirani da cuju sto ja imam za rec, npr.
Generalno nije, to si u pravu, ali ja pričam o zdravim odnosima, ne onim disfunkcionalnim.
Budući da sam na nekvalitetne odnose potratila većinu života, sad težim samo onim zdravima, pa makar to bilo s jednom jedinom normalnom osobom. Dosta mi je disfunkcionalnosti i polovičnih odnosa.

Quote:
Prometeja kaže: Pogledaj post
Nisam sigurna jesam li se dobro izrazila. Mislila sam na povjeravanje u smislu 'objašnjavanja sebe' kroz prepričavanje nekih situacija iz prošlosti ili nečega što uopće nije relevantno za taj odnos. Ono 'iskorištavanje' nekoga kao NKV psihoterapeuta. Ne nekakvu emocionalnu zatvorenost, generalnu distanciranost i sveopći cinizam. Dakle ne, nisu sve tvoje emotivne potrebe od drugih ljudi potvrda za afirmacijom. Neke možda jesu, ti sebe bolje poznaješ, ja pišem o stvarima koje sam uočila u sebi.
Ok, ali zašto bi "objašnjavanje sebe", u cilju boljeg upoznavanja i razumijevanja jedno drugog, bilo pogrešno? Ja baš to vidim kao nešto što bi moglo unaprijediti odnos i povećati povjerenje i bliskost. Ako se ljudi poznaju do "srži", to bi trebao biti samo plus. Meni bar je. Zar nije bolje kad znaš zašto druga strana u odnosu ima ispad na neku tebi nebitnu situaciju? Tj. kad znaš pozadinu iza toga, njegovu osobnu povijest i neku situaciju koju je prošao u djetinjstvu? Pa nemamo svi para za cjeloživotne psihoterapije! Bolje to u privatnoj sredini riješit for free. Šalim se s ovim, ali stvarno mislim da je povjerenje jebeno nužno, a s njim i sloboda da se izraziš, bez straha od izdaje.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 00:23   #16
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
Ok, ali zašto bi "objašnjavanje sebe", u cilju boljeg upoznavanja i razumijevanja jedno drugog, bilo pogrešno? Ja baš to vidim kao nešto što bi moglo unaprijediti odnos i povećati povjerenje i bliskost. Ako se ljudi poznaju do "srži", to bi trebao biti samo plus. Meni bar je. Zar nije bolje kad znaš zašto druga strana u odnosu ima ispad na neku tebi nebitnu situaciju? Tj. kad znaš pozadinu iza toga, njegovu osobnu povijest i neku situaciju koju je prošao u djetinjstvu? Pa nemamo svi para za cjeloživotne psihoterapije! Bolje to u privatnoj sredini riješit for free. Šalim se s ovim, ali stvarno mislim da je povjerenje jebeno nužno, a s njim i sloboda da se izraziš, bez straha od izdaje.
Je, bolje je, zato pitam zašto je imao ispad, a i obrazložim svoje ispade neposredno nakon njih. Uz isprike ako su potrebne. Ne istresam vreću svega nečega odjednom i osjećam se nelagodno kad drugi to čine u ranim stadijima odnosa.
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 00:50   #17
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
Nisam našla sličnu temu, pa otvaram ovu.

Dakle, kako reagirate kad vas izda/izigra neka vama bliska osoba (član obitelji, prijatelj, partner)?

Vjerujem da se svima bar jednom u životu nešto slično dogodilo, pa me zanima kako ste reagirali u toj situaciji? Jeste li nastavili odnos nakon toga? Je li isprika bila uključena od strane koja vas je izdala?
Jel se takvo nešto opet ponovilo ako ste prešli preko toga?
I slična vezana pitanja.

Raspalite.
U prošlosti me znalo jako pogađati i ljutiti, ili bi mi bio upitnik iznad glave...Skužila sam da ništa ne dobivam time što se ljutim, a i velik broj ljudi koji me ili izdao ili povrijedio nije išao namjerno sa tim, nego jednostavno ima drugačiji pogled na život...., Shvatila sam da je puno toga relativno i sad prihvaćam ljude takve kakvi jesu...manje me ljute...a i imala sam u zadnjih par godina ozbiljnijih bolesti u familiji i sa bliskim ljudima,,,,u par godina par bliski ljudi oko mene je dobilo rak,,....i to me dosta potaklo na razmišljanje, ako se oni imaju snage fizički patiti, trebam i ja imati snage, tj. boriti se sa svojim duševnim stanjima...osjetljivostima...i dalje sam osjetljiva samo sam sad to prihvatila, ako neko može prihvatiti kemoterapije...trebam i ja svoja stanja....takvi ljudi mi daju snagu da se još jaće borim...ili da prihvatim nešto što ne mogu promjeniti....
__________________
.

Zadnje uređivanje Velika zemska : 02.08.2023. at 00:51. Reason: Brzopletost
Velika zemska is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 00:53   #18
Quote:
Prometeja kaže: Pogledaj post
Je, bolje je, zato pitam zašto je imao ispad, a i obrazložim svoje ispade neposredno nakon njih. Uz isprike ako su potrebne. Ne istresam vreću svega nečega odjednom i osjećam se nelagodno kad drugi to čine u ranim stadijima odnosa.
Ok, ali ja ne mislim samo na ljubavne partnere.

I ovo zadnje mi se podrazumijeva, iako meni mnogi pričaju sve o sebi od starta i meni je to čak super, nemam s tim problem kao aktivni slušatelj, ali ne dobivam reciprocitet i taj dio me frustrira. Uvijek sam ja drugima "psihijatar", a druga strana ili nema interes za slušanje ili glumi interes pa površno sluša ili ja uvidim da se nije baš pametno otvoriti toj osobi. A ako kojim čudom naletim na osobu s kojom kliknem po tom pitanju, tu me pak blokira potencijalni strah od izdaje i opet postanem preoprezna s povjeravanjem.

I tako nastaje moje daljnje nezadovoljstvo zbog manjka kvalitetnih odnosa u mom životu. I uvijek se ponavlja ta ista dinamika. I znam da će tako biti i dalje zbog mojih glupih strahova od izdaje koji me stalno prate.
__________________
“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

— Arthur Schopenhauer
free.thinkerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 01:03   #19
Quote:
free.thinkerica kaže: Pogledaj post
Ok, ali ja ne mislim samo na ljubavne partnere.

I ovo zadnje mi se podrazumijeva, iako meni mnogi pričaju sve o sebi od starta i meni je to čak super, nemam s tim problem kao aktivni slušatelj, ali ne dobivam reciprocitet i taj dio me frustrira. Uvijek sam ja drugima "psihijatar", a druga strana ili nema interes za slušanje ili glumi interes pa površno sluša ili ja uvidim da se nije baš pametno otvoriti toj osobi. A ako kojim čudom naletim na osobu s kojom kliknem po tom pitanju, tu me pak blokira potencijalni strah od izdaje i opet postanem preoprezna s povjeravanjem.

I tako nastaje moje daljnje nezadovoljstvo zbog manjka kvalitetnih odnosa u mom životu. I uvijek se ponavlja ta ista dinamika. I znam da će tako biti i dalje zbog mojih glupih strahova od izdaje koji me stalno prate.
Znao se dogoditi i taj nedostatak reprociteta u prijateljskim odnosima, ali to me uglavnom ne frustrira. Samo zamara. Tako da takvi odnosi jednostavno uvenu zbog nedostatka mog angažmana. Prošla sam psihoterapiju, bilo mi je lijepo blebetati o svačemu i ni o čemu dok me netko 'mora' slušati... a onda se dogodilo pogodi što.

Tako da sam nepovjerljiva prema toj skupini ljudi, ne namjeravam ponavljati to iskustvo, radije se istresem na forumu, recimo. To nitko ne mora čitati ako neće, a ako odluči čitati i komentirati mora biti pristojan.
Prometeja is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2023., 01:23   #20
Najbolja prijateljica u srednjoj. Više joj nisam trebala nakon srednje pa me bacila ko smeće.

Čak smo se i pomirile, ali je više nikada istim očima nisam gledala. Za mene je postala dno dna od osobe, i kad sam konačno progledala kako iskorištava sve oko sebe i uvijek sebe prikazuje kao žrtvu zgadila mi se skroz i prekinula sam svaki kontakt sa njom.

Trebale su godine da se opet otvorim ljudima i počnem imati bliža prijateljstva, bila sam dugo na distanci. Jako me povrijedilo tako naglo i odjednom odbacivanje. Postala sam dosta izbirljivija sa kime djelim svoje vrijeme i sa kime pokušavam imati neko prijateljstvo, što i nije loše. Možda imam manje bliskih ljudi oko sebe, ali za koje znam da mogu računati (nadam se jbg). Čim procijenim da osoba ima loš karakter, izigrava žrtvu, ne drži do riječi, manipulira, bolesno nesigurna stalno treba validaciju otpišem to odma.
Art With Heart is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:57.